Uskrsnuli Isus uputio je jedanaestoricu apostola da dođu na jednu goru u Galileji gdje se namjeravao sastati s njima. Ondje su bili i drugi učenici, i to otprilike njih 500, uključujući i neke koji su u početku sumnjali da je Isus doista živ (Matej 28:17; 1. Korinćanima 15:6). No ono što im je Isus tada rekao odagnalo je sve njihove sumnje.

Objasnio im je da mu je Bog dao svu vlast na nebu i na Zemlji. Zatim ih je potaknuo: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio!” (Matej 28:18-20). Da, Isus je itekako bio živ i bilo mu je izuzetno stalo do toga da se dobra vijest nastavi propovijedati!

Svi Kristovi sljedbenici — muškarci, žene i djeca — dobili su isti nalog, da propovijedaju i čine učenike. Znajući da će ih neprijatelji pokušati spriječiti u tome, Isus ih je utješio: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.” Što je to značilo za njih? Rekao im je: “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka.” Isus nije rekao da će svi koji budu sudjelovali u propovijedanju dobre vijesti dobiti moć da čine čuda. No svi su mogli računati na pomoć svetog duha.

Nakon uskrsnuća Isus se svojim učenicima ukazivao ukupno 40 dana. Materijalizirao se u različitim tijelima te je “mnogim neospornim dokazima pokazao da je živ” i govorio im o “kraljevstvu Božjem” (Djela apostolska 1:3; 1. Korinćanima 15:7).

Dok su apostoli još uvijek bili u Galileji, Isus im je očigledno rekao da se vrate u Jeruzalem. Kad se ondje sastao s njima, kazao im je: “Ne idite iz Jeruzalema, nego čekajte ono što je Otac obećao, o čemu ste čuli od mene! Jer Ivan je krstio vodom, a vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni svetim duhom” (Djela apostolska 1:4, 5).

Kasnije se ponovno ukazao apostolima i “izveo ih je do Betanije”, sela na istočnom obronku Maslinske gore (Luka 24:50). Iako im je mnogo toga rekao o svom odlasku na nebo, apostoli su i dalje vjerovali da će njegovo Kraljevstvo biti uspostavljeno na Zemlji (Luka 22:16, 18, 30; Ivan 14:2, 3).

Upitali su ga: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu obnoviti kraljevstvo?” On je samo kratko odgovorio na to, a potom im je ponovno skrenuo pažnju na njihov glavni zadatak. Rekao im je: “Nije vaše znati vremena ili razdoblja koja Otac ima u svojoj vlasti, nego ćete primiti snagu kad sveti duh dođe na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:6-8).

Apostoli su s uskrsnulim Isusom bili na Maslinskoj gori kad je on počeo uzlaziti na nebo. Oblak ga je vrlo brzo oteo njihovu pogledu. Nakon uskrsnuća Isus se u više navrata utjelovio. No sada se dematerijalizirao, odnosno napustio je ljudsko tijelo koje je tom prilikom koristio, te je uzašao na nebo kao duhovno stvorenje (1. Korinćanima 15:44, 50; 1. Petrova 3:18). Dok su vjerni apostoli netremice gledali u nebo, “dva čovjeka u bijelim haljinama”, dva utjelovljena anđela, stala su kraj njih i rekla: “Ljudi Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo doći će na isti način kao što ste ga vidjeli da odlazi na nebo” (Djela apostolska 1:10, 11).

Isusovo uznesenje promatrali su samo njegovi vjerni sljedbenici. Ono se odvijalo daleko od očiju javnosti. A takav je bio i njegov povratak  — samo su njegovi vjerni sljedbenici prepoznali njegovu prisutnost u ulozi Kralja.

Apostoli su se zatim vratili u Jeruzalem. Tijekom narednih dana sastajali su se s drugim učenicima, zajedno s “Marijom, majkom Isusovom, i s braćom njegovom” (Djela apostolska 1:14). Oni su zajedno “ustrajali u molitvi”. Molili su se, između ostalog, i za to da mudro izaberu učenika koji će zamijeniti Judu Iskariota u ulozi apostola, kako bi ih ponovno bilo 12 (Matej 19:28). Željeli su da to bude učenik koji je bio očevidac Isusovih djela i njegovog uskrsnuća. Stoga su bacali ždrijeb da bi saznali Božju volju i donijeli odluku (Psalam 109:8; Mudre izreke 16:33). To je posljednje mjesto u Bibliji na kojem se spominje bacanje ždrijeba u tu svrhu. Na koncu je izabran Matija, koji je možda bio među sedamdesetoricom koju je Isus poslao u propovijedanje, “i tako je on bio pribrojen jedanaestorici apostola” (Djela apostolska 1:26).

Deset dana nakon što je Isus bio uznesen na nebo, za vrijeme židovskog blagdana Pedesetnice, u gornjoj sobi jedne kuće u Jeruzalemu okupilo se oko 120 učenika. Najednom je nastala huka kao kod naleta jakog vjetra koja je ispunila cijelu kuću. Pritom se pojavilo nešto nalik plamenim jezicima koji su se razišli te je po jedan sišao na svakog od prisutnih. Svi su učenici tada počeli govoriti različitim jezicima. Baš kao što je Isus i bio obećao, na njih je izliven sveti duh! (Ivan 14:26).