Nakon dugog i napornog dana ispunjenog aktivnostima Isus je svojim učenicima uvečer rekao: “Prijeđimo na drugu obalu”, misleći na područje nasuprot Kafarnaumu (Marko 4:35).

Na istočnoj obali Galilejskog mora nalazio se gerazenski kraj, koji je pripadao Dekapolisu. Gradovi na području Dekapolisa bili su pod snažnim utjecajem grčke kulture iako su u njima živjeli i mnogi Židovi.

Isusov odlazak iz Kafarnauma nije prošao nezapaženo. Na more su se otisnule i još neke lađe (Marko 4:36). Druga strana obale nije bila predaleko. Galilejsko more je zapravo veliko slatkovodno jezero. Dugačko je oko 21 kilometar, a na najširem je dijelu široko oko 12 kilometara i nije plitko.

Iako je Isus bio savršen čovjek, razumljivo je da je nakon tako ispunjenog dana bio umoran. Stoga je ubrzo nakon što su se otisnuli od obale otišao na krmu, položio glavu na jastuk i čvrsto zaspao.

Neki od apostola znali su vješto upravljati lađom, no ova plovidba nije protekla nimalo glatko. Galilejsko more okruženo je planinama, a temperatura na površini vode često je prilično visoka. Ponekad zna doći do snažnog naleta hladnog vjetra s obližnjih planina, koji u doticaju s toplom površinom vode može iznenada izazvati žestoku oluju. To se dogodilo i te večeri. Ubrzo su valovi toliko jako udarali u lađu da se ona “počela puniti vodom te su bili u opasnosti” (Luka 8:23). No Isus je i dalje spavao.

Učenici su svim silama pokušavali upravljati lađom, poučeni iskustvom koje su stekli u ranijim susretima s olujama. No ovaj put više nisu znali što poduzeti. Strahujući za svoj život, probudili su Isusa i povikali: “Gospodine, spasi nas, poginut ćemo!” (Matej 8:25). Bojali su se da će se utopiti!

Kad se Isus probudio, apostolima je rekao: “Zašto ste strašljivi, malovjerni?” (Matej 8:26). Zatim je zapovjedio vjetru i moru: “Umiri se! Umukni!” (Marko 4:39). I olujni je vjetar utihnuo, a more se umirilo. (Marko i Luka taj su zadivljujući događaj prepričali tako što su prvo istaknuli da je Isus čudom zaustavio oluju, a zatim spomenuli da je učenicima nedostajalo vjere.)

To što su doživjeli zasigurno je snažno djelovalo na učenike! Na svoje su oči vidjeli kako se uzburkano olujno more naglo umirilo. Zbog toga ih je obuzeo silan strah. Rekli su jedan drugome: “Tko li je ovaj, da ga čak vjetar i more slušaju?” Nakon toga su sretno stigli na istočnu obalu (Marko 4:41–5:1). Druge su se lađe vjerojatno uspjele vratiti na zapadnu obalu.

Nije li utješno znati da Božji Sin može upravljati prirodnim silama? Kad njegovo Kraljevstvo preuzme vlast nad cijelom Zemljom, nitko više neće biti u strahu od prirodnih katastrofa!