1–3. Što je Petar vidio u viziji i zašto je važno znati njezino značenje?

 JEDNOG jesenjeg dana 36. godine Petar se, možda obasjan podnevnim suncem, molio na ravnom krovu jedne kuće koja se nalazila pokraj mora, u blizini lučkog grada Jope. On je već nekoliko dana boravio u toj kući. To što je bio spreman odsjesti ondje, pokazuje da, bar donekle, nije imao predrasude kakve su imali drugi Židovi. Naime, Šimun, vlasnik kuće, po zanimanju je bio kožar, a ne bi svi Židovi bili spremni boraviti kod nekog kožara. a Ipak, Petar je trebao još nešto važno naučiti o Jehovinoj nepristranosti.

² Dok se Petar molio, dobio je viziju. U njoj je vidio nešto što bi uznemirilo svakog Židova – vidio je kako s neba silazi nešto poput velikog platna na kojem su bile životinje nečiste po Mojsijevom zakonu. Kad mu je bilo rečeno neka ih zakolje i jede, odgovorio je: “Nikad nisam jeo ništa okaljano ni nečisto.” No glas mu je čak tri puta rekao: “Ne zovi okaljanim ono što je Bog očistio” (Djela 10:14–16). Petar je ostao zbunjen nakon te vizije, ali ne zadugo.

³ Što je značila ta Petrova vizija? Od velike je važnosti da saznamo što ona znači jer nam otkriva nešto vrlo važno o Jehovi – kako on gleda na ljude. Kao pravi kršćani, mi ne možemo temeljito svjedočiti o Božjem kraljevstvu ako ne usvojimo Jehovino gledište o ljudima. Da bismo razumjeli Petrovu viziju, razmotrit ćemo upečatljive događaje povezane s njom.

4, 5. Tko je bio Kornelije i što mu se dogodilo dok se molio?

⁴ Petar nije ni slutio da je prethodnog dana u Cezareji, oko 50 kilometara sjeverno od Jope, čovjek imenom Kornelije također dobio viziju od  Boga. On je bio “pobožan čovjek”, stotnik rimske vojske. b Očito se dobro brinuo za svoju obitelj, jer Biblija kaže da se “bojao Boga, kao i sav njegov dom”. Kornelije nije bio obraćenik na židovsku vjeru, nego neobrezani ne-Židov. No bio je samilostan prema siromašnim Židovima i pomagao im je u materijalnom pogledu. Taj dobronamjerni čovjek neprestano je “upućivao usrdne molitve Bogu” (Djela 10:2).

⁵ Poslijepodne, oko 15 sati, Kornelije se molio i tada mu se u viziji ukazao anđeo, koji mu je rekao: “Bog je čuo tvoje molitve i vidio tvoja milosrdna djela – on ih pamti” (Djela 10:4). U skladu s anđelovim uputama, Kornelije je poslao ljude da pozovu apostola Petra. Kornelije je uskoro doživio nešto što dotad još nitko od neobrezanih ne-Židova nije doživio. Čuo je dobru vijest koja ljudima donosi spasenje.

6, 7. (a) Ispričaj navedeno ili neko slično iskustvo koje pokazuje da Bog uslišava molitve ljudi koji iskreno žele saznati istinu o njemu. (b) Što možemo zaključiti na temelju takvih iskustava?

⁶ Da li Bog i danas uslišava molitve ljudi koji iskreno žele saznati istinu o njemu? Razmotrimo jedno iskustvo. Jedna je žena u Albaniji uzela Stražarsku kulu u kojoj se nalazio članak o odgoju djece. c Našoj sestri koja joj je došla na vrata rekla je: “Nećete mi vjerovati kad vam kažem da sam molila Boga da mi pomogne u odgajanju mojih kćeri! On vas je poslao k meni! Dali ste mi baš ono što mi treba.” Ta žena i njezine kćeri počele su proučavati Bibliju, a kasnije im se pridružio i njezin muž.

⁷ Je li to iskustvo usamljen slučaj? Nikako ne! Slična iskustva doživljavaju mnogi ljudi širom svijeta – a to se događa prečesto da bi bilo slučajno. Što možemo zaključiti na temelju takvih iskustava? Kao prvo, Jehova uslišava molitve ljudi koji ga iskreno žele upoznati (1. Kralj.  8:41–43; Psal. 65:2). Kao drugo, u propovijedanju nam pomažu anđeli (Otkr. 14:6, 7).

8, 9. Što je duh otkrio Petru i kako je on na to reagirao?

⁸ Dok je Petar još bio na krovu i “zbunjeno [se] pitao što bi to viđenje moglo značiti”, Kornelijevi su glasnici došli do kuće u kojoj je boravio (Djela 10:17). Je li Petar, nakon što je triput rekao da nikad ne bio jeo životinje nečiste po Mojsijevom zakonu, bio spreman otići s tim ljudima u kuću nekog neznabošca? Bog mu je pomoću svetog duha otkrio što od njega očekuje. Petru je bilo rečeno: “Traže te tri čovjeka. Siđi i pođi s njima bez oklijevanja jer sam ih ja poslao” (Djela 10:19, 20). Vizija o nečistim životinjama koju je Petar dobio nesumnjivo mu je pomogla da posluša upute svetog duha.

⁹ Kad je Petar saznao da je Korneliju Bog rekao neka ga potraži, pozvao je Kornelijeve glasnike u kuću i ugostio ih (Djela 10:23a). To pokazuje da je taj poslušni apostol već počeo usklađivati svoje stavove s novim spoznajama o tome što je Božja volja.

10. Kako Jehova vodi svoj narod i o kojim bismo pitanjima trebali razmišljati?

¹⁰ Jehova i danas svom narodu postupno otkriva svoju volju (Izr. 4:18). Putem svog svetog duha on vodi “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45). S vremena na vrijeme dobivamo nova objašnjenja određenih misli iz Božje Riječi ili se uvode neke organizacijske promjene. Dobro je da razmišljamo o sljedećem: Kako reagiram na takva objašnjenja ili promjene? Jesam li poslušan uputama koje daje Božji duh?

11, 12. Što je Petar učinio kad je stigao u Cezareju i što je shvatio?

¹¹ Dan nakon što je dobio viziju Petar je s devetoricom ljudi – trojicom Kornelijevih glasnika i šestoricom židovskih kršćana iz Jope – pošao u Cezareju (Djela 11:12). “Kornelije ih je očekivao, pa je okupio svoje rođake i bliske prijatelje”, koji su, po svemu sudeći, svi bili ne-Židovi (Djela 10:24). Kad je Petar došao do njegove kuće, učinio je nešto što bi mu prije bilo nezamislivo – ušao je u kuću neobrezanog ne-Židova! Ljudima koji su se ondje okupili objasnio je: “Vi znate da Židovu Zakon zabranjuje družiti se s čovjekom iz drugog naroda ili ulaziti u njegovu kuću, ali meni je Bog pokazao da nijednog čovjeka ne smijem zvati okaljanim ili nečistim” (Djela 10:28). Tada je Petru već bilo jasno da ga je vizija koju je dobio trebala naučiti nečemu što se nije svodilo samo na hranu. Trebao je naučiti da nijednog čovjeka – pa čak ni ne-Židova – ne smije zvati okaljanim.

 ¹² Svi koji su bili ondje, željno su čekali da čuju što će im Petar reći. “Sada smo se svi okupili ovdje pred Jehovom Bogom da čujemo sve što ti je zapovjedio da kažeš”, rekao je Kornelije (Djela 10:33). Pokušaj zamisliti kako bi se ti osjećao kad bi ti neka zainteresirana osoba takvo što rekla. Petar im je na početku uputio ove upečatljive riječi: “Sad zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego da u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i tko čini ono što je ispravno” (Djela 10:34, 35). On je shvatio da Bog ne pravi razliku među ljudima na temelju njihove rase ili nacionalnosti, a niti na temelju bilo kojeg drugog izvanjskog faktora. Zatim im je svjedočio o Isusovoj službi, smrti i uskrsnuću.

13, 14. (a) Što je posebno značajno u vezi s obraćenjem Kornelija i drugih ne-Židova 36. godine? (b) Zašto ne smijemo prosuđivati ljude po njihovoj vanjštini?

¹³ Tada se dogodilo nešto posebno: “Dok je Petar još govorio”, sveti duh bio je izliven na neznabošce, odnosno ne-Židove, koji su ga slušali (Djela 10:44, 45). To je jedini slučaj zapisan u Bibliji da je sveti duh na nekoga bio izliven prije krštenja. Prepoznavši to kao znak Božjeg priznanja, Petar im je “zapovjedio da se krste” (Djela 10:48). Obraćenje tih ne-Židova koje se odigralo 36. godine označilo je kraj razdoblja u kojem je Bog Židovima iskazivao posebnu naklonost (Dan. 9:24–27). Svjedočeći Korneliju i njegovim ukućanima, Petar je upotrijebio treći i posljednji “ključ nebeskog kraljevstva” (Mat. 16:19). Tim je ključem omogućio da neobrezani ne-Židovi postanu duhom pomazani kršćani.

¹⁴ I mi koji danas objavljujemo dobru vijest o Kraljevstvu znamo da “kod Boga nema pristranosti” (Rim. 2:11). On “želi da se sve vrste ljudi spase” (1. Tim. 2:4). Stoga nikad ne smijemo prosuđivati ljude po njihovoj vanjštini. Mi imamo zadatak temeljito svjedočiti o Božjem kraljevstvu, a da bismo ga izvršili, moramo propovijedati svim ljudima, bez obzira na njihovu rasu, nacionalnost, izgled ili vjersku pripadnost.

15, 16. Zašto su neki židovski kršćani prigovorili Petru i kako je on objasnio svoje postupke?

¹⁵ Petar je sigurno žarko želio izvijestiti braću o onom što se dogodilo, te se uputio u Jeruzalem. No vijest o tome da su neobrezani ne-Židovi “prihvatili Božju riječ” očito je stigla onamo prije njega. Ubrzo nakon njegovog dolaska “pobornici obrezivanja počeli su mu prigovarati”. Što ih je toliko uznemirilo? Rekli su Petru: “Ušao si u kuću neobrezanih ljudi i jeo si s njima” (Djela 11:1–3). Tim židovskim kršćanima nije bilo upitno mogu li ne-Židovi postati Kristovi sljedbenici. Problem je bio u tome što su smatrali da se ne-Židovi trebaju držati Mojsijevog zakona – što je podrazumijevalo i obrezivanje – kako bi na ispravan način služili Jehovi. Očito se neki od njih nisu mogli pomiriti s time da je Mojsijev zakon prestao vrijediti.

 ¹⁶ Kako je Petar objasnio zašto je tako postupio? Prema Djelima apostolskim 11:4–16, naveo je četiri dokaza o Božjem vodstvu: (1) on sam dobio je viziju od Boga (reci 4–10); (2) primio je zapovijed putem svetog duha (reci 11, 12); (3) Kornelija je posjetio anđeo (reci 13, 14) i (4) na ne-Židove je bio izliven sveti duh (reci 15, 16). Petar je svoje izlaganje zaključio vrlo poticajnim pitanjem: “Dakle, ako je Bog njima [ne-Židovima koji su postali vjernici] dao isti dar [sveti duh] koji je dao i nama [Židovima] koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da sprečavam Boga u tome?” (Djela 11:17).

17, 18. (a) Pred kojom su se važnom odlukom našli židovski kršćani kad su čuli Petrove riječi? (b) Zašto može biti izazov sačuvati jedinstvo skupštine i koja bismo si pitanja trebali postaviti?

¹⁷ Kad su čuli Petrove riječi, židovski su se kršćani našli pred važnom odlukom: Hoće li odbaciti predrasude koje su dotad imali i prihvatiti tek krštene ne-Židove kao svoju braću u vjeri ili to neće učiniti? Kako su reagirali? U izvještaju stoji: “Kad su to čuli [apostoli i drugi židovski kršćani], prestali su se buniti i počeli su slaviti Boga, govoreći: ‘Dakle, Bog je i neznabošcima dao priliku da se pokaju kako bi dobili život’” (Djela 11:18). Takav pozitivan stav sačuvao je jedinstvo skupštine.

¹⁸ Sačuvati jedinstvo i danas može biti izazov, jer Jehovini sluge potječu iz “svakog naroda, plemena, puka i jezika” (Otkr. 7:9). Stoga u mnogim skupštinama ima braće raznih rasa, nacionalnosti i kultura. Dobro je da se upitamo: Jesam li iz svog srca uklonio svaki trag predrasuda? Dajem li sve od sebe kako negativni stavovi ovoga svijeta koji razaraju jedinstvo – naprimjer rasizam, nacionalizam i uzdizanje jedne kulture nad drugom – ne bi utjecali na to kako se ophodim sa svojom braćom u vjeri? Prisjetimo se što se Petru (Kefi) dogodilo nekoliko godina nakon obraćenja prvih ne-Židova. Pod utjecajem predrasuda koje su gajili neki pojedinci on se prestao družiti s ne-židovskim kršćanima, pa ga je Pavao morao ukoriti (Gal. 2:11–14). Stoga pazimo da se u našem srcu nikad ne pojave predrasude!

19. Kome su židovski kršćani u Antiohiji počeli propovijedati i s kakvim rezultatima?

¹⁹ Jesu li Isusovi sljedbenici počeli propovijedati i neobrezanim ne-Židovima? Zanimljivo je što se kasnije dogodilo u sirijskoj Antiohiji. d U tom je gradu živjelo mnogo Židova, no između njih i ne-Židova vladali su prilično dobri odnosi. Zato je Antiohija bila pogodno područje za propovijedanje ljudima iz drugih naroda. Upravo su u tom gradu neki židovski kršćani počeli propovijedati dobru vijest “ljudima koji su govorili grčki” (Djela 11:20). Oni nisu propovijedali samo Židovima koji su govorili grčki nego i neobrezanim ne-Židovima. Jehova je blagoslovio njihov trud, te su “mnogi ljudi postali vjernici” (Djela 11:21).

20, 21. Kako je Barnaba pokazao skromnost i kako mi možemo pokazati tu osobinu dok izvršavamo svoju službu?

²⁰ Budući da je Antiohija bila zrela za žetvu, jeruzalemska je skupština onamo poslala Barnabu. No toliko je ljudi pokazalo zanimanje za dobru vijest da je Barnabi zatrebala pomoć. Tko mu je mogao bolje pomoći od Savla, koji je bio izabran da kao apostol propovijeda drugim narodima? (Djela 9:15; Rim. 1:5). Je li Barnaba Savla smatrao suparnikom? Nije. Pokazao je skromnost, jer je sam odlučio otići u Tarz i potražiti Savla kako bi ga doveo u Antiohiju da mu pomogne. Njih su dvojica ondje provela godinu dana i duhovno jačala braću u tamošnjoj skupštini (Djela 11:22–26a).

²¹ Kako mi možemo pokazati skromnost dok izvršavamo svoju službu? Skromna osoba svjesna je svojih ograničenja. Svi se mi razlikujemo po svojim talentima i sposobnostima. Naprimjer, neki vrlo vješto svjedoče u neformalnim prilikama ili od kuće do kuće, ali teško im je vršiti ponovne posjete ili započeti biblijski tečaj. Ako se želiš poboljšati u nekom vidu službe propovijedanja, zašto ne bi nekoga zamolio za pomoć? Postupiš li tako, to ti može pomoći da imaš više uspjeha u službi i da je radosnije izvršavaš (1. Kor. 9:26).

22, 23. Kako su braća u Antiohiji pokazala da vole svoju braću i kako Božji narod danas na sličan način pokazuje bratsku ljubav?

²² Upravo su u Antiohiji “božanskom providnošću učenici prvi put nazvani kršćanima” (Djela 11:26b). To ime, koje je očito bilo ugodno Bogu, dobro opisuje one koji žive po uzoru na Krista. Da li se između židovskih kršćana i ljudi iz drugih naroda koji su postali kršćani razvila  bratska ljubav? Razmotrimo što se dogodilo kad je 46. zavladala velika glad. e U staro doba glad je najviše pogađala siromašne, koji nisu imali nikakvu zalihu novca ili hrane. Dok je trajala ta glad, židovski kršćani koji su živjeli u Judeji, od kojih su mnogi očigledno bili siromašni, ostali su bez hrane i drugih potrepština. Saznavši za to, braća u Antiohiji – među kojima su bili i ne-židovski kršćani – odlučila su “poslati pomoć braći koja žive u Judeji” (Djela 11:29). To je doista bila bratska ljubav na djelu!

²³ Božji narod i danas postupa na sličan način. Kad saznamo da je našoj braći – u nekoj drugoj zemlji ili u našem kraju – potrebna pomoć, mi rado činimo sve što možemo kako bismo im pomogli. Odbori podružnica bez odlaganja organiziraju osnivanje Odbora za krizne situacije kako bi se pružila pomoć našoj braći koju su pogodile prirodne katastrofe, poput uragana, potresa ili tsunamija. Sav trud koji se ulaže u tom pogledu dokaz je da među nama doista vlada bratska ljubav (Ivan 13:34, 35; 1. Ivan. 3:17).

24. Kako možemo pokazati da ozbiljno shvaćamo poruku vizije koju je dobio Petar?

²⁴ Kao pravi kršćani, mi ozbiljno shvaćamo poruku vizije koju je u prvom stoljeću Petar dobio na krovu Šimunove kuće u Jopi. Bog kojem služimo nije pristran. On želi da temeljito svjedočimo o njegovom kraljevstvu, što znači da trebamo propovijedati svim ljudima, bez obzira na njihovu rasu, nacionalnost ili položaj u društvu. Stoga, svakome tko želi slušati pružimo priliku da čuje dobru vijest! (Rim. 10:11–13).