1–3. (a) Zašto se apostol Pavao jako uzrujao kad je stigao u Atenu? (b) Što možemo naučiti iz razmatranja Pavlovog primjera?

 PAVAO se jako uzrujao. Nalazio se u grčkom gradu Ateni, središtu učenosti, u kojem su nekada Sokrat, Platon i Aristotel naučavali svoje ideje. Atenjani su bili vrlo religiozni. Pavao je posvuda – u hramovima, na trgovima i na ulicama – vidio gomilu idola, jer su Atenjani štovali mnogo bogova. Taj je vjerni apostol znao kako Jehova, pravi Bog, gleda na idolopoklonstvo (Izl. 20:4, 5). On se, kao i Jehova, gnušao nad idolima!

² Došavši na trg, Pavao je vidio nešto što ga je naročito zaprepastilo. Čitav niz faličkih kipova boga Hermesa bio je postavljen duž sjeverozapadne strane trga, u blizini glavnog ulaza. Trg je bio prepun raznih svetišta. Kako je taj revni apostol propovijedao u takvom idolopokloničkom okruženju? Je li uspio obuzdati svoje osjećaje i naći zajednički jezik s tim ljudima? Je li ikoga od njih uspio potaknuti da potraži pravog Boga i pronađe ga?

³ Govor što ga je Pavao održao učenim Atenjanima, zapisan u Djelima apostolskim 17:22–31, izvrstan je primjer rječitosti, taktičnosti i razboritosti. Razmatrajući njegov primjer mnogo možemo naučiti o tome kako naći zajednički jezik s ljudima kojima propovijedamo te kako ih potaknuti na razmišljanje.

4, 5. Gdje je Pavao propovijedao u Ateni i pred kakvim se slušateljstvom našao?

⁴ Pavao je u Atenu došao otprilike 50. godine, u sklopu svog drugog misionarskog putovanja. a Čekajući da mu se pridruže Sila i Timotej koji su krenuli za njim iz Bereje, “raspravljao je u sinagogi sa Židovima”, kao što je i inače činio. No odlazio je i na mjesto gdje je mogao propovijedati nežidovskim stanovnicima Atene – na trg, koji se na grčkom nazivao agora (Djela 17:17). Atenska agora nalazila se sjeverozapadno od Akropole, a površina joj je bila oko pet hektara. Premda se na agori nalazila gradska  tržnica, ona je bila puno više od mjesta na kojem se kupovalo i prodavalo. Jedan priručnik navodi da je agora bila “trgovačko, političko i kulturno središte grada”. Atenjani su se rado ondje okupljali i vodili intelektualne rasprave.

⁵ Pavao se na tom trgu našao pred vrlo zahtjevnim slušateljstvom. Među njima su bili i epikurejci i stoici, članovi suprotstavljenih filozofskih škola. b Epikurejci su vjerovali da je život nastao slučajno. Njihovo gledište o životu može se ovako sažeti: “Ne treba se bojati Boga, u smrti nema patnje, dobro se može postići, zlo se može podnijeti.” S druge strane, stoici su isticali razum i logiku te nisu vjerovali u Boga kao osobu. Ni epikurejci ni stoici nisu vjerovali u uskrsnuće kakvo su naučavali Kristovi učenici. Jasno je da su filozofske ideje tih dviju škola bile nespojive s uzvišenim učenjima pravog kršćanstva koja je Pavao propovijedao.

6, 7. Kako su neki školovani Grci reagirali na ono što je Pavao propovijedao i na kakve reakcije mi ponekad nailazimo?

⁶ Kako su ti školovani Grci reagirali na ono što je Pavao propovijedao? Neki su ga nazvali brbljavcem, a grčka riječ koju su upotrijebili doslovno znači “sakupljač sjemenja” (Djela 17:18). O njoj je jedan bibličar napisao: “Ta je riječ u početku označavala malu pticu koja skakuće unaokolo i sakuplja sjemenje, a kasnije se počela odnositi na osobe koje sakupljaju ostatke hrane i drugu odbačenu robu na tržnici. Potom se počela koristiti i u prenesenom smislu, za onoga tko sakuplja raznorazne informacije, a posebno za onoga tko ih nije u stanju ispravno povezati i razumjeti.” Dakle, ti su učeni ljudi htjeli reći da je Pavao neznalica i da samo ponavlja ono što je čuo od drugih. No, kao što ćemo vidjeti, Pavao se nije uplašio njihovih uvreda.

⁷ Nešto slično događa se i danas. Nas, Jehovine svjedoke, ljudi često nazivaju pogrdnim imenima zbog toga što vjerujemo u biblijska učenja. Naprimjer, neki prosvjetni radnici uče svoje učenike da je evolucija dokazana činjenica te tvrde da je svi inteligentni ljudi moraju prihvatiti. Time, ustvari, sve koji ne žele vjerovati u tu teoriju prikazuju kao neuke i nerazumne. Takvi učeni ljudi žele navesti druge na zaključak da mi samo “brbljamo” kad govorimo o onome što Biblija naučava i kad ukazujemo na to da sama priroda pruža dokaze o postojanju Stvoritelja. No nas to ne plaši. Naprotiv, mi odvažno branimo svoje uvjerenje da je život na Zemlji djelo inteligentnog Stvoritelja, Jehove Boga (Otkr. 4:11).

8. (a) Kako su neki reagirali na Pavlove riječi? (b) Što bi moglo značiti to što je Pavao bio odveden na Areopag? (Vidi bilješku.)

⁸ Međutim, neki su drugačije reagirali na ono što su od Pavla čuli na trgu. “Čini se da propovijeda tuđe bogove”, zaključili su (Djela 17:18). Je li Pavao doista govorio Atenjanima o novim bogovima? Takva je optužba  mogla imati ozbiljne posljedice. Naprimjer, zbog slične je optužbe nekoliko stoljeća prije toga Sokrat bio osuđen na smrt. Stoga nije nimalo čudno što su Pavla odveli na Areopag i zatražili od njega da objasni ta učenja koja su Atenjanima zvučala čudno. c Kako je Pavao obranio dobru vijest pred ljudima koji nisu poznavali Sveto pismo?

9–11. (a) Kako je Pavao uspio naći zajednički jezik sa svojim slušateljima? (b) Kako možemo oponašati Pavla dok propovijedamo?

⁹ Sjeti se da se Pavao jako uzrujao kad je u Ateni vidio mnoštvo idola. Međutim, on nije svoje slušatelje odmah zasuo oštrim osudama, nego je ostao smiren. Vrlo taktično pokušao je pridobiti te ljude, trudeći se svoj  govor započeti nečim što bi bilo zajedničko njemu i njegovim slušateljima. Rekao je: “Atenjani, vidim da ste u svakom pogledu nekako pobožniji od drugih” (Djela 17:22). Time im je ustvari rekao: “Vidim da ste vrlo religiozni.” Bilo je mudro što ih je Pavao pohvalio za njihovu pobožnost. Znao je da bi neki od njih, premda su zaslijepljeni lažnim vjerskim učenjima, mogli prihvatiti vijest o Kraljevstvu. Na koncu, bio je svjestan toga da je i sam nekad bio u neznanju i nije imao vjere (1. Tim. 1:13).

¹⁰ Pokušavajući naći zajednički jezik s Atenjanima koji su ga slušali, Pavao im je rekao da je kod njih zapazio očit dokaz pobožnosti – žrtvenik posvećen “Nepoznatom Bogu”. U jednom priručniku piše da su “Grci i drugi narodi imali običaj žrtvenike posvećivati ‘nepoznatim bogovima’, jer su se bojali da ne bi nekom bogu propustili iskazati štovanje, zbog čega bi se on mogao uvrijediti”. Podigavši takav žrtvenik, Atenjani su priznali da postoji bog kojeg ne poznaju. Pavao je taj žrtvenik iskoristio kako bi im skrenuo pažnju na dobru vijest koju je propovijedao. Objasnio im je: “Ja vam objavljujem tog Boga kojeg vi štujete iako ga ne poznajete” (Djela 17:23). Pavlove riječi bile su taktične, ali vrlo snažne. On im nije propovijedao nekog novog odnosno tuđeg boga, za što su ga neki optužili, nego im je naprosto govorio o onom bogu kojeg nisu poznavali – o pravom Bogu.

¹¹ Kako možemo oponašati Pavla dok propovijedamo? Tako da, naprimjer, obratimo pažnju na to da li osoba s kojom želimo razgovarati ima neki vjerski simbol na sebi, u svom domu ili u dvorištu. Ako zaključimo da je vjernik, mogli bismo reći: “Vidim da ste religiozni. Nadao sam se da ću moći razgovarati s nekim tko vjeruje u Boga.” Ako postupimo taktično i pokažemo da poštujemo njezina vjerska uvjerenja, možda ćemo moći s njom razgovarati o nekoj temi koja nam je zajednička. Imajmo na umu da nikad ne bismo smjeli unaprijed donositi sud o drugima zbog njihovih vjerskih uvjerenja. Među našom braćom ima mnogo onih koji su nekad iskreno vjerovali u lažna vjerska učenja.

12. Kako je Pavao svoj pristup prilagodio slušateljima?

¹² Pavao je uspio zainteresirati svoje slušatelje. No je li uspio i zadržati njihovu pažnju kad im je počeo svjedočiti? Znajući da su njegovi slušatelji dobro upoznati s grčkom filozofijom, ali ne i sa Svetim pismom, on je na nekoliko načina prilagodio svoj pristup. Kao prvo, kad je govorio o biblijskim učenjima, nije izravno citirao Sveto pismo. Kao drugo, poistovjetio se sa svojim slušateljima tako što je ponekad govorio u prvom licu množine (“mi”). Kao treće, citirao je grčke pjesnike kako bi pokazao da su neka učenja o kojima im govori zapravo spomenuta i u grčkoj književnosti. Razmotrimo sada taj upečatljivi govor apostola Pavla. Koja je važna učenja prenio Atenjanima o Bogu koji im je bio nepoznat?

13. Što je Pavao rekao o porijeklu svega što postoji i što je time poručio svojim slušateljima?

 ¹³ Bog je stvorio sve što postoji. Pavao je rekao: “Bog koji je načinio svijet i sve što je na njemu ne prebiva u hramovima koji su sagrađeni ljudskom rukom, jer on je Gospodar neba i zemlje” d (Djela 17:24). Ništa što postoji u cijelom svemiru nije nastalo slučajno. Sve je to stvorio pravi Bog (Psal. 146:6). Za razliku od Atene i drugih božanstava čija slava ovisi o hramovima, svetištima i žrtvenicima, Svevišnji Gospodar neba i Zemlje ne prebiva u hramovima što su ih sagradile ljudske ruke (1. Kralj. 8:27). Bilo je jasno što je Pavao htio reći: Pravi Bog veći je od svih idola koji se nalaze u hramovima što su ih sagradili ljudi (Iza. 40:18–26).

14. Kako je Pavao pokazao da Bog ne ovisi o ljudima?

¹⁴ Bog ne ovisi o ljudima. Štovatelji idola imali su običaj odijevati svoje idole u raskošnu odjeću, obasipati ih skupocjenim darovima ili im donositi hranu i piće – kao da idolima takvo što treba! S druge strane, među Pavlovim slušateljima možda je bilo i grčkih filozofa koji su smatrali da bogovi ništa ne trebaju od ljudi. Ako je bilo takvih, oni su se sigurno složili s Pavlovom tvrdnjom da Boga “ne poslužuju ljudske ruke – uostalom, njemu ništa ne treba”. Doista, ljudi ne mogu ništa od materijalnih stvari dati Stvoritelju! Naprotiv, on daje ljudima ono što im je potrebno – “i život, i dah, i sve ostalo”, pa tako i sunce, kišu i plodnu zemlju (Djela 17:25; Post. 2:7). Dakle, Bog ne ovisi o ljudima, koji su sve što imaju dobili od njega.

15. Kako se Pavao osvrnuo na uvjerenje Atenjana da su Grci bolji od ljudi iz drugih naroda i što možemo naučiti iz njegovog primjera?

¹⁵ Bog je načinio čovjeka. Atenjani su smatrali da su Grci bolji od ljudi iz drugih naroda. No ponosno uzdizanje svoje nacije ili rase nad drugima suprotno je onom što naučava Biblija (Pnz. 10:17). Pavao se taktično i vješto dotaknuo tog osjetljivog pitanja. Kad je rekao da je Bog “od jednog (...)  čovjeka načinio sav ljudski rod”, te su riječi njegove slušatelje, sasvim sigurno, potaknule na razmišljanje (Djela 17:26). Pavao se time osvrnuo na izvještaj iz Postanka koji govori o stvaranju Adama, praoca ljudskog roda (Post. 1:26–28). Budući da svi ljudi potječu od istog čovjeka, nijedna nacija niti rasa nije bolja od drugih. Pavlovi su slušatelji morali shvatiti poruku njegovih riječi! Iz njegovog primjera možemo naučiti nešto vrlo važno. Iako trebamo biti taktični i razumni dok svjedočimo, ne bismo smjeli razvodnjavati biblijsku istinu u želji da je ljudi lakše prihvate.

16. Što Stvoritelj očekuje od ljudi?

¹⁶ Bog želi da ljudi budu u bliskom odnosu s njim. Iako su filozofi koji su slušali Pavla sigurno već mnogo puta diskutirali o smislu ljudskog postojanja, nisu ga mogli dokučiti. No Pavao je jasno objasnio što Stvoritelj očekuje od ljudi: “Sve je to učinio kako bi ljudi tražili Boga – kako bi ga tražili i doista našli – a on, ustvari, nije daleko ni od koga od nas” (Djela 17:27). Atenjani su doista mogli upoznati Boga koji im je bio nepoznat. On nije daleko od onih koji ga istinski žele pronaći i upoznati (Psal. 145:18). Zapazi da je Pavao na kraju rečenice rekao “nas”, čime je i sebe uključio među one koji trebaju tražiti Boga.

17, 18. Zašto bi ljudi trebali imati želju približiti se Bogu i što možemo naučiti iz načina na koji je Pavao svojim slušateljima približio svoju poruku?

¹⁷ Ljudi bi trebali imati želju približiti se Bogu. Pavao je rekao: “Zahvaljujući njemu imamo život, mičemo se i postojimo” Neki bibličari smatraju da je aludirao na riječi Epimenida, kretskog pjesnika iz šestog stoljeća prije nove ere koji je bio “značajna ličnost u atenskoj vjerskoj tradiciji”.  Zatim je Pavao naveo još jedan razlog zbog kojeg bi ljudi trebali imati želju da budu bliski s Bogom: “Kao što su i neki vaši pjesnici rekli: ‘Svi smo mi njegova djeca’” (Djela 17:28). Ljudi bi Boga trebali smatrati svojim Ocem, jer je on stvorio prvog čovjeka, od kojeg su potekli svi ljudi. Kako bi svojim slušateljima približio ono što im je htio reći, Pavao je citirao grčke pjesnike koje su njegovi slušatelji nesumnjivo vrlo cijenili. e Po uzoru na Pavla, i mi ponekad možemo ljudima ukazati na neku misao koja je zapisana u svjetovnim povijesnim knjigama, enciklopedijama ili drugim autoritativnim djelima. Naprimjer, prikladan citat iz nekog uglednog izvora mogao bi nekoga tko nije Jehovin svjedok uvjeriti u to da određeni običaji ili blagdani krive religije imaju pogansko porijeklo.

¹⁸ Vješto prilagodivši svoje riječi onima koji su ga slušali, Pavao im je u tih nekoliko rečenica prenio važna učenja o Bogu. Što je htio da njegovi slušatelji u Ateni poduzmu nakon što su saznali te značajne informacije? To im je odmah objasnio u nastavku svog govora.

19, 20. (a) Kako je Pavao pokazao koliko je nerazumno štovati idole? (b) Što su Pavlovi slušatelji trebali učiniti?

¹⁹ Pavao je zatim potaknuo svoje slušatelje da nešto učine. Ponovno se osvrnuvši na riječi grčkih pjesnika, rekao je: “Dakle, budući da smo Božja djeca, ne smijemo misliti da je Bog nalik kipu načinjenom od zlata, srebra ili kamena, nečemu što su ljudi zamislili i vješto oblikovali” (Djela 17:29). Doista, ako je Bog načinio ljude, kako bi onda mogao sličiti idolima, koji su djelo ljudskih ruku? Takvom je argumentacijom Pavao taktično pokazao koliko je nerazumno štovati idole (Psal. 115:4–8; Iza. 44:9–20). Pavao nije rekao “vi ne smijete”, nego “mi ne smijemo”. Time je nesumnjivo ublažio svoje riječi kako njegovim slušateljima ne bi zvučale preoštro.

²⁰ Zatim im je jasno ukazao na to što bi trebali učiniti: “Bog se u prošlosti nije obazirao na takvo neznanje [odnosno na to što su dotad smatrali da se Bogu može ugoditi štovanjem idola], ali sada svim ljudima, gdje god živjeli, poručuje da se trebaju pokajati” (Djela 17:30). Neki Pavlovi slušatelji možda su se zapanjili kad su čuli da bi se trebali pokajati. No njegov je upečatljivi govor jasno pokazao da oni svoj život duguju Bogu te da ih on smatra odgovornima za njihove postupke. Trebali su početi tražiti Boga, saznati istinu o njemu i čitav svoj život uskladiti s tom spoznajom. To je za Atenjane značilo da trebaju shvatiti da je grijeh štovati idole te da trebaju prestati to činiti.

21, 22. Kojim je snažnim riječima Pavao zaključio svoj govor i koliko su te riječi važne za nas danas?

 ²¹ Pavao je svoj govor završio snažnim riječima. Za Boga je rekao: “Odredio je dan u koji će pravedno suditi cijelom svijetu preko čovjeka kojeg je za to postavio, a to je zajamčio svim ljudima tako što ga je uskrsnuo od mrtvih” (Djela 17:31). Dolazak Sudnjeg dana bio je itekako dobar razlog da Pavlovi slušatelji počnu tražiti pravog Boga i doista ga pronađu! Pavao nije naveo ime onoga koji je postavljen za suca. Umjesto toga o tom je sucu rekao nešto vrlo neobično – živio je kao čovjek, umro je, a potom ga je Bog uskrsnuo od mrtvih!

²² Te značajne riječi kojima je zaključio svoj govor izuzetno su važne za nas danas. Mi znamo da je Bog za suca postavio uskrsnulog Isusa Krista (Ivan 5:22). Znamo i to da će Sudnji dan trajati tisuću godina te da će doći vrlo brzo (Otkr. 20:4, 6). No mi se ne bojimo Sudnjeg dana, jer znamo da će on donijeti neopisive blagoslove onima koji budu proglašeni vjernima. Ostvarenje naše nade u predivnu budućnost zajamčeno je najvećim čudom koje se ikad dogodilo – uskrsnućem Isusa Krista!

23. Kako su ljudi reagirali na Pavlov govor?

²³ Ljudi su različito reagirali na Pavlov govor. Kad su čuli za uskrsnuće mrtvih, “jedni su se počeli rugati”. Drugi su bili ljubazni, ali suzdržani, te su rekli: “Pričat ćeš nam o tome i drugi put” (Djela 17:32). No bilo je i onih koji su pozitivno reagirali. U izvještaju stoji: “Neki su mu se ljudi pridružili i postali vjernici. Među njima bili su Dionizije, koji je bio jedan od sudaca suda na Areopagu, zatim žena po imenu Damara i još neki drugi” (Djela 17:34). Ljudi slično reagiraju i kad mi danas propovijedamo. Neki nam se možda rugaju, a drugi su ljubazni, ali nezainteresirani. No neki ipak prihvate vijest o Kraljevstvu i postanu Božji sluge, što nas izuzetno raduje.

24. Što sve možemo naučiti iz govora koji je Pavao održao na Areopagu?

²⁴ Razmišljajući o Pavlovom govoru, možemo puno naučiti o tome kako na logičan način iznositi uvjerljive argumente te kako se prilagoditi svojim slušateljima. Osim toga, možemo naučiti koliko je važno biti strpljiv i taktičan s onima koji su zaslijepljeni učenjima krive religije. Pavlov nam govor pruža još jednu važnu pouku: Nikad ne smijemo razvodnjavati biblijsku istinu kako bismo ugodili svojim slušateljima. Ako se ugledamo na apostola Pavla, to će nam pomoći da djelotvornije poučavamo ljude u službi propovijedanja. A starješinama to može pomoći da kvalitetnije poučavaju skupštinu. Na taj način moći ćemo pomagati drugima da traže Boga i da ga doista nađu (Djela 17:27).