Čak i prije nego što je započeo svoju službu, ubrzo nakon krštenja, Isus se suočio s neprijateljem koji je bio odlučan spriječiti ga da ostvari svoj cilj. Da, Đavo ga je uvijek iznova iskušavao. Isus je kasnije o tom zlom stvorenju rekao: “Dolazi vladar svijeta. On nema vlasti nada mnom” (Ivan 14:30).

Apostol Ivan u viziji je vidio budućnost tog opakog neprijatelja ljudskog roda. Napisao je da će “veliki zmaj, prazmija, koji se zove Đavo i Sotona” biti zbačen s neba te da će biti “silno gnjevan, znajući da ima malo vremena” (Otkrivenje 12:9, 12). Današnji kršćani s razlogom vjeruju da žive upravo u tom razdoblju. Znaju da će “zmaj” uskoro biti bačen u “bezdan” te mu 1 000 godina, dok Isus bude vladao Božjim Kraljevstvom, neće biti dopušteno nikakvo djelovanje (Otkrivenje 20:1, 2).

Što će se tokom tih 1 000 godina događati na Zemlji? Tko će živjeti na njoj i u kakvim okolnostima? Sam Isus zapravo je odgovorio na ta pitanja. U usporedbi o ovcama i jarcima pokazao je kakva budućnost očekuje pravedne ljude nalik ovcama koji surađuju s njegovom braćom i čine im dobro. S druge strane, jasno je opisao i što čeka ljude nalik jarcima, koji čine upravo suprotno. Rekao je: “Ovi [jarci] će otići u vječnu smrt, a pravednici [ovce] u vječni život” (Matej 25:46).

To nam pomaže da razumijemo Isusove riječi upućene zločincu koji je bio kraj njega na stupu. Njemu Isus nije ponudio istu nagradu koju je obećao svojim vjernim apostolima, da bude njegov suvladar u nebeskom Kraljevstvu. Zločincu koji se pokajao obećao je: “Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju”  (Luka 23:43). Tako je dobio priliku živjeti u raju na Zemlji, kad ona postane prekrasan park. Naravno, logično je zaključiti da će “vječni život” u tom raju dobiti i oni koji u današnje vrijeme pokažu da su nalik ovcama.

To se podudara s Ivanovim opisom okolnosti koje će tada vladati na Zemlji. On je napisao: “Evo šatora Božjeg među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti narod njegov i sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je” (Otkrivenje 21:3, 4).

Da bi onaj zločinac mogao živjeti u raju, mora najprije uskrsnuti. On neće biti jedini koji će ustati iz mrtvih. Isus je to jasno dao do znanja kad je rekao: “Dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas njegov i izaći — oni koji su činili dobro na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo na uskrsnuće osude” (Ivan 5:28, 29).

A kako je s vjernim apostolima i drugima koji sačinjavaju malu grupu Isusovih nebeskih suvladara? Biblija kaže da će oni biti “svećenici Božji i Kristovi i kraljevat će s Kristom tisuću godina” (Otkrivenje 20:6). Svi Kristovi suvladari bit će uzeti sa Zemlje, odabrani među nesavršenim muškarcima i ženama. Stoga će sigurno biti suosjećajni i puni razumijevanja prema svojim podanicima na Zemlji (Otkrivenje 5:10).

Zahvaljujući otkupnini koju je platio za nas Isus će ljude osloboditi prokletstva naslijeđenog grijeha. On i njegovi sukraljevi dovest će vjerne ljude do savršenstva. Tada će čovječanstvo okusiti život kakav im je Bog prvobitno i namijenio kad je Adamu i Evi naložio da se množe i napune Zemlju. Više neće biti čak ni smrti koju nam je donio Adamov grijeh!

Tako će Isus dovršiti sve za što ga je Jehova zadužio. Na kraju svoje Tisućugodišnje Vladavine svom će Ocu predati Kraljevstvo i vlast nad savršenim ljudima. Opisujući taj Isusov čin, koji na divan način svjedoči o njegovoj poniznosti, apostol Pavao je napisao: “Kad mu sve bude podloženo, tada će se i sam Sin podložiti onome koji mu je sve podložio, da Bog bude sve svima” (1. Korinćanima 15:28).

Dakle, nema nikakve sumnje u to da Isus ima presudnu ulogu u ostvarenju veličanstvenih Božjih nauma. I dok se Jehovine zamisli budu nastavile ispunjavati u čitavu vječnost, Isus će uvijek biti ono što je sam kazao o sebi — “put i istina i život” (Ivan 14:6).