1, 2. Što je apostol Ivan otkrio u vezi s posljednjom večeri koju su apostoli proveli s Isusom?

 OSTARJELI Ivan umače pero u tintu. Misli su mu preplavila sjećanja. On je posljednji apostol Isusa Krista koji je još uvijek živ. Sada, u dobi od oko 100 godina, u mislima se vraća na nezaboravan događaj koji se odigrao prije više od 60 godina – posljednju večer koju su on i ostali apostoli proveli s Isusom prije njegove smrti. Nadahnut Božjim svetim duhom, Ivan se prisjeća mnogih pojedinosti tog događaja i zapisuje ih.

² Te je večeri Isus otvoreno rekao da će uskoro biti ubijen. Ivan je jedini zabilježio Isusove riječi koje pokazuju zašto je bio spreman umrijeti tako strašnom smrću. Isus je rekao: “Da bi svijet znao da volim Oca, ja činim onako kako mi je Otac zapovjedio. Ustanite, pođimo odavde” (Ivan 14:31).

3. Kako je Isus pokazao da voli svog Oca?

³ “Volim Oca.” Isusu ništa nije bilo važnije od njegove ljubavi prema Ocu. Doduše, on to nije neprestano govorio. Ustvari, Ivan 14:31 jedini je biblijski zapis u kojem je Isus tako izravno izrazio svoju ljubav prema Ocu. Međutim, on je svojim načinom života potvrdio istinitost tih riječi. Ljubav prema Jehovi očitovala se u njegovom svakodnevnom životu. Njegova hrabrost, poslušnost i ustrajnost bile su dokaz njegove ljubavi prema Bogu. Ta je ljubav stajala iza svega što je učinio u službi.

4, 5. O kojoj vrsti ljubavi Biblija najviše govori i što se može reći o Isusovoj ljubavi prema Jehovi?

⁴ U današnje vrijeme neki smatraju da pokazivati ljubav  znači biti pretjerano sentimentalan. Pritom možda pod pojmom “ljubav” misle na romantične osjećaje koji se opisuju u ljubavnim romanima i pjesmama ili čak na lakoumnost koja je ponekad povezana s takvim osjećajima. Istina, Biblija govori o romantičnoj ljubavi, premda s puno više poštovanja nego što je to danas najčešće slučaj (Mudre izreke 5:15–21). No Božja Riječ daleko više govori o jednoj drugačijoj vrsti ljubavi. Ta vrsta ljubavi nije tek strast ili neko kratkotrajno ushićenje, ali nije niti hladan, čisto razumski odnos prema drugima. Ona uključuje i srce i um. To je ljubav koja izvire iz dubine srca, vođena je uzvišenim načelima i pokazuje se konkretnim djelima. Ona nipošto nije lakomislena. “Ljubav nikada ne prestaje”, kaže Božja Riječ (1. Korinćanima 13:8, bilješka).

⁵ Isus je volio Jehovu više od svih ljudi koji su ikad živjeli na Zemlji. Nitko nije bolje od njega živio u skladu sa zapovijedi koju je sam naveo kao najveću od svih Božjih zapovijedi: “Ljubi Jehovu, svog Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom, svim svojim umom i svom svojom snagom” (Marko 12:30). Kako je Isus razvio takvu ljubav? Kako je njegova ljubav prema Bogu ostala snažna tijekom njegovog života na Zemlji? I kako ga mi možemo oponašati u tome?

6, 7. Kako znamo da riječi iz Mudrih izreka 8:22–31 opisuju Božjeg Sina, a ne mudrost kao osobinu?

⁶ Jesi li ikada s nekim prijateljem zajedno radio neki posao i ustanovio da ste nakon toga postali bolji, bliskiji prijatelji? Takvo lijepo iskustvo može ti pomoći da si predočiš ljubav koja se razvila između Jehove i njegovog jedinorođenog Sina. Već smo u nekoliko navrata spominjali  Mudre izreke 8:30, no razmotrimo ponovno taj redak i kontekst u kojem se nalazi. U recima 22 do 31 nalazi se nadahnuti opis personificirane mudrosti. Kako znamo da se te riječi odnose na Božjeg Sina?

⁷ U 22. retku mudrost kaže: “Jehova me stvorio, ja sam početak njegovog stvaralačkog puta, najranije od njegovih djela iz davnih vremena.” Ove se riječi zasigurno ne odnose na doslovnu mudrost kao osobinu, jer mudrost nije bila “stvorena”. Ona nije imala početak jer Jehova oduvijek postoji i oduvijek je mudar (Psalam 90:2). No Božji je Sin “prvorođenac svega što je stvoreno”. On je stvoren, on je najranije od svih Jehovinih djela (Kološanima 1:15). Postojao je prije nastanka Zemlje i neba, kao što opisuju Mudre izreke. A kao Božji zastupnik, ili Riječ, on je bio savršen odraz njegove mudrosti (Ivan 1:1).

8. Čime se Sin bavio prije dolaska na Zemlju i o čemu bismo mogli razmišljati dok s divljenjem promatramo ono što je stvoreno?

⁸ Čime se Sin bavio tijekom vjekovima dugog perioda koji je prethodio njegovom dolasku na Zemlju? Iz 30. retka saznajemo da je bio uz Boga kao “vješt graditelj”. Što to znači? Riječi iz Kološanima 1:16 to nam objašnjavaju: “Preko njega stvoreno je sve na nebesima i na zemlji (...). Sve je stvoreno preko njega i za njega.” Dakle, Stvoritelj Jehova je preko svog Sina, Vještog Graditelja, stvorio sve: duhovna stvorenja na nebu, golemi materijalni svemir, Zemlju, njezin čudesno raznolik biljni i životinjski svijet te krunu zemaljskih stvorenja – ljude. U nekim pogledima taj odnos između Oca i Sina mogli bismo usporediti sa suradnjom arhitekta i graditelja koji ima zadatak sprovesti u djelo arhitektove kreativne zamisli. Kada se sa strahopoštovanjem divimo bilo kojem obilježju onoga što je stvoreno, zapravo odajemo priznanje Jehovi, Velikom Arhitektu (Psalam 19:1). No pritom možemo razmišljati i  o dugoj i radosnoj suradnji Stvoritelja i njegovog “vještog graditelja”.

9, 10. (a) Što je ojačalo odnos Jehove i njegovog Sina? (b) Što može ojačati tvoj odnos s nebeskim Ocem?

⁹ Kada dva nesavršena čovjeka blisko surađuju, u njihovom se odnosu znaju pojaviti problemi. No kod Jehove i njegovog Sina toga nije bilo. Sin je vjekovima surađivao s Ocem i “[veselio se] pred njim sve vrijeme” (Mudre izreke 8:30). Da, Sin je uživao u društvu svog Oca, a i Otac u njegovom. Kako je vrijeme prolazilo, Sin je sve više sličio svom Ocu i sve je bolje oponašao Očeve osobine. Stoga je posve razumljivo da su postali tako bliski! Ljubav između Oca i Sina možemo s pravom opisati kao najstariji i najprisniji odnos koji postoji.

¹⁰ No što to znači za nas? Možda misliš da ti ne bi nikada mogao izgraditi takav odnos s Jehovom. Istina, nitko od nas nema uzvišen položaj kakav ima Sin. Pa ipak, pruža nam se jedna posebna prilika. Sjeti se da se Isus približio svom Ocu tako što je surađivao s njim. I nama Jehova s ljubavlju pruža priliku da budemo njegovi “suradnici” (1. Korinćanima 3:9). Kada po uzoru na Isusa propovijedamo ljudima, uvijek bismo trebali imati na umu da smo Božji suradnici. Na taj način ljubav koja nas povezuje s Jehovom sve više raste. Ima li veće časti od toga?

11–13. (a) Zašto je korisno razmišljati o ljubavi kao o nečemu što je živo i kako se Isus kao dječak trudio sačuvati snažnu ljubav prema Jehovi? (b) Kako je Božji Sin prije dolaska na Zemlju i kasnije kao odrastao čovjek pokazao da želi učiti od Jehove?

¹¹ Iz više je razloga korisno o ljubavi koju osjećamo u svom srcu razmišljati kao o nečemu što je živo. Poput prekrasne sobne biljke, ljubav zahtijeva njegu i pažnju da bi  rasla i napredovala. Ako se zanemaruje i zapušta, ona slabi i vene. Isus svoju ljubav prema Jehovi nije olako shvaćao. Tijekom svog života na Zemlji trudio se održati je snažnom i jačati je. Pogledajmo kako je to činio.

¹² Sjeti se ponovno onog događaja iz Isusovog djetinjstva kada je u jeruzalemskom hramu otvoreno govorio o svom odnosu prema Jehovi. Svojim je zabrinutim roditeljima rekao: “Zašto ste me tražili? Zar niste znali da moram biti u domu svog Oca?” (Luka 2:49). Isus se kao dječak po svemu sudeći još nije sjećao svog života na nebu. Pa ipak, on je jako volio svog Oca Jehovu. Znao je da je prirodno tu ljubav izraziti hvaljenjem i štovanjem Boga. Zato mu niti jedno mjesto na svijetu nije bilo draže od hrama posvećenog njegovom Ocu u kojem se vršila sveta služba. On je silno želio biti u hramu i bilo mu je teško napustiti ga. Povrh toga, on nije bio samo pasivni promatrač. Žarko je želio učiti o Jehovi i izraziti ono što je već znao. Takav stav nije stekao tek s 12 godina niti je promijenio mišljenje kada je postao stariji.

¹³ Dok je prije dolaska na Zemlju živio na nebu, Sin je željno učio od svog Oca. Proročanstvo zapisano u Izaiji 50:4–6 pokazuje da je Jehova svog Sina posebno poučio za ulogu koju će imati kao Mesija. Premda je u toku tog poučavanja Sin saznao i za patnje koje će podnijeti kao Jehovin Pomazanik, to ga nije odvratilo od marljivog učenja. Kada je kasnije došao na Zemlju i postao odrastao čovjek, jednako je revno odlazio u dom svog Oca i ondje sudjelovao u službi i poučavanju kakvo je Jehova želio da se pruža u njegovom domu. Zato Biblija kaže da je Isus redovito išao u hram i u sinagogu (Luka 4:16; 19:47). Da bi naša ljubav prema Jehovi ostala živa i da bi rasla, moramo redovito prisustvovati kršćanskim sastancima na kojima hvalimo Jehovu, bolje ga upoznajemo i produbljujemo svoje cijenjenje prema njemu.

14, 15. (a) Zašto je Isus tražio prilike da bude sam? (b) Kako Isusove molitve otkrivaju bliskost s Ocem i poštovanje prema njegovom autoritetu?

 ¹⁴ Osim toga, Isusu je i redovita molitva pomogla da sačuva snažnu ljubav prema Jehovi. Premda je bio druželjubiv i prijateljski raspoložen prema ljudima, zanimljivo je zapaziti da je volio i biti sam. Naprimjer, u Luki 5:16 stoji: “Isus je često odlazio na pusta mjesta kako bi se molio.” Slično tome, Matej 14:23 kaže: “Nakon što se narod razišao, Isus se popeo na goru da bude sam i da se moli. Kad je pala večer, još je uvijek bio ondje sam.” U tim i drugim prilikama Isus nije želio biti sam zbog toga što je bio samotnjak ili zato što nije volio društvo drugih ljudi, nego zato što je želio biti nasamo sa svojim Ocem, Jehovom, kako bi mu se mogao neometano moliti.

¹⁵ Isus je ponekad u molitvi koristio izraz “Abba, Oče” (Marko 14:36). U njegovo vrijeme “Abba” je bio prisan naziv za oca, koji se obično koristio u krugu obitelji. Često je to bila jedna od prvih riječi koje su djeca naučila izgovarati. No taj se naziv koristio s poštovanjem. Obraćajući se svom voljenom Ocu tim izrazom, Sin je pokazao da među njima vlada bliskost, ali je pokazao i da duboko poštuje Jehovin očinski autoritet. Taj spoj bliskosti i poštovanja prisutan je u svim Isusovim molitvama koje su zabilježene u Bibliji. Naprimjer, u 17. poglavlju Evanđelja po Ivanu zapisana je duga molitva koju je Isus iz dubine srca uputio svom Ocu posljednje noći svog života na Zemlji. Proučavanje te molitve može nas istinski ohrabriti i jako je važno da se trudimo oponašati je – naravno, ne u tom smislu da ponavljamo Isusove riječi, već da se trudimo iskreno se obraćati našem nebeskom Ocu  kad god možemo. Tako će naša ljubav prema njemu ostati živa i snažna.

16, 17. (a) Kako je Isus izražavao svoju ljubav prema Ocu? (b) Kako je Isus opisao velikodušnost svog Oca?

¹⁶ Kao što smo ranije spomenuli, Isus nije stalno ponavljao: “Volim Oca.” Pa ipak, mnogo je puta nekim drugim riječima izražavao tu ljubav. Kako? Isus je rekao: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje” (Matej 11:25). U drugom dijelu ove knjige vidjeli smo da je Isus često slavio svog Oca tako što je pomagao ljudima da ga upoznaju. Naprimjer, Jehovu je usporedio s ocem koji toliko želi oprostiti svom svojeglavom sinu da čeka da se on pokaje i vrati, a kada ga izdaleka ugleda kako dolazi, trči mu u susret da ga zagrli (Luka 15:20). Tko bi mogao ostati ravnodušan na tako dirljiv opis Jehovine ljubavi i spremnosti da oprosti?

¹⁷ Isus je često hvalio svog Oca zbog njegove velikodušnosti. Poslužio se primjerom nesavršenih roditelja kako bi pokazao da možemo biti posve sigurni u to da će nam Otac dati svetog duha koliko god nam je potrebno (Luka 11:13). Govorio je i o nadi koju Otac tako velikodušno pruža ljudima. Opisao je koliko on sam čezne za ispunjenjem svoje nade da ponovno bude uz svog Oca na nebu (Ivan 14:28; 17:5). Govorio je svojim sljedbenicima o nadi koju Jehova pruža njegovom “malom stadu” – nadi da će živjeti na nebu i biti suvladari Mesijanskog Kralja (Luka 12:32; Ivan 14:2). A zločinca na samrti utješio je nadom u život u raju (Luka 23:43). Govoreći drugima o velikodušnosti svog Oca, Isus je nesumnjivo jačao i vlastitu ljubav prema njemu. Mnogi Kristovi sljedbenici ustanovili su da im to što govore drugima o Jehovi i o nadi koju pruža onima koji ga vole najviše pomaže da ojačaju svoju ljubav prema njemu i prodube svoju vjeru.

18. U kojem najvažnijem pogledu trebamo oponašati Isusa i zašto?

¹⁸ Premda Isusa moramo oponašati u mnogim pogledima, od svega je najvažnije ovo: Moramo voljeti Jehovu svim srcem, dušom, umom i snagom (Luka 10:27). Ta se ljubav ne mjeri samo snagom naših osjećaja već i konkretnim postupcima. Isus nije ostao na tome da samo osjeća ljubav prema Ocu niti da samo kaže: “Volim Oca.” On je rekao: “Da bi svijet znao da volim Oca, ja činim onako kako mi je Otac zapovjedio” (Ivan 14:31). Sotona je tvrdio da nitko od ljudi neće služiti Jehovi iz nesebične ljubavi (Job 2:4, 5). Kako bi pružio najuvjerljiviji odgovor na tu pakosnu Sotoninu klevetu, Isus je svojim postupanjem pokazao svijetu koliko voli svog Oca. Ostao mu je poslušan, i to do te mjere da je bio spreman odreći se svog života. Hoćeš li ti ići Isusovim stopama? Hoćeš li pokazati svijetu da doista voliš Jehovu Boga?

19, 20. (a) Iz kojih bismo važnih razloga trebali biti redoviti na sastancima? (b) Kako bismo trebali gledati na osobno proučavanje, razmišljanje i molitvu?

¹⁹ Mi imamo snažnu potrebu izraziti ljubav prema Bogu. Stoga se naš Otac, Jehova, pobrinuo da mu služimo na način koji produbljuje i jača našu ljubav prema njemu. Kada dođeš na sastanak, nastoj uvijek imati na umu da si ondje zato da hvališ svog Boga. To, između ostalog, možeš činiti slušanjem iskrenih molitvi, pjevanjem pjesama u čast Jehovi, pažljivim slušanjem programa i sudjelovanjem kada je moguće. Takvi ti sastanci također pružaju priliku da ohrabriš svoje sukršćane (Hebrejima 10:24, 25). Ako redovito hvališ Jehovu na sastancima, to će ti pomoći da jačaš svoju ljubav prema njemu.

²⁰ U tome će ti pomoći i osobno proučavanje, razmišljanje i molitva. Smatraj to prilikama kada možeš biti  nasamo s Jehovom. Dok proučavaš Božju pisanu Riječ i razmišljaš o njoj, Jehova ti prenosi svoje misli. Kada se moliš, otvaraš mu svoje srce. Ne zaboravi da se molitva ne bi smjela svoditi samo na molbe. Molitva je ujedno prilika da zahvališ Jehovi za blagoslove koje si primio i da ga hvališ za njegova divna djela (Psalam 146:1). A najbolji način da Jehovi pokažemo svoju zahvalnost i ljubav jest taj da ga radosno i s oduševljenjem hvalimo pred drugima.

21. Koliko je važna ljubav prema Jehovi i o čemu će govoriti naredna poglavlja?

²¹ Ljubav prema Bogu ključ je tvoje trajne sreće. Da su Adam i Eva voljeli Boga, ostali bi mu poslušni. Pobunili su se protiv njega upravo zato što ga nisu voljeli. Ljubav prema Bogu je ono što ti je najpotrebnije da bi svladao svaki ispit vjere, odolio svakom iskušenju i ustrajno podnio svaku kušnju. Ona je svojstvo koje nas čini Isusovim sljedbenicima. Naravno, ljubav prema Bogu povezana je s ljubavlju prema bližnjima (1. Ivanova 4:20). U narednim poglavljima vidjet ćemo kako je Isus pokazivao ljubav prema ljudima. U poglavlju koje slijedi bit će riječi o tome zašto su Isusa ljudi smatrali pristupačnim.