1–3. U kakvim je okolnostima Isus jednog proljetnog dana 31. n. e. održao propovijed i zašto su njegovi slušatelji bili zadivljeni?

 JEDNOG proljetnog dana 31. n. e. Isus Krist nalazio se u blizini Kafarnauma, prometnog grada na sjeverozapadnoj obali Galilejskog mora. Proteklu noć proveo je sam moleći se na obližnjoj gori. Kad je svanulo, pozvao je svoje učenike i između njih izabrao dvanaestoricu, koju je imenovao za apostole. Za to se vrijeme na jednoj zaravni okupilo mnoštvo ljudi koji su došli ondje slijedeći Isusa. Neki od njih doputovali su iz dalekih krajeva. S nestrpljenjem su čekali da čuju što će im Isus reći i željeli su da ih izliječi od njihovih bolesti. On ih nije razočarao (Luka 6:12–19).

² Prišavši mnoštvu, Isus je počeo liječiti sve koji su bili bolesni. Kad među njima više nije bilo nikoga tko je patio od teške bolesti, sjeo je i stao ih poučavati. a Riječi koje je izrekao tog dana zacijelo su iznenadile njegove slušatelje. Nikada nisu čuli da netko naučava tako kao on. Da bi potvrdio svoja učenja, nije se pozivao na usmenu predaju niti na izjave uglednih židovskih rabina, već je uvijek iznova citirao nadahnute hebrejske spise. Njegova je poruka bila jasna, a riječi jednostavne i lako razumljive. Nakon što je završio svoju propovijed, ljudi iz mnoštva bili su zadivljeni. No to i ne čudi, jer su upravo slušali propovijed najmudrijeg čovjeka koji je ikada živio! (Matej 7:28, 29).

 ³ Ta je propovijed, kao i izvještaji o mnogim drugim Isusovim izjavama i postupcima, zapisana u Božjoj Riječi. Za nas je vrlo korisno istraživati što ta nadahnuta knjiga kaže o Isusu, jer “u njemu su sakrivena sva blaga mudrosti” (Kološanima 2:3). Odakle mu takva mudrost – sposobnost razborite primjene znanja? Kako je Isus pokazivao mudrost i kako se mi možemo ugledati na njega?

4. Koje su pitanje postavili oni koji su slušali Isusa u Nazaretu i zašto su ga postavili?

⁴ Na jednom od svojih propovjedničkih putovanja Isus je posjetio Nazaret, grad u kojem je odrastao, i počeo je poučavati u tamošnjoj sinagogi. Mnogi koji su ga slušali divili su se i u čudu pitali: “Odakle mu takva mudrost?” Poznavali su njegovu obitelj – roditelje te braću i sestre – i znali su da je odrastao u skromnim uvjetima (Marko 6:1–3; Matej 13:54–56). Sigurno su znali i da taj rječiti tesar nije pohađao ugledne rabinske škole (Ivan 7:15). Stoga je njihovo pitanje zvučalo logično.

5. Što je Isus rekao o izvoru svoje mudrosti?

⁵ Mudrost koju je Isus pokazivao nije bila tek plod njegovog savršenog uma. Kasnije tijekom svoje službe, dok je javno poučavao narod u hramu, Isus je otkrio da njegova mudrost dolazi iz daleko uzvišenijeg izvora. Rekao je: “Ono što naučavam nije moje, nego dolazi od onoga koji me poslao” (Ivan 7:16). Da, Otac koji ga je poslao bio je pravi izvor Isusove mudrosti (Ivan 12:49). No kako je Isus dobio mudrost od Jehove?

6, 7. Na koje je načine Isus dobio mudrost od svog Oca?

⁶ Jehovin sveti duh djelovao je na Isusovo srce i um. Izaija je o obećanom Mesiji, odnosno Isusu, prorekao: “Na njemu će počivati Jehovin duh, duh mudrosti i razboritosti, duh savjeta i snage, duh znanja i straha od Jehove”  (Izaija 11:2). Budući da je Jehovin duh počivao na njemu i usmjeravao njegove misli i odluke, sasvim je razumljivo što su Isusove riječi i postupci odražavali takvu uzvišenu mudrost.

⁷ No Isus je mudrost od Oca primio na još jedan vrlo važan način. Kao što smo vidjeli u 2. poglavlju, prije nego što je došao na Zemlju, Isus je nebrojene vjekove proveo na nebu. Sve to vrijeme imao je priliku upoznavati Očev način razmišljanja. Teško da si možemo predočiti svu dubinu mudrosti koju je Isus stekao dok je boravio uz Oca, pomažući mu kao njegov “vješt graditelj” u stvaranju svega, i živoga i neživoga. Stoga je razumljivo što Sina tijekom tog razdoblja njegovog života Biblija opisuje kao oličenje mudrosti (Mudre izreke 8:22–31; Kološanima 1:15, 16). Za vrijeme svoje službe na Zemlji Isus se mogao služiti mudrošću koju je stekao dok je bio uz svog Oca na nebu b (Ivan 8:26, 28, 38). Zato nas ne treba nimalo iznenaditi sveobuhvatnost mudrosti i razboritosti kojom zrače Isusove riječi niti sposobnost ispravnog prosuđivanja koja je očita u svakom njegovom postupku.

8. Kako mi kao Kristovi sljedbenici možemo steći mudrost?

⁸ I nama bi kao Kristovim sljedbenicima Jehova trebao biti izvor mudrosti (Mudre izreke 2:6). Naravno, nama Jehova neće dati nadnaravnu mudrost. No, uslišit će nas kada ga usrdno zamolimo za mudrost kako bismo uspješno riješili životne probleme (Jakov 1:5). Za stjecanje takve mudrosti potrebno je uložiti puno truda. Moramo je tražiti kao skriveno blago (Mudre izreke 2:1–6). Moramo istraživati dubine Božje Riječi u kojoj nam Bog otkriva svoju mudrost i svoj život usklađivati s onim što učimo.  Primjer Jehovinog Sina osobito je važan za stjecanje mudrosti. Razmotrimo nekoliko područja na kojima je Isus pokazivao mudrost i saznajmo kako ga možemo oponašati.

9. Zašto su Isusova učenja bila toliko mudra?

⁹ Mnoštva ljudi hrlila su k Isusu da čuju što će reći (Marko 6:31–34; Luka 5:1–3). To je i razumljivo, jer njegove su riječi zračile nenadmašnom mudrošću! Njegova učenja bila su odraz temeljitog poznavanja Božje Riječi i jedinstvene sposobnosti da prodre u srž stvari. Ona su privlačna ljudima iz svih krajeva svijeta i nikada ne zastarijevaju. Razmotrimo neke primjere koji pokazuju koliku su mudrost sadržavale riječi prorečenog “Mudrog Savjetnika”, Isusa (Izaija 9:6).

10. Koje bismo dobre osobine, prema Isusovom savjetu, trebali razvijati i zašto?

¹⁰ Propovijed na gori, spomenuta u uvodu poglavlja, najdulji je niz Isusovih učenja neprekinut opisom drugih događaja ili riječima neke druge osobe. U toj propovijedi Isus nas nije samo savjetovao kako da govorimo i postupamo. Njegovi su savjeti išli dalje od toga. Znajući da misli i osjećaji prethode  riječima i postupcima, Isus nas je potaknuo da u svojoj nutrini razvijamo dobre osobine, kao što su blaga ćud, glad za pravednošću, milosrđe, miroljubivost i ljubav prema drugima (Matej 5:5–9, 43–48). Budemo li u svom srcu razvijali takve osobine, govorit ćemo i postupati čestito, što će radovati Jehovu, a ujedno nam i pomoći da imamo bolje odnose s drugima (Matej 5:16).

11. Kako je Isus svojim savjetima o grešnom postupanju upozorio na korijen problema?

¹¹ Dajući savjet o grešnom postupanju, Isus je zahvatio u sam korijen problema. On nije samo rekao da se trebamo kloniti nasilnih postupaka već nas je i upozorio da ne dozvolimo gnjevu da tinja u našem srcu (Matej 5:21, 22; 1. Ivanova 3:15). Nije samo rekao da je zabranjeno činiti preljub već je upozorio i na strast koja se javlja u srcu i vodi do nevjere. Opomenuo nas je da ne dozvolimo svojim očima da u nama potiču neispravne želje i raspiruju požudu (Matej 5:27–30). Isus nije liječio samo simptome problema već je zadirao u ono što ih uzrokuje. Govorio je o stavovima i željama koji rađaju grešne postupke (Psalam 7:14).

12. Kako Isusovi sljedbenici gledaju na njegove savjete i zašto imaju takav stav?

¹² Koliku samo mudrost otkrivaju Isusove riječi! Razumljivo je da je narod bio “zadivljen njegovim načinom poučavanja” (Matej 7:28). Mi kao njegovi sljedbenici njegove mudre savjete smatramo svojim životnim vodičem. Trudimo se razvijati dobre osobine o kojima je on govorio – kao što su milosrđe, miroljubivost i ljubav – jer znamo da time gradimo temelj koji će nam pomoći da postupamo onako kako je ugodno Bogu. Isto tako, trudimo se iskorijeniti iz srca nepoželjne osjećaje i želje na koje nas je Isus upozorio, kao što su ogorčenost, gnjev ili nemoralne želje, jer znamo da će nam to pomoći da ne učinimo grijeh (Jakov 1:14, 15).

13, 14. Kako Isusov način života pokazuje da je bio sposoban ispravno prosuđivati?

¹³ Isus nije pokazivao mudrost samo riječima već i postupcima. U cijelom njegovom načinu života – njegovim odlukama, gledištu o sebi i ophođenju s drugima – došla su do izražaja mnoga divna obilježja mudrosti. Razmotrimo nekoliko primjera koji jasno pokazuju da je Isusa vodila “mudrost i sposobnost prosuđivanja” (Mudre izreke 3:21).

¹⁴ Jedno obilježje mudrosti jest ispravno prosuđivanje. Isus je pokazao da je sposoban ispravno prosuđivati kada je izabrao svoj način života. Možeš li zamisliti što je sve Isus mogao postići u životu – kakvu si je kuću mogao sagraditi, koliko je mogao biti uspješan u poslu i koliku je slavu mogao steći u svijetu? No Isus je znao da je život posvećen takvim ciljevima isprazan, da je to “trčanje za vjetrom” (Propovjednik 4:4; 5:10). Izabrati takav život bila bi ludost, čista suprotnost mudrosti. Zato je Isus odlučio živjeti jednostavnim životom. Nije mu bilo stalo do toga da zaradi puno novca ili da stekne bogatstvo (Matej 8:20). Dosljedan onome što je poučavao, usredotočio se na samo jedan cilj – vršenje Božje volje (Matej 6:22). Isus je postupao mudro i svoje je vrijeme i energiju posvetio službi za Božje kraljevstvo, koja je daleko važnija i vrednija od materijalnih stvari (Matej 6:19–21). Time je nama pružio izvrstan primjer.

15. Kako Isusovi sljedbenici mogu pokazati da su usredotočeni na kršćanske aktivnosti i zašto je takav način postupanja mudar?

¹⁵ Današnji Isusovi sljedbenici uviđaju koliko je mudro biti usredotočen na kršćanske aktivnosti. Stoga se ne žele opterećivati nepotrebnim dugovima ili svjetovnim aktivnostima koje iziskuju previše pažnje i truda (1. Timoteju 6:9, 10). Mnogi su se potrudili pojednostaviti svoj život kako bi više vremena mogli posvetiti kršćanskoj službi, a možda čak i služiti kao punovremeni objavitelji Kraljevstva.  Nema boljeg načina života koji bismo mogli izabrati, jer kada nam je služenje Kraljevstvu najvažnije u životu, to nam pruža najveću radost i zadovoljstvo (Matej 6:33).

16, 17. (a) Kako je Isus pokazao da je skroman i realan u onome što je očekivao od sebe? (b) Kako mi možemo pokazati da smo skromni i realni u onome što očekujemo od sebe?

¹⁶ Biblija mudrost povezuje sa skromnošću, a biti skroman između ostaloga znači i biti svjestan vlastitih granica (Mudre izreke 11:2). Isus je bio skroman i realan u onome što je očekivao od sebe. Znao je da neće uspjeti obratiti svakoga tko čuje njegovu poruku (Matej 10:32–39). Isto tako, uviđao je da on sam neće moći svim ljudima prenijeti poruku o Kraljevstvu, već samo određenom broju njih. Zato je postupio mudro i zadatak činjenja učenika povjerio svojim sljedbenicima (Matej 28:18–20). Skromno je priznao da će oni činiti i veća djela od njegovih, jer će propovijedati većem broju ljudi, u širim razmjerima i tijekom duljeg vremena (Ivan 14:12). Osim toga, Isus je bio svjestan toga da je i njemu potrebna pomoć. Kad su mu u pustinji anđeli došli služiti, prihvatio je njihovu pomoć, jednako kao i podršku anđela koji ga je došao ojačati u Getsemanskom vrtu. U trenucima kad mu je to bilo najpotrebnije, Božji je Sin usrdno tražio pomoć (Matej 4:11; Luka 22:43; Hebrejima 5:7).

¹⁷ I mi bismo trebali biti skromni i realni u onome što očekujemo od sebe. Naravno, trebamo se zdušno truditi i snažno se naprezati u propovijedanju i činjenju učenika (Luka 13:24; Kološanima 3:23). No pritom ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da nas Jehova ne uspoređuje s drugima, pa onda to ne bismo ni mi sami trebali činiti (Galaćanima 6:4). Mudrost će nam pomoći da si postavimo razumne ciljeve u skladu sa svojim sposobnostima i okolnostima. Osim toga, mudrost će potaknuti one koji imaju odgovorna zaduženja da budu svjesni svojih granica te da  priznaju da je i njima ponekad potrebna pomoć i ohrabrenje. Skromnost će ih potaknuti da spremno prihvate pomoć, imajući na umu da se Jehova može poslužiti nekim njihovim suvjernikom da im pruži veliku utjehu (Kološanima 4:11).

18, 19. (a) Po čemu se vidi da je Isus bio razuman u ophođenju s učenicima i da je imao pozitivan stav prema njima? (b) Zašto mi imamo razloga biti pozitivni i razumni u međusobnom ophođenju i kako to možemo pokazati?

¹⁸ “Mudrost odozgo je (...) razumna”, stoji u Jakovu 3:17. Isus je bio razuman u ophođenju sa svojim učenicima i imao je pozitivan stav prema njima. Premda je jasno vidio njihove mane, tražio je u njima dobre osobine (Ivan 1:47). Znao je da će ga oni napustiti u noći kad ga protivnici budu uhvatili, ali nije zbog toga sumnjao u njihovu lojalnost (Matej 26:31–35; Luka 22:28–30). Petar je tri puta zanijekao da poznaje Isusa. No Isus se ipak molio za Petra i izrazio je pouzdanje u njegovu vjernost (Luka 22:31–34). Posljednje noći svog života na Zemlji Isus je uputio molitvu svom Ocu, ali nije u njoj spominjao greške koje su njegovi učenici učinili. Naprotiv, on je u pozitivnom svjetlu govorio o njihovim dotadašnjim postupcima te je rekao: “Držali su se tvoje riječi” (Ivan 17:6). Unatoč njihovim nedostacima povjerio im je zadatak da propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu i čine učenike (Matej 28:19, 20). Pouzdanje i povjerenje koje im je iskazao nesumnjivo im je dalo snage da izvrše zadatak koji im je povjerio.

¹⁹ Isusovi sljedbenici imaju doista mnogo razloga oponašati Isusa u tom pogledu. Ako je savršeni Božji Sin bio strpljiv sa svojim nesavršenim učenicima, koliko bismo tek mi, grešni ljudi, trebali biti razumni u svom ophođenju s drugima! (Filipljanima 4:5). Umjesto da gledamo samo na nedostatke svojih suvjernika, trebali bismo tražiti dobre strane u njima. Korisno je sjetiti se da ih je Jehova  privukao k sebi (Ivan 6:44). Stoga on sigurno vidi nešto dobro u njima, a jednako bismo trebali i mi. Pozitivan stav pomoći će nam ne samo da “prijeđemo preko prijestupa”, već i da se trudimo pronaći u drugima nešto za što bismo ih mogli pohvaliti (Mudre izreke 19:11, bilješka). Kada svojim sukršćanima pokazujemo da imamo povjerenja u njih, pomažemo im da daju sve od sebe u službi Jehovi i da u toj službi budu radosni (1. Solunjanima 5:11).

20. Kako bismo trebali postupati s riznicom mudrosti koju sadrže evanđelja i zašto?

²⁰ Izvještaji iz evanđelja o Isusovom životu i službi doista su prava riznica mudrosti! No kako trebamo postupati s tim vrijednim poklonom? Na kraju Propovijedi na gori Isus je potaknuo svoje slušatelje da slušaju njegove mudre riječi, ali i da ih izvršavaju, odnosno primjenjuju u svom životu (Matej 7:24–27). Budu li Isusove mudre riječi i djela oblikovali naše misli, poticaje i postupke, to će nam pomoći da već danas živimo najboljim načinom života i da ostanemo na putu koji vodi u vječni život (Matej 7:13, 14). Nema boljeg niti mudrijeg puta koji bismo mogli izabrati!