“BIBLIJA je napisana za dobrobit čovjeka”, rekao je Immanuel Kant, istaknuti filozof iz 18. stoljeća. “Ona je najveći dar koji je ljudski rod ikada dobio. Svaki pokušaj da se umanji njezina vrijednost (...) zločin je protiv čovječanstva.” U časopisu jednog uglednog kineskog sveučilišta pisalo je: “Biblija je spoj drevnih civilizacija i životnih iskustava, što je čini posve jedinstvenom knjigom.” A u jednoj američkoj enciklopediji stoji: “Utjecaj Biblije nipošto nije ograničen samo na Židove i kršćane. (...) Ona se danas smatra neiscrpnim izvorom vjerskih i moralnih vrijednosti, a njena dragocjena učenja u budućnosti će zasigurno imati još i veću važnost” (The Encyclopedia Americana).

² Bez obzira na to kojoj religiji pripadate, zar ne biste voljeli saznati nešto o jednoj takvoj knjizi? Krajem 20. stoljeća Biblija je, u cijelosti ili djelomično, bila prevedena na više od 2 200 jezika. Većina ljudi može je nabaviti na jeziku koji razumije. Procjenjuje se da je, nakon što je izumljeno tiskanje pomičnim slovima, diljem svijeta izdano četiri milijarde primjeraka Biblije.

³ Ako imate Bibliju, otvorite je i pogledajte njezin sadržaj. Vidjet ćete da se u njoj nalaze knjige različitih naziva — prva je Postanak (Prva knjiga Mojsijeva), a posljednja Otkrivenje. Biblija je zapravo zbirka od 66 knjiga koje je napisalo oko 40 osoba. Prvi dio, koji se sastoji od 39 knjiga i često se naziva “Stari zavjet”, uglavnom je napisan na hebrejskom jeziku. Drugi dio, koji se sastoji od 27 knjiga i poznat je kao “Novi zavjet”, napisali su kršćanski pisci na grčkom jeziku. Pisanje Biblije trajalo je preko 1 600 godina, od 1513. pr. n. e. do 98. n. e. Pisci se nisu međusobno konzultirali, a neke su knjige pisane  istovremeno u mjestima koja su jedna od drugih bila udaljena tisućama kilometara. Usprkos tome čitava Biblija ima jednu temu i tvori skladnu cjelinu te nije proturječna. Stoga nam se nameće pitanje: Kako je više od 40 ljudi, koji su živjeli u razdoblju od 16 stoljeća, moglo napisati tako skladnu i dosljednu knjigu?

⁴ Iako je pisanje Biblije dovršeno prije više od 1 900 godina, njezin sadržaj i dan-danas pobuđuje zanimanje mnogih ljudi, kako muškaraca tako i žena. Navest ćemo jedan primjer koji je na mnoge ostavio snažan dojam. Potražite u Bibliji riječi iz Joba 26:7 i pritom imajte na umu da su bile napisane u 15. stoljeću pr. n. e. Ondje stoji: “[Bog] razapinje sjever nad prazninom, zemlju drži ni o što obješenu.” Zatim otvorite Knjigu proroka Izaije, koja je napisana u 8. stoljeću pr. n. e. Pronađite 40. poglavlje, 22. redak. Ondje piše: “On boravi nad krugom zemaljskim, čiji su stanovnici njemu kao skakavci. On razastire nebesa kao veo, razapinje ih kao šator za stanovanje.” Kakva vam se slika stvara u mislima dok čitate ova dva opisa? Vjerojatno ste zamislili okrugli planet koji lebdi u svemiru. Takav prizor sigurno ste imali prilike vidjeti na fotografijama snimljenim iz svemirskih letjelica. Stoga se možda pitate: Kako su ljudi koji su živjeli tako davno mogli napisati nešto što je znanost potvrdila tek puno kasnije?

⁵ Osim toga, važno je utvrditi i jesu li se događaji o kojima govori Biblija zaista odigrali. Neki misle da je Biblija tek zbirka legendi koje nemaju nikakav povijesni temelj. Uzmimo za primjer poznatog izraelskog kralja Davida. Sve donedavno jedini dokaz njegovog postojanja bila je Biblija. Mada ga ugledni povjesničari prihvaćaju kao autentičnu povijesnu ličnost, neki skeptici tvrde kako je kralj David tek izmišljeni lik iz legende koju su proširili zagovornici židovstva. No što pokazuju činjenice?

⁶ Godine 1993. među ruševinama drevnog izraelskog grada Dana pronađen je natpis u kojem se  spominje “dom Davidov”. Natpis se nalazio na srušenom spomeniku iz 9. stoljeća pr. n. e., podignutom u spomen na pobjedu koju su nad Izraelcima izvojevali njihovi neprijatelji. Tako je, sasvim neočekivano, pronađen izvanbiblijski dokaz da je David doista postojao! Koliko je to otkriće bilo značajno? Profesor arheologije Israel Finkelstein sa Sveučilišta u Tel Avivu o tome je kazao sljedeće: “Pronalaskom natpisa o Davidu preko noći su propali svi prijašnji pokušaji da se negira vjerodostojnost Biblije.” Zanimljivo je i da je profesor William Albright, koji je desetljećima radio na arheološkim iskopinama u Palestini, jednom rekao: “Čitav niz arheoloških otkrića potvrdio je točnost nebrojenih pojedinosti koje su spomenute u Bibliji, zbog čega se ona sve više cijeni kao pouzdan izvor povijesnih podataka.” Stoga je posve logično pitati se: Kako to da je, za razliku od drevnih epova i legendi, Biblija povijesno točna? No važno je uzeti u obzir još jedno njeno istaknuto obilježje.

⁷ Biblija je proročanska knjiga (2. Petrova 1:20, 21). Možda vas riječ “proročanstvo” odmah podsjeti na raznorazne tvrdnje samozvanih proroka koje se nikad nisu obistinile. No pokušajte eventualne predrasude ostaviti po strani i pronađite u Bibliji 8. poglavlje Knjige proroka Danijela. U tom poglavlju Danijel opisuje viziju u kojoj se ovan s dva roga bori protiv jarca koji je imao “upadljiv rog”. Jarac je pobijedio, ali mu je rog bio slomljen. Umjesto tog velikog roga narasla su četiri nova roga. Što je značila ta vizija? U Danijelovom izvještaju dalje stoji: “Ovan što si ga vidio, koji ima dva roga, predstavlja kraljeve Medije i Perzije. Runjavi jarac predstavlja kralja Grčke, a veliki rog što mu je među očima predstavlja prvoga kralja. A to što se taj rog slomio, te su umjesto njega izrasla četiri roga, znači da će se iz naroda njegova podići četiri kraljevstva, ali neće imati njegovu moć” (Danijel 8:3-22).

⁸ Da li se to proročanstvo ispunilo? Danijel je pisanje svoje knjige završio oko 536. pr. n. e.  Makedonski kralj Aleksandar Veliki, koji se rodio 356. pr. n. e., dakle 180 godina kasnije, osvojio je Perzijsko Carstvo. On je bio “veliki rog” među očima runjavog jarca. Prema riječima židovskog povjesničara Josipa Flavija, kad je Aleksandar prije svoje pobjede nad Perzijom ušao u Jeruzalem, pokazali su mu knjigu proroka Danijela. Zaključio je da se spomenuto Danijelovo proročanstvo odnosi na njegov vojni pohod na Perziju. U knjigama koje govore o svjetskoj povijesti možete saznati što se dogodilo s Aleksandrovim carstvom nakon njegove smrti 323. godine. Naime, četiri generala, odnosno četiri roga koja su izrasla umjesto velikog roga, s vremenom su preuzela njegovo carstvo, a 301. podijelili su ga na četiri dijela. Ponovno se s pravom možemo upitati: Kako je jedna knjiga mogla tako živopisno i precizno proreći što će se dogoditi čak 200 godina kasnije?

⁹ Sama Biblija odgovara na to pitanje jer za sebe kaže: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno” (2. Timoteju 3:16). Bog je nadahnuo oko 40 ljudi da napišu ono što danas čitamo u Bibliji. Samo nekoliko primjera koje smo razmotrili — njezina znanstvena i povijesna točnost te ispunjena proročanstva — jasno upućuju na jedan jedini zaključak: Biblija je uistinu jedinstvena knjiga i nije plod ljudske mudrosti, već potječe iz nadljudskog izvora. No danas mnogi sumnjaju u postojanje njenog Autora — Boga. Kakvo je vaše gledište o Bogu?