1–4. Zašto je Pavao pošao u Jeruzalem i što ga je ondje čekalo?

 RASTANAK s braćom u Miletu bio je vrlo dirljiv. Pavlu i Luki bilo je izuzetno teško oprostiti se sa starješinama iz Efeza, jer su ih jako zavoljeli. Pozdravivši se s njima, ukrcali su se na brod. Sa sobom su ponijeli svoje osobne stvari i namirnice potrebne za putovanje. Ponijeli su i novac za siromašnu braću u Judeji i jedva su čekali da im predaju taj dar.

² Lagani povjetarac zapuhao je u jedra i brod je isplovio, ostavljajući za sobom vrevu ljudi koji su bili na pristaništu. Pavao, Luka i sedmorica njihovih suputnika vjerojatno su s palube promatrali tužna lica braće koja su ostala na obali (Djela 20:4, 14, 15). Sigurno su im mahali s broda dokle god nisu iščeznuli u daljini.

³ Pavao je oko tri godine blisko surađivao s efeškim starješinama. A sada je, vođen svetim duhom, pošao u Jeruzalem. Donekle je znao što ga ondje čeka. Naime, ranije je rekao tim starješinama: “Sad me duh potiče da idem u Jeruzalem, iako ne znam što će mi se ondje dogoditi. Znam samo da mi sveti duh u svakom gradu govori da me čekaju okovi i nevolje” (Djela 20:22, 23). Budući da ga je duh potaknuo da ide u Jeruzalem, Pavao se osjećao dužnim slijediti njegovo vodstvo te je unatoč opasnosti spremno pošao onamo. On je cijenio svoj život, ali najvažnije mu je bilo izvršiti Božju volju.

⁴ Imaš li i ti takav stav? Kad smo se predali Jehovi, svečano smo mu obećali da će nam vršenje njegove volje biti najvažnije u životu. Stoga nam razmatranje primjera vjernog apostola Pavla može pomoći da ispunimo svoje obećanje.

5. Kojim su putem Pavao i njegovi suputnici stigli u Tir?

⁵ Brod na koji su se Pavao i njegovi suputnici ukrcali jedrio je “niz vjetar”, što znači da ga je nosio povoljan vjetar koji je puhao u krmu. Tako su istoga dana stigli u Kos (Djela 21:1). Izgleda da je brod ondje ostao usidren preko noći, a sutradan je krenuo u Rodos pa u Pataru. U Patari, na južnoj obali Male Azije, ukrcali su se na velik teretni brod,  koji ih je odveo ravno u fenički grad Tir. Na svom putu prošli su Cipar i ostavili ga slijeva (Djela 21:3). Zašto je Luka, pisac Djela apostolskih, spomenuo tu pojedinost?

6. (a) Kako je na Pavla vjerojatno utjecalo to što je ugledao Cipar? (b) Do kakvog zaključka možemo doći budemo li razmišljali o tome kako nas je Jehova blagoslovio i pomagao nam?

⁶ Možda im je Pavao pokazao Cipar i ispričao što je ondje doživio. Otprilike devet godina ranije, na svom prvom misionarskom putovanju, Pavao je zajedno s Barnabom i Ivanom Markom naišao na vračara Elimu, koji se usprotivio njihovom propovijedanju (Djela 13:4–12). Kad je Pavao ugledao Cipar i sjetio se što se ondje dogodilo, to ga je sigurno ohrabrilo i dalo mu snage da se suoči s onim što ga je čekalo. I nama može koristiti razmišljanje o tome kakve nam je blagoslove Jehova dao i kako nam je pomogao da izdržimo kušnje. Budemo li razmišljali o tome, vjerojatno ćemo doći do istog zaključka kao i David, koji je napisao: “Mnogo nevolja ima pravednik, ali Jehova ga iz svih izbavlja” (Psal. 34:19).

7. Što su Pavao i njegovi suputnici učinili kad su stigli u Tir?

⁷ Pavao je bio svjestan toga da mu je potrebno društvo sukršćana te je volio s njima provoditi vrijeme. U izvještaju stoji da su on i njegovi suputnici nakon dolaska u Tir pronašli učenike (Djela 21:4). Znajući da u Tiru ima njihovih suvjernika, oni su ih potražili i vjerojatno odsjeli kod njih. Za Jehovine sluge velik je blagoslov to što mogu bilo gdje, kamo god pošli, naći svoju braću u vjeri koja će ih srdačno primiti. Oni koji vole pravog Boga i služe mu, imaju prijatelje po cijelom svijetu.

8. Kako trebamo razumjeti riječi iz Djela apostolskih 21:4?

⁸ Opisujući što se dogodilo u Tiru tijekom sedam dana koje su ondje proveli, Luka je napisao nešto što bi nas u prvi mah moglo zbuniti – braća iz Tira nagovarala su Pavla “da ne ide u Jeruzalem jer im je sveti duh otkrio što će mu se ondje dogoditi” (Djela 21:4). Je li to značilo da se Jehova predomislio? Je li sada htio poručiti Pavlu neka ne ide u Jeruzalem? Nije. Duh je ukazao na to da će Pavao u Jeruzalemu doživjeti progon, a ne da bi trebao odustati od odlaska u taj grad. Po svemu sudeći, braća u Tiru su putem svetog duha ispravno zaključila da će Pavla u Jeruzalemu snaći nevolje. Stoga su ga nagovarali da ne ide onamo, jer su bili zabrinuti za njega. Razumljivo je da su ga htjeli zaštititi od opasnosti koja mu je prijetila. Unatoč tome on nije dopustio da ga išta spriječi da izvrši Jehovinu volju, te je nastavio svoje putovanje u Jeruzalem (Djela 21:12).

9, 10. (a) Čega se Pavao možda prisjetio kad su ga braća u Tiru nagovarala da ne ide u Jeruzalem? (b) Kakav stav danas imaju mnogi ljudi u svijetu, a kakav bi stav trebali imati Isusovi učenici?

⁹ Kad je čuo što su mu ta braća rekla, Pavao se možda sjetio da je i Isus naišao na sličnu reakciju kad je svojim učenicima rekao da mora ići u Jeruzalem te da će ondje mnogo toga pretrpjeti i biti ubijen. Petar je emotivno reagirao i rekao Isusu: “Budi milostiv prema sebi, Gospodine! Tebi se to nipošto neće dogoditi!” Isus mu je odgovorio: “Odlazi od mene, Sotono! Ti si mi kamen spoticanja jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske” (Mat. 16:21–23). Isus je bio odlučan samopožrtvovno izvršiti zadatak koji mu je Bog povjerio. Pavao je imao isti stav. Braća u Tiru nedvojbeno su, poput apostola Petra, imala najbolje namjere, ali nisu razumjela da Bog želi da Pavao ode u Jeruzalem.

¹⁰ Danas mnogi nastoje ugađati sebi i u životu ići linijom manjeg otpora. Općenito govoreći, ljudi žele religiju koja njima osobno odgovara i koja od njih ne zahtijeva puno truda. S druge strane, Isus je svoje učenike poticao da imaju posve drugačiji stav. Rekao im je: “Ako  tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i uzme svoj mučenički stup i neka ide za mnom” (Mat. 16:24). Mudro je slijediti Isusa. To je doista pravi put, ali ići njime nije uvijek lako.

11. Kako su braća u Tiru pokazala da vole Pavla i pružila mu podršku?

¹¹ Ubrzo je došlo vrijeme da Pavao, Luka i ostali koji su putovali s njima nastave svoje putovanje. Opis njihovog odlaska doista je dirljiv. Iz njega se vidi da su braća u Tiru jako voljela Pavla i da su mu pružila veliku podršku u njegovoj službi. Muškarci, žene i djeca dopratili su Pavla i njegove suputnike do obale. Svi su zajedno kleknuli i pomolili se, a potom su se pozdravili. Nakon toga su se Pavao, Luka i ostala sedmorica ukrcali na brod i krenuli u Ptolemaidu, gdje su se našli s braćom i ostali s njima jedan dan (Djela 21:5–7).

12, 13. (a) Zašto možemo reći da je Filip vjerno služio Jehovi? (b) Zašto bi današnji očevi trebali oponašati Filipa?

¹² Izvještaj dalje kaže da su Pavao i njegovi suradnici otputovali u Cezareju. Kad su stigli, otišli su “u kuću Filipa, propovjednika dobre vijesti” a (Djela 21:8). Sigurno su se obradovali kad su ga vidjeli. Dvadesetak godina ranije njega su apostoli u Jeruzalemu zadužili da pomaže u dijeljenju hrane članovima tek osnovane kršćanske skupštine. Filip je dotad već mnogo godina revno propovijedao dobru vijest. Sjeti se da je on, kad su se učenici rasijali zbog progona, otišao u Samariju i ondje počeo propovijedati. Kasnije je svjedočio etiopskom dvoraninu i krstio ga (Djela 6:2–6; 8:4–13, 26–38). Doista je vjerno služio Jehovi!

¹³ Kad ga je Pavao posjetio, Filip je još uvijek bio revan u službi. Luka ga je nazvao propovjednikom dobre vijesti, što pokazuje da je i u Cezareji gorljivo propovijedao. Iz izvještaja saznajemo i da je imao četiri kćeri koje su prorokovale, iz čega se može zaključiti da su išle očevim stopama b (Djela 21:9). Filip se očito puno trudio pomagati članovima svoje obitelji da budu duhovne osobe. Današnji bi očevi trebali  oponašati njegov primjer tako da revno propovijedaju i pomažu svojoj djeci da zavole službu propovijedanja.

14. Do čega su doveli Pavlovi posjeti suvjernicima i za što se kršćanima danas pruža prilika?

¹⁴ U svakom mjestu u koje je putem svratio Pavao je potražio svoje suvjernike i provodio vrijeme s njima. Nema sumnje, braća u tim mjestima rado su njemu i njegovim suradnicima pružala gostoprimstvo. Takvi su posjeti, sasvim sigurno, doveli do uzajamnog ohrabrenja (Rim. 1:11, 12). Kršćanima se i danas pruža slična prilika. Ako u svoj dom, koliko god skroman bio, pozivamo pokrajinske nadglednike i njihove supruge, to služi na dobrobit i nama i njima (Rim. 12:13).

15, 16. Koju je vijest donio Agab i kako je ona utjecala na one koji su je čuli?

¹⁵ Dok je Pavao bio kod Filipa, k njima je došao još jedan ugledan gost – Agab. Oni koji su bili u Filipovom domu, znali su da je Agab prorok i da je jednom prilikom prorekao da će zavladati velika glad, što se ispunilo za Klaudijeve vladavine (Djela 11:27, 28). Možda su se pitali zašto je Agab došao i koju im vijest nosi. Dok su sve oči bile uprte u njega, on je uzeo Pavlov pojas – dug komad tkanine koji se omatao oko struka i u koji se stavljao novac i druge sitnije stvari – te je njime vezao sebi noge i ruke. Zatim je progovorio. Njegove su riječi bile potresne: “Ovako kaže sveti duh: ‘Židovi će u Jeruzalemu ovako svezati čovjeka kojem pripada ovaj pojas i predat će ga u ruke neznabošcima’” (Djela 21:11).

¹⁶ To je proročanstvo potvrdilo da će Pavao otići u Jeruzalem. Iz njega se moglo zaključiti i da će zbog propovijedanja Židovima biti predan “u ruke neznabošcima”. Proročanstvo je ostavilo dubok dojam na sve koji su bili u Filipovom domu. Luka je napisao: “Kad smo to čuli, i mi i ostali koji su bili ondje počeli smo preklinjati Pavla  da ne ide u Jeruzalem. On je nato rekao: ‘Zašto plačete i pokušavate me pokolebati? Vjerujte, spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa’” (Djela 21:12, 13).

17, 18. Kako je Pavao pokazao da je čvrsto odlučio vršiti Božju volju i kako su braća na to reagirala?

¹⁷ Zamisli taj prizor. Braća koja su bila ondje, uključujući i Luku, preklinjala su Pavla da ne ide u Jeruzalem. Neki su i zaplakali. Pavla je ganula njihova briga i ljubav prema njemu, pa ih je blago upitao: “Zašto plačete i pokušavate me pokolebati?” U nekim drugim prijevodima Biblije stoji da ih je pitao zašto su slamaju srce. Ipak, Pavao je čvrsto odlučio izvršiti svoj zadatak. Stoga ni ovaj put, kao ni kad su ga braća u Tiru nagovarala da ne ide u Jeruzalem, nije dopustio da ga molbe i suze njegovih suvjernika pokolebaju. Umjesto toga objasnio im je zašto mora nastaviti svoje putovanje. Pavao je doista bio hrabar i odlučan! Poput Isusa, i on je bio nepokolebljiv u svojoj odluci da ode u Jeruzalem (Hebr. 12:2). Pavao nije želio umrijeti, no ako bi mu zbog njegove vjere prijetila smrt, za njega bi bila velika čast umrijeti kao sljedbenik Isusa Krista.

¹⁸ Kako su braća reagirala na to? Poštovala su njegovu odluku. Izvještaj kaže: “Kad smo vidjeli da se ne da odgovoriti, odustali smo i rekli: ‘Neka bude Jehovina volja’” (Djela 21:14). Oni koji su Pavla nagovarali da ne ide u Jeruzalem, nisu uporno zahtijevali da ih posluša. Saslušali su ga i prihvatili njegovu odluku jer su uvidjeli da Jehova želi da on nastavi putovanje, iako im je bilo jako teško zbog toga. Pavao je krenuo na putovanje koje je moglo završiti njegovom smrću. Bilo bi mu lakše da ga oni koji su ga voljeli nisu nagovarali da odustane.

19. Koju nam važnu pouku pruža Pavlovo iskustvo?

¹⁹ Pavlovo iskustvo pruža nam važnu pouku: Nikad ne bismo smjeli odvraćati druge od toga da samopožrtvovno služe Bogu. To možemo primijeniti na mnoge situacije, a ne samo na one u kojima bi nečiji život mogao biti u opasnosti. Naprimjer, mnogim je kršćanskim roditeljima teško kad njihova djeca odu od njih kako bi služila Jehovi na nekom udaljenom području, no oni ih nikako ne žele odvraćati od toga. Phyllis, koja živi u Engleskoj, priča kako se osjećala kad je njezina kći jedinica otišla u Afriku kao misionar. “Preplavile su me različite emocije”, rekla je Phyllis. “Bilo mi je teško kad sam shvatila da će moja kći biti tako daleko od mene. U isto vrijeme bila sam i tužna i ponosna na nju. Puno sam se molila. No to je bila njezina odluka i nikad je nisam pokušala nagovoriti da se vrati. Uostalom, uvijek sam je učila da joj Kraljevstvo treba biti na prvom mjestu u životu! Sada već više od 30 godina služi u stranim zemljama, a ja svaki dan zahvaljujem Jehovi što joj pomaže da mu vjerno služi.” Dobro je da hrabrimo svoju braću i sestre koji samopožrtvovno služe Jehovi!

20, 21. Što pokazuje da je Pavao volio biti u društvu drugih kršćana i kako je njihovo društvo utjecalo na njega?

²⁰ Nakon što se spremio za put, Pavao je krenuo dalje, a neka su braća pošla s njim i time pokazala da ga svim srcem podupiru. Na svom putovanju u Jeruzalem Pavao i njegovi suputnici u svakom su mjestu u koje su došli potražili svoje suvjernike. U Tiru su pronašli učenike i ostali s njima sedam dana. U Ptolemaidi su pozdravili svoju braću i sestre i proveli s njima jedan dan. U Cezareji su više dana ostali u Filipovom domu. Zatim su neki učenici iz Cezareje dopratili Pavla i njegove suradnike do Jeruzalema, gdje su odsjeli kod Mnasona, koji je bio jedan od prvih učenika. Luka je napisao da su ih braća u Jeruzalemu radosno primila (Djela 21:17).

²¹ Pavao je očito volio biti u društvu drugih kršćana. Hrabrilo ga je druženje s njima, a i nas hrabri društvo naše braće i sestara. Ohrabrenje koje je dobio nesumnjivo mu je dalo snage kad se ubrzo nakon toga suočio s gnjevnim protivnicima koji su ga htjeli pogubiti.