1–4. (a) Što se dogodilo kad je Pilat izveo Isusa pred razjarenu svjetinu okupljenu pred njegovom palačom? (b) Kako je Isus reagirao na poniženja i patnje koje je doživio i koja su važna pitanja s time povezana?

 “EVO čovjeka!” Te je riječi izgovorio rimski upravitelj Poncije Pilat kad je rano ujutro na Pashu 33. n. e. izveo Isusa Krista pred razjarenu svjetinu okupljenu ispred njegove palače (Ivan 19:5). Samo nekoliko dana ranije mnoštvo ljudi klicalo je Isusu kada je ujahao u Jeruzalem kao kralj postavljen od Boga. No sada je ovo neprijateljski raspoloženo mnoštvo sasvim drugačije gledalo na njega.

² Isus je imao na sebi purpurnu haljinu kakve su nosili članovi kraljevske obitelji, a na glavi je imao krunu. No tu su mu haljinu, koja je prekrivala krvave rane na njegovim leđima, i krunu od trnja, zbog koje mu je niz glavu tekla krv, stavili zato da bi se izrugivali njegovom kraljevskom položaju. Nahuškan od svećeničkih glavara, narod je odbacio tog izmučenog čovjeka koji je stajao pred njima. Svećenici su uzvikivali: “Na stup s njim! Na stup s njim!” A narod je, zaslijepljen od mržnje, govorio: “On mora umrijeti” (Ivan 19:1–7).

³ Sačuvavši svoje dostojanstvo i hrabrost, Isus je strpljivo podnio sva ta poniženja i patnje. a Bio je posve spreman  umrijeti. Kasnije tog pashalnog dana dobrovoljno se prepustio mučnoj smrti na mučeničkom stupu (Ivan 19:17, 18, 30).

⁴ Time što je dao svoj život, Isus je dokazao da je pravi prijatelj svojim sljedbenicima. Rekao je: “Nitko nema veću ljubav od onoga tko svoj život da za svoje prijatelje” (Ivan 15:13). No s time su povezana neka važna pitanja: Je li Isus baš morao pretrpjeti sve te patnje i na koncu umrijeti? Zašto je bio spreman to učiniti? Kako mi kao Isusovi prijatelji i sljedbenici možemo oponašati njegov primjer?

5. Kako je Isus znao pojedinosti o kušnjama koje su ga očekivale?

⁵ Budući da je bio obećani Mesija, Isus je znao što ga očekuje. Znao je da su mnoga proročanstva u hebrejskim knjigama Biblije prorekla pojedinosti o Mesijinim patnjama i smrti (Izaija 53:3–7, 12; Danijel 9:26). Svojim je učenicima više puta govorio o kušnjama koje ga očekuju kako bi ih pripremio na to (Marko 8:31; 9:31). Na putu u Jeruzalem, gdje je trebao proslaviti svoju posljednju Pashu, apostolima je jasno rekao: “Sin Čovječji ondje će biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati neznabošcima, a oni će mu se izrugivati, pljuvati ga, bičevati i ubiti” (Marko 10:33, 34). To nisu bile tek prazne riječi. Kao što smo već vidjeli, Isusu su se protivnici doista izrugivali, pljuvali su ga, bičevali i ubili.

6. Zašto je Isus morao trpjeti i umrijeti?

⁶ No zašto je Isus morao trpjeti i umrijeti? Zbog nekoliko vrlo važnih razloga. Kao prvo, ostavši vjeran Jehovi čak i pod najtežim okolnostima, Isus je dokazao da mu je u potpunosti odan i posvetio je njegovo ime. Sjeti se da je Sotona lažno optužio ljude da služe Bogu isključivo iz sebičnih  motiva (Job 2:1–5). Time što je ostao vjeran “sve do smrti (...) na mučeničkom stupu”, Isus je pružio najuvjerljiviji odgovor na Sotonine neutemeljene optužbe (Filipljanima 2:8; Mudre izreke 27:11). Kao drugo, Mesijine patnje i smrt omogućile su ljudima očišćenje grijeha (Izaija 53:5, 10; Danijel 9:24). Isus je dao svoj život “kao otkupninu za mnoge” kako bismo mi mogli doći u dobar odnos s Bogom (Matej 20:28). Kao treće, time što je doživio različite nevolje i ustrajno ih podnio, Isus je bio “poput nas iskušan u svemu”. To mu je pomoglo da bude milosrdan veliki svećenik, koji može “razumjeti naše slabosti” (Hebrejima 2:17, 18; 4:15).

7. Čega se Isus odrekao kad je došao na Zemlju?

⁷ Da bi stekao pravu sliku o žrtvi koju je Isus bio spreman učiniti, razmisli o ovome: Tko bi bio spreman ostaviti svoj dom i obitelj i preseliti se u neku stranu zemlju ako bi znao da će ga većina ljudi u toj zemlji odbaciti, da će biti izvrgnut ponižavanju, trpjeti muke i na koncu biti ubijen? Sada razmisli o onome što je Isus učinio. Prije dolaska na Zemlju imao je povlašten položaj na nebu uz svog Oca. Ipak, bio je spreman ostaviti svoj dom na nebu te doći na Zemlju i živjeti kao čovjek. Učinio je to premda je znao da će ga većina ljudi odbaciti te da će biti izvrgnut okrutnom ponižavanju i pretrpjeti teške muke i strašnu smrt (Filipljanima 2:5–7). Što ga je potaknulo na takvu žrtvu?

8, 9. Zašto je Isus bio spreman dati svoj život?

⁸ Iznad svega, Isus je svim srcem volio svog Oca. Njegova ustrajnost bila je dokaz njegove ljubavi prema Jehovi. Budući da je volio svog Oca, bilo mu je stalo do njegovog imena i ugleda (Matej 6:9; Ivan 17:1–6, 26). Više od svega želio je da Očevo ime bude očišćeno od klevete  kojom je bilo okaljano. Stoga je smatrao najvećom čašću to što može trpjeti zbog pravednosti, jer je znao da će njegova vjernost doprinijeti posvećenju Očevog “divnog imena” (1. Ljetopisa 29:13).

⁹ Isus je iz još jednog razloga bio spreman dati svoj život – učinio je to iz ljubavi prema ljudima. Tu je ljubav gajio još od samog početka ljudske povijesti. Biblija nam otkriva da je Isus još puno prije nego što je došao na Zemlju posebno volio ljude (Mudre izreke 8:30, 31, bilješka). Ta je ljubav bila vrlo očita za njegovog života na Zemlji. Kao što smo vidjeli u prethodna tri poglavlja ove knjige, Isus je na mnoge načine pokazao ljubav prema ljudima, a naročito prema svojim sljedbenicima. No 14. nisana 33. n. e. dragovoljno je dao svoj život za nas (Ivan 10:11). Zaista, nije bilo boljeg načina da nam pokaže koliko nas voli. Da li ga mi trebamo oponašati u tome? Da. Ustvari, to nam je i zapovjeđeno.

10, 11. Koju je novu zapovijed Isus dao svojim sljedbenicima, što ona zahtijeva i zašto je važno da je slušamo?

¹⁰ Večer prije nego što je umro Isus je svojim najbližim učenicima rekao: “Dajem vam novu zapovijed: Volite jedan drugoga. Kao što sam ja volio vas, tako i vi trebate voljeti jedan drugoga. Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako među vama bude vladala ljubav” (Ivan 13:34, 35). “Volite jedan drugoga” – zašto je to “nova zapovijed”? U Mojsijevom zakonu već je bilo zapovjeđeno: “Ljubi svog bližnjeg kao samoga sebe” (Levitski zakonik 19:18). No ova nova zapovijed zahtijeva još snažniju ljubav, ljubav koja nas može potaknuti da damo svoj život za druge. Sam je Isus to jasno rekao: “Ovo je moja zapovijed:  volite jedan drugoga kao što sam ja volio vas. Nitko nema veću ljubav od onoga tko svoj život da za svoje prijatelje” (Ivan 15:12, 13). Nova zapovijed zapravo kaže: “Voli druge ne kao sebe, nego više od sebe.” Svojim životom i smrću Isus nam je zaista pokazao što znači imati takvu ljubav.

¹¹ Zašto je važno da slušamo tu novu zapovijed? Sjeti se da je Isus rekao: “Po [toj samopožrtvovnoj ljubavi] će svi znati da ste moji učenici.” Da, pravi se kršćani prepoznaju po samopožrtvovnoj ljubavi. Tu bismo ljubav mogli usporediti sa značkom koju nose delegati na regionalnim kongresima Jehovinih svjedoka. Na toj znački piše ime i prezime delegata kao i ime skupštine kojoj pripada i značka služi kao njegov znak raspoznavanja. Slikovito govoreći, samopožrtvovna ljubav je “značka” po kojoj se raspoznaju pravi kršćani. Drugim riječima, ljubav koju pokazujemo jedni prema drugima treba biti toliko uočljiva da služi kao znak po kojem drugi ljudi mogu vidjeti da smo doista pravi Kristovi sljedbenici. Svatko od nas bi se trebao upitati: “Je li samopožrtvovna ljubav lako uočljiva u mom životu?”

12, 13. (a) U kojoj mjeri moramo biti spremni pokazivati ljubav prema braći? (b) Što znači biti samopožrtvovan?

¹² Mi kao Isusovi sljedbenici moramo voljeti jedni druge kao što je on volio nas. To znači da moramo biti spremni činiti žrtve za svoje suvjernike. U kolikoj mjeri moramo biti požrtvovni? Biblija nam kaže: “Spoznali smo što je ljubav zahvaljujući tome što je on dao svoj život za nas. I mi smo dužni dati svoj život za svoju braću” (1. Ivanova 3:16). Poput Isusa, i mi moramo biti spremni umrijeti jedni za druge ako bude potrebno. U vrijeme progonstva  mi bismo radije žrtvovali svoj život nego izdali svoju braću u vjeri i tako ugrozili njihov život. U slučaju rasnih ili etničkih sukoba bili bismo spremni svoj život izložiti opasnosti kako bismo zaštitili svoju braću, bez obzira na njihovu rasu ili etničko porijeklo. U slučaju rata mi bismo radije otišli u zatvor, pa čak i umrli, nego uzeli oružje i ubijali svoje suvjernike – ili bilo koga drugoga (Ivan 17:14, 16; 1. Ivanova 3:10–12).

¹³ Međutim, biti spreman dati svoj život za braću nije jedini način na koji pokazujemo samopožrtvovnu ljubav. Na koncu, rijetko tko od nas ikad dođe u situaciju da mora učiniti tako veliku žrtvu. No ako volimo svoju braću toliko da bismo dali život za njih, zar ne bismo onda trebali biti spremni činiti i manje žrtve, truditi se već sada da im pomažemo? Biti samopožrtvovan znači odricati se vlastitih koristi ili udobnosti radi drugih. To znači njihove potrebe i dobrobit stavljati ispred vlastitih, čak i onda kada nam to ne pada lako (1. Korinćanima 10:24). Kako možemo u svakodnevnom životu pokazivati samopožrtvovnu ljubav?

14. (a) Koje žrtve čine starješine? (b) Kako gledaš na vrijedne starješine koji služe u tvojoj skupštini?

¹⁴ Skupštinski starješine čine mnoge žrtve da bi “pasli stado” (1. Petrova 5:2, 3). Pored toga što se brinu za vlastitu obitelj, svoje slobodno vrijeme, možda tijekom večeri ili vikenda, troše na obavljanje skupštinskih zaduženja, što između ostaloga uključuje pripremu za govore na sastancima, pastirske posjete i rješavanje pravnih slučajeva. Mnogi starješine nesebično izvršavaju i druge odgovornosti, naprimjer naporno rade na organiziranju pokrajinskih sastanaka i kongresa ili služe kao članovi Odbora za kontaktiranje  s bolnicama ili Grupa za posjećivanje bolesnika. Drugi kao volonteri surađuju s Područnim odjelom za projektiranje i gradnju. Starješine, nemojte nikada zaboraviti da time što spremno služite – ulažete svoje vrijeme, trud i materijalna sredstva da biste se brinuli za stado – pokazujete samopožrtvovnu ljubav! (2. Korinćanima 12:15). Jehova duboko cijeni vaš nesebičan trud, kao i skupština u kojoj služite (Filipljanima 2:29; Hebrejima 6:10).

15. (a) Koje žrtve čine supruge starješina? (b) Kako gledaš na supruge starješina u tvojoj skupštini koje podupiru svoje muževe i spremne su dijeliti ih sa skupštinom?

¹⁵ No što je s njihovim suprugama – zar i one ne čine žrtve podupirući svoje muževe kako bi se mogli brinuti za stado? Za ženu je sasvim sigurno žrtva to što njen muž skupštinskim obavezama posvećuje vrijeme koje bi mogao provesti sa svojom obitelji. Razmisli i o suprugama pokrajinskih nadglednika i žrtvama koje su one spremne činiti kako bi pratile svoje muževe od skupštine do skupštine i od pokrajine do pokrajine. Odrekle su se vlastitog doma i možda moraju svakog tjedna spavati u drugom krevetu. Supruge koje su spremne dobrobit skupštine staviti ispred svoje vlastite zaslužuju svaku pohvalu za svoju velikodušnost i samopožrtvovnu ljubav (Filipljanima 2:3, 4).

16. Kakve žrtve čine kršćanski roditelji za svoju djecu?

¹⁶ Kako možemo pokazivati samopožrtvovnu ljubav u obitelji? Roditelji, vi činite mnoge žrtve da biste zbrinuli svoju djecu te ih odgojili “poučavajući ih i usmjeravajući u skladu s Jehovinim načelima” (Efežanima 6:4). Možda morate po cijeli dan raditi neki zamoran posao samo da biste prehranili obitelj i osigurali svojoj djeci potrebnu odjeću i krov nad glavom. Vi biste radije sebi uskratili nešto što vam treba nego dozvolili da vašoj djeci nedostaje ono  što im je neophodno za život. Pored toga, ulažete puno truda u poučavanje svoje djece, vodite ih na sastanke i u službu propovijedanja (Ponovljeni zakon 6:6, 7). Jehova, koji je osnovao obitelj, raduje se kad vidi vašu samopožrtvovnu ljubav. Ona može vašoj djeci donijeti vječni život (Mudre izreke 22:6; Efežanima 3:14, 15).

17. Kako muževi mogu oponašati Isusovu nesebičnost?

¹⁷ Muževi, kako vi možete oponašati Isusa u pokazivanju samopožrtvovne ljubavi? Biblija odgovara: “Muževi, volite svoje žene, kao što je i Krist volio skupštinu i dao svoj život za nju” (Efežanima 5:25). Kao što smo vidjeli, Isus je toliko volio svoje sljedbenike da je dao život za njih. Muž koji je Kristov sljedbenik trudi se oponašati Kristovu nesebičnost, jer on “nije ugađao sebi” (Rimljanima 15:3). Takav muž spreman je potrebe i interese svoje žene staviti ispred vlastitih. On neće kruto inzistirati da sve bude kako on želi, već će biti spreman popustiti kada nije u pitanju neko biblijsko načelo. Muž koji pokazuje samopožrtvovnu ljubav stječe Jehovinu naklonost, a ujedno i ljubav i poštovanje svoje žene i djece.

18. Što nas potiče da se držimo Isusove nove zapovijedi da volimo jedni druge?

¹⁸ Nije lako držati se Isusove nove zapovijedi da volimo jedni druge, ali imamo dobre razloge za to. Pavao je napisao: “Kristova nas ljubav pokreće jer smo zaključili da je jedan čovjek umro za sve (...) da oni koji žive ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro za njih i bio uskrsnut” (2. Korinćanima 5:14, 15). Ako je Isus umro za nas, ne bi li nas to trebalo potaknuti da mi živimo za njega? To možemo činiti tako da po uzoru na njega pokazujemo samopožrtvovnu ljubav.

19, 20. Koji nam je dragocjeni dar dao Jehova i kako možemo pokazati da ga prihvaćamo?

 ¹⁹ Isus nije pretjerivao kad je rekao: “Nitko nema veću ljubav od onoga tko svoj život da za svoje prijatelje” (Ivan 15:13). To što je dao svoj život za nas doista je bio njegov najveći izraz ljubavi. No, netko drugi nam je pokazao još i veću ljubav od njegove. Isus je objasnio: “Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da nitko tko vjeruje u njega ne pogine, nego da dobije vječni život” (Ivan 3:16). Bog nas toliko voli da je dao svog Sina kao otkupninu i tako nam omogućio da budemo oslobođeni grijeha i smrti (Efežanima 1:7). Otkupnina je Jehovin dragocjeni dar, no on nas ne prisiljava da ga prihvatimo.

²⁰ O nama ovisi hoćemo li ga prihvatiti. Kako možemo pokazati da ga prihvaćamo? Tako da vjerujemo u njegovog Sina. No nije dovoljno samo reći da vjerujemo u njega. Vjera se dokazuje djelima, načinom života (Jakov 2:26). Svoju vjeru u Isusa Krista dokazujemo tako što ga oponašamo u svom svakodnevnom životu. To će nam donijeti mnoge blagoslove, kako već danas tako i u budućnosti. O tome će govoriti posljednje poglavlje ove knjige.