1, 2. (a) Zašto su se stražari koji su bili poslani da uhvate Isusa vratili praznih ruku? (b) Što je Isusa činilo izuzetnim učiteljem?

 FARIZEJI su pucali od bijesa. Isus se nalazio u hramu i ondje je poučavao o svom Ocu. Narod koji ga je slušao bio je podijeljena mišljenja – mnogi su povjerovali u Isusa, dok su drugi htjeli da ga se zatvori. Ne mogavši obuzdati svoj gnjev, vjerski su vođe poslali stražare da uhvate Isusa. No stražari su se vratili praznih ruku. Kad su ih svećenički glavari i farizeji upitali: “Zašto ga niste doveli?” stražari su odgovorili: “Nitko nikada nije tako govorio.” Isusovo poučavanje toliko ih je zadivilo da ga jednostavno nisu mogli zatvoriti a (Ivan 7:45, 46).

² Nisu samo stražari bili zadivljeni Isusovim poučavanjem. Ljudi su se u silnom broju okupljali samo da čuju njegove pouke (Marko 3:7, 9; 4:1; Luka 5:1–3). Što je Isusa činilo tako izuzetnim učiteljem? Kao što smo vidjeli u 8. poglavlju, on je volio učenja koja je naučavao i volio je ljude koje je poučavao. Osim toga, u poučavanju se vrlo vješto služio različitim metodama. Razmotrimo u nastavku tri djelotvorne metode koje je koristio i kako ga mi možemo oponašati u tome.

3, 4. (a) Zašto je Isus poučavao jednostavnim riječima? (b) Zašto je Propovijed na gori dobar primjer Isusove jednostavnosti u poučavanju?

³ Možeš li zamisliti koliko se opsežnim rječnikom Isus mogao služiti da je htio? Pa ipak, kada je poučavao, on se  nikada nije služio riječima koje njegovi slušatelji ne bi mogli razumjeti, jer su mnogi od njih bili “neuki i obični ljudi” (Djela apostolska 4:13). Uzimao je u obzir da ne mogu sve razumjeti i nikada ih nije opterećivao s previše informacija (Ivan 16:12). Govorio je jednostavnim riječima, no njegova učenja nisu zbog toga nimalo izgubila na svojoj snazi.

⁴ Uzmimo za primjer Propovijed na gori, zapisanu u Mateju 5:3–7:27. Isus je u toj propovijedi iznio vrlo mudre savjete, koji prodiru u sam korijen različitih problema. No u njoj nema teško razumljivih misli ili izraza. Gotovo da nema riječi koju čak i malo dijete ne bi lako razumjelo! Stoga je posve razumljivo da je na kraju njegove propovijedi narod – među kojim je vjerojatno bilo mnogo zemljoradnika, pastira i ribara – “bio zadivljen njegovim načinom poučavanja” (Matej 7:28).

5. Navedi neke Isusove izreke koje su jednostavne, a ipak dubokoumne.

⁵ Isus je često jednostavnim, kratkim rečenicama iznosio vrlo duboke misli. Na taj je način pomogao svojim slušateljima da njegovu poruku duboko usade u svoj um i srce, budući da u to doba nije bilo tiskanih knjiga u kojima bi mogli ponovno pročitati ono što im je rekao. Evo nekoliko primjera: “Ne sudite, da vam se ne sudi.” “Liječnika ne trebaju zdravi, nego bolesni.” “Duh je gorljiv, ali tijelo je slabo.” “Dajte caru carevo, a Bogu Božje!” “Više usrećuje davati nego primati” b (Matej 7:1; 9:12; 26:41; Marko 12:17; Djela apostolska 20:35). Čak i danas, skoro 2000 godina nakon što su izgovorene, te se izreke još uvijek pamte.

6, 7. (a) Zašto je važno koristiti lako razumljive riječi ako želimo da naše poučavanje bude jednostavno? (b) Što možemo učiniti kako interesenta ne bismo opteretili s previše informacija?

 ⁶ Kako mi možemo poučavati na jednostavan način? Važno je koristiti jednostavne riječi koje većina ljudi lako razumije. Osnovna učenja iz Božje Riječi nije teško razumjeti. Jehova svoje naume otkriva ljudima koji imaju iskreno i ponizno srce (1. Korinćanima 1:26–28). Jednostavne, pažljivo odabrane riječi mogu djelotvorno prenijeti ljudima istinu iz Božje Riječi.

⁷ Ako želimo da naše poučavanje bude jednostavno, moramo paziti da osobu koju poučavamo ne opteretimo s previše informacija. Stoga kada vodimo biblijski tečaj, ne trebamo objašnjavati svaku pojedinost. No nije potrebno niti žurno prelaziti gradivo kao da nam je najvažniji cilj prijeći određeni broj stranica. Umjesto toga, bilo bi dobro da brzinu proučavanja prilagodimo potrebama i sposobnostima osobe. Cilj nam je pomoći joj da postane Kristov sljedbenik i Jehovin sluga. Stoga joj moramo dati vremena koliko god joj je potrebno da bi u razumnoj mjeri shvatila ono što uči. Tek tada će biblijska istina utjecati na njeno  srce i potaknuti je da naučeno i primijeni (Rimljanima 12:2).

8, 9. (a) Zašto je Isus postavljao pitanja? (b) Kako su Isusova pitanja pomogla Petru da dođe do ispravnog zaključka u vezi s plaćanjem hramskog poreza?

⁸ Isus je na izvanredan način koristio pitanja, čak i kad bi mu bilo jednostavnije da je svojim slušateljima sam objasnio smisao onoga što im je želio reći. Zašto je onda postavljao pitanja? Ponekad je koristio oštroumna pitanja kako bi razotkrio pokvarene namjere svojih protivnika i tako ih ušutkao (Matej 21:23–27; 22:41–46). No u mnogim je slučajevima pitanjima naveo svoje učenike da kažu svoje mišljenje te ih je pobuđivao i poučavao da razmišljaju na ispravan način. Zato je postavljao pitanja kao što su: “Što mislite?” i “Vjeruješ li to?” (Matej 18:12; Ivan 11:26). Takvim je pitanjima Isus uspijevao doprijeti do srca svojih učenika. Razmotri jedan primjer.

⁹ Jednom su prilikom poreznici upitali Petra da li Isus plaća hramski porez. c Petar je bez razmišljanja odgovorio da plaća. Isus ga je kasnije upitao: “Što misliš, Šimune, od koga kraljevi ubiru pristojbe i porez – od svojih sinova ili od naroda?” Petar je odgovorio: “Od naroda.” Nato mu je Isus rekao: “Dakle, njihovi su sinovi oslobođeni poreza” (Matej 17:24–27). Petru je nesumnjivo cilj tih pitanja bio jasan, jer je bilo općepoznato da su članovi kraljevske obitelji oslobođeni poreza. Stoga Isus kao jedinorođeni Sin nebeskog kralja kojemu je hram bio posvećen nije bio obavezan plaćati porez. Ali zapazi da Isus nije naprosto rekao  Petru kako je trebao odgovoriti, već mu je pomoću taktičnih pitanja pomogao da sam dođe do ispravnog zaključka i možda da shvati kako ubuduće treba bolje razmisliti prije nego odgovori na neko pitanje.

10. Kako možemo djelotvorno koristiti pitanja kada propovijedamo od kuće do kuće?

¹⁰ Kako mi možemo djelotvorno koristiti pitanja u svojoj službi? Kada propovijedamo od kuće do kuće, možemo pitanjima potaknuti interes ljudi, čime bi nam se mogla pružiti prilika da im prenesemo dobru vijest. Naprimjer, ako nam vrata otvori starija osoba, mogli bismo je učtivo upitati: “Jeste li primijetili da se svijet puno promijenio tijekom vašeg života?” Nakon što osoba odgovori, mogli bismo je upitati: “Što bi po vašem mišljenju trebalo poduzeti kako bi svijet postao bolji?” (Matej 6:9, 10). Ako nam vrata otvori majka s malom djecom, mogli bismo je upitati: “Jeste li se ikada pitali kako će svijet izgledati kad vaša djeca odrastu?” (Psalam 37:10, 11). Kada prilazimo nečijem domu, dobro je da obratimo pažnju na pojedinosti na temelju kojih bismo mogli nešto zaključiti o interesima stanara jer ćemo tako moći izabrati pitanje koje će ga vjerojatno zanimati.

11. Kako možemo koristiti pitanja kada vodimo biblijski tečaj?

¹¹ Kako možemo koristiti pitanja kada vodimo biblijski tečaj? Pažljivo izabrana pitanja mogu nam pomoći da saznamo što je osobi u srcu (Mudre izreke 20:5). Naprimjer, recimo da u knjizi Sretan život – sada i zauvijek d razmatramo  43. lekciju s naslovom “Kako trebamo gledati na alkohol?” U toj se lekciji opisuje Božje gledište o postupcima kao što su prekomjerno pijenje i opijanje. Možda na temelju odgovora koje osoba daje možemo zaključiti da razumije što Biblija uči o tome, no pitanje je slaže li se s onim što je naučila. Stoga bismo je mogli upitati: “Da li vam Božje gledište o takvim postupcima djeluje razumno?” ili “Kako vi možete primijeniti to u svom životu?” No imaj na umu da moramo uvijek biti taktični i s poštovanjem se odnositi prema osobi koju poučavamo. Ne bismo smjeli postavljati pitanja koja bi osobu nepotrebno dovodila u neugodnu situaciju (Mudre izreke 12:18).

12–14. (a) U kojim je prilikama Isus koristio logične i uvjerljive argumente? (b) Kojim se uvjerljivim argumentima Isus poslužio kada su ga farizeji optužili da njegova moć dolazi od Sotone?

¹² Budući da je imao savršen um, Isus je izuzetno vješto raspravljao s drugima. Ponekad je vrlo snažnim argumentima pobijao lažne optužbe svojih protivnika. Osim toga, često je uvjerljivim dokazima pomogao svojim sljedbenicima da shvate vrlo važne pouke. Pogledajmo nekoliko primjera.

¹³ Nakon što je izliječio čovjeka opsjednutog demonima koji je bio slijep i nijem, farizeji su za Isusa rekli: “Ovaj ne istjeruje demone nikako drugačije nego uz pomoć Beelzebuba [Sotone], vladara demonā.” Oni su priznali da je za istjerivanje demona potrebna natprirodna moć. Međutim, Isusovu su moć pripisali Sotoni. Ta optužba nije bila samo pogrešna već i posve nelogična. Razotkrivajući njihov pogrešan način razmišljanja, Isus je rekao: “Svako kraljevstvo u kojem vlada nesloga propada. Nijedan grad ni obitelj u kojima vlada nesloga neće opstati. Slično tome, ako Sotona istjeruje Sotonu, zapravo se bori sam protiv  sebe. Kako će onda njegovo kraljevstvo opstati?” (Matej 12:22–26). Drugim riječima, Isus im je rekao: “Ako sam ja Sotonin sluga kojim se on služi da bi uništio vlastita djela, onda radi sam protiv sebe i ubrzo će propasti.” Zar su mogli pobiti tako logičan zaključak?

¹⁴ No to još nije bio kraj. Isus je znao da su i neki od farizejskih učenika istjerivali demone, pa je postavio farizejima vrlo jednostavno, ali značajno pitanje: “Ako ja istjerujem demone uz pomoć Beelzebuba, uz čiju ih pomoć istjeruju vaši sljedbenici?” (Matej 12:27). Isus im je zapravo želio reći: “Ako ja istjerujem demone pomoću Sotonine moći, onda se tom istom moći služe i vaši sljedbenici.” Što su farizeji mogli nato reći? Oni ne bi nikada priznali da se njihovi sljedbenici služe Sotoninom moći. Stoga ih je Isus, upotrijebivši njihovo vlastito pogrešno rasuđivanje, naveo na zaključak koji je za njih bio vrlo neugodan. Isusovo vješto raspravljanje s njima ostavlja dubok dojam već i na nas koji samo čitamo o tome. Zamisli koliko su tek bili zadivljeni ljudi koji su osobno čuli Isusa, jer sigurno su njegova pojava i glas davali njegovim riječima još veću snagu.

15–17. Na čemu je Isus temeljio svoje argumente kako bi ljudima približio divna obilježja osobnosti svog Oca? Navedi primjer.

¹⁵ Isto tako, Isus je koristio logične i uvjerljive dokaze kako bi ljudima predočio divna obilježja osobnosti svog Oca. Često je svoje argumente temeljio na kontrastnim primjerima, a pritom se služio izrazima kao što su “koliko će više” ili “koliko li će prije”. Na taj je način pojačavao prethodno izrečenu misao, pomažući svojim slušateljima da se na temelju njima poznate činjenice još više uvjere u istinitost onoga o čemu ih je poučavao. e Ta govorna figura može ostaviti dubok dojam na slušatelje. Pogledajmo samo dva primjera.

 ¹⁶ Kad su ga njegovi učenici zamolili da ih nauči moliti se, Isus im je opisao kako su nesavršeni ljudski roditelji spremni “davati dobre darove svojoj djeci”. Potom je zaključio: “Ako vi, iako ste zli, dajete dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac koji je na nebu dati svetog duha onima koji ga za to mole!” (Luka 11:1–13). Tim je riječima Isus istaknuo razliku između Jehove i ljudi. Ako grešni ljudski roditelji brinu za potrebe svoje djece, koliko će tek naš nebeski Otac, koji je savršen i pravedan u svakom pogledu, dati svetog duha svojim vjernim slugama koji mu se ponizno obraćaju u molitvi!

¹⁷ Isus je sličan argument naveo i kad je dao mudre savjete u vezi sa zabrinutošću. Rekao je: “Promotrite gavrane – oni ne siju niti žanju, nemaju spremišta niti žitnice, a ipak ih Bog hrani. Niste li vi puno vredniji od ptica? Promotrite ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu (...). Ako Bog tako oblači bilje, koje danas cvjeta u polju, a sutra se baca u peć, koliko li će prije obući vas, malovjerni!” (Luka 12:24, 27, 28). Ako se Jehova brine za ptice i cvijeće, koliko će se tek brinuti za ljude koji ga vole i štuju! Takvi su argumenti nesumnjivo utjecali na srce Isusovih slušatelja.

18, 19. Što bismo mogli reći nekome tko kaže da ne vjeruje u Boga jer ga ne vidi?

¹⁸ I mi bismo u svojoj službi trebali koristiti logične argumente kako bismo opovrgnuli lažna vjerovanja. Isto tako, trebali bismo uvjerljivim dokazima nastojati predočiti ljudima divna obilježja Jehovine osobnosti (Djela apostolska 19:8; 28:23, 24). Znači li to da moramo naučiti služiti se nekom visokoumnom logikom? Nipošto. Od Isusa učimo da su najdjelotvorniji argumenti oni koji su jednostavni, a ipak logični.

¹⁹ Naprimjer, što bismo mogli odgovoriti nekome tko kaže da ne vjeruje u Boga jer ga ne vidi? Mogli bismo mu skrenuti pažnju na prirodni zakon uzroka i posljedice.  Kad vidimo posljedicu, jasno nam je da ona mora imati svoj uzrok. Mogli bismo reći: “Da se nalazite u nekom pustom kraju i naiđete na kvalitetno sagrađenu kuću punu hrane (posljedica), zar ne biste odmah zaključili da je netko (uzrok) zaslužan za to? Slično tome, kada razmislimo o tome kako u prirodi sve što postoji ima svoju svrhu te koliko je naša Zemlja bogata hranom (posljedica), zar nije logično zaključiti da je Netko (uzrok) zaslužan za to? Biblija to ovako objašnjava: ‘Svaku je kuću netko sagradio, a Bog je sagradio sve što postoji’” (Hebrejima 3:4). Naravno, koliko god da su naši argumenti logični, nećemo uspjeti uvjeriti sve ljude (2. Solunjanima 3:2).

20, 21. (a) Kako i mi možemo koristiti metodu koju je Isus koristio kako bismo istaknuli Jehovine osobine i način postupanja? (b) O čemu ćemo govoriti u sljedećem poglavlju?

²⁰ Dok poučavamo druge, bilo u službi propovijedanja bilo u skupštini, i mi možemo poput Isusa koristiti  kontrastne primjere kako bismo istaknuli Jehovine osobine i način postupanja. Naprimjer, da bismo pokazali kako učenje o vječnom mučenju u paklenoj vatri zapravo sramoti Jehovu, mogli bismo reći: “Da li bi otac koji voli svoje dijete kaznio to dijete tako da mu drži ruku u vatri? Koliko je onda tek pomisao na paklenu vatru odbojna našem nebeskom Ocu koji nas voli!” (Jeremija 7:31). Da bismo utješili nekog potištenog suvjernika i uvjerili ga da ga Jehova voli, mogli bismo mu reći: “Ako je Jehovi vrijedan čak i maleni vrabac, koliku onda tek ljubav osjeća prema svojim slugama na Zemlji i koliko mu je stalo do svakoga od njih, pa i do tebe!” (Matej 10:29–31). Takvo nam obrazloženje može pomoći da dopremo do srca ljudi.

²¹ Nakon što smo razmotrili samo tri metode koje je Isus koristio kada je poučavao druge, lako možemo zaključiti da stražari koji nisu htjeli uhvatiti Isusa nisu pretjerivali kada su rekli: “Nitko nikada nije tako govorio.” U sljedećem poglavlju razmotrit ćemo metodu po kojoj je Isus vjerojatno najpoznatiji – korištenje usporedbi.