Nakon Pashe Isus i njegovi učenici krenuli su natrag u Galileju. Dok su prolazili kroz Samariju, Isus se blizu grada Sihara zaustavio kod jednog bunara, koji se zvao Jakovljev zdenac. Ondje se malo odmarao, a za to su vrijeme njegovi učenici otišli u grad kupiti hranu.

U jednom trenutku neka je žena došla na bunar po vodu. Isus ju je zamolio: “Daj mi piti!” Ona mu je tada rekla: “Ti si Židov, zar ne? Kako to da onda razgovaraš sa mnom? Ja sam žena Samarićanka. Židovi ne pričaju sa Samarićanima.” Isus joj je odgovorio: “Kad bi znala tko sam ja, ti bi mene zamolila da ti dam vode, a ja bih ti dao vodu koja donosi život.” Žena ga je upitala: “Kako to misliš? Vidim da nemaš nikakvu posudu za vodu.” Isus joj je nato rekao: “Tko god pije vodu koju ja dajem, nikada više neće biti žedan.” Žena mu je brzo odvratila: “Gospodine, daj mi onda te vode!”

Isus ju je tada zamolio: “Dovedi ovamo svog muža!” Ona je odgovorila: “Ali ja nemam muža.” On je rekao: “Točno, znam da nemaš. Bila si udana pet puta, a sada živiš s čovjekom koji ti zapravo nije muž.” Žena je nato rekla: “Vidim da si prorok. Moj narod vjeruje da se Bogu trebamo klanjati na ovoj gori, a vi Židovi kažete da mu se možemo klanjati samo u Jeruzalemu. Ali ja vjerujem da će Mesija doći i naučiti nas kako trebamo služiti Bogu.” Tada joj je Isus otkrio nešto što dotad još nikome nije rekao: “Ja sam taj Mesija.”

 Žena je nakon toga brzo otišla u grad i ispričala Samarićanima: “Ljudi, srela sam čovjeka koji zna sve o meni. Mislim da je to Mesija! Dođite i vidite sami!” I tako su pošli za njom do bunara te su s velikom pažnjom slušali Isusa.

Samarićani su potom zamolili Isusa da ostane u njihovom gradu. On ih je poučavao dva dana i mnogi su povjerovali u njega. A Samarićanki su rekli: “Sad kad smo ga i mi čuli, sigurni smo da je on spasitelj svijeta!”