Još jedan kralj koji je vladao Babilonom bio je Darije Medijac. On je vidio da je Danijel poseban, da je drugačiji od ostalih. Zato ga je postavio da bude iznad svih drugih upravitelja u kraljevstvu. No ti su upravitelji bili ljubomorni na Danijela i željeli su ga se riješiti. Oni su znali da se Danijel moli Jehovi tri puta na dan, pa su zato rekli Dariju: “O, veliki kralju, neka se napiše u zakonu da se svi ljudi smiju moliti samo tebi. A svatko tko prekrši taj zakon neka se baci u lavlju jamu.” Dariju se ideja svidjela, pa je potpisao tu zapovijed.

Kad je Danijel čuo za novi zakon, odmah je otišao kući. Tada je, kao i obično, kleknuo kraj otvorenog prozora i pomolio se Jehovi. Oni ljubomorni ljudi jedva su to dočekali. Upali su mu u kuću i vidjeli ga kako se moli. Tada su otrčali Dariju i rekli mu: “Danijel te ne sluša. Prekršio je tvoj zakon! On se i dalje moli svom Bogu tri puta na dan.” Darije je volio Danijela i nije želio da on umre. Cijeli dan pokušavao je smisliti kako da ga spasi. Ali nitko nije smio mijenjati zakon, čak ni sam kralj koji ga je potpisao! Tako Darije na kraju nije imao drugog izbora nego narediti da Danijela bace u jamu s lavovima.

 Te noći kralj je bio toliko zabrinut za Danijela da nije mogao oka sklopiti. Rano ujutro brzo je otrčao do jame i povikao: “Danijele, jesi li živ? Je li te tvoj Bog izbavio?”

A onda je Darije začuo poznati glas. Bio je to Danijel, koji je rekao: “Nije mi ništa! Jehovin anđeo zatvorio je usta lavovima.” Dariju je kamen pao sa srca! Jako se obradovao i poslao je ljude da Danijela odmah izvuku iz jame. I doista, Danijel nije imao niti jednu jedinu ogrebotinu! Tada je kralj naredio: “One zle ljude koji su optužili Danijela smjesta bacite lavovima!” I tako su na kraju lavovi pojeli njih, a ne Danijela.

Nakon toga Darije je izdao odredbu: “Svi u kraljevstvu moraju poštovati Danijelovog Boga. On je Danijela spasio iz lavljih ralja!”

Moliš li se i ti Jehovi svaki dan, baš poput Danijela?