Idi na sadržaj

Idi na kazalo

8. DIO

Sretan život ipak je moguć!

Sretan život ipak je moguć!

IAKO je zbog pobune protiv Božje vlasti čovjekov život postao isprazan, Bog ljude nije ostavio bez nade. Biblija objašnjava: “Stvorenje je podloženo ispraznosti — ne svojom voljom, nego po onome koji ga je podložio — ali je pritom pružena i nada da će i samo stvorenje biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje” (Rimljanima 8:20, 21). Da, Bog je potomcima prvog ljudskog para pružio nadu! Zajamčio im je da će biti oslobođeni robovanja naslijeđenom grijehu i smrti. Ljudi su dobili priliku da ponovno budu u dobrom odnosu s Jehovom Bogom. Kako?

Bog je ljudima pružio nadu omogućivši im da budu oslobođeni robovanja grijehu i smrti

2 Kad su Adam i Eva zgriješili, svoje su potomstvo lišili mogućnosti da na Zemlji zauvijek živi u sreći. U težnji da sami odlučuju što je dobro, a što zlo, oni su svu svoju djecu prodali u ropstvo grijehu i smrti. Njihove potomke, koje su dobili nakon pobune, može se usporediti s robovima zatočenima na nekom dalekom otoku kojim vladaju okrutni kraljevi. Doista, i smrt i grijeh kraljuju nad porobljenim čovječanstvom (Rimljanima 5:14, 21). Stanje u kojem se ljudi nalaze naizgled je beznadno. A kako i ne bi bilo kad su ih sami njihovi praroditelji prodali u ropstvo! Ali jedan velikodušan dobročinitelj poslao je svog sina da plati punu cijenu potrebnu da bi ih oslobodio iz ropstva (Psalam 51:5; 146:4; Rimljanima 8:2).

3 U navedenoj usporedbi dobročinitelj koji je izbavio robove predočava Jehovu Boga, a Isus Krist je sin koji je platio njihovo oslobađanje. Isus je Božji jedinorođeni Sin, koji je živio na nebu prije nego što se rodio kao čovjek (Ivan 3:16). On je bio prvo što je Jehova stvorio, a sva ostala stvorenja u čitavom svemiru nastala su “preko njega” (Kološanima 1:15, 16). Jehova je na čudesan način život svog nebeskog Sina prenio u utrobu jedne djevice i omogućio da se Isus rodi kao savršen čovjek. To je bilo nužno kako bi otkupnina imala odgovarajuću vrijednost i bila u skladu s Božjom pravdom (Luka 1:26-31, 34, 35).

4 Kad je Isus imao oko 30 godina, krstio se u rijeci Jordanu. Tom je prilikom pomazan svetim duhom, odnosno silom kojom se Bog služi. Tako je postao Krist, što znači “pomazanik” (Luka 3:21, 22). Isusova služba na Zemlji trajala je tri i pol godine. Tijekom tog razdoblja poučavao je svoje sljedbenike o “kraljevstvu Božjem”, nebeskoj vlasti koja će pomoći čovječanstvu da ponovno bude u miru s Jehovom Bogom (Luka 4:43; Matej 4:17). Isus je znao kako ljudi mogu voditi sretan život te je svojim sljedbenicima dao konkretne smjernice u vezi s time. Zašto se ne biste upoznali s nekim njegovim učenjima iz Propovijedi na gori tako da pročitate biblijski izvještaj od 5. do 7. poglavlja Evanđelja po Mateju?

Zar ne biste osjećali duboku zahvalnost prema onome tko bi vas oslobodio iz ropstva?

5 Za razliku od Adama Isus je čitav svoj život bio potpuno poslušan Bogu. Biblija kaže: “On nije grijeha počinio” (1. Petrova 2:22; Hebrejima 7:26). Ustvari, imao je pravo vječno živjeti na Zemlji, no položio je svoj život kako bi vratio Bogu ono što je Adam izgubio. Na mučeničkom stupu odrekao se života koji je imao kao savršeni čovjek (Ivan 10:17; 19:17, 18, 28-30; Rimljanima 5:19, 21; Filipljanima 2:8). Time je osigurao otkupninu, koju je trebalo platiti kako bi se čovječanstvo izbavilo iz ropstva grijehu i smrti (Matej 20:28). Zamislite da radite u nekoj tvornici u kojoj vas izrabljuju i da vam život nalikuje doslovnom robovanju. Zar ne biste bili istinski zahvalni onome tko bi se pobrinuo da vas oslobodi iz ropstva i onome tko bi dragovoljno svoj život žrtvovao za vas? Upravo putem otkupnine Bog vam je pružio priliku da ponovno postanete dio njegove velike obitelji te da vodite smislen i sretan život, izbavljeni iz okova grijeha i smrti (2. Korinćanima 5:14, 15).

6 Budući da sada znate koliku nam je dobrotu posve nezasluženo Jehova iskazao te da zasigurno to jako cijenite, imate još više razloga primjenjivati u svom životu mudre biblijske smjernice. Uzmimo za primjer jedno načelo koje nije nimalo lako primijeniti — opraštanje onima koji nas povrijede. Sjećate li se riječi iz Kološanima 3:12-14, koje smo razmotrili u 2. poglavlju ove brošure? Ti nas reci potiču da spremno opraštamo drugima, čak i kad imamo neku opravdanu pritužbu na njih. Oni ujedno navode i zašto trebamo opraštati drugima: “Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi.” Budete li duboko cijenili ono što su Jehova i Isus Krist učinili za nas ljude, to će vas potaknuti da drugima opraštate bez obzira na to koliko vas povrijede, naročito ako se ispričaju zbog svoje greške i pokažu da im je žao.