1, 2. Zašto ljudi ne mogu doći u dobar odnos s Jehovom ako im netko u tome ne pomogne i što Isus čini za nas u tom pogledu?

 JESI li se ikada izgubio? Možda ti se to dogodilo kad si išao u posjet nekom prijatelju ili rođaku, a nisi mogao pronaći pravi put. Ako si se našao na nepoznatoj cesti, jesi li stao i zamolio nekoga da ti kaže kuda trebaš ići? Zamisli kako bi se osjećao da si naišao na neku dobronamjernu osobu koja bi ti, umjesto da samo objasni kuda trebaš ići, rekla: “Samo pođite za mnom. Ja ću vas odvesti tamo.” Sigurno bi ti odmah bilo puno lakše.

² Na neki način Isus Krist za nas čini nešto vrlo slično tome. Ljudima je nemoguće “doći” k Bogu ako im netko u tome ne pomogne. Zbog naslijeđenog grijeha i nesavršenosti, čovječanstvo se, slikovito govoreći, izgubilo – “otuđeni su od života koji daje Bog” (Efežanima 4:17, 18). Da bismo se vratili na pravi put, treba nam pomoć. Isus, naš dobrohotni Uzor, ne nudi nam samo savjete i upute nego čini i više od toga. Kao što smo čitali u prvom poglavlju, Isus nas poziva: “Pođi za mnom!” (Marko 10:21). Međutim, on nam ujedno pruža snažan razlog da prihvatimo njegov poziv. Isus je jednom prilikom rekao: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne može doći Ocu osim preko mene” (Ivan 14:6). Upoznajmo se najprije s nekim činjenicama koje pokazuju zašto jedino preko Sina možemo doći u dobar odnos s Ocem. Potom ćemo, imajući ih na umu, razmotriti kako je Isus uistinu “put, istina i život”.

3. Zašto Bogu možemo doći samo preko Isusa?

³ Kao prvo i najvažnije, Jehovi možemo doći samo preko Isusa zato što je on odlučio svom Sinu dodijeliti najvažniju ulogu. a Naime, Otac ga je izabrao za ključnu osobu u izvršenju svih svojih nauma (2. Korinćanima 1:20; Kološanima 1:18–20). Da bismo razumjeli važnu ulogu Sina, trebamo razmotriti što se dogodilo u edenskom vrtu, gdje se prvi ljudski par pridružio Sotoni u pobuni protiv Jehove (Postanak 2:16, 17; 3:1–6).

4. Koje se sporno pitanje pojavilo pobunom u Edenu i kako ga je Jehova odlučio riješiti?

⁴ Pobunom u Edenu pojavilo se sporno pitanje od velike važnosti za sva Božja stvorenja. Pitanje je bilo: Je li onaj tko nosi ime Jehova doista svet, pun ljubavi, dobar i pravedan u svemu što čini? Da bi odgovorio na to izuzetno važno pitanje, Jehova je naumio da jedan njegov savršeni sin iz duhovnog područja siđe na Zemlju. Zadatak koji je taj sin trebao izvršiti nije mogao imati veću važnost – trebao je položiti svoj život kako bi posvetio ime svog Oca i poslužio kao otkupnina za spas ljudskog roda. Time što bi ostao vjeran do smrti, izabrani sin omogućio bi rješavanje svih problema nastalih uslijed Sotonine pobune (Hebrejima 2:14, 15; 1. Ivanova 3:8). No Jehova je u duhovnom području imao na milijune savršenih sinova (Danijel 7:9, 10). Kojeg je od njih izabrao za taj najvažniji zadatak? Jehova je izabrao svog “jedinorođenog Sina”, onog koji je kasnije postao poznat pod imenom Isus Krist (Ivan 3:16).

5, 6. Kako je Jehova pokazao da ima povjerenja u svog Sina i na čemu se temeljilo to povjerenje?

 ⁵ Treba li nas iznenaditi što je Jehova izabrao baš njega? Ni najmanje! Otac je u svog jedinorođenog Sina imao neizmjerno povjerenje. Stoljećima prije nego što je Sin sišao na Zemlju, Jehova je prorekao da će mu njegov Sin ostati vjeran usprkos brojnim patnjama koje će pretrpjeti (Izaija 53:3–7, 10–12; Djela apostolska 8:32–35). Znaš li što to znači? Sin je, kao i sva druga razumom obdarena stvorenja, imao slobodnu volju. Dakle, mogao je sam odlučivati o svom životu. Ipak, Jehova je toliko vjerovao u njega da je mogao unaprijed reći da će mu njegov Sin ostati vjeran. Na čemu se temeljilo takvo povjerenje? Jednostavno rečeno, na tome što je dobro poznavao svog Sina. Jehova dobro zna koliko je njegovom Sinu stalo do toga da mu ugodi (Ivan 8:29; 14:31). Sin voli svog Oca, a isto tako i Jehova voli svog Sina (Ivan 3:35). Ljubav koju Otac i Sin osjećaju jedan prema drugome tvori među njima neraskidivu vezu jedinstva i povjerenja (Kološanima 3:14).

⁶ Kad pomislimo na važnost koju Sin ima u Božjem naumu, na Očevo povjerenje u njega i ljubav koja ih povezuje, nije li logično da jedino preko Isusa možemo steći dobar odnos s Bogom? Ipak, postoji još jedan razlog zašto nas jedino Sin može dovesti k Ocu.

7, 8. Zašto je Isus s pravom mogao reći da nitko ne poznaje Oca tako dobro “kao Sin”?

⁷ Oni koji žele doći k Jehovi moraju udovoljiti određenim zahtjevima (Psalam 15:1–5). Tko bolje od Sina zna što je potrebno da bi se ispunili Božji zahtjevi i da bi se steklo njegovo priznanje? Isus je rekao: “Moj mi je Otac  sve predao. Nitko ne poznaje Sina tako dobro kao Otac i nitko ne poznaje Oca tako dobro kao Sin i kao onaj kome ga Sin hoće otkriti” (Matej 11:27). Razmotrimo zašto je Isus s pravom i bez pretjerivanja mogao reći da nitko ne poznaje Oca tako dobro “kao Sin”.

⁸ Kao “prvorođenac svega što je stvoreno”, Sin ima posebno prisan odnos s Jehovom (Kološanima 1:15). Zamisli koliko su se Otac i Sin zbližili dok su nebrojeno mnogo vjekova bili sami – od samog početka stvaranja pa dok nisu stvorena i ostala duhovna stvorenja (Ivan 1:3; Kološanima 1:16, 17). Razmisli o tome kakvu je izuzetnu priliku imao Sin dok je bio pored Oca – usvajao je Očev način razmišljanja i upoznavao njegovu volju, mjerila i način ponašanja. Prema tome, nije nimalo pretjerano reći da Isus poznaje svog Oca bolje nego itko drugi. Ta je bliskost nesumnjivo omogućavala Isusu da predstavi svog Oca onako kako to nitko drugi ne bi bio u stanju učiniti.

9, 10. (a) Na koje je načine Isus ljudima “otkrio” svog Oca? (b) Što moramo činiti da bismo imali Jehovino priznanje?

⁹ Isusova učenja otkrila su da on jako dobro zna kako Jehova razmišlja, što osjeća u određenim situacijama i što očekuje od svojih slugu. b Isus je ljudima predstavio svog Oca na još jedan izniman način. On je rekao: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:9). U svemu što je govorio i činio Isus je savršeno oponašao Oca. Stoga, kad u Bibliji čitamo o Isusu – kako je snažnim i privlačnim riječima poučavao ljude, kako je iz samilosti liječio bolesne te kako iz sućuti nije mogao zadržati suze – nije nam teško zamisliti da Jehova isto tako govori i postupa (Matej 7:28, 29; Marko 1:40–42; Ivan 11:32–36). Očev način postupanja i njegova volja savršeno su se očitovali u onome  što je Sin govorio i činio (Ivan 5:19; 8:28; 12:49, 50). Stoga, da bismo imali Jehovino priznanje, trebamo se držati Isusovih učenja i oponašati ga (Ivan 14:23).

¹⁰ Budući da Isus najbolje poznaje Jehovu te je njegova savršena slika i prilika, sasvim je razumljivo što je Otac odlučio da mu možemo doći samo preko Sina. Sad kad razumijemo zašto je dobar odnos s Jehovom moguće steći samo preko Isusa, razmotrimo što znače Isusove riječi: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne može doći Ocu osim preko mene” (Ivan 14:6).

11. (a) Zašto samo preko Isusa možemo uspostaviti dobar odnos s Bogom? (b) Kako izvorni tekst Ivana 14:6 još više ističe činjenicu da je samo Isus “put” do Boga? (Vidi bilješku.)

¹¹ Dakle, saznali smo da Bogu ne možemo doći nikako drugačije osim preko Isusa. No razmotrimo sada što to konkretno znači za nas. Isus je “put” jer samo preko njega možemo uspostaviti dobar odnos s Bogom. Zašto je to tako? Time što je ostao vjeran do smrti Isus je svoj život dao kao otkupnu žrtvu (Matej 20:28). Bez otkupnine nikad ne bismo mogli biti u dobrom odnosu s Bogom. Grijeh stvara prepreku između ljudi i Jehove, jer on zbog svoje svetosti nikada ne bi mogao tolerirati grijeh (Izaija 6:3; 59:2). Međutim, Isusova žrtva uklonila je tu prepreku. Ona je postala potrebno pokriće, ili nadoknada, za grijeh (Hebrejima 10:12; 1. Ivanova 1:7). Ako s vjerom prihvatimo činjenicu da je samo Krist “put” do Boga, možemo steći Jehovinu naklonost. Ne postoji drugi način da se “pomirimo s Bogom” c (Rimljanima 5:6–11).

12. Na koje je načine Isus “put”?

 ¹² Činjenica da je Isus “put” dolazi do izražaja kad se molimo. Jehovi se možemo moliti s pouzdanjem da će naše iskrene molbe biti uslišene jedino ako mu se obraćamo preko Isusa (1. Ivanova 5:13, 14). Sam Isus rekao je: “Što god zamolite Oca u moje ime, on će vam to dati. (...) Molite i dobit ćete, pa će vaša radost biti potpuna” (Ivan 16:23, 24). U skladu s time, mi se u Isusovo ime možemo obraćati Jehovi u molitvi i zvati ga “Oče naš” (Matej 6:9). Isus je “put” u još jednom smislu – tako što nam je uzor. Kao što je već prije navedeno, Isus je savršeno oponašao svog Oca. Dakle, Isus nam je svojim primjerom pokazao kako trebamo živjeti da bismo ugodili Jehovi. Prema tome, da bismo mogli “doći” k Jehovi, moramo ići Isusovim stopama (1. Petrova 2:21).

13, 14. (a) Kako je Isus svojim govorom pokazivao da je on “istina”? (b) Kako je Isus trebao postupati da bi mogao biti “istina” i zašto?

¹³ Isus je uvijek govorio istinu o proročanskoj riječi svog Oca (Ivan 8:40, 45, 46). U njegovim se ustima nikada nije našla prijevara (1. Petrova 2:22). Čak su i njegovi protivnici rekli da on naučava “istinu o Bogu” (Marko 12:13, 14). Međutim, kad je Isus za sebe rekao da je “istina”, on nije mislio samo na to da svojim riječima, propovijedanjem i poučavanjem obznanjuje istinu. U to je bilo uključeno nešto veće – puno veće – od samog govorenja istine.

¹⁴ Prisjeti se da je Jehova stoljećima prije dolaska Mesije, odnosno Krista, nadahnjivao biblijske pisce da zapišu brojna proročanstva o njemu. U tim su proročanstvima iznesene pojedinosti o njegovom životu, službi i smrti. Osim toga, Mojsijev zakon sadržavao je proročanske slike, “sjene”, koje su ukazivale na Mesiju (Hebrejima 10:1).  Hoće li Isus biti vjeran do smrti i tako ispuniti sve što je o njemu bilo prorečeno? Tek bi tada Jehova bio opravdan kao Bog koji daje istinita proročanstva. Na Isusu je zaista ležala ogromna odgovornost. Svojim načinom života – svakom svojom riječju i svakim svojim postupkom – Isus je proročanske slike pretvarao u stvarnost, i tako su one postajale istina (2. Korinćanima 1:20). Dakle, Isus je bio “istina”. Drugim riječima, Isus je bio oličenje istine iz Jehovine proročanske riječi (Ivan 1:17; Kološanima 2:16, 17).

15. Što znači vjerovati u Sina i kamo nas vodi takva vjera?

¹⁵ Isus je “život” jer jedino preko njega možemo dobiti život – i to “pravi život” (1. Timoteju 6:19). Biblija kaže: “Tko vjeruje u Sina, dobit će vječni život. Tko nije poslušan Sinu, neće dobiti život, nego će Božja srdžba ostati na njemu” (Ivan 3:36). Što znači vjerovati u Božjeg Sina? To znači da trebamo biti uvjereni u to da bez njega ne možemo dobiti život. Štoviše, to znači da svoju vjeru trebamo pokazivati djelima, da i dalje trebamo učiti od Isusa te davati sve od sebe kako bismo živjeli po njegovim učenjima i oponašali njegov primjer (Jakov 2:26). Na taj nas način vjera u Božjeg Sina vodi u vječni život – “malo stado” duhom pomazanih kršćana dobiva besmrtnost u duhovnom području na nebu, a veliko mnoštvo “drugih ovaca” živjet će u savršenstvu u raju na Zemlji (Luka 12:32; 23:43; Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9–17).

16, 17. (a) Kako će Isus postati “život” čak i onima koji su umrli? (b) U što možemo biti sigurni?

¹⁶ Što je s onima koji su već umrli? Isus je i za njih “život”. Prije nego što je uskrsnuo svog prijatelja Lazara, Isus je njegovoj sestri Marti rekao: “Ja sam uskrsnuće i život.  Tko vjeruje u mene, ako i umre, oživjet će” (Ivan 11:25). Jehova je svom Sinu povjerio “ključeve smrti i groba” te mu je dao moć da uskrsava mrtve (Otkrivenje 1:17, 18). Proslavljeni Isus tim će ključevima otključati vrata “groba” i tako osloboditi sve koji se u njemu nalaze (Ivan 5:28, 29).

¹⁷ “Ja sam put, istina i život” – ovom jednostavnom, sažetom izjavom Isus je objasnio svrhu svog života i službe na Zemlji. Te riječi imaju veliko značenje za nas danas. Prisjeti se da je Isus tu izjavu popratio riječima: “Nitko ne može doći Ocu osim preko mene” (Ivan 14:6). Isusove su riječi jednako važne danas kao što su bile u vrijeme kad ih je izgovorio. Zato možemo biti potpuno sigurni da se nikada nećemo izgubiti budemo li slijedili Isusa. Jedino nam on može pokazati put k Ocu.

18. Što znači biti pravi Isusov sljedbenik?

¹⁸ Budući da Isus ima tako važnu ulogu u Božjem naumu i da prisno poznaje Oca, imamo dobar razlog ići za Sinom. Kao što je istaknuto u prethodnom poglavlju, pravi Isusovi sljedbenici ne prepoznaju se samo po riječima ili osjećajima nego i po djelima. Poći odnosno ići za Kristom znači živjeti u skladu s njegovim učenjima i oponašati ga (Ivan 13:15). Ova knjiga može ti u tome pomoći ako je proučiš.

19, 20. Koja ti obilježja ove knjige mogu pomoći u tvom nastojanju da slijediš Krista?

¹⁹ U idućim poglavljima temeljito ćemo razmatrati Isusov život i službu. Ta su poglavlja raspoređena u tri cjeline. U prvom dijelu razmatraju se Isusove osobine i njegov način postupanja. Drugi dio govori o njegovom revnom propovijedanju i poučavanju ljudi. U trećem  dijelu razmatrat ćemo kako je pokazivao ljubav. Sva naredna poglavlja sadrže okvir za ponavljanje, s naslovom “Kako možeš oponašati Isusa?” Biblijski reci i pitanja navedeni u tom okviru potaknut će nas da razmišljamo o tome kako možemo riječima i djelima pokazati da idemo Isusovim stopama.

²⁰ Zahvaljujući Jehovi ne moraš biti izgubljen i otuđen od njega zbog naslijeđenog grijeha. Jehova je iz ljubavi i uz veliku žrtvu poslao svog Sina da nam pokaže kako možemo doći u dobar odnos s njim (1. Ivanova 4:9, 10). Neka ti Jehovina iznimna ljubav bude snažan poticaj da se odazoveš na Isusov poziv: “Pođi za mnom!” (Ivan 1:43).