1. Što je Jehova zajamčio Pavlu?

 OTPRILIKE 59. godine brod koji je na pramcu imao znak Dioskura isplovio je s mediteranskog otoka Malte i uputio se prema Italiji. Na tom brodu, koji je vjerojatno prevozio žito, bili su apostol Pavao – zatvorenik u pratnji vojnika – i njegova braća u vjeri, Luka i Aristarh (Djela 27:2). Za razliku od posade broda ti propovjednici dobre vijesti nisu tražili zaštitu od Dioskura – blizanaca Kastora i Poluksa, sinova grčkog boga Zeusa (Djela 28:11, bilješka). Pavao i njegovi suradnici služili su Jehovi, koji je Pavlu rekao da će u Rimu svjedočiti za istinu i stati pred cara (Djela 23:11; 27:24).

2, 3. Kojim je putem išao brod kojim je Pavao putovao i tko mu je pružao podršku tijekom cijelog putovanja?

² Tri dana nakon što je pristao u Sirakuzi, lijepom sicilijanskom gradu koji je po važnosti bio gotovo ravan Ateni i Rimu, brod je stigao u Regij, luku na vršku talijanske čizme. Sutradan je zapuhao južni vjetar, te je brod u vrlo kratkom roku prešao 320 kilometara i već sljedećeg dana stigao u talijansku luku Puteole, koja se nalazila u blizini današnjeg Napulja (Djela 28:12, 13).

³ Nakon toga Pavao je krenuo na posljednji dio svog putovanja u Rim, gdje je trebao izaći pred cara Nerona. Tijekom cijelog putovanja “Bog svake utjehe” bio je uz njega (2. Kor. 1:3). Kao što ćemo vidjeti, Jehova mu je i dalje pružao podršku, a Pavao je i dalje revno izvršavao svoj propovjednički zadatak.

4, 5. (a) Kako su braća u Puteolima primila Pavla i njegove suradnike i kako to da je on kao zatvorenik imao toliku slobodu? (b) Kako kršćanima može koristiti dobro vladanje čak i kad se nađu u zatvoru?

⁴ U Puteolima su Pavao i njegovi suradnici našli braću, koja su ih molila da ostanu s njima sedam dana (Djela 28:14). To je bio izvrstan primjer kršćanske gostoljubivosti. Ta su braća, sasvim sigurno, bila bogato nagrađena za svoju gostoljubivost jer su ih Pavao i njegovi  suradnici ohrabrili. No kako to da je Pavao kao zatvorenik imao toliku slobodu? Možda su rimski vojnici koji su ga čuvali stekli povjerenje u njega, pa su mu izašli u susret.

⁵ I u novije vrijeme Jehovini sluge koji su bili u zatvorima i koncentracijskim logorima često su zbog svog kršćanskog ponašanja dobivali razne povlastice i veću slobodu nego drugi. Naprimjer, u Rumunjskoj je jedan čovjek koji je zbog pljačke bio osuđen na 75 godina zatvora počeo proučavati Božju Riječ te je drastično promijenio svoju osobnost. Zato ga je zatvorska uprava zadužila da odlazi u grad i kupuje robu za kaznionicu – i to bez pratnje čuvara! Naravno, najvažnije je to što Jehovini sluge svojim dobrim vladanjem slave Jehovu (1. Petr. 2:12).

6, 7. Kako su braća iz Rima pokazala veliku ljubav?

⁶ Krenuvši iz Puteola, Pavao i njegovi suradnici vjerojatno su pješice prešli oko 50 kilometara i stigli do Kapue, kroz koju je prolazila Via Appia koja je vodila u Rim. Putnici koji su išli tom znamenitom cestom, koja je bila popločana velikim pločama od kamena vulkanskog porijekla, mogli su uživati u krajoliku, a na nekim dijelovima puta i u pogledu na Sredozemno more. Cesta je prolazila i kroz Pontinske močvare, udaljene oko 60 kilometara od Rima, a u tom se kraju nalazio Apijev trg. Luka je napisao: “Tamošnja braća čula su da dolazimo, pa su nam došla u susret.” Neki su došli čak do Apijevog trga, a drugi su ih čekali kod Tri gostionice, u odmorištu udaljenom oko 50 kilometara od Rima. Doista su pokazali veliku ljubav! (Djela 28:15).

⁷ Apijev trg nije bio mjesto na kojem bi se umorni putnici mogli opustiti i odmoriti od naporna putovanja. Rimski pjesnik i satiričar Horacije za taj je trg rekao  da je “pun mornara i na varku spremnih krčmara”. Napisao je da je tamošnja voda odvratna te da ondje nije htio čak ni jesti! Ipak, unatoč svim tim neudobnostima braća iz Rima bila su spremna ondje čekati Pavla i njegove suradnike kako bi ih pratila na zadnjem dijelu njihovog putovanja.

8. Zašto je Pavao zahvalio Bogu nakon što je ugledao braću?

⁸ Izvještaj kaže: “Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se” (Djela 28:15). Da, čim je Pavao ugledao svoju dragu braću, od kojih je neke možda osobno poznavao, to ga je jako ohrabrilo i utješilo. Zašto je Pavao za to zahvalio Bogu? Znao je da je nesebična ljubav plod Božjeg duha (Gal. 5:22). I danas sveti duh potiče kršćane da samopožrtvovno pomažu jedni drugima i da tješe one koji se nalaze u teškim okolnostima (1. Sol. 5:11, 14).

9. Kako možemo pokazati isti stav kakav su imala braća koja su Pavla dočekala na putu u Rim?

⁹ Naprimjer, sveti duh potiče gostoljubivu braću da ugoste pokrajinske nadglednike, misionare i druge punovremene sluge, od kojih su se mnogi morali puno toga odreći da bi u većoj mjeri služili Jehovi. Upitaj se: Kako mogu na još bolji način podupirati pokrajinskog nadglednika kada dođe u posjet skupštini? Mogu li ugostiti njega i njegovu suprugu, ako je oženjen? Mogu li prilagoditi svoje okolnosti kako bih s njima išao u službu propovijedanja? Postupiš li tako, sigurno ćeš dobiti velike blagoslove. Zamisli koliko su samo braća iz Rima bila radosna dok su slušala mnoga ohrabrujuća iskustva koja su pričali Pavao i njegovi suradnici (Djela 15:3, 4).

10. U kakvim se okolnostima Pavao našao u Rimu i što je učinio kratko nakon svog dolaska?

¹⁰ Kad su konačno stigli u Rim, “Pavlu je bilo dopušteno da živi sam, s vojnikom koji ga je čuvao” (Djela 28:16). Zatvorenik u kućnom pritvoru obično je bio lancem vezan za svog čuvara kako ne bi pobjegao. Ipak, Pavao nije dopustio da ga lanci spriječe u propovijedanju dobre vijesti. Nakon što se svega tri dana odmarao od puta, pozvao je ugledne Židove iz Rima kako bi se upoznao s njima i svjedočio im.

11, 12. Kako je Pavao u razgovoru sa Židovima pokušao razbiti predrasude koje su oni možda imali prema njemu?

¹¹ Pavao je rekao: “Braćo, nisam učinio ništa protiv našeg naroda ni protiv običaja naših predaka, a ipak su me uhvatili u Jeruzalemu i predali u ruke Rimljanima. Oni su me nakon ispitivanja htjeli pustiti jer su ustanovili da nisam učinio ništa čime bih zaslužio smrt. No Židovi  su se tome protivili, pa sam bio prisiljen prizvati se na cara, ali ne zato što sam svoj narod htio za nešto optužiti” (Djela 28:17–19).

¹² Nazvavši te Židove braćom, Pavao je pokušao naći zajednički jezik s njima i razbiti predrasude koje su mogli imati prema njemu (1. Kor. 9:20). Osim toga, jasno im je dao do znanja da u Rim nije došao kako bi optužio svoje sunarodnjake, nego da bi se branio pred carem. No Židovi u Rimu nisu čuli ništa o tome da se Pavao prizvao na cara (Djela 28:21). Kako to da im Židovi iz Judeje nisu ništa javili? U jednom priručniku stoji: “Pavlov je brod vjerojatno bio među prvima koji su nakon zime stigli u Italiju, tako da predstavnici židovskih vlasti iz Jeruzalema nisu uspjeli stići u Rim, a nije moglo stići ni njihovo pismo o Pavlovom slučaju.”

13, 14. Kako je Pavao svojim slušateljima skrenuo pažnju na Božje kraljevstvo i kako ga možemo oponašati u službi propovijedanja?

¹³ Pavao je zatim u namjeri da Židovima koji su došli k njemu skrene pažnju na Božje kraljevstvo spomenuo nešto za što je znao da će im pobuditi znatiželju. Rekao je: “Zato sam vas i želio vidjeti i razgovarati s vama, jer zbog Izraelove nade imam ovaj lanac na sebi” (Djela 28:20). Naravno, ta je nada bila neraskidivo povezana s Mesijom i njegovim kraljevstvom, kao što je i propovijedala kršćanska skupština. “Htjeli bismo čuti što ti misliš”, rekli su mu židovski starješine, “jer znamo da se posvuda govori protiv ove sljedbe” (Djela 28:22).

 ¹⁴ Poput Pavla, i mi možemo u službi propovijedanja koristiti misli ili pitanja koja ljude potiču na razmišljanje kako bismo ih zainteresirali za vijest koju im nosimo. Izvrsne prijedloge u vezi s time možemo naći u publikacijama kao što su Raspravljanje na temelju Svetog pisma, Teokratska škola propovijedanja – korisno obrazovanje i Posveti se čitanju i poučavanju. Služiš li se tim biblijskim publikacijama?

15. Koje četiri pouke možemo izvući iz načina na koji je Pavao svjedočio?

¹⁵ U dogovoreni dan još je više Židova došlo k Pavlu. On im je “od jutra do večeri (...) temeljito svjedočio o Božjem kraljevstvu kako bi ih na temelju Mojsijevog zakona i Proroka potaknuo da povjeruju u Isusa” (Djela 28:23). Iz načina na koji je Pavao svjedočio možemo izvući četiri pouke. Kao prvo, svjedočio je o Božjem kraljevstvu. Kao drugo, iznosio je uvjerljive argumente kako bi zainteresirao svoje slušatelje. Kao treće, svoje je argumente temeljio na Svetom pismu. Kao četvrto, pokazao je samopožrtvovnost, jer im je svjedočio “od jutra do večeri”. Nije li to izvrstan primjer za nas? A što je bio rezultat njegovog svjedočenja? “Neki su povjerovali”, a neki nisu. Kako se Židovi među sobom nisu mogli složiti u mišljenju, “počeli su se razilaziti” (Djela 28:24, 25a).

16–18. Zašto Pavla nije iznenadila negativna reakcija Židova u Rimu i kako bismo mi trebali reagirati kad ljudi odbiju dobru vijest?

¹⁶ Pavla nije iznenadila takva reakcija jer ju je već mnogo puta doživio, a i sama je Biblija prorekla da će ljudi tako reagirati (Djela 13:42–47; 18:5, 6; 19:8, 9). Stoga je Židovima koji nisu prihvatili dobru vijest rekao dok su odlazili: “Dobro je sveti duh rekao vašim precima preko proroka Izaije: ‘Idi k tom narodu i reci mu: “Slušat ćete, ali nećete razumjeti, i gledat ćete, ali nećete vidjeti. Jer srce je ovog naroda neprijemljivo”’” (Djela 28:25b–27). Izvorna grčka riječ koja je u tom izvještaju prevedena s “neprijemljivo” prenosi sliku o srcu koje je toliko otvrdnulo ili odebljalo da u njega ne može ući vijest o Kraljevstvu. Doista je žalosno kad se takvo što dogodi!

¹⁷ Pavao je na kraju rekao da će, za razliku od Židova s kojima je razgovarao, neznabošci poslušati vijest (Djela 28:28; Psal. 67:2; Iza. 11:10). On je bio uvjeren u to jer je na svoje oči vidio kako je mnogo ne-Židova prihvatilo vijest o Kraljevstvu! (Djela 13:48; 14:27).

¹⁸ Pavlov nas primjer uči da ne bismo smjeli osobno shvaćati to što ljudi odbijaju dobru vijest. Naime, znamo da će relativno malo ljudi ići putem koji vodi u život (Mat. 7:13, 14). S druge strane, kada dobronamjerne osobe počnu služiti pravom Bogu, trebali bismo se radovati tome i srdačno ih primiti (Luka 15:7).

19. Kako je Pavao iskoristio okolnosti u kojima se našao?

¹⁹ Luka je svoj izvještaj završio u vrlo vedrom i pozitivnom tonu. Napisao je da je Pavao “ostao pune dvije godine u kući koju je unajmio i rado je primao sve koji su dolazili k njemu. Propovijedao im je o Božjem kraljevstvu i poučavao ih o Gospodinu Isusu Kristu s velikom odvažnošću i bez ikakvog ometanja” (Djela 28:30, 31). Zbog svoje gostoljubivosti, vjere i revnosti Pavao nam doista može biti uzor!

20, 21. Na koga je pozitivno utjecala Pavlova služba u Rimu?

²⁰ Jedan od onih koje je Pavao gostoljubivo primio bio je Onezim, odbjegli rob iz Kolosa. Pavao mu je pomogao da postane kršćanin, a Onezim je postao njegov vjerni i voljeni brat. Pavao ga je čak nazvao svojim djetetom i rekao da mu je on poput oca (Kol. 4:9; Filem. 10–12). To što je Onezimu pomogao da upozna istinu sigurno ga je jako ohrabrilo! a

²¹ Pavao je i na druge pozitivno utjecao. Filipljanima je napisao: “Želim da znate, braćo, da je ovo što mi se događa zapravo doprinijelo širenju dobre vijesti jer sada svi pretorijanci i svi ostali dobro znaju da sam u okovima zbog vjere u Krista. Usto, većina braće u Gospodinu postala je odvažnija zbog mojih okova te s još većom hrabrošću neustrašivo objavljuju Božju riječ” (Filip. 1:12–14).

22. Kako je Pavao iskoristio vrijeme koje je kao zatočenik proveo u Rimu?

²² Dok je bio zatočen u Rimu, Pavao je napisao nekoliko važnih poslanica koje su danas dio Božje nadahnute Riječi. b Kršćani u prvom stoljeću imali su puno koristi od poslanica koje im je Pavao napisao. No te poslanice koriste i nama danas. Nadahnuti savjeti koji se nalaze u njima još uvijek su jednako praktični kao i onda kad su bili napisani (2. Tim. 3:16, 17).

23, 24. Kako su mnogi kršćani u novije doba pokazali da, poput Pavla, nisu izgubili radost kad ih se nepravedno osudilo na zatvorsku kaznu?

²³ Iako se to ne spominje u Djelima apostolskim, Pavao je kasnije bio oslobođen iz zatočeništva u kojem je proveo ukupno četiri godine – dvije godine u Cezareji i dvije u Rimu c (Djela 23:35; 24:27). No sve to vrijeme nije izgubio radost, nego je ustrajno propovijedao i činio sve što je mogao u službi Bogu. Po uzoru na njega, mnogi Jehovini sluge u današnje  vrijeme ostaju radosni i ustrajno propovijedaju čak i kad ih se zbog njihove vjere nepravedno osudi na zatvorsku kaznu. Uzmimo za primjer Adolfa, brata iz Španjolske koji je zbog kršćanske neutralnosti završio u zatvoru. “Stvarno ti se divimo”, rekao mu je jedan časnik. “Mi smo ti zagorčavali život, no što smo mi bili gori prema tebi, to je tvoj osmijeh bio veći i bio si ljubazniji prema nama.”

²⁴ Adolfo je s vremenom stekao takvo povjerenje čuvara da su prestali zaključavati njegovu ćeliju. Vojnici su dolazili k njemu i postavljali mu pitanja o Bibliji. Jedan je čuvar čak imao običaj ući u Adolfovu ćeliju i ondje čitati Bibliju, a Adolfo je za to vrijeme pred vratima čuvao stražu. Tako je zatvorenik čuvao čuvara! Neka nas dobar primjer takve vjerne braće potakne da s još većom hrabrošću neustrašivo objavljujemo Božju riječ, čak i pod teškim okolnostima.

25, 26. Koje se proročanstvo u prvom stoljeću ispunilo za nepunih 30 godina i kako se ono ispunjava u naše vrijeme?

²⁵ Kristov apostol u kućnom pritvoru propovijeda o Božjem kraljevstvu svima koji mu dođu u posjet – tom ohrabrujućom mišlju završava živopisan izvještaj Djela apostolskih. U prvom poglavlju te biblijske knjige zapisane su riječi koje je Isus uputio svojim sljedbenicima: “Kad sveti duh dođe na vas, dobit ćete snagu i svjedočit ćete o meni u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji i do svih krajeva zemlje” (Djela 1:8). Nepunih 30 godina kasnije vijest o Kraljevstvu već se “propovijedala među svim stvorenjima pod nebom” d (Kol. 1:23). To je izvanredan dokaz snage Božjeg duha! (Zah. 4:6).

²⁶ Danas taj isti duh ostatku Kristove braće i njihovim suradnicima koji pripadaju “drugim ovcama” daje snagu da temeljito svjedoče o Božjem kraljevstvu u više od 240 zemalja! (Ivan 10:16; Djela 28:23). Daješ li i ti sve od sebe kako bi sudjelovao u propovijedanju?