Nakon što je u hramu svojim odgovorom zbunio i ušutkao svećeničke glavare i narodne starješine koji su doveli u pitanje njegove ovlasti, Isus im se ponovno obratio. Iznio im je usporedbu kojom je htio pokazati što im je u srcu.

Ispričao je: “Neki je čovjek imao dva sina. Prišao je prvome i rekao: ‘Sine, idi danas raditi u vinograd!’ On mu je odgovorio: ‘Neću.’ No poslije mu je bilo žao pa je otišao. Zatim je pristupio drugome i rekao mu isto tako. A ovaj mu je odgovorio: ‘Hoću, gospodaru’, ali nije otišao. Koji je od te dvojice izvršio očevu volju?” (Matej 21:28-31, prijevod Novi svijet, englesko izdanje iz 2013). Odgovor je bio sasvim očit — prvi sin je taj koji je na kraju izvršio očevu volju.

Svojim je protivnicima Isus potom rekao: “Zaista, kažem vam, poreznici i bludnice idu ispred vas u kraljevstvo Božje.” Poreznici i bludnice, baš poput prvog sina, isprva nisu bili poslušni Bogu, ali poslije su se pokajali i počeli mu služiti. Nasuprot tome, vjerski su vođe bili poput drugog sina — tvrdili su da služe Bogu, ali zapravo to nisu činili. Isus je o njima rekao: “Ivan [Krstitelj] je došao k vama i pokazao vam put pravednosti, a vi mu niste vjerovali. No poreznici i bludnice su mu vjerovali, a vi, iako ste to vidjeli, niste se poslije pokajali i niste mu povjerovali” (Matej 21:31, 32).

Isus je zatim naveo još jednu usporedbu, ovaj put kako bi pokazao da problem vjerskih vođa nije bio samo u tome što su zanemarili službu Bogu nego i u tome što su bili zli. Ispričao je: “Neki je čovjek zasadio vinograd i postavio ogradu oko njega, iskopao mjesto za vinski tijesak te podigao stražarsku kulu. I dao ga je u zakup vinogradarima te otputovao u tuđinu. Kad je došlo vrijeme, poslao je roba k vinogradarima da uzme od njih dio uroda vinogradskoga. Ali oni su ga uhvatili, istukli i poslali natrag praznih ruku. Poslao im je i drugog roba. Njemu su razbili glavu i osramotili ga. Poslao je i trećega, a njega su ubili. Tako i mnoge druge, od kojih su neke istukli, a neke poubijali” (Marko 12:1-5).

Jesu li Isusovi slušatelji shvatili poruku? Neki od njih možda su se sjetili prijekornih riječi proroka Izaije: “Vinograd Jehove nad vojskama dom je Izraelov, ljudi su Judini nasad koji je volio. Pravdi se nadao, a, evo, zakon se krši!” (Izaija 5:7). Isus se u svojoj usporedbi poslužio istom slikom. Vlasnik vinograda bio je Jehova, a vinograd je predočavao izraelski narod, koji je bio “ograđen”, odnosno zaštićen, Božjim Zakonom. Jehova je slao svoje proroke kako bi poučavao narod i pomagao mu da donosi dobre plodove.

Međutim, “vinogradari” su pretukli i ubili “robove” koje im je poslao. Isus je u nastavku ispričao da je vlasnik vinograda na koncu odlučio poslati svog “ljubljenog sina”. Kazao je: “Njega je posljednjeg poslao k njima, rekavši: ‘Poštovat će sina mojega.’ Ali ti su vinogradari među sobom rekli: ‘Ovo je nasljednik! Hajde, ubijmo ga, pa će nasljedstvo biti naše!’ Tada su ga uhvatili i ubili” (Marko 12:6-8).

Isus je vjerske vođe zatim upitao: “Što će učiniti vlasnik vinograda?” (Marko 12:9). Oni su mu odgovorili: “Zlikovce će nemilosrdno pogubiti, a vinograd će dati u zakup drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove kad im bude vrijeme” (Matej 21:41).

Tim su riječima nesvjesno osudili sami sebe budući da su i oni bili među “vinogradarima” koji su obrađivali Jehovin “vinograd”. Jehova  je od njih s pravom očekivao dobar urod, odnosno da pokažu vjeru u njegovog Sina, obećanog Mesiju. Isus je pogledao vjerske vođe i rekao im: “Zar nikad niste čitali ove riječi iz Pisma: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni kamen ugaoni. Jehovino je to djelo, divno je to u očima našim’?” (Marko 12:10, 11). A onda im je bez uvijanja rekao: “Kraljevstvo Božje uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi plodove njegove” (Matej 21:43).

Pismoznanci i svećenički glavari shvatili su da je “ispričao ovu usporedbu imajući njih na umu” (Luka 20:19). Zato su više nego ikada prije htjeli ubiti tog zakonitog “nasljednika”. No budući da su se bojali naroda, koji je Isusa smatrao prorokom, nisu željeli učiniti to na licu mjesta.