1–4. (a) U kojoj se teškoj situaciji našao Petar? (b) Kako bi se ti osjećao na njegovom mjestu?

 GOLEMA željezna vrata snažno su se zalupila iza Petrovih leđa tako da je sve odzvanjalo. Dvojica rimskih stražara uvela su Petra okovanog lancima u ćeliju. Ondje je proveo duge sate, a možda i dane, pitajući se što će se s njim dogoditi. Sjedeći u ćeliji okovan lancima, oko sebe je vidio samo zatvorske zidove, rešetke i svoje čuvare.

² Petru su stigle loše vijesti. Kralj Herod Agripa I. odlučio ga je pogubiti. a Ustvari, htio ga je nakon Pashe izvesti pred narod i osuditi na smrt kako bi im udovoljio. Nedavno je već dao pogubiti jednog od Petrovih suradnika – apostola Jakova – pa je bilo očito da se i Petru crno piše.

³ O čemu je Petar razmišljao u mraku svoje ćelije dok mu se bližilo kobno suđenje? Da li se možda prisjetio kako mu je Isus nekoliko godina ranije nagovijestio da će jednog dana biti svezan i odveden kamo ne želi – na pogubljenje? (Ivan 21:18, 19). Možda se Petar pitao je li sada kucnuo taj čas.

⁴ Kako bi se ti osjećao na njegovom mjestu? Mnogi bi bili očajni, misleći da za njih više nema nikakve nade. No je li za prave sljedbenike Isusa Krista ijedna situacija doista beznadna? Kako su Petar i drugi kršćani reagirali na progon koji ih je zadesio i što iz toga možemo naučiti? To ćemo saznati u nastavku.

5, 6. (a) Zašto je kralj Herod Agripa I. počeo progoniti skupštinu i što je prvo učinio? (b) Zašto je Jakovljeva smrt bila težak udarac za skupštinu?

⁵ Kao što smo spomenuli u prethodnom poglavlju, obraćenje ne-Židova Kornelija i njegove obitelji bilo je vrlo značajan događaj za kršćansku skupštinu. Međutim, Židovi koji nisu povjerovali u Isusa sigurno su se zaprepastili kad su saznali da se sada mnogi židovski kršćani sastaju i hvale Boga zajedno s ne-Židovima.

 ⁶ Lukavi kralj Herod shvatio je da bi takvu situaciju mogao iskoristiti da stekne naklonost Židova, pa je počeo progoniti kršćane. Zacijelo je saznao da je apostol Jakov bio vrlo blizak s Isusom Kristom. Stoga je “pogubio Ivanovog brata Jakova” (Djela 12:2). Mora da je to bio težak udarac za skupštinu! Jakov je bio jedan od trojice apostola koji su bili svjedoci Isusovog preobraženja, a i drugih čuda koja ostali apostoli nisu vidjeli (Mat. 17:1, 2; Mar. 5:37–42). Isus je Jakova i njegovog brata Ivana zbog njihove gorljivosti i revnosti nazvao “sinovi groma” (Mar. 3:17). Tako je Jakovljevom smrću skupština ostala bez svog voljenog apostola koji je hrabro i vjerno svjedočio za Isusa.

7, 8. Kako je skupština reagirala kad se Petar našao u zatvoru?

⁷ Kao što se Agripa i nadao, Židovima je bilo drago što je Jakov bio pogubljen. To ga je potaknulo da odluči isto učiniti i s apostolom Petrom. Zato ga je dao zatvoriti, kao što je navedeno u uvodu. Agripa se vjerojatno sjećao da su apostoli jednom ranijom prilikom bili čudom izbavljeni iz zatvora, što je opisano u 5. poglavlju ove knjige. Ne želeći ništa riskirati, Herod je naredio da se Petra okuje lancima i da dvojica stražara budu uz njega u ćeliji, a ukupno ga je 16 stražara u smjenama danju i noću čuvalo kako ne bi pobjegao. Ako bi se to dogodilo, stražari bi dobili istu kaznu koju je trebao dobiti Petar. Što su Petrova braća u vjeri mogla učiniti u tako teškim okolnostima?

⁸ Skupština je dobro znala što treba činiti. U Djelima apostolskim 12:5 stoji: “Tako je Petar bio u zatvoru, a skupština se žarko molila Bogu za njega.” Da, braća su se žarko, iz dubine srca molila za svog voljenog brata. Jakovljeva smrt nije ih pokolebala niti su zaključili  da od molitve nema nikakve koristi. Jehovi molitve mnogo znače. Ako su u skladu s njegovom voljom, on ih uslišava (Hebr. 13:18, 19; Jak. 5:16). Današnji bi kršćani to uvijek trebali imati na umu.

9. Što o molitvi možemo naučiti od braće koja su se molila za Petra?

⁹ Znaš li da neka tvoja braća u vjeri trenutno doživljavaju teške nevolje? Možda trpe progon, djeluju pod zabranom ili su ih pogodile prirodne katastrofe. Zašto se ne bi usrdno molio za njih? Isto tako, možda znaš da netko doživljava poteškoće koje nisu toliko uočljive, naprimjer ima obiteljskih problema, bori se s obeshrabrenjem ili se suočava sa situacijama u kojima mu je vjera na kušnji. Budeš li razmišljao o tome prije nego što se pomoliš, vjerojatno ćeš se sjetiti mnogih osoba koje bi mogao poimence spomenuti Jehovi, onome “koji sluša molitve” (Psal. 65:2). Uostalom, i tebi će biti potrebne molitve tvoje braće i sestara ako se nađeš u teškoj situaciji.

10, 11. Opiši kako je Jehovin anđeo oslobodio Petra iz zatvora.

¹⁰ Je li Petar bio zabrinut zbog onoga što ga je očekivalo? Biblija ne opisuje kako se tada osjećao, ali kaže da je posljednje noći koju je proveo u zatvoru čvrsto spavao između dvojice vojnika koji su ga budno čuvali. Petar je imao snažnu vjeru i sigurno je znao da će Jehova biti uz njega, što god da mu sutrašnji dan donese (Rim. 14:7, 8). U svakom slučaju, vjerojatno nije ni sanjao da će se dogoditi čudo koje je uskoro doživio. Jaka svjetlost iznenada je obasjala njegovu ćeliju. U ćeliji se pojavio anđeo, kojega stražari očito nisu vidjeli, i žurno je probudio Petra. Naizgled neraskidivi lanci jednostavno su spali s njegovih ruku!

 ¹¹ Anđeo je Petru dao nekoliko kratkih zapovijedi: “Brzo ustani! (...) Obuci se i obuj sandale. (...) Obuci ogrtač.” Petar ga je spremno poslušao. Na koncu mu je anđeo rekao: “Pođi za mnom”, i on je to učinio. Tako su izašli iz ćelije, prošli pored prve i druge straže te tiho krenuli prema golemim željeznim vratima. Kad su došli do njih, Petar se možda pitao kako će proći tu prepreku, no ubrzo je saznao odgovor – vrata su se “sama otvorila”. U tren oka prošli su kroz vrata i izašli na ulicu. Zatim je anđeo nestao. Petar je ostao sam i tek je tada shvatio da se sve to doista dogodilo. To nije bila vizija. Bio je slobodan! (Djela 12:7–11).

12. Zašto nas može utješiti razmišljanje o tome kako je Jehova izbavio Petra?

¹² Nije li utješno razmišljati o tome da Jehova ima neograničenu moć te da može izbaviti svoje sluge? Petra je u zatvor bacio kralj koji je imao potporu najmoćnije sile koju je svijet dotad vidio. Međutim, on je naprosto išetao iz zatvora. Naravno, Jehova ne čini takva čuda za sve svoje sluge. Naprimjer, Jakova nije čudom izbavio, a kasnije ni Petra nije spasio kad je došlo vrijeme da se ispuni proročanstvo koje je Isus izrekao o njemu. Današnji kršćani ne očekuju da ih Jehova čudom izbavlja. No mi imamo na umu da se Jehova nije promijenio (Mal. 3:6). On će uskoro preko svog Sina nebrojene milijune ljudi osloboditi iz najgoreg od svih zatvora – smrti (Ivan 5:28, 29). To nam obećanje doista može uliti hrabrost kad se suočimo s kušnjama.

13–15. (a) Kako su braća okupljena u Marijinoj kući reagirala na Petrov dolazak? (b) O čemu govori preostali dio Djela apostolskih i što je Petar sigurno činio nakon što je otišao na neko sigurnije mjesto?

¹³ Petar je u mraku stajao na ulici, razmišljajući kamo da pođe. Tada se sjetio da u blizini živi kršćanka po imenu Marija te je otišao k njoj. Ona je vjerojatno bila udovica, i to dobrostojeća, jer je imala kuću koja je bila dovoljno velika da se u njoj sastaje skupština. Njezin je sin bio Ivan Marko, koji se u ovom poglavlju prvi put spominje u Djelima apostolskim. On je s vremenom Petru postao poput sina (1. Petr. 5:13). Premda je već bilo kasno, u Marijinoj je kući još uvijek bilo mnogo braće iz skupštine i svi su se usrdno molili. Nesumnjivo su molili da Petar bude pušten iz zatvora – ali tako brz odgovor sigurno nisu očekivali!

¹⁴ Petar je pokucao na ulazna vrata, koja su vodila u dvorište pred kućom. Sluškinja po imenu Roda (što je bilo često grčko ime, a znači “ruža”) otišla je pogledati tko je na vratima. Kad je čula Petrov glas, nije mogla vjerovati svojim ušima! No umjesto da mu otvori vrata, uzbuđena ga je djevojka ostavila da stoji na ulici te je otrčala u kuću i pokušala uvjeriti braću da je Petar pred vratima. Oni joj nisu povjerovali, nego su joj rekli da je poludjela. No Rodu se nije moglo samo tako razuvjeriti. Uporno je tvrdila da im govori istinu. Stoga su neki ipak povjerovali  da je nešto čula, ali su zaključili da bi to mogao biti anđeo koji je došao u Petrovo ime (Djela 12:12–15). A Petar je sve to vrijeme kucao na vrata, dok na koncu braća nisu došla i otvorila mu.

¹⁵ “Kad su otvorili vrata i ugledali ga, zapanjili su se” (Djela 12:16). Nastao je radostan žamor, pa ih je Petar morao utišati kako bi im ispričao što mu se dogodilo. Zamolio ih je neka to prenesu učeniku Jakovu i braći, a potom je otišao. Braća koja su se okupila u Marijinoj kući sigurno su bila sretna što je sve dobro završilo. Petar je nakon toga pošao na neko sigurnije mjesto gdje ga Herodovi vojnici neće moći tako lako pronaći te je ondje nastavio vjerno služiti Jehovi. Osim u izvještaju o rješavanju problema povezanog s obrezivanjem, o kojem se govori u 15. poglavlju Djela apostolskih, Petra se u toj biblijskoj knjizi više ne spominje. Ona u nastavku govori o djelovanju i putovanjima apostola Pavla. No kamo god da je Petar otišao, možemo biti sigurni da je pomagao svojoj braći i sestrama da ostanu jaki u vjeri.

16. Zašto možemo biti sigurni u to da će nam budućnost donijeti mnogo razloga za radovanje?

¹⁶ Blagoslovi koje Jehova daje svojim slugama ponekad nadmaše sva njihova očekivanja, zbog čega mogu biti izvan sebe od sreće. Tako su se Petrova braća i sestre osjećali one noći. A tako se možemo osjećati i mi danas kad nas Jehova bogato blagoslovi (Izr. 10:22). U budućnosti ćemo vidjeti kako se na cijeloj Zemlji ispunjavaju sva Jehovina obećanja. Danas ne možemo ni zamisliti koliko će biti divno kad ona postanu stvarnost. Sve dok smo vjerni Jehovi, možemo se nadati prekrasnoj budućnosti.

17, 18. Zašto je Herod održao govor pred narodom i kako je narod reagirao?

¹⁷ Petrov je bijeg iznenadio i Heroda, ali to iznenađenje nije bilo ugodno. Odmah je poslao ljude da sve pretraže ne bi li našli Petra, a potom je naredio da se ispitaju stražari koji su ga čuvali. Nakon toga je “zapovjedio da ih se kazni”, što vjerojatno znači da su bili pogubljeni (Djela 12:19). Herod Agripa nije bio milosrdan niti samilostan čovjek. Je li taj okrutni vladar i sam bio kažnjen?

¹⁸ Agripa se vjerojatno osjećao poniženim zbog toga što nije uspio pogubiti Petra, ali uskoro je njegova povrijeđena taština opet bila zadovoljena. K njemu su došli neki od njegovih neprijatelja s kojima je bio u sukobu i htjeli su sklopiti mir, a on je nesumnjivo jedva čekao da povodom toga održi govor pred velikim auditorijem. Luka kaže da je prije govora Herod “obukao kraljevsko ruho”. Židovski povjesničar Josip Flavije napisao je da je Herodova haljina bila načinjena od srebra, tako  da je, kad bi ga obasjalo sunce, sav blistao. Dok je taj umišljeni vladar držao govor, okupljeni je narod, želeći mu se dodvoriti, povikao: “To je glas boga, a ne čovjeka!” (Djela 12:20–22).

19, 20. (a) Zašto je Jehova kaznio Heroda? (b) Zašto nam izvještaj o Herodovoj iznenadnoj smrti može pružiti utjehu?

¹⁹ Takvu je hvalu trebalo pripisati Bogu, a Bog je promatrao što se događa! Herod je imao priliku izbjeći propast. Mogao je prekoriti mnoštvo ili barem reći da se ne slaže s njima. Umjesto toga postao je živi primjer istinitosti biblijske izreke koja kaže: “Oholost ide pred slomom” (Izr. 16:18). “Jehovin je anđeo odmah na Heroda poslao bolest”, te je tog uobraženog i oholog vladara snašla strašna smrt. Izvještaj kaže da su ga “izjeli crvi te je umro” (Djela 12:23). Josip Flavije također je zapisao da je Agripa iznenada obolio te je dodao da je kralj i sam zaključio kako umire zbog toga što je prihvatio laskave riječi naroda. Napisao je da se Agripa pet dana mučio prije nego što je izdahnuo. b

²⁰ Ponekad nam može izgledati da bezbožni ljudi prolaze nekažnjeno iako čine zlo. To nas ne bi trebalo iznenaditi, jer je cijeli svijet “pod vlašću Zloga” (1. Ivan. 5:19). Međutim, vjerne Božje sluge ponekad muči to što vide da zle ljude ne stiže zaslužena kazna. To je još jedan od razloga zbog kojih nam izvještaji poput ovog mogu pružiti utjehu. U ovom slučaju Jehova je kaznio onoga koji je to zaslužio i time je podsjetio sve svoje sluge da voli pravdu (Psal. 33:5). Prije ili kasnije, njegova će pravda pobijediti.

21. Što je glavna poruka izvještaja iz 12. poglavlja Djela apostolskih i zašto nas ona može ohrabriti?

²¹ Zaključna misao ovog izvještaja također nas može izuzetno ohrabriti. Ona glasi: “Jehovina riječ sve se više širila i broj učenika stalno je rastao” (Djela 12:24). Činjenica da je djelo propovijedanja napredovalo u prvom stoljeću može nas podsjetiti na to da Jehova i danas blagoslivlja isto to djelo. Očito je da izvještaj iz 12. poglavlja Djela apostolskih ne govori samo o smrti jednog apostola i izbavljenju drugoga. On prvenstveno govori o Jehovi i o tome kako je on osujetio Sotonine pokušaje da uništi kršćansku skupštinu i zaustavi revno propovijedanje dobre vijesti. Sotonini su napadi propali, a propast će i svaki sličan pokušaj u budućnosti (Iza. 54:17). Nasuprot tome djelo koje izvršavaju oni koji su na strani Jehove i Isusa Krista nikad neće propasti. Nije li to ohrabrujuće znati? Velika je čast u današnje vrijeme propovijedati Jehovinu riječ!