U POSTOJANJE Boga vjeruje čak oko 95 posto Amerikanaca, no među stanovnicima Europe i Azije taj je postotak daleko niži. Ipak, i u zemljama u kojima većina ljudi ne vjeruje da je Bog osoba, velik broj njih prihvaća ideju da je neka nepoznata sila prouzročila nastanak materijalnog svemira. Ugledni japanski učenjak Yukichi Fukuzawa, čiji se lik nalazi na novčanici od 10 000 jena, jednom je napisao: “Ljudi znaju reći da nebo niti jednog čovjeka ne stvara većim ili manjim od drugih.” Upotrijebivši riječ “nebo”, Fukuzawa je mislio na prirodu i njene zakone koji su, prema njegovom mišljenju, zaslužni za postojanje ljudi. Mnogi prihvaćaju predodžbu o takvom apstraktnom “nebu”. Jedan od njih bio je i nobelovac Kenichi Fukui, koji je kazao da vjeruje kako u svemiru postoji veličanstvena struktura — nešto što bi vjernici nazvali “Bogom”. No on je to nazvao “osebujnošću prirode”.

² Takvi učeni ljudi smatrali su da je netko ili nešto što postoji vječno načinilo svemir i pokrenulo sve  procese u njemu. Kako su došli do tog zaključka? Pa, razmislite o sljedećem: Sunce je zvijezda toliko velika da bi u njega moglo stati milijun planeta veličine naše Zemlje, a ono je zapravo tek točkica u galaktici Mliječna staza. Mliječna staza je pak samo jedna od milijardi galaktika u svemiru. Znanstvena promatranja upućuju na zaključak da se te galaktike velikom brzinom udaljavaju jedna od druge. Za stvaranje svemira i pokretanje svih procesa u njemu zasigurno je bila potrebna golema energija. Tko ili što je izvor te energije? U Bibliji stoji: “Podignite uvis oči svoje i gledajte! Tko je to stvorio? Onaj koji izvodi vojsku njihovu po broju njihovu i sve ih zove po imenu. Zbog obilja energije kojom sve pokreće i moćne sile njegove ne izostaje nijedno” (Izaija 40:25, 26, bilješka). Ti reci pokazuju da je postojao netko tko je pokrenuo sve mehanizme u svemiru — izvor “obilja energije”.

³ Razmislite i o živom svijetu na Zemlji. Je li život mogao nastati sam od sebe, kako to tvrde evolucionisti? Biokemičar Michael Behe rekao je: “Znanost je postigla izuzetno velik napredak u razumijevanju životnih procesa, no kad je u pitanju zadivljujuća preciznost i složenost bioloških sustava na molekularnoj razini, naprosto je bespomoćna i ne može objasniti kako je sve to nastalo. (...) Mnogi znanstvenici smjelo tvrde da su im objašnjenja nadohvat ruke ili da će prije ili kasnije biti, no u stručnoj znanstvenoj literaturi nema temelja za takve tvrdnje. Što je još važnije, postoje snažni razlozi — temeljeni na samoj strukturi [biomolekularnih] sustava — prema kojima se može zaključiti da će se Darwinovo objašnjenje o mehanizmima života jednom za svagda pokazati besmislenim.”

⁴ Je li vam teorija da je ljudski život nastao bez utjecaja neke više inteligencije doista logična? Razmotrimo ono što neki smatraju “najkompleksnijim objektom u svemiru” — ljudski mozak — i pogledajmo do kojeg zaključka možemo doći. “Radne karakteristike čak najsuvremenijih neurokompjutera”, kaže dr. Richard Restak, “jednake su otprilike desettisućinki (...) sposobnosti kućne muhe.” Ljudski je mozak  daleko superiorniji od mozga muhe. On je “programiran” za učenje jezika. Može se sam obnavljati, dorađivati vlastite “programe” i povećavati svoj kapacitet. Nesumnjivo ćete se složiti da superkompjuter, koji se po svojim sposobnostima ne može ni usporediti s muhom, ima inteligentnog konstruktora. A što je onda s ljudskim mozgom? *

⁵ Prije otprilike 3 000 godina, u vrijeme kad ljudi nisu u potpunosti razumjeli koliko je čudesna građa njihovog tijela, jedan je biblijski pisac razmišljajući o tome rekao: “Hvalim te, pun strahopoštovanja, jer sam čudesno stvoren. Djela su tvoja čudesna, i duša moja to zna dobro.” Ne znajući ništa o molekulama DNK, napisao je: “Oči su me tvoje vidjele dok sam zametak bio, u knjizi su tvojoj svi dijelovi njegovi bili zapisani” (Psalam 139:14, 16). Kome je uputio te riječi? Tko je pomoću “obilja energije” načinio sve što postoji u svemiru?

⁶ Prvi biblijski redak kaže: “U početku stvorio je Bog nebo i zemlju” (1. Mojsijeva 1:1). On je ujedno i Autor Biblije — nadahnuo je ljude da je napišu. U njoj nam otkriva sebe kao osobu s kojom možemo izgraditi prisan odnos.