1–3. Koja je vijest shrvala izgnane Židove? (Vidi ilustraciju na početku poglavlja.)

EZEKIJEL je otprilike pet godina uporno govorio izgnanim Židovima da će Jeruzalem biti razoren. Na svaki mogući način pokušavao im je pomoći da se ne zanose lažnim nadama – glumio je proročanske scene, koristio živopisne usporedbe, prenosio Jehovine objave. Ali ništa nije dopiralo do njih. Oni naprosto nisu htjeli vjerovati da će Jehova dopustiti da Jeruzalem bude uništen. Čak i kad su čuli da je babilonska vojska opkolila grad, i dalje su bili uvjereni da se stanovnicima Jeruzalema ništa loše neće dogoditi. A onda su sve njihove nade potonule.

² Dvije godine nakon što je počela opsada, u Babilon je stigao bjegunac iz Jeruzalema i donio vijest: “Grad je pao!” Ta je vijest bila težak udarac za izgnanike. Nikako nisu mogli shvatiti da je izgubljeno sve ono što im je toliko značilo – njihov voljeni grad, sveti hram i divna domovina. Nada koju su tako dugo gajili srušila se kao kula od karata i zamijenio ju je očaj (Ezek. 21:7; 33:21).

 ³ No u tom teškom razdoblju Ezekijel je dobio upečatljivu viziju koja je budila nadu. Što je Jehova putem te vizije poručio shrvanim izgnanicima? Kako se ta vizija tiče Božjeg naroda u suvremeno doba i kako može koristiti nama osobno? Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, pogledajmo što je Jehova otkrio Ezekijelu.

4. Što je Ezekijel odmah primijetio u viziji o kostima?

⁴ Pročitaj Ezekijela 37:1–10. Jehova je u viziji odveo Ezekijela u dolinu koja je bila puna kostiju. Proveo ga je posvuda između tih kostiju koje su bile razbacane po cijeloj dolini, kao da mu je htio pomoći da se potpuno uživi u ono što vidi. Dok je hodao dolinom, Ezekijel je odmah primijetio dvije stvari – količinu kostiju i stanje u kojem su bile. Rekao je da tih kostiju ima “vrlo mnogo” i da su “jako suhe”.

5. Koje je dvije zapovijedi Jehova dao Ezekijelu i što se dogodilo nakon što ih je Ezekijel izvršio?

⁵ Jehova je zatim svom proroku dao dvije zapovijedi koje su trebale pokrenuti proces oživljavanja kostiju. Prva zapovijed glasila je: “Prorokuj o tim kostima.” Ezekijel im je trebao reći da će oživjeti (Ezek. 37:4–6). Čim je počeo prorokovati, “začuo se šum, glasno šuškanje”. Nakon toga “kosti su se počele primicati jedna drugoj i spajati se”. A onda su se na kostima pojavile “tetive i meso” te ih je “prekrila koža” (Ezek. 37:7, 8). Druga zapovijed glasila je: “Prorokuj vjetru!” Ezekijel je trebao reći vjetru: “Puhni na ove pobijene ljude kako bi oživjeli.” Dok je on prorokovao, “u njih je ušao dah te su oživjeli i stali na noge – bila je to izuzetno velika vojska” (Ezek. 37:9, 10).

6. Što je Ezekijelu pomoglo da razumije viziju?

⁶ Jehova je potom otkrio Ezekijelu što znači vizija o kostima. Rekao je: “Te su kosti sav izraelski narod.” Doista, kad su izgnanici saznali da je Jeruzalem razoren, osjećali su se kao da su umrli. S velikom tugom govorili su: “Usahnule su nam kosti, propala nam je nada. Odvojeni smo od svega” (Ezek. 37:11; Jer. 34:20). Da bi utješio Izraelce, Jehova je otkrio da ta sumorna vizija o kostima zapravo sadrži nadu u svijetlu budućnost.

7. Što je Jehova otkrio u Ezekijelu 37:12–14 i kako su te riječi utjecale na izgnanike?

⁷ Pročitaj Ezekijela 37:12–14. Jehova je tom vizijom zajamčio izgnanicima da će ih vratiti u život i odvesti natrag u njihovu zemlju. Štoviše, Jehova im se opet obratio riječima “narode moj”. Te su riječi zacijelo ohrabrile malodušne izgnanike! Zašto su mogli biti sigurni da će se to obećanje obistiniti? Zato što im ga je dao sam Jehova.  On im je zajamčio: “Ja, Jehova, tako [sam] rekao i tako učinio.”

8. (a) Kako je “sav izraelski narod” postao poput beživotnih kostiju iz vizije? (b) Što je uzrokovalo simboličnu smrt Izraelaca, prema Ezekijelu 37:9? (Vidi bilješku.)

⁸ Kako se sumorni dio te proročanske vizije ispunio na drevnom Izraelu? Izrael je u duhovnom smislu bio na samrti već 740. pr. n. e., kad je desetoplemensko kraljevstvo bilo poraženo, a njegovi stanovnici odvedeni u izgnanstvo. Otprilike 130 godina kasnije, kad su i stanovnici Jude bili odvedeni u izgnanstvo, “sav izraelski narod” nalazio se u zarobljeništvu (Ezek. 37:11). Tada su svi ti izgnanici, u cjelini gledano, bili duhovno mrtvi, poput beživotnih kostiju iz Ezekijelove vizije. * Prisjeti se da su kosti koje je Ezekijel vidio bile “jako suhe”. Iz toga se može zaključiti da su izgnanici u duhovnom pogledu bili mrtvi jako dugo. Doista, duhovna smrt Izraela i Jude ukupno je trajala više od 200 godina, od 740. do 537. pr. n. e. (Jer. 50:33).

9. U kom je smislu duhovna smrt “Izraela Božjeg” bila slična duhovnoj smrti drevnog izraelskog naroda?

⁹ Proročanstva o obnovi koja su se ispunila na Izraelu, a objavili su ih Ezekijel i drugi proroci, imaju i veće ispunjenje (Djela 3:21). Kao što je drevni izraelski narod u simboličnom smislu bio pobijen te je određeno vrijeme bio duhovno mrtav, tako je i “Izrael Božji” – skupština pomazanih kršćana – u simboličnom smislu bio ubijen te je dugo vremena proveo u duhovnom zarobljeništvu koje je bilo nalik smrti (Gal. 6:16). Ustvari, pomazanici su kao grupa toliko  dugo bili u zarobljeništvu da se njihovo duhovno stanje s pravom može usporediti s jako suhim kostima (Ezek. 37:2). Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, njihovo je zarobljeništvo počelo u 2. stoljeću i trajalo je stotinama godina, čime se ispunila Isusova usporedba o pšenici i kukolju (Mat. 13:24–30).

10. (a) Što je Jehova prorekao u Ezekijelu 37:7, 8? (b) Što je sve jačalo vjeru i nadu bogobojaznih izgnanika?

¹⁰ Jehova je prorekao da će se njegov narod postupno vratiti u život (Ezek. 37:7, 8). Što je bogobojaznim izgnanicima s vremenom vratilo vjeru i nadu u to da će se ispuniti obećanje o njihovom povratku u Izrael? Između ostalog, to su bila proročanstva koja su ranije objavili neki proroci. Naprimjer, Izaija je prorekao da će se jedan dio izgnanika, “sveto sjeme”, vratiti u svoju domovinu (Iza. 6:13; Job 14:7–9). Osim toga, mnoga proročanstva o obnovi koja je zapisao Ezekijel nesumnjivo su tu nadu održavala živom. Nadu u povratak ulijevali su im i vjerni Božji sluge koji su bili u Babilonu, naprimjer prorok Danijel. A kad je 539. pr. n. e. Babilon neočekivano pao, to je još više ojačalo njihovu nadu.

11, 12. (a) Kako se “Izrael Božji” postupno vratio u život? (Vidi i okvir “Postupna duhovna obnova”.) (b) Što otkriva Ezekijel 37:10 i koje se pitanje nameće?

¹¹ Kako se “Izrael Božji” postupno vratio u život? Nakon mnogo stoljeća duhovnog zarobljeništva “začuo se šum,  glasno šuškanje” – bogobojazni pojedinci počeli su se boriti za to da ljudi saznaju istinu o Bogu. Primjerice, u 16. stoljeću William Tyndale preveo je Bibliju na engleski jezik. Rimokatoličko svećenstvo bilo je bijesno što su obični ljudi mogli čitati Bibliju. Tyndale je bio pogubljen. Unatoč tome hrabri pojedinci nastavili su prevoditi Bibliju na još neke jezike, pa se duhovno svjetlo postupno probijalo kroz tamu kojom je svijet bio obavijen.

¹² Kasnije su Charles Taze Russell i njegovi suradnici počeli gorljivo tragati za biblijskim istinama i iznositi ih na svjetlo dana. Bilo je to kao da su se na kostima pojavile “tetive i meso”. Sionska stražarska kula i druge publikacije pomogle su iskrenim ljudima da saznaju duhovne istine i to ih je potaknulo da se pridruže Božjim pomazanim slugama. Početkom 20. stoljeća Božji pomazani narod dobio je dodatni vjetar u leđa kad je bila objavljena “Foto-drama stvaranja” i knjiga Svršena tajna. Ubrzo nakon toga došlo je vrijeme da Bog svoj narod postavi na noge (Ezek. 37:10). Kada se i kako to dogodilo? Događaji koji su se odigrali u drevnom Babilonu pomažu nam da dobijemo odgovor na to pitanje.

13. (a) Kako su se riječi iz Ezekijela 37:10, 14 počele ispunjavati 537. pr. n. e.? (b) Koji reci pokazuju da su se i neki pripadnici desetoplemenskog kraljevstva vratili u Izrael?

¹³ Vizija o kostima počela se ispunjavati 537. pr. n. e., kad je Jehova izbavio izgnane Židove iz babilonskog zarobljeništva i vratio ih u Izrael. Na taj ih je način vratio u život i postavio na noge. Iz Babilona je otišlo 42 360 Izraelaca i otprilike 7000 ne-Izraelaca kako bi obnovili Jeruzalem i hram te se nastanili u Izraelu (Ezra 1:1–4; 2:64, 65; Ezek. 37:14). Sedamdesetak godina kasnije otprilike 1750 izgnanika vratilo se u Jeruzalem zajedno s Ezrom (Ezra 8:1–20). Tako se na koncu u Izrael vratilo više od 44 000 Židova. Bila je to doista “velika vojska” (Ezek. 37:10). Osim toga, Božja Riječ otkriva da su se pripadnici desetoplemenskog kraljevstva, čije su pretke Asirci izgnali tijekom 8. stoljeća pr. n. e., također vratili u Izrael i sudjelovali u ponovnoj izgradnji hrama (1. Ljet. 9:3; Ezra 6:17; Jer. 33:7; Ezek. 36:10).

14. (a) Kako nam riječi iz Ezekijela 37:24 pomažu utvrditi kada se proročanstvo o kostima u potpunosti ispunilo? (b) Što se dogodilo 1919.? (Vidi i okvir “‘Suhe kosti’ i ‘dva svjedoka’ – sličnosti i razlike”.)

¹⁴ Kako se taj dio Ezekijelovog proročanstva ispunio u većoj mjeri? Kao što je Jehova otkrio Ezekijelu u jednom sličnom proročanstvu, ovo proročanstvo o obnovi trebalo se u potpunosti ispuniti neko vrijeme nakon što Veći David, Isus Krist, počne vladati kao kralj * (Ezek. 37:24). Tako je  i bilo. Jehova je 1919. stavio svoj duh u svoj narod. Zahvaljujući tome oni su oživjeli i bili oslobođeni okova Babilona Velikog (Iza. 66:8). Jehova im je nakon toga dopustio da se nastane u svojoj “zemlji”, odnosno u duhovnom raju. No kako je Jehovin narod u suvremeno doba postao “velika vojska”?

15, 16. (a) Kako je Jehovin narod u suvremeno doba postao “velika vojska”? (b) Kako nam ovo Ezekijelovo proročanstvo pomaže da se nosimo s teškim životnim okolnostima? (Vidi okvir “Jehova nam može pomoći da opet stanemo na noge”.)

¹⁵ Nedugo nakon što je 1919. Krist imenovao vjernog roba, počelo se ispunjavati ono što je prorekao Zaharija, koji je služio među židovskim povratnicima. On je rekao: “Dolazit će mnoga plemena i moćni narodi da traže Jehovu.” Prorok je one koji će tražiti Jehovu opisao kao “deset ljudi iz svih naroda koji govore raznim jezicima”. Rekao je da će ti ljudi čvrsto uhvatiti za skut “jednog Židova”, koji predočava duhovni Izrael, te da će govoriti: “Želimo ići s vama jer smo čuli da je Bog s vama!” (Zah. 8:20–23).

¹⁶ Danas taj duhovni Izrael (pomazani ostatak) i, u proširenom smislu, “deset ljudi” (druge ovce) čine “izuzetno veliku vojsku”, koja broji na milijune (Ezek. 37:10). Mi smo vojnici u Kristovoj sve brojnijoj vojsci i slijedimo svog Kralja koji nas vodi u predivnu budućnost (Psal. 37:29; Ezek. 37:24; Filip. 2:25; 1. Sol. 4:16, 17).

17. Što ćemo razmotriti u sljedećem poglavlju?

¹⁷ No duhovna obnova o kojoj smo govorili donosi Božjem narodu i jednu veliku odgovornost. O čemu se radi? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, trebamo se vratiti u prošlost i vidjeti koji je zadatak Jehova dao Ezekijelu još prije nego što je Jeruzalem bio razoren. Više o tome saznat ćemo u sljedećem poglavlju.