1–3. (a) Koga je Pavao uzeo za svog novog suputnika? (b) O čemu će biti govora u ovom poglavlju?

 DOK je apostol Pavao sa svojim suputnicima pješačio neravnim putem prema svom sljedećem odredištu, možda je razmišljao o mladiću koji je hodao kraj njega. Taj se mladić zvao Timotej. Vjerojatno je imao dvadesetak godina i bio u naponu snage. Sa svakim novim korakom Timotej je bio sve dalje od svog doma jer su Listra i Ikonij, kako se dan bližio kraju, polako nestajali u daljini. Što su ti propovjednici mogli očekivati na svom putovanju? Pavao je pretpostavljao što ih čeka, jer mu je ovo bilo već drugo misionarsko putovanje. Znao je da će se susresti s mnogim opasnostima i problemima. Možda se pitao kako će se mladi Timotej s time nositi.

² Pavao je vjerovao u Timoteja, možda i više nego što je taj ponizni mladić sam vjerovao u sebe. S obzirom na neugodno iskustvo koje je nedavno imao, Pavlu je vjerojatno bilo jako stalo do toga da pronađe pravog suradnika za svoja putovanja. Znao je da će on i njegovi suputnici morati biti nepokolebljivi i složni da bi mogli izvršiti zadatak koji je ležao pred njima – posjećivati i jačati skupštine. Zašto možemo pretpostaviti da je Pavao tako razmišljao? Između ostalog, zato što je nešto ranije među Pavlom i Barnabom došlo do razmirice koja ih je razdvojila.

³ U ovom poglavlju saznat ćemo nešto više o tome kako kršćani trebaju rješavati razmirice te zašto je Pavao za svog suputnika odabrao Timoteja. Vidjet ćemo i kakvu ulogu imaju oni koji danas služe kao pokrajinski nadglednici.

4. S kojom je svrhom Pavao htio krenuti na drugo misionarsko putovanje?

⁴ U prethodnom poglavlju čitali smo kako su četvorica braće – Pavao, Barnaba, Juda i Sila – ohrabrila kršćane u Antiohiji time što su  im prenijela odluku vodećeg tijela o pitanju obrezivanja. Što je Pavao nakon toga učinio? Predložio je Barnabi da krenu na novo putovanje, rekavši mu: “Vratimo se i posjetimo braću u svakom gradu u kojem smo objavljivali Jehovinu riječ da vidimo kako su” (Djela 15:36). Pavao nije namjeravao poći samo u prijateljski posjet toj braći koja su tek nedavno prihvatila kršćanstvo. Iz Djela apostolskih saznajemo s kojom je točno svrhom htio krenuti na drugo misionarsko putovanje. Kao prvo, htio je braći u mnogim gradovima predati odredbe koje je donijelo vodeće tijelo (Djela 16:4). Kao drugo, Pavao je kao putujući nadglednik htio duhovno ojačati skupštine i pomoći im da se učvrste u vjeri (Rim. 1:11, 12). Organizacija Jehovinih svjedoka danas postupa po uzoru na apostole. Zašto to možemo reći?

5. Kako današnje Vodeće tijelo skupštinama pruža upute i ohrabrenje?

⁵ U današnje vrijeme Isus Krist preko Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka vodi svoju skupštinu. Ti vjerni pomazani Božji sluge putem pisama, naše literature, sastanaka i na druge načine daju savjete i upute svim skupštinama po svijetu te im pružaju ohrabrenje. Osim toga, Vodeće tijelo trudi se ostati u bliskoj vezi sa svakom skupštinom. U tu svrhu šalje im pokrajinske nadglednike. Vodeće tijelo izravno je imenovalo na tisuće iskusnih starješina u cijelom svijetu kako bi služili kao pokrajinski nadglednici.

6, 7. Što je sve zadatak pokrajinskih nadglednika?

⁶ Današnji putujući nadglednici trude se pokazivati zanimanje za svu braću u skupštinama koje posjećuju i hrabriti ih. Kako to čine? Tako što oponašaju primjer kršćana iz prvog stoljeća, naprimjer apostola Pavla. On je jednog svog suvjernika koji je također bio nadglednik potaknuo: “Propovijedaj Božju riječ. Čini to s osjećajem hitnosti, u povoljno vrijeme i u teško vrijeme. Ukoravaj, strogo upozoravaj, opominji, a pritom budi vrlo strpljiv i vješt u poučavanju. (...) Propovijedaj dobru vijest” (2. Tim. 4:2, 5).

⁷ U skladu s tim riječima pokrajinski nadglednik – zajedno sa svojom ženom, ako je u braku – surađuje sa skupštinskim objaviteljima u raznim vidovima službe propovijedanja. Pokrajinski nadglednici revno propovijedaju i vješto poučavaju ljude, što pozitivno djeluje na stado (Rim. 12:11; 2. Tim. 2:15). Njihova je najveća odlika samopožrtvovna ljubav. Oni spremno služe drugima te putuju do skupština bez obzira na vremenske prilike ili opasnosti koje im prijete na nekim područjima (Filip. 2:3, 4). Osim toga, pokrajinski nadglednici u svakoj skupštini svojim biblijskim govorima bodre, poučavaju i savjetuju braću. Svi članovi skupštine trebali bi razmišljati o njihovom načinu života i ugledati se na njihovu vjeru (Hebr. 13:7).

8. Kako je Barnaba reagirao na Pavlov prijedlog?

⁸ Barnabi se svidio Pavlov prijedlog da posjete braću (Djela 15:36). Njih su dvojica dobro surađivala na prethodnom putovanju te su obojica već poznavala kraj i ljude koje je trebalo posjetiti (Djela 13:2–14:28). Stoga se činilo logičnim i praktičnim da njih dvojica zajedno krenu i na ovo putovanje. Međutim, pojavio se problem. U Djelima apostolskim 15:37 piše: “Barnaba je zahtijevao da povedu i Ivana zvanog Marko.” To nije bio samo prijedlog. Barnaba je zahtijevao da na to misionarsko putovanje povedu i njegovog rođaka Marka.

9. Zašto se Pavao nije složio s Barnabom?

⁹ Pavao se nije složio s time da povedu Marka. Zašto? U izvještaju stoji: “Pavao nije htio da ga povedu jer ih je on u Pamfiliji napustio i nije nastavio propovijedati s njima” (Djela 15:38). Marko je bio krenuo s Pavlom i Barnabom na njihovo prvo misionarsko putovanje, ali nije s njima ostao do kraja (Djela 12:25; 13:13). Na početku putovanja, dok su bili u Pamfiliji, odustao je od svog zadatka i vratio se kući u Jeruzalem. Biblija ne kaže zašto ih je napustio, ali Pavao je njegov postupak očito smatrao neodgovornim. Stoga nije bio siguran može li se pouzdati u Marka.

10. Do čega je dovelo neslaganje u mišljenjima između Pavla i Barnabe i kako je sve to završilo?

¹⁰ Ipak, Barnaba je uporno zahtijevao da povedu Marka sa sobom. No Pavao je to isto tako uporno odbijao. “Tada je došlo do tako žestoke svađe da su se razdvojili”, stoji u Djelima apostolskim 15:39. Barnaba je otplovio na svoj rodni Cipar i sa sobom poveo Marka. A Pavao je krenuo na planirano putovanje. U izvještaju stoji: “Pavao je izabrao Silu. Nakon što su se braća pomolila da mu Jehova ukaže nezasluženu dobrotu, otišao je na put” (Djela 15:40). Pavao je, zajedno sa Silom, putovao “kroz Siriju i Ciliciju i jačao skupštine” (Djela 15:41).

11. Koje osobine moramo imati kako nam razmirice ne bi trajno pokvarile odnose s drugima?

¹¹ Taj nas izvještaj možda podsjeća na to da smo svi samo nesavršeni ljudi. Pavao i Barnaba bili su imenovani za posebne predstavnike vodećeg tijela. A Pavao je vjerojatno postao i član vodećeg tijela. Međutim, u ovom su slučaju došle do izražaja mane koje su njih dvojica imali kao nesavršeni ljudi. No jesu li dozvolili da ih ta svađa trajno razdvoji? Iako nisu bili savršeni, Pavao i Barnaba bili su ponizne osobe i razmišljali su poput Krista. Nema sumnje, s vremenom su u duhu bratske ljubavi oprostili jedan drugome (Efež. 4:1–3). Kasnije su Pavao i Marko zajedno izvršavali druge teokratske zadatke a (Kol. 4:10).

12. Koje bi osobine današnji nadglednici trebali pokazivati, po uzoru na Pavla i Barnabu?

 ¹² Ni Pavao ni Barnaba inače nisu bili svadljivi. Barnaba je bio poznat kao srdačan i velikodušan čovjek – u tolikoj mjeri da ga apostoli nisu zvali Josip, kako mu je bilo ime, nego su ga prozvali Barnaba, što znači “sin utjehe” (Djela 4:36). I Pavao je bio poznat po blagosti i obzirnosti (1. Sol. 2:7, 8). Po uzoru na Pavla i Barnabu, svi današnji starješine, uključujući i pokrajinske nadglednike, uvijek se trebaju truditi da budu ponizni i obzirni u ophođenju s drugim starješinama, a i s cijelim stadom (1. Petr. 5:2, 3).

13, 14. (a) Tko je bio Timotej i kako ga je Pavao upoznao? (b) Zbog čega je Pavlu Timotej privukao pažnju? (c) Koji je zadatak dobio Timotej?

¹³ Na svom drugom misionarskom putovanju Pavao je otišao u rimsku provinciju Galaciju, gdje je bilo nekoliko skupština. Izvještaj kaže: “Tako je stigao u Derbu, a potom je otišao u Listru. Ondje je bio neki učenik po imenu Timotej, kojem je majka bila Židovka koja je postala vjernica, a otac Grk” b (Djela 16:1).

¹⁴ Po svemu sudeći, Pavao je Timotejevu obitelj upoznao otprilike 47. godine, kad je prvi put bio u tom kraju. Dvije ili tri godine kasnije, na svom drugom putovanju, u skupštini mu je pažnju privukao mladi Timotej. Zbog čega? Zbog toga što su o Timoteju braća dobro govorila. Voljela su ga braća u njegovom gradu, a i u drugim je skupštinama bio na dobrom glasu. Iz izvještaja saznajemo da su o njemu dobro govorila ne samo braća u Listri nego i u 30 kilometara udaljenom Ikoniju (Djela 16:2). Vođeni svetim duhom, starješine su mladom Timoteju povjerili odgovoran zadatak – trebao je pomagati Pavlu i Sili na njihovom propovjedničkom putovanju (Djela 16:3).

15, 16. Zbog čega je Timotej bio na dobrom glasu?

¹⁵ Zbog čega je Timotej već kao mladić bio na tako dobrom glasu? Da li zbog svoje inteligencije, ljepote ili talenata? Takve karakteristike često impresioniraju ljude. Čak je i prorok Samuel jednom prilikom pridao preveliku važnost vanjskom izgledu. No Jehova ga je podsjetio: “Bog ne gleda ono što čovjek gleda, jer čovjek gleda ono što se očima vidi, a Jehova gleda što je u srcu” (1. Sam. 16:7). Timotej nije stekao dobar glas među braćom zbog svojih talenata ili izgleda, nego zbog svoje unutarnje ljepote, zbog svojih dobrih osobina.

¹⁶ Nekoliko godina kasnije apostol Pavao je spomenuo neke Timotejeve  kršćanske vrline. Ukazao je na njegovu brižnost, samopožrtvovnu ljubav i revnost u izvršavanju teokratskih zaduženja (Filip. 2:20–22). Timotej je bio poznat i po svojoj iskrenoj, odnosno nelicemjernoj, vjeri (2. Tim. 1:5, bilješka).

17. Kako današnji mladi mogu oponašati Timoteja?

¹⁷ Danas mnogi mladi oponašaju Timoteja tako što razvijaju osobine koje su ugodne Bogu. Zbog toga i Jehova i njegov narod imaju dobro mišljenje o njima, čak i ako su još vrlo mladi (Izr. 22:1; 1. Tim. 4:15). Oni pokazuju nelicemjernu vjeru, jer ne žele voditi dvostruki život (Psal. 26:4). Zbog toga mnogi mladi, poput Timoteja, imaju važnu ulogu u skupštini. Svi ostali članovi skupštine, koji iz ljubavi služe Jehovi, raduju se kad mladi postanu objavitelji dobre vijesti te kad se potom predaju Jehovi i krste!

18. (a) Kakve su zadatke izvršavali Pavao i Timotej kao putujući propovjednici? (b) Kako je Jehova blagoslovio skupštine?

¹⁸ Pavao i Timotej godinama su surađivali u službi. Kao putujući propovjednici izvršavali su razne zadatke zastupajući vodeće tijelo. U biblijskom izvještaju čitamo: “Dok su putovali od grada do grada, braći su prenosili odredbe koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu te su ih poticali da ih se drže” (Djela 16:4). Skupštine su se očigledno pridržavale uputa koje su dobivale od apostola i starješina u Jeruzalemu. Zahvaljujući takvoj poslušnosti skupštine su “jačale u vjeri i rasle iz dana u dan” (Djela 16:5).

19, 20. Zašto kršćani trebaju biti poslušni onima koji ih predvode?

¹⁹ Slično tome Jehova i danas blagoslivlja svoje sluge zbog toga što se poslušno i podložno pridržavaju uputa koje im daju oni koji ih predvode (Hebr. 13:17). Budući da se okolnosti u svijetu neprestano mijenjaju, vrlo je važno da kršćani slušaju savjete i smjernice koje dobivaju od “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45; 1. Kor. 7:29–31). To ih može zaštititi od duhovne propasti i pomoći im da se ne okaljaju prljavštinom ovog svijeta (Jak. 1:27).

²⁰ Istina, današnji kršćanski nadglednici, što uključuje i članove Vodećeg tijela, nisu savršeni, kao što to nisu bili ni Pavao, Barnaba, Marko i drugi pomazani starješine u prvom stoljeću (Rim. 5:12; Jak. 3:2). No budući da se Vodeće tijelo pomno drži Božje Riječi i postupa po uzoru na apostole, pokazuje da je dostojno povjerenja koje mu je ukazano (2. Tim. 1:13, 14). Zahvaljujući tome skupštine duhovno jačaju i učvršćuju se u vjeri.