1, 2. Zašto je brižnom ocu drago kad vidi da mu je sin poslušan i u kom se smislu Jehova slično osjeća?

 OTAC promatra kroz prozor svog malenog sina kako se igra s prijateljima. Iznenada im lopta odleti iz dvorišta i padne na ulicu. Dječak čeznutljivim pogledom gleda u pravcu u kojem je nestala lopta. Jedan ga prijatelj nagovara da otrči na ulicu po nju, ali dječak odmahuje glavom i kaže: “Ne smijem ići na ulicu.” Otac se zadovoljno nasmiješi.

² Zašto je ocu tako drago zbog toga? Zato što je rekao svom sinu da ne smije sam ići na ulicu. Otac zna da to što ga je dječak poslušao, iako nije znao da ga otac gleda, pokazuje da je naučio biti poslušan i da mu to služi kao velika zaštita. Naš nebeski Otac, Jehova, osjeća se slično kao i otac iz ove priče. On zna da moramo naučiti uzdati se u njega i biti mu poslušni ako mu želimo ostati vjerni i doživjeti prekrasnu budućnost koju nam je pripremio (Mudre izreke 3:5, 6). Zato nam je poslao najboljeg učitelja kojeg su ljudi ikada imali.

3, 4. Kako se Isus “naučio poslušnosti” i kako je bio “učinjen savršenim”? Objasni to primjerom.

³ Biblija o Isusu kaže nešto što bi nas u prvi mah moglo začuditi: “Iako je bio njegov sin, zahvaljujući onom što je pretrpio naučio se poslušnosti. Kad je bio učinjen savršenim, omogućio je svima koji su mu poslušni da dobiju vječno spasenje” (Hebrejima 5:8, 9). Božji je prvorođeni Sin nebrojeno mnogo vjekova živio na nebu. Vidio je pobunu Sotone i njegovih odmetničkih anđela, ali nije im se pridružio. U nadahnutom proročanstvu za njega je bilo prorečeno da će reći: “Ja se nisam bunio” (Izaija 50:5). Kako se onda taj savršeno poslušan Sin “naučio poslušnosti”?  Kako je tako savršeno biće moglo biti “učinjeno savršenim”?

⁴ Razmisli o jednom primjeru: Vojnik ima željezni mač. Premda nije nikad bio upotrijebljen u borbi, mač je savršeno oblikovan i vrhunski izrađen. Ipak, vojnik odluči taj mač zamijeniti za drugi koji je napravljen od tvrđeg materijala, od čelika. Taj drugi mač već je isproban u borbi i pokazao se dobrim. Nije li vojnik mudro postupio? Slično tome, prije nego što je došao na Zemlju, Isus je bio besprijekorno poslušan. No nakon njegovog boravka na Zemlji, njegova je poslušnost poprimila posve drugačija svojstva. Sada je bila prokušana te je takoreći očvrsnula u kušnjama s kojima se Isus na nebu ne bi nikada suočio.

5. Zašto je Isusova poslušnost bila toliko važna i o čemu će biti riječi u ovom poglavlju?

⁵ Poslušnost je bila vrlo važan dio zadatka koji je Isus morao izvršiti na Zemlji. Kao “posljednji Adam”, došao je na Zemlju učiniti ono što naš praotac Adam nije uspio – ostati poslušan Jehovi Bogu, čak i pod kušnjama (1. Korinćanima 15:45). No Isus nije bio rutinski poslušan Bogu. On je bio poslušan svim svojim umom, srcem i dušom. I osjećao je radost u tome. Vršenje Očeve volje bilo mu je važnije od hrane! (Ivan 4:34). Što nam može pomoći da oponašamo Isusovu poslušnost? Razmotrimo najprije što ga je motiviralo na poslušnost. Budemo li razvijali poticaje slične njegovima, to će nam pomoći da odolimo iskušenjima i izvršimo Božju volju. Nakon toga govorit ćemo o blagoslovima koje donosi poslušnost kakvu je pokazivao Krist.

6, 7. Što je Isusa motiviralo na poslušnost?

⁶ Isusa su na poslušnost navodile dobre osobine njegovog srca. U 3. poglavlju vidjeli smo da je Krist imao ponizno srce. Oholost navodi ljude da preziru poslušnost, dok nam  poniznost pomaže da rado poslušamo ono što Jehova traži od nas (Izlazak 5:1, 2; 1. Petrova 5:5, 6). Osim toga, Isusa je na poslušnost poticalo ono što je volio i ono što je mrzio.

⁷ On je više od svega volio svog nebeskog Oca Jehovu. U 13. poglavlju podrobnije ćemo govoriti o toj ljubavi. Zbog te je ljubavi Isus osjećao strah pred Bogom. Toliko je volio svog Oca Jehovu i toliko je duboko strahopoštovanje osjećao prema njemu da nipošto nije želio izazvati njegovo negodovanje. Upravo je ta bogobojaznost bila jedan od razloga zašto su Isusove molitve bile uslišane (Hebrejima 5:7). Isto tako, strah pred Jehovom istaknuto je svojstvo koje Isus pokazuje kao Mesijanski Kralj (Izaija 11:3).

8, 9. Kakav je stav prema pravednosti i zlu imao Isus u skladu s proročanstvom i kako je očitovao svoj stav?

⁸ Voljeti Jehovu ujedno znači i mrziti ono što on mrzi. Naprimjer, zapazi što je u jednom proročanstvu rečeno o Mesijanskom  Kralju: “Ti voliš pravdu i mrziš zlo. Zato te Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti više nego druge kraljeve” (Psalam 45:7). Izraz “drugi kraljevi” odnosi se na druge kraljeve iz loze kralja Davida. Isus se više od svih njih ima razloga radovati svom pomazanju. Zašto? Zato što je njegova nagrada mnogo veća od njihove i njegovo kraljevanje donosi daleko više dobra od njihovog. On je svoju nagradu dobio zato što su ga ljubav prema pravednosti i mržnja prema zlu potaknule da u svemu bude poslušan Bogu.

⁹ Kako je Isus očitovao svoj stav prema pravednosti i zlu? Naprimjer, kako je reagirao kada su njegovi sljedbenici poslušali njegove upute za propovijedanje i zbog toga doživjeli mnoge blagoslove? Bio je presretan (Luka 10:1, 17, 21). A kako se osjećao kad je vidio da su stanovnici Jeruzalema uporni u svojoj neposlušnosti i da odbijaju njegova iskrena nastojanja da im pomogne? Plakao je zbog buntovnosti toga grada (Luka 19:41, 42). Na Isusa su snažno djelovali tuđi postupci, bilo dobri bilo loši.

10. Kakve osjećaje trebamo razvijati prema pravednim i neispravnim postupcima i što će nam pomoći u tome?

¹⁰ Razmišljanje o Isusovim osjećajima pomaže nam da preispitamo motive koji nas potiču na poslušnost Jehovi. Iako smo nesavršeni, mi možemo razvijati snažnu ljubav prema dobrim djelima i istinsku mržnju prema neispravnim postupcima. Trebamo se moliti Jehovi da nam pomogne razvijati osjećaje kakve imaju on i njegov Sin (Psalam 51:10). Istovremeno, trebamo se čuvati utjecaja koji mogu narušiti takve osjećaje. Jako je važno pažljivo birati zabavu i društvo (Mudre izreke 13:20; Filipljanima 4:8). Ako razvijamo poticaje kakve je imao Krist, naša poslušnost neće biti samo izvanjska. Postupat ćemo ispravno zato što to volimo. Izbjegavat ćemo neispravne postupke, ali ne zbog straha da nas netko ne uhvati, nego zato što ih zaista mrzimo.

11, 12. (a) S čim se Isus suočio na početku svoje službe? (b) Kojim je lukavim metodama Sotona najprije iskušao Isusa?

¹¹ Isusova mržnja prema grijehu bila je iskušana već na samom početku njegove službe. Nakon krštenja proveo je 40 dana i noći u pustinji bez hrane. Na kraju tog razdoblja prišao mu je Sotona da ga iskuša. Zapazi koliko je Đavo bio lukav (Matej 4:1–11).

¹² Najprije je rekao: “Ako si Božji sin, reci ovom kamenju da postane kruh” (Matej 4:3). Kako se Isus osjećao nakon dugotrajnog posta? Biblija jasno kaže: “Bio je gladan” (Matej 4:2). Sotona je želio iskoristiti njegovu prirodnu želju za hranom i nesumnjivo je namjerno čekao da se Isus fizički iscrpi. Zapazi i kako ga je izazivao time što je rekao: “Ako si Božji sin.” Sotona je dobro znao da je Isus “prvorođenac svega što je stvoreno” (Kološanima 1:15). No Isus nije dozvolio da ga Sotonine provokacije navedu na neposlušnost. Znao je da Bog ne želi da on svoju moć koristi u sebične svrhe. Stoga je odbio to učiniti i time je pokazao da se ponizno uzda u to da će se Jehova pobrinuti da ima što jesti te da će ga voditi u životu (Matej 4:4).

13–15. (a) Kako je Sotona drugi i treći put iskušao Isusa i kako je Isus reagirao? (b) Kako znamo da je Isus zbog Sotone neprestano morao biti na oprezu?

¹³ U drugom pokušaju da iskuša Isusa Sotona ga je odveo na vrh hramskog zida. Podmuklo izvrćući Božju Riječ, pokušao je navesti Isusa da se razmeće pred drugima tako da se baci s vrha zida kako bi ga anđeli morali spašavati. Kad bi mnoštvo ljudi u hramu vidjelo takvo čudo, bi li se itko od njih više usudio sumnjati u to da je on obećani Mesija? Osim toga, ako bi prihvatili Isusa kao Mesiju vidjevši takvu spektakularnu predstavu, zar se Isus ne bi poštedio mnogih nevolja i neprilika? Možda i bi. Ali Isus je znao da Jehova od Mesije očekuje da ponizno izvrši svoj zadatak, a ne da pokušava upadljivim razmetanjem navesti ljude  da povjeruju u njega (Izaija 42:1, 2). Tako ni u ovom slučaju Isus nije želio biti neposlušan Jehovi. Slava ga nije privlačila.

¹⁴ A je li ga privlačila moć? U svom trećem pokušaju Sotona je Isusu ponudio sva kraljevstva svijeta ako mu se samo jednom pokloni. Je li Isus ozbiljno razmišljao o Sotoninoj ponudi? Nije, nego mu je odgovorio: “Odlazi, Sotono!” a zatim je dodao: “Jer pisano je: ‘Jehovu, svog Boga, štuj i jedino njemu služi!’” (Matej 4:10). Isusa ništa nije moglo navesti da se pokloni drugom bogu. Nikakva moć ili ugledan položaj u ovom svijetu nisu ga mogli navesti da učini bilo što čime bi bio neposlušan Bogu.

¹⁵ Je li Sotona odustao? Otišao je kad mu je Isus to zapovjedio. No Lukino evanđelje navodi da je Đavo “otišao (...) od njega do neke druge prilike” (Luka 4:13). Doista, Sotona je sve do samoga kraja nalazio prilike da različitim iskušenjima ispita Isusovu poslušnost. Biblija kaže da je Isus bio “iskušan u svemu” (Hebrejima 4:15). Stoga je neprestano morao biti na oprezu, a isto vrijedi i za nas.

16. Kako Sotona iskušava današnje Božje sluge i kako se možemo oduprijeti njegovim napadima?

¹⁶ Sotona i danas iskušava Božje sluge. Nažalost, zbog svojih mana mi smo mu često laka meta. Sotona lukavo koristi našu urođenu sklonost prema sebičnosti, ponosu ili pohlepu za moći. A služeći se materijalizmom, ponekad čak sve te osobine koristi zajedno! Stoga je jako važno da s vremena na vrijeme zastanemo i iskreno se preispitamo. Trebali bismo razmišljati o riječima iz 1. Ivanove 2:15–17 i pritom se pitati jesu li tjelesne želje ovog svijeta, žudnja za materijalnim stvarima i želja da impresioniramo druge u nekoj mjeri nagrizle našu ljubav prema nebeskom Ocu. Moramo zadržati na umu da će ovaj svijet uskoro nestati, zajedno sa svojim vladarem Sotonom. Zato se oduprimo njegovim lukavim pokušajima da nas namami u grijeh!  Ugledajmo se na našeg Učitelja, koji “nije počinio grijeh” (1. Petrova 2:22).

17. Kako je Isus gledao na poslušnost svom Ocu, no što bi u njegovom slučaju neki mogli smatrati olakotnom okolnosti?

¹⁷ Poslušnost se ne svodi samo na izbjegavanje grijeha. Krist je revno izvršavao svaku zapovijed svog Oca. Rekao je: “Ja uvijek činim ono što je njemu po volji” (Ivan 8:29). Ta ga je poslušnost činila vrlo radosnim. Naravno, neki bi mogli reći da je Isusu bilo lakše biti poslušan nego nama. Možda misle da je on odgovarao samo Jehovi, koji je savršen, dok mi često moramo biti poslušni nesavršenim ljudima koji su nam nadređeni. Međutim, činjenica je da je i Isus bio poslušan nesavršenim ljudima koji su njemu bili nadređeni.

18. Kako je Isus u djetinjstvu pružio izvrstan primjer što se tiče poslušnosti?

¹⁸ Dok je odrastao, Isus je morao biti poslušan svojim nesavršenim roditeljima, Josipu i Mariji. Vjerojatno je više od većine druge djece uočavao mane svojih roditelja. Da li se on zbog toga bunio i uzimao si pravo da objašnjava svojim roditeljima kako treba voditi obitelj, premda ga Bog nije ovlastio za to? Zapazi da u Luki 2:51 piše da je dvanaestogodišnji Isus bio poslušan roditeljima. Svojom je poslušnošću dao izvrstan primjer mladim kršćanima koji se trude slušati svoje roditelje i iskazivati im dužno poštovanje (Efežanima 6:1, 2).

19, 20. (a) S kakvim se jedinstvenim okolnostima suočavao Isus kad je riječ o poslušnosti nesavršenim ljudima? (b) Zašto bi pravi kršćani trebali biti poslušni ljudima koji predvode u skupštini?

¹⁹ Kad je riječ o poslušnosti nesavršenim ljudima, Isus se suočavao s mnogim iskušavajućim situacijama s kakvima se pravi kršćani danas nikada ne moraju suočavati. Razmisli o neobičnim okolnostima vremena u kojem je on živio. Židovsko vjersko uređenje, s hramom u Jeruzalemu i svećenstvom,  koje je Jehova stoljećima priznavao uskoro je trebalo biti odbačeno i zamijenjeno kršćanskom skupštinom (Matej 23:33–38). Mnogi vjerski vođe u to su vrijeme naučavali lažna učenja nastala pod utjecajem grčke filozofije. U hramu je vladala takva korupcija da ga je Isus nazvao “razbojničkom pećinom” (Marko 11:17). Je li Isus zbog toga odbijao ići u hram i u sinagoge? Nije! Jehova se još uvijek služio tim uređenjem. Budući da se Bog tada još nije bio umiješao i uveo promjene, Isus je poslušno odlazio u sinagoge i na blagdane u hram (Luka 4:16; Ivan 5:1).

²⁰ Ako je Isus bio poslušan u takvim okolnostima, koliko bi tek pravi kršćani trebali biti poslušni danas! Na koncu, mi živimo u posve drugačijem vremenu, u davno prorečenom razdoblju duhovne obnove u kojem se ponovno počelo obožavati Boga na čist način. Bog nam jamči da nikada neće dozvoliti Sotoni da iskvari njegov obnovljeni narod (Izaija 2:1, 2; 54:17). Mi se, istina, suočavamo s grijesima i nedostacima ljudi unutar kršćanske skupštine. No zar ćemo tuđe mane koristiti kao izgovor da budemo neposlušni Jehovi, možda tako da prestanemo dolaziti na kršćanske sastanke ili da kritiziramo starješine? Nipošto! Baš naprotiv,  mi svim srcem podupiremo ljude koji predvode skupštinu. Poslušni smo Jehovi i dolazimo na skupštinske sastanke i na veće skupove te primjenjujemo biblijske savjete koje na njima dobivamo (Hebrejima 10:24, 25; 13:17).

21. Kako je Isus reagirao na pokušaje ljudi da ga navedu na neposlušnost Bogu i kako bismo ga mi trebali oponašati?

²¹ Isus nikada nije dozvoljavao drugim ljudima, čak niti dobronamjernim prijateljima, da ga odvrate od poslušnosti Jehovi. Naprimjer, apostol Petar htio je uvjeriti svog Učitelja kako nije potrebno da toliko toga pretrpi i da umre. Savjetovao je Isusu da bude milostiv prema sebi, no Isus je odlučno odbio taj dobronamjeran, ali pogrešan savjet (Matej 16:21–23). Danas se Isusovi sljedbenici često suočavaju s nastojanjima dobronamjernih rođaka da ih odvrate od poslušnosti Božjim zakonima i načelima. Poput Isusovih sljedbenika iz prvog stoljeća, i mi smo čvrsto uvjereni da se moramo “pokoravati Bogu, a ne ljudima” (Djela apostolska 5:29).

22. Na koje je pitanje Isus odgovorio i kako?

²² Kad se Isus suočio sa smrću, njegova je poslušnost bila stavljena na najtežu kušnju. Tijekom tog mučnog dana “naučio se poslušnosti” u najpotpunijem smislu. Izvršio je volju svog Oca, a ne svoju vlastitu (Luka 22:42). Ostao je u potpunosti vjeran Bogu (1. Timoteju 3:16). Odgovorio je na stoljećima staro pitanje: Može li savršen čovjek ostati poslušan Jehovi, čak i u kušnjama? Ni Adamu ni Evi to nije uspjelo. A onda je došao Isus te je svojim životom i smrću dokazao da je to moguće. Najveće od svih Jehovinih stvorenja pružilo je najuvjerljiviji odgovor. Isus je ostao poslušan čak i onda kada ga je to skupo koštalo.

23–25. (a) Kako je poslušnost povezana s vjernošću Bogu? Objasni to primjerom. (b) Što je tema narednog poglavlja?

²³ Vjernost, odnosno svesrdna odanost Jehovi, pokazuje  se poslušnošću. Isus je bio poslušan i time je dokazao svoju vjernost Bogu te je donio blagoslove cijelom čovječanstvu (Rimljanima 5:19). Jehova je velikodušno nagradio Isusa. Budemo li slušali svog Učitelja, Krista, Jehova će nagraditi i nas. Poslušnost Kristu vodi do “vječnog spasenja” (Hebrejima 5:9).

²⁴ Osim toga, vjernost Bogu već je sama po sebi nagrada. Biblija kaže: “Tko živi čestito, živi bez straha” (Mudre izreke 10:9). Ako čestitost i vjernost Bogu usporedimo s velikom građevinom sagrađenom od kvalitetnih opeka, svaki postupak učinjen iz poslušnosti Bogu može se usporediti s pojedinom opekom. Jedna opeka možda djeluje beznačajno, no svaka ima svoju ulogu, svoju vrijednost. Spajanjem mnogih opeka gradi se nešto puno vrednije. Slično tome, kada se postupci koji su odraz poslušnosti Bogu spoje zajedno, kada se jedan pridoda drugome i tako dan za danom i godinu za godinom, njima gradimo predivno zdanje – svoju vjernost Bogu.

²⁵ Poslušnost koja se pokazuje tijekom dužeg vremena podsjeća nas na još jednu osobinu – ustrajnost. Kristov primjer u pokazivanju te osobine tema je narednog poglavlja.