ZAŠTO mnogi ljudi ne pronalaze pravi smisao života premda uporno tragaju za njime? U Bibliji stoji: “Čovjek, kojega je žena rodila, kratka je vijeka i pun nemira. Kao cvijet niče i odsijeca se, kao sjena bježi i ne ostaje” (Job 14:1, 2). Svijetlu budućnost što se smiješila ljudskom rodu upropastilo je nešto što se dogodilo u raju.

² Da bi ljudi mogli biti istinski sretni, moraju biti u dobrom odnosu s Bogom, i to zato što to sami žele, a ne zato što su na to prisiljeni (5. Mojsijeva 30:15-20; Jošua 24:15). Jehova želi da mu iz ljubavi budemo poslušni i da mu svim srcem služimo (5. Mojsijeva 6:5). Stoga je u edenskom vrtu postavio zabranu koja je Adamu pružila priliku da dokaže svoju vjernost. Rekao mu je: “Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:16, 17). To je bio jednostavan ispit poslušnosti. Jehova je zabranio Adamu da jede plodove samo s jednog drveta, a u vrtu ih je bilo mnogo. To je drvo simboliziralo Jehovino pravo da kao naš beskrajno mudar Stvoritelj odlučuje što je dobro, a što zlo. Prvi je čovjek prenio tu zapovijed svojoj ženi, koju je Jehova stvorio “kao njegovu nadopunu” (1. Mojsijeva 2:18). Oni su oboje bili zadovoljni životom pod Božjom vlašću te su se spremno pokoravali volji svog Stvoritelja i Darovatelja Života i tako mu pokazali da ga ljube.

³ A onda se jednoga dana Evi obratila zmija i upitala je: “Je li doista Bog rekao da ne smijete jesti sa svakoga drveta u vrtu?” Eva je odgovorila da ne smiju  jesti samo s “drveta koje je usred vrta”, drveta spoznaje dobra i zla, jer će u protivnom umrijeti (1. Mojsijeva 3:1-3).

⁴ Tko je bila ta zmija? Biblijska knjiga Otkrivenje pokazuje da je “prazmija” zapravo “Đavo i Sotona, koji zavodi sav svijet” (Otkrivenje 12:9). Je li Bog stvorio Sotonu Đavla? Nije. Jehovina su djela savršena i dobra (5. Mojsijeva 32:4). To duhovno stvorenje sâmo je postalo Đavo, što na izvornom jeziku znači “klevetnik”, i Sotona, što znači “protivnik”. U srcu mu se pojavila želja koja ga je privlačila i mamila, želja da zauzme Božje mjesto, i zato se pobunio protiv Stvoritelja (Jakov 1:14).

⁵ Potom je Sotona Evi rekao: “Ne, nećete umrijeti. Jer zna Bog da će vam se onoga dana kad ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo” (1. Mojsijeva 3:4, 5). Sotona je plodove s drveta spoznaje dobra i zla prikazao kao nešto vrlo privlačno. Drugim riječima, kazao je: “Bog vam uskraćuje nešto dobro. Samo jedite plod s tog stabla i bit ćete poput njega, moći ćete sami odlučivati što je dobro, a što zlo.” On i danas koristi slične argumente kako bi mnoge ljude odvratio od Boga. “Radite što god želite”, govori im. “Zaboravite da ste išta dužni onome koji vam je dao život” (Otkrivenje 4:11).

⁶ Plod s tog drveta odjednom je Evi postao jako poželjan, čak neodoljiv! Ona ga je ubrala, pojela i zatim ponudila svom mužu. Iako je on bio potpuno svjestan posljedica, poslušao je svoju ženu i uzeo plod. Do čega je to dovelo? Jehova je Evi izrekao sljedeću osudu: “Trudnoći tvojoj muke ću veoma umnožiti, u bolovima ćeš djecu rađati. Za mužem ćeš svojim žudjeti, a on će nad tobom gospodariti.” A što je rekao Adamu? “Zemlja neka je prokleta zbog tebe. S mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega. Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti bilje poljsko. U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje  si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.” Adam i Eva sada su morali sami tražiti način da budu sretni i zadovoljni u životu. Jesu li ljudski pokušaji da budu sretni neovisno o Božjem naumu urodili plodom? Umjesto zanimljivog i ugodnog posla koji su dotad imali, vodeći brigu o rajskom vrtu i radeći na tome da ga prošire po čitavoj Zemlji, sada su morali mukotrpno raditi samo da bi preživjeli i nisu bili na slavu svom Stvoritelju (1. Mojsijeva 3:6-19).

⁷ Onoga dana kad su jeli s drveta spoznaje dobra i zla prvi čovjek i žena umrli su u Božjim očima, a započeo je i proces koji je na koncu doveo do njihove doslovne smrti. Što se s njima dogodilo kad su umrli? Biblija nam otkriva u kakvom se stanju nalaze mrtvi: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega, niti više imaju plaće, jer se spomen na njih zaboravio” (Propovjednik 9:5; Psalam 146:4). Ne postoji “duša” koja nastavlja živjeti nakon što tijelo umre. Kazna za grijeh je smrt, a ne vječno mučenje u paklenoj vatri. Osim toga, čovjeka nakon smrti ne čeka vječno blaženstvo na nebu. *

⁸ Nakon što su prvi ljudi postali nesavršeni, na svijet su mogli donijeti samo nesavršene potomke. To je slično kao kad se kolači peku u kalupu koji ima udubljenje — na svima će ostati trag tog udubljenja. Biblija to ovako objašnjava: “Preko jednog čovjeka grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). Dakle, svi smo rođeni grešni. Život Adamovih potomaka doista je mučan i pun razočaranja. No postoji li izlaz?