1–3. (a) Zašto su se apostoli našli pred Sudbenim vijećem i kakvu su odluku zapravo trebali donijeti? (b) Zašto bi nas trebalo zanimati kako su apostoli reagirali na prijetnje Sudbenog vijeća?

 ČLANOVI Sudbenog vijeća kipjeli su od srdžbe! Isusovim se apostolima sudilo pred židovskim vrhovnim sudom. Za što su bili optuženi? Josip Kajfa, veliki svećenik i predsjedatelj Sudbenog vijeća, oštro im je rekao: “Strogo smo vam zabranili da učite u to ime.” Kajfa je bio toliko gnjevan da nije želio ni izgovoriti Isusovo ime. “A vi ste”, nastavio je, “napunili Jeruzalem svojim učenjima i hoćete na nas svaliti krivnju za smrt tog čovjeka” (Djela 5:28). Bilo je jasno što im je htio reći: Ako ne prestanete propovijedati, teško vama!

² Kako su apostoli reagirali? Njima je sam Isus dao zadatak da propovijedaju, a Isusu je vlast dao Bog (Mat. 28:18–20). Jesu li se apostoli uplašili ljudi i prestali propovijedati ili su hrabro i nepokolebljivo nastavili izvršavati svoj zadatak? Apostoli su zapravo trebali odlučiti hoće li poslušati Boga ili ljude. Petar je hrabro i bez oklijevanja odgovorio u ime svih apostola. Njegov je odgovor bio jasan i nedvosmislen.

³ Kao prave kršćane, sigurno nas zanima kako su apostoli reagirali na prijetnje Sudbenog vijeća. Bog je i nama povjerio zadatak da propovijedamo dobru vijest. Dok izvršavamo taj zadatak, i mi se možemo suočiti s protivljenjem (Mat. 10:22). Protivnici bi mogli pokušati ograničiti ili zabraniti naše djelovanje. Što bismo učinili u takvoj situaciji? Razmotrimo što su učinili apostoli i koje su okolnosti dovele do toga da su se našli pred židovskim vrhovnim sudom. a

4, 5. Zašto su se Kajfa i ostali saduceji “razljutili i ispunili ljubomorom”?

⁴ Sjeti se da su Petar i Ivan, kad im je Sudbeno vijeće prvi put zabranilo da propovijedaju, rekli: “Mi ne možemo prestati govoriti o onome što smo vidjeli i čuli” (Djela 4:20). Nakon toga Petar, Ivan i ostali apostoli nastavili su propovijedati u hramu. Liječili su bolesne, istjerivali demone i činili druga čuda. To se zbivalo “u Salamunovom trijemu”,  natkrivenom hodniku s istočne strane hrama, gdje se okupljalo mnogo Židova. Po svemu sudeći, ljudi su bivali izliječeni čak i kad bi Petrova sjena pala na njih. Mnogi koji su bili izliječeni od svojih bolesti spremno su prihvaćali i duhovno izlječenje. Zahvaljujući tome “mnoštvo muškaraca i žena povjerovalo je u Gospodina, pa je broj vjernika sve više rastao” (Djela 5:12–15).

⁵ Kajfa i drugi pripadnici saducejske sljedbe “razljutili [su se] i ispunili ljubomorom” te su bacili apostole u zatvor (Djela 5:17, 18). Zašto su tako burno reagirali? Apostoli su naučavali da je Isus uskrsnuo, a saduceji nisu vjerovali u uskrsnuće. Apostoli su govorili da se spasenje može postići jedino vjerom u Isusa, a saduceji su se bojali da bi Rimljani mogli poduzeti oštre mjere ako bi narod počeo Isusa smatrati vođom (Ivan 11:48). Stoga nije nikakvo čudo da su saduceji htjeli ušutkati apostole.

6. Tko danas najčešće stoji iza progonstva Jehovinih slugu i zašto nas to ne bi trebalo čuditi?

⁶ I danas iza progonstva Jehovinih slugu najčešće stoje njihovi vjerski protivnici. Oni često vrše utjecaj na državne vlasti i javne medije kako bi nas spriječili da propovijedamo. Treba li nas to iznenaditi? Ne. Naša poruka raskrinkava krivu religiju. Kada dobronamjerni ljudi prihvate biblijsku istinu, to ih oslobađa od nebiblijskih vjerovanja i običaja (Ivan 8:32). Je li onda ikakvo čudo da naša poruka često izaziva ljubomoru i mržnju vjerskih vođa?

7, 8. Kako je anđelova zapovijed vjerojatno utjecala na apostole i koje bismo si pitanje trebali postaviti?

⁷ Dok su apostoli sjedili u zatvoru i čekali suđenje, možda su se pitali hoće li ih njihovi neprijatelji osuditi na smrt (Mat. 24:9). No tijekom noći dogodilo se nešto posve neočekivano – “Jehovin anđeo otvorio [je] vrata zatvora” b (Djela 5:19). Anđeo im je dao konkretne upute: “Idite u hram i govorite narodu” (Djela 5:20). Ta je zapovijed, sasvim sigurno, uvjerila apostole da je ispravno ono što čine. Osim toga, anđelove su ih riječi vjerojatno potaknule da ostanu nepokolebljivi što god da se dogodi. S čvrstom vjerom i puni hrabrosti apostoli su “u zoru ušli u hram i počeli poučavati” (Djela 5:21).

⁸ Svatko od nas trebao bi se upitati: Da li bih ja imao dovoljno vjere i hrabrosti da nastavim propovijedati kad bih se našao u sličnim okolnostima? Snagu nam može dati spoznaja da anđeli podupiru i vode temeljito svjedočenje o Božjem kraljevstvu kojim se spašavaju životi (Djela 28:23; Otkr. 14:6, 7).

9–11. Kako su apostoli reagirali kad im je Sudbeno vijeće zabranilo da propovijedaju i kako su time pružili primjer svim pravim kršćanima?

⁹ Ujutro su Kajfa i drugi članovi Sudbenog vijeća bili spremni pozabaviti se apostolima. Ne znajući što se u međuvremenu dogodilo u zatvoru, poslali su stražare da dovedu zatvorenike. Mora da su se oni jako iznenadili kad su vidjeli da zatvorenika nema, iako su zatvor “našli zaključan i dobro osiguran, a stražari su stajali pred vratima” (Djela 5:23). Hramski zapovjednik ubrzo je saznao da su se apostoli vratili u hram i da opet svjedoče o Isusu Kristu – da rade upravo ono zbog čega su i bili bačeni u zatvor! Zapovjednik i njegovi stražari pohitali su u hram kako bi uhvatili zatvorenike i doveli ih pred Sudbeno vijeće.

¹⁰ Kao što smo spomenuli na početku ovog poglavlja, gnjevni vjerski vođe izričito su zabranili apostolima da propovijedaju. Kako su apostoli reagirali? Petar je u ime svih njih hrabro odgovorio: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima” (Djela 5:29). Time su apostoli pružili primjer svim pravim kršćanima. Kad ljudski vladari zabranjuju ono što Bog zahtijeva ili pak zahtijevaju ono što Bog zabranjuje, nismo ih dužni slušati. Stoga, ako bi nam vlasti zabranile propovijedati, mi ne bismo prestali objavljivati dobru vijest, jer je to zadatak koji nam je dao Bog (Rim. 13:1). Umjesto toga trudili bismo se na diskretan način i dalje temeljito svjedočiti o Božjem kraljevstvu.

¹¹ Kao što se moglo i očekivati, hrabar odgovor apostola razbjesnio je članove Sudbenog vijeća, koji su ionako već bili ljuti. Odlučili su pogubiti apostole (Djela 5:33). Činilo se da te hrabre i revne svjedoke čeka sigurna smrt. No ubrzo im je stigla pomoć, i to na vrlo neočekivan način!

12, 13. (a) Što je Gamalijel savjetovao ostalim članovima Sudbenog vijeća i što su oni učinili? (b) Kako Jehova danas može pomoći svom narodu i u što možemo biti sigurni ako on dozvoli da trpimo “zbog pravednosti”?

¹² Gamalijel, “učitelj Zakona kojeg je poštovao cijeli narod”, ustao je i obratio se  ostalim članovima Sudbenog vijeća. c On je očito uživao velik ugled među njima, jer je preuzeo riječ i čak “zapovjedio da apostole nakratko izvedu van” (Djela 5:34). Gamalijel je najprije spomenuo da su se u prošlosti već znali pojaviti ljudi koji bi narod poveli za sobom, no njihovi bi se pristaše nakon njihove smrti brzo rasijali. Time je htio potaknuti članove Vijeća da budu strpljivi s apostolima i da malo pričekaju, jer je njihov Vođa, Isus, tek nedavno umro. Gamalijel je iznio uvjerljive argumente, rekavši: “Ne dirajte te ljude, nego ih pustite, jer ako je ta zamisao ili to djelo od ljudi, propast će, ali ako je od Boga, nećete ih moći zaustaviti. U protivnom bi moglo ispasti da se borite protiv samog Boga!” (Djela 5:38, 39). Članovi Vijeća poslušali su njegov savjet. Ipak, dali su išibati apostole te su im naredili da “ne govore u Isusovo ime” (Djela 5:40).

¹³ I danas Jehova može navesti istaknute ljude, kao što je bio Gamalijel, da pomognu njegovom narodu (Izr. 21:1). Jehova može svojim duhom potaknuti utjecajne vladare, suce i zakonodavce da postupe u skladu s njegovom voljom (Neh. 2:4-8). No ako on dozvoli da trpimo “zbog pravednosti”, u dvije stvari možemo biti sigurni (1. Petr. 3:14). Kao prvo, Bog nam može dati snage da izdržimo kušnje (1. Kor. 10:13). Kao drugo, protivnici neće moći zaustaviti Božje djelo (Iza. 54:17).

14, 15. (a) Kako su apostoli reagirali kad su ih protivnici išibali i zašto su tako reagirali? (b) Ispričaj neko iskustvo koje pokazuje da Jehovin narod s radošću podnosi kušnje.

¹⁴ Je li šibanje obeshrabrilo ili pokolebalo apostole? Nipošto! Oni su “otišli od Sudbenog vijeća, radujući se” (Djela 5:41). Zašto su se radovali? Sigurno ne zbog boli koju im je nanijelo šibanje. Radovali su se zato što su znali da ih se progoni zbog toga što su vjerni Jehovi i što idu stopama svog Uzora, Isusa (Mat. 5:11, 12).

¹⁵ Poput naše braće iz prvog stoljeća i mi smo radosni kad trpimo nevolje zbog dobre vijesti (1. Petr. 4:12–14). Naravno, nije nam drago kad nam protivnici prijete, progone nas i zatvaraju. No spoznaja da smo vjerni Jehovi donosi nam duboko zadovoljstvo. Spomenimo jedan primjer. Henryk Dornik izdržao je mnoge godine zlostavljanja pod totalitarnim režimima. U kolovozu 1944. vlasti su odlučile poslati njega i njegovog brata u koncentracijski logor. Njihovi progonitelji rekli su: “Ni u što ih ne možemo uvjeriti. Njihovo im mučeništvo pričinjava radost.” Brat Dornik objasnio je: “Iako nisam želio biti mučenik, činjenica da sam hrabro i dostojanstveno podnosio patnje zbog vjernosti Jehovi doista mi je pričinjavala radost” (Jak. 1:2–4).

16. Kako su apostoli pokazali da ih ništa ne može spriječiti da temeljito svjedoče i koju metodu propovijedanja, po uzoru na apostole, koristimo mi danas?

¹⁶ Apostoli nisu gubili vrijeme, već su odmah nastavili sa svjedočenjem.  “Svaki su dan” bez straha “u hramu i od kuće do kuće (...) objavljivali dobru vijest o Kristu” d (Djela 5:42). Te revne propovjednike ništa nije moglo spriječiti da temeljito svjedoče. Zapazi da su oni dobru vijest propovijedali tako što su posjećivali ljude u njihovim domovima, u skladu s Isusovim uputama (Mat. 10:7, 11–14). Očito su zahvaljujući takvom načinu propovijedanja uspjeli napuniti Jeruzalem svojim učenjem. Danas su Jehovini svjedoci poznati po tome što koriste istu metodu propovijedanja kojom su se služili apostoli. Time što dolazimo na svaka vrata na svom području, jasno pokazujemo da i mi želimo temeljito izvršiti svoj zadatak i svakome dati priliku da čuje dobru vijest. Da li Jehova blagoslivlja našu službu od kuće do kuće? Svakako! U ovim posljednjim danima milijuni ljudi prihvatili su dobru vijest o Kraljevstvu, a mnogi su je prvi put čuli kad im je netko od Jehovinih svjedoka došao na vrata.

17–19. Koji se problem pojavio u skupštini i koje su upute apostoli dali kako bi ga se riješilo?

¹⁷ Tek osnovana skupština ubrzo se suočila s podmuklom opasnošću koja se pojavila unutar nje same. O čemu se radilo? Među onima koji su se krstili bilo je mnogo ljudi koji su u Jeruzalem dolazili iz drugih mjesta te su željeli više saznati o kršćanskim učenjima prije nego što se vrate kući. Učenici koji su živjeli u Jeruzalemu velikodušno su poklanjali novac kako bi se kupila hrana i druge potrepštine za tu braću (Djela 2:44–46; 4:34–37). Tada se pojavio problem koji je trebalo obzirno i taktično riješiti. “Prilikom svakodnevnog dijeljenja hrane” udovice koje su govorile grčki bile su zapostavljene (Djela 6:1). Međutim, udovice koje su govorile hebrejski nije se zapostavljalo. Problem je očito bio u tome što se hrana dijelila pristrano. Takav je problem vrlo lako mogao dovesti do velikog razdora.

¹⁸ Apostoli, koji su služili kao vodeće tijelo skupštine koja je sve više rasla, zaključili su: “Nije u redu da mi zanemarimo Božju riječ kako  bismo dijelili hranu” (Djela 6:2). Da bi se riješio nastali problem, apostoli su rekli učenicima neka potraže sedam ljudi “koji su puni duha i mudrosti”, kojima će onda oni “povjeriti taj važan zadatak” (Djela 6:3). Ti su ljudi trebali biti sposobni i duhovno zreli jer njihov zadatak vjerojatno nije uključivao samo dijeljenje hrane nego i upravljanje novcem, kupovanje namirnica i vođenje točne evidencije o tome. Svi izabrani muškarci imali su grčka imena, pa je povrijeđenim udovicama zbog toga možda bilo lakše prihvatiti ih. Nakon što su se apostoli pomolili i razmotrili njihove preporuke, povjerili su toj sedmorici “taj važan zadatak”. e

¹⁹ Je li to značilo da ta sedmorica više nisu morala propovijedati dobru vijest budući da su bila zadužena za dijeljenje hrane? Nikako ne! Jedan od izabranih bio je Stjepan, za kojeg Biblija kaže da je nakon toga odvažno i revno svjedočio (Djela 6:8–10). I Filip je bio jedan od te sedmorice, a njega se naziva propovjednikom dobre vijesti (Djela 21:8). Dakle, očito je da su ta sedmorica i dalje revno propovijedala.

20. Kako Božji narod danas postupa po uzoru na apostole?

²⁰ Jehovin narod danas postupa po uzoru na apostole. Muškarci koje se preporučuje za skupštinska zaduženja moraju pokazati da imaju Božju mudrost te da na njih djeluje sveti duh. U skladu s uputama Vodećeg  tijela, muškarce koji udovoljavaju preduvjetima navedenima u Bibliji imenuje se da u skupštinama služe kao starješine i sluge pomoćnici f (1. Tim. 3:1–9, 12, 13). Za one koji udovoljavaju potrebnim preduvjetima može se reći da su imenovani svetim duhom. Ta marljiva braća izvršavaju mnoge važne zadatke. Naprimjer, starješine organiziraju pružanje pomoći vjernoj ostarjeloj braći kojima je takva pomoć doista potrebna (Jak. 1:27). Neki se starješine u velikoj mjeri angažiraju oko gradnje dvorana za sastanke i organiziranja naših većih skupova te služe u Odborima za kontaktiranje s bolnicama. Sluge pomoćnici obavljaju mnoge zadatke koji nisu izravno povezani s pastirskom službom i poučavanjem. Dok izvršavaju svoje skupštinske i organizacijske odgovornosti, svi ti imenovani muškarci moraju paziti da ne zapostave propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu, što je dužnost koju je Bog povjerio svim kršćanima (1. Kor. 9:16).

21, 22. Kako znamo da je Jehova blagoslivljao tek osnovanu skupštinu?

²¹ Uz Jehovinu pomoć tek osnovana skupština uspjela je odoljeti progonstvu protivnika i riješiti problem koji je mogao izazvati razdor među braćom. Bilo je očito da Jehova blagoslivlja skupštinu, jer u Bibliji čitamo: “Tako se Božja riječ sve više širila i broj učenika u Jeruzalemu sve je više rastao. I mnogi svećenici postali su vjernici” (Djela 6:7). To je samo jedan od izvještaja o napretku skupštine koji je zapisan u Djelima apostolskim (Djela 9:31; 12:24; 16:5; 19:20; 28:31). I nas danas hrabre izvještaji o tome kako propovijedanje o Kraljevstvu napreduje u drugim dijelovima svijeta.

²² Iako je tek osnovana skupština uspjela odoljeti progonstvu, gnjevni vjerski vođe nisu imali namjeru odustati. Na pomolu je bio još veći progon. Ubrzo je Stjepan postao žrtva okrutnog napada, kao što ćemo vidjeti u idućem poglavlju.