1.  Što je Babilon Veliki?

2.  Kada se Mesija trebao pojaviti?

3.  Medicinski postupci koji uključuju krv

4.  Razlozi za razdvajanje

5.  Proslave i blagdani

6.  Zarazne bolesti

7.  Poslovni i pravni sporovi

 1. Što je Babilon Veliki?

Kako znamo da Babilon Veliki predočava sve krive religije? (Otkrivenje 17:5). Razmisli o sljedećem:

• Utječe na cijeli svijet. Biblija kaže da Babilon Veliki “sjedi” na mnoštvima i narodima. On “kraljuje nad kraljevima cijele zemlje” (Otkrivenje 17:15, 18).

• Ne predočava politički ni trgovački dio ovog svijeta. Biblija kaže da će “kraljevi cijele zemlje” i “trgovci” preživjeti uništenje Babilona Velikog (Otkrivenje 18:9, 15).

• Prikazuje Boga u pogrešnom svjetlu. Babilon Veliki u Bibliji se naziva bludnicom jer sklapa saveze s političkim silama radi novca i raznih drugih pogodnosti (Otkrivenje 17:1, 2). On zavodi ljude iz svih naroda i odgovoran je za smrt mnogih ljudi (Otkrivenje 18:23, 24).

Natrag na lekciju 13, točku 6

 2. Kada se Mesija trebao pojaviti?

Biblija je prorekla da će do dolaska Mesije proći 69 tjedana. (Pročitaj Danijela 9:25.)

• Kada je započelo razdoblje od 69 tjedana? Bilo je to 455. pr. n. e. Te je godine upravitelj Nehemija došao u Jeruzalem da ga “obnovi i ponovno sagradi” (Danijel 9:25; Nehemija 2:1, 5–8).

• Koliko je trajalo razdoblje od 69 tjedana? U nekim biblijskim proročanstvima dan predočava godinu (Brojevi 14:34; Ezekijel 4:6). Prema tome, jedan tjedan traje sedam godina. Razdoblje od 69 tjedana iz Danijelovog proročanstva traje 483 godine (69 x 7).

• Kada je završilo razdoblje od 69 tjedana? Ako od 455. pr. n. e. računamo 483 godine, dolazimo do 29. n. e. a Te se godine Isus krstio i postao Mesija (Luka 3:1, 2, 21, 22).

Natrag na lekciju 15, točku 5

 3. Medicinski postupci koji uključuju krv

Jehovini svjedoci ne prihvaćaju transfuziju krvi i ne sudjeluju u darivanju krvi. No u nekim medicinskim postupcima koristi se pacijentova vlastita krv. Neki od tih postupaka nisu prihvatljivi kršćanima, naprimjer prijeoperacijsko skladištenje vlastite krvi (Ponovljeni zakon 15:23).

No drugi postupci mogu biti prihvatljivi, ovisno o savjesti pojedinca. Među njima su krvne pretrage, hemodijaliza, hemodilucija i korištenje uređaja za sakupljanje stanica ili uređaja srce-pluća. Svaki kršćanin sam za sebe mora odlučiti kako će se postupati s njegovom krvi tijekom kirurškog zahvata, liječničkih pretraga ili terapije koja se provodi. Način provođenja tih postupaka može u nekoj manjoj mjeri varirati od liječnika do liječnika. Zato bi kršćani od liječnika ili tehničara trebali unaprijed zatražiti informacije kako će se tijekom određenog postupka koristiti njihova krv. Razmisli o sljedećim pitanjima:

• Što ako dio moje krvi bude odveden iz mog tijela i ako se na neko vrijeme možda čak prekine krvotok? Hoće li mi u tom slučaju savjest dopustiti da tu krv još uvijek smatram dijelom svog tijela ili ću zbog svoje savjesti trebati postupiti po načelu: “Prolijte je na zemlju”? (Ponovljeni zakon 12:23, 24).

• Što ako mi se tijekom nekog medicinskog postupka određena količina krvi izvadi, modificira i vrati u tijelo? Hoće li moja savjest, koja je oblikovana na temelju Biblije, zbog toga biti uznemirena?

Natrag na lekciju 39, točku 3

 4. Razlozi za razdvajanje

Božja Riječ ne podupire razdvajanje muža i žene. Ako se oni ipak odluče razdvojiti, nemaju pravo ponovno stupiti u brak (1. Korinćanima 7:10, 11). No postoje situacije kad se kršćani odluče razdvojiti od svog bračnog partnera. Koje su to situacije?

• Hotimično zanemarivanje dužnosti uzdržavanja obitelji: Muž se ne želi brinuti za materijalne potrebe obitelji, zbog čega obitelj nema osnovnih sredstava za život (1. Timoteju 5:8).

•   Teško fizičko zlostavljanje: Zbog zlostavljanja može biti ugroženo fizičko zdravlje bračnog partnera, pa čak i njegov život (Galaćanima 5:19–21).

• Potpuno ugrožavanje nečijeg odnosa s Jehovom: Kršćaninu se bračni partner toliko protivi da mu je nemoguće služiti Jehovi (Djela apostolska 5:29).

Natrag na lekciju 42, točku 3

 5. Proslave i blagdani

Kršćani ne slave blagdane koji Jehovi nisu po volji. No svaki kršćanin na temelju svoje savjesti, koju je oblikovao u skladu s Biblijom, mora odlučiti kako se postaviti u određenim situacijama koje su povezane s takvim blagdanima. Razmotri nekoliko primjera:

• Netko ti čestita blagdan. Možeš jednostavno reći “hvala”. Ako osoba želi saznati nešto više, možeš joj objasniti zašto ne slaviš taj blagdan.

• Bračni partner, koji nije Jehovin svjedok, pozove te na blagdanski ručak s obitelji. Ako ti savjest dopušta da ideš, možeš unaprijed reći svom bračnom partneru da tijekom tog obroka nećeš sudjelovati ni u kakvom običaju koji je povezan s krivom religijom.

• Za blagdan od poslodavca dobiješ dodatak na plaću. Trebaš li odbiti taj novac? Ne nužno. Upitaj se: “Je li mi poslodavac isplatio taj dodatak zato što to smatra dijelom blagdanskog slavlja ili zato što me želi nagraditi za moj rad?”

• Tijekom blagdana od nekoga dobiješ poklon. Osoba ti možda kaže: “Znam da ne slaviš, ali želim ti dati ovaj poklon.” Razmisli zašto ti osoba daje poklon. Možda ti samo želi pokazati da te cijeni. No pitaj se: “Postoji li ikakav razlog za sumnju da osoba želi iskušati moju vjeru ili me uključiti u blagdansko slavlje?” Nakon što promisliš, na tebi je da odlučiš hoćeš li prihvatiti poklon. Što god da odlučiš, važno je da imaš čistu savjest i budeš vjeran Jehovi (Djela apostolska 23:1).

Natrag na lekciju 44, točku 1

 6. Zarazne bolesti

Jehovini sluge žive po biblijskoj zapovijedi: “Ljubi svog bližnjeg kao samog sebe” (Rimljanima 13:8–10). Mi volimo ljude i zato jako pazimo da drugima ne prenesemo neku zaraznu bolest. Tako postupamo i ako smo zaraženi i ako sumnjamo da bismo mogli zaraziti druge.

Što to znači u praksi? Osoba koja ima neku zaraznu bolest treba se uzdržavati od fizičkog kontakta kojim bi je mogla prenijeti, naprimjer od rukovanja, grljenja i ljubljenja. Ne bi trebala negativno reagirati ako netko odluči da je neće pozvati u svoj dom jer želi zaštititi svoju obitelj. Osim toga, ako osoba koja se želi krstiti boluje od neke zarazne bolesti, o tome bi prije krštenja trebala obavijestiti koordinatora starješinstva kako bi se zaštitilo druge koji se tom prilikom također žele krstiti. A osoba kod koje postoji mogućnost da je bila izložena zaraznoj bolesti trebala bi samoinicijativno otići na krvne pretrage prije nego što s nekim započne vezu. Na takav način pokazuje da ne misli “samo na vlastitu korist nego i na korist drugih” (Filipljanima 2:4).

Natrag na lekciju 56, točku 2

 7. Poslovni i pravni sporovi

Mnoge probleme možemo izbjeći ako prilikom sklapanja poslova, posuđivanja novca i sl. sastavimo pisani ugovor, čak i ako je riječ o našim suvjernicima (Jeremija 32:9–12). Unatoč tome među kršćanima se mogu pojaviti manji sporovi kad je u pitanju novac ili neke druge stvari. Kršćani bi takve sporove trebali riješiti što prije, u miru i nasamo.

A kako bismo trebali rješavati ozbiljne sporove, kao što su prijevara i kleveta? (Pročitaj Mateja 18:15–17.) Prema Isusovim riječima, treba učiniti sljedeće:

1. Pokušaj nasamo riješiti spor. (Vidi 15. redak.)

2. Ako to ne urodi plodom, pozovi jednu ili dvije duhovno zrele osobe iz skupštine da u njihovoj prisutnosti s prijestupnikom razgovaraš o problemu. (Vidi 16. redak.)

3. Ako ni to ne dovede do rezultata, tek tada trebaš otići starješinama. (Vidi 17. redak.)

U većini slučajeva ne bi bilo dobro da se s braćom sporimo na sudu jer bi to bacilo loše svjetlo na Jehovu i skupštinu (1. Korinćanima 6:1–8). No postoje situacije koje se rješavaju sudskim putem, naprimjer razvod braka, skrbništvo nad djecom, plaćanje alimentacije, zahtjev za isplatu odštete, proglašavanje stečaja ili ostavinski postupak. Kršćanin koji takve stvari miroljubivo rješava na sudu ne krši biblijska načela.

Kršćanin koji vlastima prijavi težak zločin – primjerice silovanje, zlostavljanje djece, fizički napad, krađu ili ubojstvo – također ne krši biblijska načela.

Natrag na lekciju 56, točku 3