1–3. (a) Koja ćemo pitanja razmotriti? (Vidi ilustraciju na početku poglavlja.) (b) Koja četiri uvjeta trebamo ispuniti da bi Bog prihvatio naše štovanje?

ABEL je pažljivo promatrao svoje stado. S puno ljubavi brinuo se za svaku ovcu još od trenutka kad je došla na svijet. No sada je neke od njih izabrao, zaklao i prinio na žrtvu Bogu. Na taj mu je način želio iskazati štovanje. No je li žrtva tog nesavršenog čovjeka bila Jehovi po volji?

² Apostol Pavao pod nadahnućem je napisao da je Jehova prihvatio Abelove darove. S druge strane, Kajinovu je žrtvu odbacio. (Pročitaj Hebrejima 11:4.) Zbog toga se nameću neka pitanja: Zašto je Bog Abelovu žrtvu prihvatio, a Kajinovu odbacio? Što možemo naučiti od Kajina i Abela te od drugih pojedinaca koji se spominju u 11. poglavlju poslanice Hebrejima? Odgovori na ta pitanja pomoći će nam da još bolje razumijemo što je sve uključeno u štovanje pravog Boga.

³ Dok budemo razmatrali neke događaje od Abelovog pa sve do Ezekijelovog vremena, obrati pažnju na četiri najvažnija uvjeta koja je potrebno ispuniti da bi Bog prihvatio naše štovanje: (1) štovanje trebamo iskazivati isključivo Jehovi,  (2) trebamo mu davati najbolje od sebe, (3) trebamo ga štovati na ispravan način i (4) trebamo imati čiste motive.

4, 5. Na temelju čega je Kajin zaključio da svoj dar treba prinijeti Jehovi?

⁴ Pročitaj Postanak 4:2–5. Kajin je znao da svoj dar treba prinijeti Jehovi. Imao je dovoljno vremena i mnoštvo prilika da upozna Jehovu. On i njegov brat Abel možda su imali gotovo 100 godina kad su prinijeli svoje darove. * Obojica su odmalena znala za edenski vrt, a možda su čak izdaleka promatrala taj park prepun raznih biljaka i drveća. Sigurno su vidjeli kerube koji su čuvali ulaz u vrt (Post. 3:24). Roditelji su im zacijelo pričali o tome da je Jehova stvorio sav živi svijet i da njegov prvobitni naum nije bio da ljudi stare i na koncu umru (Post. 1:24–28). Moguće da je Kajin na temelju toga zaključio da svoj dar treba prinijeti Jehovi.

⁵ Što je još moglo navesti Kajina da odluči prinijeti žrtvu? Jehova je prorekao da će se pojaviti “potomak”, netko tko će zdrobiti glavu “zmiji” koja je navela Evu da donese pogubnu odluku (Post. 3:4–6, 14, 15). Budući da je bio prvorođenac, Kajin je možda mislio da je on taj obećani potomak (Post. 4:1). Osim toga, Jehova nije u potpunosti prestao komunicirati s grešnim ljudima. Razgovarao je s Adamom čak i nakon što je on sagriješio, i to vjerojatno preko anđela (Post. 3:8–10). Uostalom, čak je i s Kajinom razgovarao nakon što mu je on prinio žrtvu (Post. 4:6). Nema sumnje da je Kajin znao da upravo Jehova zaslužuje da ga se štuje.

6, 7. Je li problem bio u Kajinovoj žrtvi i načinu na koji ju je prinio? Objasni.

⁶ Zašto onda Jehova nije prihvatio Kajinovu žrtvu? Je li problem bio u tome da ta žrtva nije bila ono najbolje što je Kajin mogao dati? Biblija ništa ne govori o tome, već jednostavno kaže da je on prinio “žrtvu od plodova zemlje”. Jehova je kasnije u Mojsijevom zakonu pokazao da mu je takva vrsta žrtve po volji (Broj. 15:8, 9). Osim toga, razmislimo malo o okolnostima koje su tada vladale. U to su vrijeme ljudi jeli samo hranu biljnog porijekla (Post. 1:29). Budući da je Bog prokleo zemlju izvan Edena, Kajin se morao namučiti da bi uzgojio plodove koje je prinio na žrtvu (Post. 3:17–19). Dakle, prinio je hranu do koje je došao teškom mukom i koja mu je bila neophodna za život. Pa ipak, njegova žrtva nije bila Jehovi po volji.

⁷ Je li onda problem bio u načinu na koji je Kajin prinio žrtvu? Je li učinio nešto krivo kad ju je prinosio? Vjerojatno nije. Na temelju čega to možemo zaključiti? Kad je Jehova odbacio Kajinovu žrtvu, nije rekao da ju je on prinio na neispravan  način. Ustvari, u Bibliji se uopće ne spominje kako su točno Kajin i Abel prinijeli svoje žrtve. Zašto onda Jehova nije prihvatio Kajinovu žrtvu?

8, 9. (a) Zašto Jehova nije prihvatio Kajinovu žrtvu niti je na njega pogledao s naklonošću? (b) Što ti je posebno zanimljivo iz biblijskog izvještaja o Kajinu i Abelu?

⁸ Iz Pavlovih riječi upućenih hebrejskim kršćanima može se vidjeti da Kajin nije prinio žrtvu iz ispravnih motiva – nedostajala mu je vjera (Hebr. 11:4; 1. Ivan. 3:11, 12). Upravo zato Jehova nije prihvatio njegovu žrtvu. I ne samo to, Jehova ni na samog Kajina “nije pogledao s naklonošću” (Post. 4:5–8). Jehova voli svoju djecu, pa je s ljubavlju pokušao pomoći svom sinu. No Kajin je drsko odbio njegovu pomoć. Kajinovo srce bilo je zatrovano tjelesnim načinom razmišljanja – u njemu su se ukorijenila “neprijateljstva, svađe, ljubomora” (Gal. 5:19, 20). Budući da mu je srce bilo iskvareno, sve ono dobro što je učinio kako bi iskazao štovanje Jehovi nije imalo nikakve vrijednosti. Iz njegovog primjera učimo da Jehova neće prihvatiti naše štovanje ako samo ostavljamo dojam da smo mu odani.

⁹ Biblija puno toga govori o Kajinu. U njoj čitamo što je Jehova rekao Kajinu i što mu je on odgovorio, čak znamo kako su se zvali neki njegovi potomci i što su neki od njih radili (Post. 4:17–24). S druge strane, ne znamo je li Abel imao djecu niti je u Bibliji zapisana ijedna njegova riječ. Unatoč tome Abel nam “još uvijek govori”. Na koji način?

10. Zašto nam je Abel uzor u štovanju pravog Boga?

¹⁰ Abel je prinio žrtvu Jehovi jer je znao da je on jedini toga dostojan. Prinio mu je najbolje što je imao – izabrao je nekoliko životinja “od prvina svog stada”. Iako u Bibliji ne piše je li ih žrtvovao na žrtveniku ili negdje drugdje, način na koji je to učinio očito je bio Jehovi po volji. No Abelova žrtva posebna je zbog toga što ju je prinio iz ispravnih motiva. Na to ga je potaknula čvrsta vjera u Jehovu i ljubav prema njegovim pravednim mjerilima. Zbog toga je Abel uzor i nama danas iako je otada prošlo 6000 godina. No kako znamo iz kojih je motiva Abel prinio žrtvu?

11. Zašto je Isus rekao da je Abel pravedan čovjek?

¹¹ Pogledajmo najprije što je o Abelu rekao Isus. On ga je dobro poznavao jer je tada bio na nebu i s velikim je zanimanjem promatrao život tog Adamovog sina (Izr. 8:22, 30, 31; Ivan 8:58; Kol. 1:15, 16). Zato je Isus s pravom mogao reći da je Abel pravedan čovjek (Mat. 23:35). Pravednik je onaj tko priznaje da jedino Jehova ima pravo odrediti što je ispravno, a što neispravno. No pravedna osoba ide i korak dalje – svojim riječima i djelima pokazuje da prihvaća Jehovina  mjerila. (Usporedi Luku 1:5, 6.) Potrebno je vrijeme da bi netko stekao glas da je pravedan. Stoga možemo zaključiti da je Abel dokazao da živi u skladu s Jehovinim mjerilima još i prije nego što mu je prinio žrtvu. Nesumnjivo mu nije bilo jednostavno tako živjeti. Njegov stariji brat sigurno nije mogao pozitivno utjecati na njega jer mu je srce bilo zlo (1. Ivan. 3:12). Abelova majka oglušila se na jasnu Božju zapovijed, a njegov se otac pobunio protiv Jehove jer je želio sam odlučivati što je dobro, a što zlo (Post. 2:16, 17; 3:6). Abelu je uistinu trebala velika hrabrost da živi potpuno drugačije od svoje obitelji.

12. Koja je glavna razlika između Kajina i Abela?

¹² Razmotrimo sada kako je apostol Pavao istaknuo vezu između vjere i pravednosti. Rekao je: “Zbog vjere je Abel prinio Bogu vredniju žrtvu nego Kajin i zbog te mu je vjere Bog potvrdio da je pravedan” (Hebr. 11:4). Pavlove riječi daju naslutiti da je Abel, za razliku od Kajina, prinio žrtvu iz ispravnih motiva. Na to ga je potaknula čvrsta vjera u Jehovu koju je pokazivao cijeli život i snažno uvjerenje da su Jehovina mjerila i način postupanja uvijek ispravni.

13. Što učimo od Abela?

¹³ Iz Abelovog primjera učimo da će Jehova prihvatiti naše štovanje samo ako su naši motivi čisti – ako imamo čvrstu vjeru u Jehovu i duboko cijenimo njegova pravedna mjerila. Osim toga, učimo da nije dovoljno samo jednom učiniti nešto za Jehovu. Služba pravom Bogu uključuje puno više od toga. Ona treba utjecati na sve što radimo, na cijeli naš život.

14. Zašto je Jehova prihvatio žrtve koje su prinosili Noa, Abraham i Jakov?

¹⁴ Abel je bio prvi nesavršen čovjek koji je štovao Jehovu na ispravan način, ali nipošto nije bio i posljednji. Apostol Pavao spominje i druge vjerne Jehovine sluge, naprimjer Nou, Abrahama i Jakova. (Pročitaj Hebrejima 11:7, 8, 17–21.) Svi su oni prinosili Jehovi žrtve, a on je te žrtve prihvatio. Zašto ih je prihvatio? Zato što to nisu činili samo formalno. Svaki od njih ispunio je četiri neophodna uvjeta. Razmotrimo njihov primjer.

15, 16. Kako je Noa ispunio četiri uvjeta neophodna da bi Jehova prihvatio njegovo štovanje?

¹⁵ Noa se rodio samo 126 godina nakon Adamove smrti, ali odrastao je u izopačenom svijetu u kojem je štovanje krivih bogova već uzelo maha * (Post. 6:11). Od svih ljudi koji su neposredno prije potopa živjeli na Zemlji samo su Noa i njegova obitelj služili Jehovi na ispravan način (2. Petr. 2:5). Nakon što su preživjeli potop, Noa je odlučio sagraditi žrtvenik * i prinijeti žrtvu Jehovi. Učinio je to od srca i tako poslao jasnu poruku svojoj obitelji i cijelom ljudskom rodu  koji je potekao od njega: jedino Jehova zaslužuje da mu se iskazuje štovanje. Noa je na žrtvu mogao prinijeti bilo koje životinje, ali on je izabrao “nekoliko životinja od svih čistih životinja i svih čistih letećih stvorenja” (Post. 8:20). To su bile najbolje životinje jer ih je sam Jehova proglasio čistima (Post. 7:2).

¹⁶ Noa je tu žrtvu paljenicu prinio na žrtveniku koji je sagradio. Je li takav način prinošenja bio Bogu po volji? Svakako. Biblija kaže da je miris koji se širio sa žrtvenika bio ugodan Jehovi i da je on potom blagoslovio Nou i njegove sinove (Post. 8:21; 9:1). No Jehova je prihvatio Noinu žrtvu prvenstveno zato što ju je on prinio iz ispravnih motiva. Ta je žrtva bila još jedan dokaz da Noa ima čvrstu vjeru i da je uvjeren da Jehova uvijek postupa pravedno. Budući da je Noa uvijek i u svemu slušao Jehovu i držao se njegovih mjerila, Biblija za njega kaže da je “živio po Božjoj volji”. Zbog toga će za sva vremena ostati zapamćen kao pravedan čovjek (Post. 6:9; Ezek. 14:14; Hebr. 11:7).

17, 18. Kako je Abraham ispunio četiri uvjeta neophodna da bi Jehova prihvatio njegovo štovanje?

¹⁷ Abraham je živio u Uru, među ljudima koji su štovali krive bogove. U tom gradu nalazio se ogroman hram boga Mjeseca, koji se zvao Nana *. Čak je i Abrahamov vlastiti otac jedno vrijeme štovao krive bogove (Još. 24:2). Usprkos tome, Abraham je odlučio štovati Jehovu. Za pravog je Boga vjerojatno čuo od svog pretka Šema, jednog od Noinih sinova. Njihov se životni vijek preklapao 150 godina.

¹⁸ Tijekom svog dugog života Abraham je prinio mnoge žrtve. No te je žrtve uvijek prinosio samo onome koji jedini zaslužuje da ga se štuje – Jehovi (Post. 12:8; 13:18; 15:8–10). Je li Abraham bio spreman davati Jehovi najbolje žrtve? U to nije bilo nikakve sumnje jer je čak bio spreman žrtvovati svog voljenog sina Izaka. Jehova mu je detaljno opisao na koji način to treba napraviti (Post. 22:1, 2). Abraham je bio spreman učiniti baš sve što je on tražio od njega. Nije žrtvovao svog sina samo zato što ga je Jehova zaustavio u posljednjem trenutku (Post. 22:9–12). Jehova je prihvatio Abrahamove žrtve jer ih je on prinosio iz ispravnih motiva. Pavao je napisao: “Abraham je povjerovao Jehovi, a on ga je zbog toga smatrao pravednim” (Rim. 4:3).

19, 20. Kako je Jakov ispunio četiri uvjeta neophodna da bi Jehova prihvatio njegovo štovanje?

¹⁹ Jakov je veći dio svog života proveo u Kanaanu, u zemlji koju je Jehova obećao Abrahamu i njegovim potomcima (Post. 17:1, 8). Kanaanci su štovali svoje bogove na tako izopačen način da je Jehova rekao: “Zemlja će izbljuvati svoje stanovnike” (Lev. 18:24, 25). Kad je Jakov imao 77 godina,  otišao je iz Kanaana, oženio se te se kasnije vratio s velikom obitelji (Post. 28:1, 2; 33:18). No štovanje krivih bogova utjecalo je na neke članove njegove obitelji. Ipak, kad mu je Jehova rekao da ode u Betel i sagradi mu žrtvenik, Jakov je reagirao bez oklijevanja. Rekao je svojoj obitelji: “Uklonite kipove tuđih bogova koje imate kod sebe, očistite se.” Zatim je učinio sve što mu je Bog rekao (Post. 35:1–7).

²⁰ Jakov je sagradio mnoge žrtvenike u Obećanoj zemlji, ali na njima je uvijek prinosio žrtve jedino Jehovi (Post. 35:14; 46:1). Prinosio mu je samo najbolje žrtve i to na ispravan način i iz čistih motiva. Zato Biblija za njega kaže da je bio “čestit čovjek”, što pokazuje da je imao Božju naklonost (Post. 25:27, bilješka). Bio je vjeran Jehovi cijeli život i tako je dao izvanredan primjer izraelskom narodu, koji je potekao od njega (Post. 35:9–12).

21. Što možemo naučiti od vjernih patrijarha?

²¹ Što možemo naučiti od tih vjernih patrijarha? I mi živimo među ljudima koji bi nam mogli otežavati službu Jehovi, pa čak nas i sprečavati da odanost iskazujemo isključivo njemu. To bi mogli činiti čak i članovi naše obitelji. Da bismo se oduprli njihovom pritisku, moramo razvijati snažnu vjeru u Jehovu i biti svjesni da je najbolje držati se njegovih pravednih mjerila. Svoju vjeru pokazujemo tako što smo poslušni Jehovi i što svoje vrijeme, snagu i materijalna sredstva koristimo kako bismo mu služili (Mat. 22:37–40; 1. Kor. 10:31). Kad u službi Jehovi dajemo najbolje od sebe, kad mu služimo onako kako on traži i kad su naši motivi čisti, on nas smatra pravednima. To je doista ohrabrujuće! (Pročitaj Jakova 2:18–24.)

22–24. Kako je Zakon istaknuo što Izraelci trebaju činiti da bi Bog prihvatio njihove žrtve?

²² Jehova je Jakovljevim potomcima dao Zakon, tako da su točno znali što očekuje od njih. Da su bili poslušni Jehovi, postali bi njegovo “najdraže vlasništvo” i “sveti narod” (Izl. 19:5, 6). Razmotrimo sada kako su u Zakonu bila istaknuta četiri najvažnija uvjeta koja su Izraelci trebali ispuniti da bi njihovo štovanje bilo Bogu po volji.

²³ Jehova im je jasno dao do znanja koga trebaju štovati. Narodu je rekao: “Nemoj imati drugih bogova osim mene” (Izl. 20:3–5). Trebali su mu prinositi najbolje žrtve. Naprimjer, životinje koje su prinosili trebale su biti zdrave, bez ijedne mane (Lev. 1:3; Pnz. 15:21; usporedi Malahiju 1:6–8). Leviti su dobivali dio žrtava prinesenih Jehovi, ali i oni su trebali davati prilog. Trebali su Jehovi davati “ono najbolje”  od svih darova koje su dobivali (Broj. 18:29). Izraelci su dobili detaljne upute i o tome na koji način prinositi žrtve – što trebaju žrtvovati te gdje i kako to trebaju činiti. Jehova im je dao više od 600 zakona koji su se odnosili na sva područja života. Bilo im je rečeno: “Savjesno [se] držite svega što vam je zapovjedio Jehova, vaš Bog. Ne skrećite ni nadesno ni nalijevo” (Pnz. 5:32).

²⁴ Je li doista bilo važno gdje su Izraelci prinosili žrtve? Da, bilo je važno. Jehova im je zapovjedio da načine sveti šator u kojem će mu vršiti svetu službu (Izl. 40:1–3, 29, 34). Ako su Izraelci željeli da Bog prihvati njihove žrtve, morali su ih prinositi u svetom šatoru * (Pnz. 12:17, 18).

25. Što je bilo najvažnije prilikom prinošenja žrtava? Objasni.

²⁵ No još je važnije bilo iz kakvih je motiva neki Izraelac prinosio žrtvu. Na to ga je trebala potaknuti iskrena ljubav prema Jehovi i njegovim mjerilima. (Pročitaj Ponovljeni zakon 6:4–6.) Kad su Izraelci prinosili žrtve samo zato što su to po Zakonu bili dužni, Jehova nije prihvaćao njihove žrtve (Iza. 1:10–13). Nisu ga mogli prevariti jer je on vidio da je  to za njih samo puka formalnost. Preko proroka Izaije rekao im je: “Ovaj narod (...) slavi me svojim usnama, ali srce mu je daleko od mene” (Iza. 29:13).

26. Koju je ulogu imao Salamunov hram?

²⁶ Nekoliko stotina godina nakon što su se Izraelci naselili u Obećanoj zemlji, kralj Salamun sagradio je hram u kojem se vršila sveta služba pravom Bogu i koji je bio daleko veličanstveniji od svetog šatora (1. Kralj. 7:51; 2. Ljet. 3:1, 6, 7). U tom su se hramu žrtve prinosile jedino Jehovi, barem u početku. Salamun i njegovi podanici prinijeli su na žrtvu ogroman broj najboljih životinja i to na način koji je bio propisan Božjim zakonom (1. Kralj. 8:63). Međutim, materijalna vrijednost tog zdanja i broj žrtava koje su Izraelci prinosili nisu utjecali na to hoće li Jehova prihvatiti njihovo štovanje. Njemu su bili važni motivi iz kojih su Izraelci prinosili žrtve. Salamun je naglasio tu važnu misao prilikom svečanog otvorenja hrama. Rekao je: “Svim svojim srcem budite odani Jehovi, našem Bogu, živeći po njegovim uredbama i držeći njegove zapovijedi kao danas!” (1. Kralj. 8:57–61).

27. Što su zanemarivali izraelski kraljevi i njihovi podanici? Kako je Jehova na to reagirao?

²⁷ Nažalost, Izraelci se nisu držali tog mudrog kraljevog savjeta. Zanemarivali su jedan ili više uvjeta koji su bili potrebni da bi Jehova prihvatio njihovo štovanje. Izraelski kraljevi i njihovi podanici dopustili su da im se srce iskvari, izgubili su vjeru u Jehovu i prestali su se držati njegovih pravednih mjerila. Jehova im je uvijek iznova slao proroke da ih prekore i upozore na posljedice njihovih postupaka (Jer. 7:13–15, 23–26). Među njima je bio i vjerni Božji sluga Ezekijel. On je živio u naročito teško vrijeme, kad je štovanje pravog Boga palo na niske grane.

28, 29. Što znamo o Ezekijelu? (Vidi okvir “Ezekijel – njegov život i doba”.)

²⁸ Ezekijel je bio dobro upoznat sa svetom službom u Salamunovom hramu. Njegov otac bio je svećenik i služio je u hramu kad bi na njega došao red (Ezek. 1:3). Ezekijel je vjerojatno imao sretno djetinjstvo. Njegov otac sigurno ga je poučavao o Jehovi i Zakonu. Zapravo, u vrijeme kad se Ezekijel rodio, u hramu je bila pronađena knjiga Zakona. * Tada je na vlasti bio dobri kralj Jošija. Ono što je Jošija saznao iz te knjige toliko ga je pogodilo da je s još većim žarom pomagao narodu da na ispravan način štuje Boga (2. Kralj. 22:8–13).

²⁹ I Ezekijel je, poput drugih vjernih Božjih slugu prije njega, ispunio četiri uvjeta potrebna da bi štovao Boga na  ispravan način. Kad čitamo Ezekijelovu knjigu, možemo primijetiti da je on služio isključivo Jehovi i da je pritom davao najbolje od sebe. Poslušno je izvršavao sve što je Jehova tražio od njega i to onako kako mu je on rekao. Na sve to poticala ga je jaka vjera. No to se ne može reći za većinu njegovih suvremenika. Ezekijel je od djetinjstva slušao objave proroka Jeremije, koji je svoju službu započeo 647. pr. n. e. i koji je gorljivo upozoravao narod da će Jehova uskoro izvršiti svoju presudu.

30. (a) Što otkrivaju Ezekijelova proročanstva? (b) Što je proročanstvo? Kako treba razumjeti Ezekijelova proročanstva? (Vidi okvir “Pomoć u razumijevanju Ezekijelovih proročanstava”.)

³⁰ Ezekijelova nadahnuta proročanstva pokazuju koliko je Božji narod zastranio i udaljio se od Boga. (Pročitaj Ezekijela 8:6.) Kad je Jehova počeo izvršavati svoju presudu nad Judom, i Ezekijel je bio odveden u Babilon (2. Kralj. 24:11–17). No to u njegovom slučaju nije bila kazna. Jehova mu je dao zadatak koji je trebao izvršiti među Božjim izgnanim narodom. Ezekijelove zapanjujuće vizije i proročanstva opisuju kako je u Jeruzalemu trebala biti provedena duhovna obnova. I ne samo to – one nam pomažu razumjeti kako će jednog dana biti provedena potpuna duhovna obnova. Tada će sva stvorenja voljeti i štovati jedinog pravog Boga.

31. Što ćemo saznati iz ove knjige?

³¹ Što nas čeka u nastavku ove knjige? Saznat ćemo nešto o duhovnom području u kojem prebiva Jehova, vidjet ćemo u kojoj je mjeri štovanje pravog Boga bilo onečišćeno, a doznat ćemo i kako Jehova provodi duhovnu obnovu i štiti svoj narod. Osim toga, zavirit ćemo u budućnost, u vrijeme kad će svi ljudi štovati Jehovu. U sljedećem poglavlju razmotrit ćemo prvu viziju koju je Ezekijel zapisao. Ona nam pomaže da si lakše predočimo Jehovinu veličanstvenost i nebeski dio njegove organizacije te ističe zašto jedino Jehova zaslužuje da ga štujemo.