1–3. (a) Što je Isus učinio kad su ga dva slijepa prosjaka molila da im pomogne? (b) Na što ukazuje grčka riječ prevedena “sažaliti se”? (Vidi bilješku.)

 DVA slijepca sjedila su kraj puta u blizini Jerihona. Oni su vjerojatno svakoga dana ondje dolazili i nakon što bi pronašli mjesto gdje je prolazilo mnogo ljudi, molili su da im netko udijeli milostinju. No toga su dana doživjeli nešto što im je potpuno promijenilo život.

² Začuli su komešanje. Budući da nisu mogli vidjeti što se događa, jedan od njih raspitao se kod ljudi i saznao da “prolazi Isus Nazarećanin”. Isus je posljednji put išao u Jeruzalem. No nije bio sam. Slijedilo ga je veliko mnoštvo ljudi. Kad su čuli tko prolazi, prosjaci su stali vikati: “Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!” Ljudi su im govorili da prestanu, jer im je smetala njihova vika, no oni se u svom očaju nisu dali ušutkati.

³ Kroz svu tu galamu mnoštva Isus je čuo njihovo zapomaganje. Što je učinio? Zasigurno je u tom trenutku mnogo briga zaokupljalo njegove misli. Uskoro je trebao započeti posljednji tjedan njegovog života na Zemlji. Znao je da ga u Jeruzalemu čekaju muke i okrutna smrt. Unatoč tome, on nije zanemario ove uporne vapaje. Zaustavio se i zapovjedio da mu se dovedu prosjaci koji su vikali. “Gospodine, daj da nam se otvore oči!” zamolili su ga. “Isus se sažalio na njih i dodirnuo im oči,  a oni su odmah progledali.” a Nakon toga su pošli za Isusom (Luka 18:35–43; Matej 20:29–34).

4. Kako se na Isusu ispunilo proročanstvo da će se Mesija “sažaliti na ubogoga”?

⁴ Isus nije samo u toj prilici pokazao suosjećanje. U mnogim drugim prilikama i u različitim okolnostima pokazao je da suosjeća s drugima. Biblija je za njega prorekla da će se “sažaliti na ubogoga” (Psalam 72:13). U skladu s tim proročanskim riječima, na Isusa su snažno djelovali tuđi osjećaji. On je samoinicijativno pomagao drugima. Suosjećanje prema ljudima poticalo ga je da im propovijeda. Pogledajmo kako nam izvještaji iz evanđelja pokazuju da su Isusove riječi i postupci bili potaknuti dubokim suosjećanjem i razmotrimo kako i mi možemo na sličan način pokazivati suosjećanje.

5, 6. Koji primjeri pokazuju da je Isus bio suosjećajan?

⁵ Isus je bio izrazito suosjećajan čovjek. Razumio je što proživljavaju ljudi koji pate i dijelio je njihovu tugu. Premda sam možda nikad nije bio u istoj situaciji, doista je u svom srcu osjećao njihovu bol (Hebrejima 4:15). Kad je izliječio ženu koja je 12 godina patila od krvarenja, njenu je bolest opisao kao “mučnu”, čime je pokazao da razumije da joj je uzrokovala veliku tjeskobu i bol (Marko 5:25–34). Kad je vidio da Marija i ljudi koji su bili s njom plaču zbog Lazarove smrti, njihova ga je žalost duboko dirnula i potresla. Premda je znao da će uskoro uskrsnuti Lazara, od ganuća su mu potekle suze (Ivan 11:33, 35).

 ⁶ Jednom drugom prilikom Isusu je prišao neki gubavac i zamolio ga: “Znam da me možeš očistiti ako to hoćeš.” Kako je reagirao Isus, savršeni čovjek koji nikada nije bio bolestan? Suosjećao je s tim gubavcem i sažalio se na njega (Marko 1:40–42). A potom je učinio nešto vrlo neobično. Znao je da su prema Zakonu gubavci nečisti i da se ne smiju kretati među drugim ljudima (Levitski zakonik 13:45, 46). Isus je tog gubavca posve sigurno mogao izliječiti bez fizičkog kontakta (Matej 8:5–13). No ipak je pružio ruku, dodirnuo gubavca i rekao: “Hoću, očisti se!” Čovjek je tog trena bio izliječen. Isus je doista pokazao duboku samilost!

7. Što nam može pomoći da budemo suosjećajniji i kako možemo pokazivati suosjećanje?

⁷ Mi kao kršćani trebamo biti suosjećajni poput Isusa. Biblija nas potiče: “Budite suosjećajni” b (1. Petrova 3:8). Možda nam nije lako razumjeti kako se osjeća netko tko pati od kronične bolesti ili depresije – naročito ako sami nismo nikada osjetili takvu bol. No, imaj na umu da suosjećanje ne ovisi o tome jesmo li sami doživjeli situaciju u kojoj se netko drugi nalazi. Isus je suosjećao s bolesnima premda sam nikada nije bio bolestan. Kako onda možemo biti suosjećajniji? Tako da pažljivo slušamo kada nam osoba koja pati govori o sebi i onome što proživljava. Mogli bismo se upitati: “Kako bih se ja osjećao da sam na mjestu te osobe?” (1. Korinćanima 12:26). Budemo li nastojali pokazivati više razumijevanja za tuđe osjećaje, moći ćemo uspješnije “tješiti potištene” (1. Solunjanima 5:14). Ponekad se suosjećanje ne pokazuje samo riječima nego i suzama. “Plačite s onima koji plaču”, kaže Biblija u Rimljanima 12:15.

8, 9. Kako je Isus uzimao u obzir tuđe osjećaje?

 ⁸ Isus je bio obziran prema ljudima i razmišljao je o njihovim osjećajima. Sjeti se što se dogodilo kada su Isusu doveli čovjeka koji je bio gluh i teško je govorio. Isus je očito primijetio da je čovjek uznemiren, pa je učinio nešto što inače nije činio kada je liječio druge: “Odveo [ga je] na stranu.” Kad su bili sami i zaklonjeni od pogleda drugih ljudi, Isus je izliječio tog gluhog čovjeka (Marko 7:31–35).

⁹ Sličnu je obzirnost Isus pokazao kad su mu ljudi doveli slijepca i zamolili ga da ga izliječi. Isus je “uzeo slijepca za ruku i izveo ga izvan sela”. Potom ga je postupno izliječio. To je čovjeku vjerojatno pomoglo da mu se mozak i oči polako priviknu na jaku Sunčevu svjetlost i prizore koje je ugledao oko sebe (Marko 8:22–26). Isusova obzirnost doista zadivljuje!

10. Kako možemo pokazati obzirnost prema tuđim osjećajima?

¹⁰ Budući da smo Isusovi sljedbenici, i mi moramo biti obzirni prema tuđim osjećajima. Mi zato pazimo na svoj jezik, imajući na umu da nepromišljene riječi mogu povrijediti druge (Mudre izreke 12:18; 18:21). Grubim riječima i uvredljivim ili sarkastičnim primjedbama nema mjesta među kršćanima, koji paze da ne povrijede druge (Efežanima 4:31). Starješine, kako vi možete pokazati obzirnost prema tuđim osjećajima? Kada dajete savjet, činite to ljubazno kako ne biste pogazili dostojanstvo osobe koju savjetujete (Galaćanima 6:1). Roditelji, kako vi  možete pokazati obzirnost prema osjećajima svoje djece? Kad ih ukoravate ili kažnjavate, nemojte ih ponižavati ili dovoditi u neugodnu situaciju (Kološanima 3:21).

11, 12. Koji biblijski izvještaji pokazuju da Isus nije pokazivao suosjećanje samo kad ga je netko molio da pomogne?

¹¹ Isus nije pokazivao suosjećanje samo onda kad ga je netko molio da mu pomogne. Ustvari, suosjećanje nije pasivna osobina, već osobina koja izaziva u nama želju da pomognemo drugima. Stoga je razumljivo da je duboko sažaljenje poticalo Isusa da poduzme nešto kako bi pomogao drugima. Naprimjer, kada je mnoštvo ljudi provelo s njim tri dana, a nisu imali hrane, Isusu nitko nije morao reći da su ljudi gladni i predložiti da nešto učini za njih. Biblijski izvještaj kaže: “Isus je pozvao k sebi svoje učenike i rekao im: ‘Žao mi je ljudi jer su već tri dana sa mnom, a nisu ništa jeli. Ne želim ih poslati kući gladne, jer bi na putu mogli klonuti od iscrpljenosti.’” Potom je na vlastitu inicijativu čudom nahranio mnoštvo (Matej 15:32–38).

¹² Razmotri još jedan primjer. Godine 31. n. e. Isus je u blizini grada Naina naišao na potresan prizor. Iz grada je izlazila povorka ljudi koji su se vjerojatno uputili prema obližnjem brijegu gdje su se nalazile grobnice kako bi pokopali “sina jedinca jedne žene, koja je usto bila udovica”. Možeš li zamisliti koliku je bol ta majka nosila u srcu? Trebala je pokopati jedinog sina, a nije imala muža s kojim bi mogla podijeliti svoju tugu. Među svim ljudima u toj povorci Isusu je privukla pažnju baš ta udovica koja je sada ostala i bez sina. Ganut njenom boli, “sažalio se na nju”. Nitko ga nije morao moliti da nešto poduzme. Suosjećajno srce potaknulo ga je da reagira. Prišao je  nosilima, dotaknuo ih i uskrsnuo mladića. A što je zatim učinio? Isus nije pozvao mladića da se pridruži mnoštvu koje je putovalo s njim, već ga je “predao njegovoj majci” kako bi udovica ponovno imala obitelj i bila zbrinuta (Luka 7:11–15).

13. Kako možemo po uzoru na Isusa samoinicijativno pomagati onima kojima je to potrebno?

¹³ Kako možemo oponašati Isusov primjer? Naravno, mi ne možemo čudom hraniti ljude niti uskrsavati mrtve. Ali možemo oponašati Isusa tako da samoinicijativno pomažemo onima kojima je to potrebno. Neki suvjernik može pretrpjeti težak financijski gubitak ili ostati bez posla (1. Ivanova 3:17). Možda nekoj udovici treba hitno popraviti nešto u kući (Jakov 1:27). Možda znamo da je nekoj obitelji koja je imala smrtni slučaj potrebna utjeha ili neka konkretna pomoć (1. Solunjanima 5:11). Kada vidimo da je nekome zaista potrebna pomoć, ne moramo čekati da nas se zamoli da pomognemo (Mudre izreke 3:27). Suosjećanje će nas potaknuti da sami poduzmemo potrebne korake kako bismo pomogli koliko nam god to okolnosti dozvoljavaju. Ne zaboravi da neka mala dobrohotna gesta ili nekoliko iskrenih utješnih riječi mogu biti snažan izraz suosjećanja (Kološanima 3:12).

14. Zašto je Isusu propovijedanje dobre vijesti bilo toliko važno?

¹⁴ Kao što smo vidjeli u drugom dijelu ove knjige, Isus nam je pružio izvrstan primjer u pogledu propovijedanja dobre vijesti. Rekao je: “Moram objaviti dobru vijest o Božjem kraljevstvu, jer sam radi toga poslan” (Luka 4:43). Zašto mu je taj zadatak bio toliko važan? Prvenstveno zato što je volio Boga. No postojao je još jedan razlog: Isusa je i iskreno suosjećanje poticalo da pomaže ljudima  da zadovolje svoje duhovne potrebe. To što je Isus pomagao ljudima da utaže svoju duhovnu glad bio je daleko najvažniji izraz suosjećanja. Pogledajmo dva primjera koja pokazuju kako je Isus gledao na ljude kojima je propovijedao. To će nam pomoći da preispitamo što nas potiče da propovijedamo.

15, 16. Opiši dva događaja koja pokazuju kako je Isus gledao na ljude kojima je propovijedao.

¹⁵ Godine 31. n. e., nakon što je već oko dvije godine marljivo propovijedao, Isus je odlučio proširiti područje svoje službe te je “počeo obilaziti sve gradove i sela” u Galileji. Ganulo ga je ono što je ondje vidio. Apostol Matej je napisao: “Vidjevši sve te ljude, sažalio se na njih jer su bili izmučeni i zapostavljeni kao ovce bez pastira” (Matej 9:35, 36). Isus je suosjećao s tim ljudima. Dobro je znao koliko su duhovno gladni. Znao je da ih zlostavljaju i posve zanemaruju upravo oni koji bi se trebali brinuti za njih – vjerski vođe. Duboko suosjećanje potaknulo ga je da revno prenosi ljudima poruku koja im je mogla pružiti  nadu. Ništa im nije bilo potrebnije od dobre vijesti o Božjem kraljevstvu.

¹⁶ Nešto slično dogodilo se i nekoliko mjeseci kasnije, prije Pashe 32. n. e. Tom su se prilikom Isus i apostoli ukrcali na lađu i otplovili na drugu stranu Galilejskog mora tražeći neko mirno mjesto da se odmore. No mnoštvo ljudi pješice je stiglo na drugu stranu prije njihove lađe. Kako je Isus reagirao? Kad je izašao iz lađe, “vidio je silno mnoštvo ljudi, pa se sažalio na njih jer su bili kao ovce bez pastira. I počeo ih je poučavati o mnogočemu” (Marko 6:31–34). Isus se opet sažalio na ljude jer je znao da su u duhovnom pogledu u vrlo teškom stanju. Bili su “kao ovce bez pastira”, duhovno izgladnjeli i prepušteni sami sebi. Isus nije propovijedao iz pukog osjećaja dužnosti, već zato što je suosjećao s ljudima.

17, 18. (a) Što nas potiče da propovijedamo? (b) Kako možemo razviti suosjećanje prema drugima?

¹⁷ Što nas kao Isusove sljedbenike potiče da propovijedamo? Kao što smo vidjeli u 9. poglavlju ove knjige, povjeren nam je zadatak da propovijedamo i činimo učenike, koji smo dužni izvršiti (Matej 28:19, 20; 1. Korinćanima 9:16). No ono što nas potiče na izvršavanje tog zadatka ne smije biti čisti osjećaj dužnosti ili obaveze. Nama je ljubav prema Jehovi najsnažniji motiv za propovijedanje dobre vijesti o njegovom kraljevstvu. No mi propovijedamo i zato što suosjećamo s onima koji ne dijele naša vjerska uvjerenja (Marko 12:28–31). Kako onda možemo razviti suosjećanje prema drugima?

¹⁸ Moramo gledati na ljude onako kako je Isus gledao na njih – vidio je da su “izmučeni i zapostavljeni kao ovce bez pastira”. Zamisli da pronađeš janje koje se izgubilo. Bez pastira koji bi ga odveo do zelenog pašnjaka i do vode, to je siroto stvorenje gladno i žedno. Zar se  ne bi sažalio na to janje? Zar ne bi dao sve od sebe da ga nahraniš i napojiš? Mnogi ljudi koji još nisu čuli dobru vijest slični su tom janjetu. Njihovi vjerski pastiri zanemaruju ih, i zato su duhovno gladni i žedni te nemaju istinsku nadu u bolju budućnost. Mi imamo ono što im treba: zdravu duhovnu hranu i osvježavajuću vodu – istinu iz Božje Riječi (Izaija 55:1, 2). Kad razmišljamo o tome koliko su ljudi oko nas duhovno gladni, žao nam ih je. Ako poput Isusa iskreno suosjećamo s njima, učinit ćemo sve što možemo da im prenesemo nadu u Kraljevstvo.

19. Kako bismo mogli potaknuti osobu koja proučava Bibliju da krene u službu propovijedanja?

¹⁹ Kako možemo pomoći drugima da oponašaju Isusov primjer? Pretpostavimo da želimo potaknuti osobu koja proučava Bibliju i dobro napreduje da krene u službu propovijedanja. Ili recimo da želimo pomoći nekoj neaktivnoj osobi da ponovno počne propovijedati. Kako im možemo pomoći? Moramo utjecati na njihovo srce. Sjeti se da se Isus najprije sažalio na ljude, a zatim ih je poučavao (Marko 6:34). Stoga ako pomognemo nekoj osobi koja proučava Bibliju ili koja je postala neaktivna da razvije suosjećanje prema ljudima, srce će je vjerojatno potaknuti da oponaša Isusa i propovijeda dobru vijest. Naprimjer, možemo je upitati: “Kako je poruka o Kraljevstvu poboljšala tvoj život? Što je  s ljudima koji još nisu čuli tu poruku – zar i oni ne trebaju dobru vijest? Kako im možeš pomoći?” Naravno, najsnažniji motiv za propovijedanje je ljubav prema Bogu i želja da mu služimo.

20. (a) Što znači biti Isusov sljedbenik? (b) Što ćemo razmotriti u sljedećem poglavlju?

²⁰ Biti Isusov sljedbenik ne znači samo ponavljati njegove riječi i oponašati njegove postupke. Potrebno je naučiti razmišljati onako kako je on razmišljao (Filipljanima 2:5). Stoga je doista divno što nam Biblija otkriva misli i osjećaje koji su stajali iza Isusovih riječi i postupaka! Budemo li se trudili upoznati “Kristov um”, to će nam pomoći da pokazujemo obzirnost prema tuđim osjećajima, da iskreno suosjećamo s ljudima te da se ophodimo s njima onako kako se Isus ophodio s ljudima (1. Korinćanima 2:16). U sljedećem poglavlju razmotrit ćemo kako je Isus naročito svojim sljedbenicima na različite načine pokazivao da ih voli.