1, 2. Tko je iz Filipa pošao u Solun i o čemu su putem možda razmišljali?

 PROMETNA cesta koju su sagradili vješti rimski graditelji vodila je kroz krševit gorski kraj. Na njoj su se obično razlijegali raznorazni zvukovi: njakanje magaraca, klopot kola po debelim kamenim pločama i žamor svakojakih putnika – vojnika, trgovaca i obrtnika. Tom su cestom, koja je povezivala Filipe i Solun, tri propovjednika – Pavao, Sila i Timotej – pošla na svoje putovanje dugo 130 kilometara. Ono nije bilo nimalo lako, posebno za Pavla i Silu, jer im rane od udaraca koje su zadobili u Filipima još nisu bile zacijeljele (Djela 16:22, 23).

² Što im je pomoglo da ne misle na dug i naporan put koji je još bio pred njima? Sigurno su putem razgovarali. Vjerojatno su se još uvijek živo sjećali kako su zatvorski čuvar u Filipima i njegova obitelj postali kršćani. Nakon tog iskustva nesumnjivo su bili još odlučniji da i dalje propovijedaju Božju Riječ. No dok su se približavali primorskom gradu Solunu, možda su se pitali kako će ih tamošnji Židovi primiti. Hoće li ih napasti, možda i pretući, kao što su to učinili Filipljani?

3. Kako nam Pavlov primjer može pomoći da odvažno propovijedamo?

³ Pavao je kasnije, u poslanici koju je napisao kršćanima u Solunu, opisao kako se tada osjećao: “Kao što ste čuli, prije toga smo u Filipima trpjeli i bili zlostavljani, ali uz pomoć našeg Boga odvažili smo se propovijedati vam Božju dobru vijest iako smo doživljavali žestoko protivljenje” (1. Sol. 2:2). Iz tih Pavlovih riječi može se zaključiti da je sa zebnjom u srcu išao u Solun, posebno nakon onoga što mu se dogodilo u Filipima. Da li se i ti ponekad osjećaš poput Pavla? Je li ti katkad teško propovijedati dobru vijest? Pavao se uzdao u Jehovu i znao je da će ga on ojačati te mu pomoći da skupi hrabrost i odvaži se propovijedati. Razmatranje Pavlovog iskustva može nam pomoći da i mi odvažno propovijedamo (1. Kor. 4:16).

4. Iz čega se može zaključiti da je Pavao u Solunu proveo više od tri tjedna?

⁴ Izvještaj nam kaže da je Pavao u Solunu tri subote propovijedao u sinagogi. Znači li to da je u tom gradu proveo samo tri tjedna? Ne mora značiti. Ne znamo kad je točno Pavao nakon svog dolaska u Solun prvi put otišao u sinagogu. Osim toga, Pavlove poslanice pokazuju da su on i njegovi suradnici radili u Solunu kako bi se pobrinuli za svoje materijalne potrebe (1. Sol. 2:9; 2. Sol. 3:7, 8). Usto je Pavao, dok je bio u tom gradu, u dva navrata primio pomoć koju su mu poslala braća iz Filipa (Filip. 4:16). Iz svega toga može se zaključiti da je u Solunu ostao duže od tri tjedna.

5. Na što je Pavao htio potaknuti svoje slušatelje?

⁵ Skupivši hrabrost, Pavao je počeo propovijedati onima koji su se okupili u sinagogi. Po svom običaju, on je “s prisutnima raspravljao na temelju Pisama. Objašnjavao im je da je Krist morao trpjeti i potom ustati iz mrtvih, a to im je dokazivao pozivajući se na ono što je napisano. Govorio je: ‘Taj Isus kojeg vam ja objavljujem – to je Krist’” (Djela 17:2, 3). Zapazi da Pavao nije apelirao na emocije svojih slušatelja, nego ih je nastojao potaknuti na razmišljanje. Znao je da su oni koji su došli u sinagogu upoznati s hebrejskim knjigama Biblije i da ih izuzetno cijene. No nisu u potpunosti razumjeli ono što piše u njima. Stoga je Pavao s njima “raspravljao na temelju Pisama”, odnosno služio se argumentima iz Svetog pisma kako bi im objasnio i dokazao da je Isus iz Nazareta bio obećani Mesija, to jest Krist.

6. Kako se Isus služio Svetim pismom i kako je to djelovalo na njegove učenike?

⁶ Pavao je, ustvari, oponašao Isusa, koji je ljude uvijek poučavao na temelju Svetog pisma. Naprimjer, Isus je za vrijeme svoje službe na Zemlji objasnio svojim sljedbenicima da je u Svetom pismu prorečeno da će Sin Čovječji trpjeti, umrijeti i uskrsnuti (Mat. 16:21). Nakon uskrsnuća ukazao se svojim učenicima. To je samo po sebi trebalo biti dovoljan dokaz da im je govorio istinu. Ipak, on je još nešto učinio za njih. Biblija ovako opisuje njegov susret s učenicima kojima se jednom prilikom ukazao: “Protumačio im je sve što je o njemu napisano u Pismima, počevši od Mojsija i svih Proroka.” Kako je to djelovalo na njih? Oduševljeno su rekli: “Nije li nam srce gorjelo dok je putem razgovarao s nama, dok nam je tumačio Pisma?” (Luka 24:13, 27, 32).

7. Zašto je važno da ljude poučavamo na temelju Biblije?

⁷ Poruka iz Božje Riječi ima veliku snagu (Hebr. 4:12). Stoga današnji kršćani, po uzoru na Isusa, Pavla i druge apostole, poučavaju ljude na temelju Božje Riječi. I mi razgovaramo s ljudima koristeći logične  argumente, objašnjavamo što znače pojedini dijelovi Biblije i navodimo dokaze za ono što govorimo tako što ljudima pokazujemo što o tome piše u Bibliji. Uostalom, vijest koju prenosimo ne potječe od nas. Zato često koristimo Bibliju i tako pomažemo ljudima da uvide da mi ne propovijedamo vlastite ideje, nego Božja učenja. Osim toga, dobro je da i sami uvijek imamo na umu da se poruka koju propovijedamo u potpunosti temelji na Božjoj Riječi. Ona je posve vjerodostojna. Ta nam spoznaja ulijeva pouzdanje i pomaže da poput Pavla hrabro propovijedamo dobru vijest!

8–10. (a) Kako su Solunjani reagirali na dobru vijest? (b) Zašto su neki Židovi bili ljubomorni na Pavla? (c) Što su židovski protivnici učinili?

⁸ Pavao se dotad već uvjerio u istinitost Isusovih riječi: “‘Rob nije veći od svog gospodara.’ Ako su progonili mene, progonit će i vas. Ako su se držali mojih riječi, držat će se i vaših” (Ivan 15:20). On je i u Solunu naišao na takve oprečne reakcije – neki su spremno prihvatili dobru vijest, a drugi su joj se protivili. O onima koji su pozitivno reagirali, Luka je napisao: “Stoga su neki od njih [Židova] postali vjernici [kršćani] i pridružili se Pavlu i Sili. To je učinio i velik broj Grka koji su štovali Boga te mnogo uglednih žena” (Djela 17:4). Ti su se novi učenici sigurno radovali što su sada ispravno razumjeli Pisma.

⁹ Iako su neki cijenili ono što im je Pavao govorio, drugi su zbog toga bili bijesni. Neki Židovi u Solunu bili su ljubomorni na Pavla zato što je uspio pridobiti “velik broj Grka”. U gorljivoj želji da grčke neznabošce obrate na židovstvo, ti su ih Židovi upoznali s hebrejskim knjigama Biblije, pa su ih stoga smatrali svojim vlasništvom. Zato su sada imali osjećaj da im Pavao otima njihove obraćenike, i to usred sinagoge! Bili su izvan sebe od bijesa.

¹⁰ Luka nas izvještava o tome što se zatim dogodilo: “Židovi su postali ljubomorni, pa su našli neke opake uličare, okupili svjetinu i uzbunili grad. Nasrnuli su na Jasonovu kuću i tražili da se Pavla i Silu izvede pred svjetinu. Budući da ih nisu našli, odvukli su Jasona i još neku braću pred gradske poglavare, vičući: ‘Oni ljudi koji su uznemirili cijeli svijet došli su i ovamo, a Jason ih je ugostio. Svi se oni bune protiv carskih odredbi, govoreći da ima drugi kralj – Isus’” (Djela 17:5–7). Kako je napad svjetine utjecao na Pavla i njegove suradnike?

11. Za što su Pavao i njegovi suradnici bili optuženi i koju su odredbu njihovi optužitelji možda imali na umu? (Vidi bilješku.)

¹¹ Strašno je naći se na udaru bijesne svjetine. Ona napada poput bujice – divlje i neobuzdano. Stoga su Židovi nahuškali svjetinu  protiv Pavla i Sile kako bi ih se otarasili. Ti su Židovi “uzbunili grad” – pokušali su uvjeriti gradske poglavare da su Pavao i njegovi suradnici krivi za ozbiljne prijestupe. Najprije su ih optužili da su “uznemirili cijeli svijet”, iako oni nisu imali nikakve veze s nemirima koji su izbili u Solunu. Druga je optužba bila mnogo ozbiljnija. Židovi su tvrdili da ti misionari najavljuju dolazak drugog kralja, Isusa, i time krše careve odredbe. a

12. Što pokazuje da su optužbe protiv kršćana u Solunu mogle imati ozbiljne posljedice?

¹² Sjeti se da su i Isusa vjerski vođe optužili za nešto slično. Pilatu su rekli: “Ovoga smo uhvatili kako zavodi naš narod (...) i govori za sebe da je Krist, kralj” (Luka 23:2). Pilat se možda uplašio da car ne pomisli kako on tolerira veleizdaju, pa je Isusa osudio na smrt. Slično tome i optužbe protiv kršćana u Solunu mogle su imati ozbiljne posljedice. Jedan biblijski priručnik navodi: “Zbog te su se optužbe našli u izuzetno velikoj opasnosti, jer su ‘oni za koje je postojala i najmanja sumnja da su izdali cara obično bili kažnjeni smrću’.” Je li taj napad potaknut mržnjom urodio plodom?

13, 14. (a) Zašto napad svjetine nije urodio plodom? (b) Kako je Pavao pokazao da uvažava Kristov savjet o oprezu i kako ga mi u tome možemo oponašati?

¹³ Svjetina nije uspjela zaustaviti djelo propovijedanja u Solunu. Zašto? Kao prvo, nisu mogli pronaći Pavla i Silu. Osim toga, gradski poglavari očito nisu povjerovali u istinitost iznesenih optužbi. Nakon što su “uzeli jamčevinu”, pustili su Jasona i drugu braću koja su bila izvedena pred njih (Djela 17:8, 9). Poslušavši Isusov savjet: “Budite oprezni kao zmije, a bezazleni kao golubovi”, Pavao je mudro izbjegao opasnu situaciju kako bi mogao propovijedati negdje drugdje (Mat. 10:16). Dakle, iako je Pavao bio odvažan, istovremeno je bio i oprezan. Kako današnji kršćani mogu oponašati njegov primjer?

¹⁴ U novije doba svećenstvo kršćanstva često je huškalo svjetinu na Jehovine svjedoke. Optužbama za pobunu i izdaju navodili su ljude na vlasti da poduzmu određene mjere kako bi onemogućili djelovanje Jehovinih svjedoka. Kao i progonitelji kršćana u prvom stoljeću, i mnogi od onih koji se danas protive Božjem narodu čine to iz ljubomore. U svakom slučaju, pravi se kršćani ne izlažu opasnosti ako je mogu izbjeći. Kad je god to moguće, mi izbjegavamo sukobe s ljutitim,  nerazumnim ljudima. Stoga, kad vidimo da bi moglo doći do sukoba, nastojimo mirno otići i propovijedati negdje drugdje te se kasnije možda vratiti kad se situacija smiri.

15. Kako su Berejci reagirali na dobru vijest?

¹⁵ Bojeći se za njihovu sigurnost, braća su Pavla i Silu poslala u Bereju, koja je od Soluna bila udaljena oko 65 kilometara. Kad je stigao onamo, Pavao je otišao u sinagogu i razgovarao s ljudima koji su se ondje okupili. Mora da mu je bio pravi užitak pronaći nekoga tko želi slušati dobru vijest! Luka je napisao da su Židovi u Bereji “bili otvorenijeg uma od onih u Solunu. Naime, s velikom su gorljivošću prihvatili riječ i svaki su dan pomno istraživali Pisma da vide je li ono što su čuli istina” (Djela 17:10, 11). Da li te riječi u lošem svjetlu prikazuju Solunjane koji su prihvatili istinu? Nipošto. Njima je Pavao kasnije napisao: “Mi neprestano i zahvaljujemo Bogu što Božju riječ, koju ste čuli od nas, niste prihvatili kao ljudsku riječ, nego kao Božju, što ona uistinu i jest. A ta riječ djeluje u vama koji vjerujete” (1. Sol. 2:13). No zašto je za Židove u Bereji rečeno da su “bili otvorenijeg uma”?

16. Zašto se s pravom može reći da su Berejci “bili otvorenijeg uma”?

¹⁶ Iako je ono što su Berejci čuli bilo za njih nešto novo, oni nisu bili sumnjičavi prema Pavlovoj poruci niti su je kritizirali, no nisu bili ni lakovjerni. Najprije su pažljivo saslušali sve što im je Pavao htio reći. Zatim su istinitost njegovih riječi provjeravali u hebrejskim knjigama Biblije, koje im je Pavao protumačio.  Osim toga, marljivo su proučavali Božju Riječ, i to svaki dan, a ne samo na šabat. Činili su to s velikom gorljivošću – predano su istraživali Božju Riječ kako bi uvidjeli da li se ono što im je Pavao rekao slaže s njom. Isto tako, bili su dovoljno ponizni da poduzmu potrebne promjene u svom životu, jer izvještaj kaže da su mnogi od njih postali vjernici (Djela 17:12). Stoga i ne čudi što je Luka za njih rekao da su “bili otvorenijeg uma”!

17. Zašto su Berejci dobar primjer za nas i kako ih možemo oponašati bez obzira na to koliko smo dugo u istini?

¹⁷ Ti Berejci nisu ni slutili da će izvještaj o njihovoj reakciji na dobru vijest biti zapisan u Božjoj Riječi kao izvrstan primjer za današnje kršćane. Oni su učinili upravo ono čemu se Pavao nadao i što je Jehova Bog želio. I mi potičemo ljude da tako postupaju – da pomno proučavaju Božju Riječ kako bi svoju vjeru izgradili na temelju nje. Međutim, znači li to da nakon što smo postali vjernici više ne trebamo otvorenog uma proučavati Božju Riječ? Naprotiv, sada je važnije nego ikad prije da svim srcem učimo o Jehovi te da u svom životu spremno primjenjujemo pouke koje nam on daje. Na taj način dopuštamo Jehovi da nas oblikuje i poučava u skladu sa svojom voljom (Iza. 64:8). Time ugađamo svom nebeskom Ocu i omogućavamo mu da nas koristi za izvršenje svog nauma.

18, 19. (a) Zašto je Pavao otišao iz Bereje i kako nam je svojom ustrajnošću pružio dobar primjer? (b) Kome je Pavao nakon toga išao propovijedati?

¹⁸ Pavao nije dugo ostao u Bereji. Izvještaj kaže: “Kad su Židovi iz Soluna saznali da Pavao i u Bereji objavljuje Božju riječ, otišli su onamo da nahuškaju i uzbune narod. Tada su braća žurno poslala Pavla prema moru, a Sila i Timotej ostali su u Bereji. Oni koji su pratili Pavla doveli su ga sve do Atene. Pavao im je rekao neka poruče Sili i Timoteju da što prije dođu k njemu, a onda su otišli” (Djela 17:13–15). Ti neprijatelji dobre vijesti stvarno su bili uporni! Nije im bilo dovoljno što su Pavla otjerali iz Soluna, nego su pošli za njim u Bereju te mu i ondje pokušali na isti način onemogućiti djelovanje – ali nisu uspjeli. Pavao je znao da je njegovo područje za propovijedanje veliko, pa je naprosto otišao propovijedati negdje drugdje. Učinimo i mi sve što možemo kako bismo osujetili namjere onih koji nas žele zaustaviti u propovijedanju!

¹⁹ Poučen onim što je doživio dok je temeljito svjedočio Židovima u Solunu i Bereji, Pavao je sigurno bio svjestan koliko je važno hrabro svjedočiti i s ljudima raspravljati na temelju Pisama. A i mi smo iz toga puno naučili. No Pavao se uskoro našao pred drugačijim slušateljima – ne-Židovima u Ateni. Kako su ga oni primili? To ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju.