Izraelci su nakon nekog vremena opet ostavili Jehovu te su počeli vjerovati u lažne bogove. No ti im “bogovi” nisu nimalo pomogli kad su ih napali Amonci. Izraelci su godinama patili, a onda su se konačno obratili jedinom pravom Bogu: “Jehova, pogriješili smo! Molimo te, izbavi nas od naših neprijatelja!” Uništili su svoje idole i opet počeli služiti Jehovi. On se tada sažalio na njih i odlučio im pomoći.

Ratnik po imenu Jiftah trebao je povesti Izraelce u rat protiv Amonaca. On je Jehovi obećao: “Ako nam daš pobjedu, tebi će pripasti prva osoba koja izađe pred mene kad se vratim  iz borbe.” Jehova je čuo njegovu molitvu i pomogao mu da porazi Amonce.

Kad se Jiftah vratio kući, prva osoba koja mu je dotrčala u susret bila je njegova kći — njegovo jedino dijete! Ona je svirala def i plesala od sreće. Ali čim ju je ugledao, Jiftah se odmah sjetio obećanja koje je dao Jehovi, pa je rekao: “Jao, kćeri moja! Srce će mi puknuti od tuge! Dao sam jedno obećanje Jehovi i sada ga moram ispuniti. Moram te poslati u Šilo, da služiš u svetom šatoru.” No kći mu je odgovorila: “Tata, ako si nešto obećao Jehovi, onda to moraš ispuniti. Molim te, samo mi daj da dva mjeseca provedem u brdima sa svojim prijateljicama. A onda ću otići u Šilo.” Tako je Jiftahova kći cijeli život vjerno služila Jehovi u svetom šatoru, a njene prijateljice posjećivale su je svake godine.