1, 2. Zašto Pavla nije iznenadilo to što je u Jeruzalemu doživio progon?

 NAKON što su ga vojnici u Jeruzalemu jedva ugrabili iz ruku gnjevne svjetine, Pavao se opet našao u zatvoru. Tog revnog apostola nije iznenadio progon što ga je doživio u Jeruzalemu. Bilo mu je rečeno da ga ondje čekaju “okovi i nevolje” (Djela 20:22, 23). Iako nije točno znao što će mu donijeti budućnost, Pavao je znao da će i dalje trpjeti za Isusovo ime (Djela 9:16).

² Čak su ga i neki kršćanski proroci upozorili da će biti svezan i predan “u ruke neznabošcima” (Djela 21:4, 10, 11). Nedavno ga je svjetina pokušala ubiti, a kratko nakon toga članovi Sudbenog vijeća skoro su ga rastrgali, razgnjevivši se zbog onoga što im je rekao. Sada je bio u zatvoru, pod budnom paskom rimskih vojnika, i očekivale su ga nove optužbe i sudska saslušanja (Djela 21:31; 23:10). Pavlu je doista trebalo ohrabrenje!

3. Kako dobivamo ohrabrenje da bismo mogli ustrajati u propovijedanju?

³ U ovim posljednjim danima “svi koji žele živjeti odano Bogu kao učenici Krista Isusa, bit će progonjeni”. Mi smo svjesni toga (2. Tim. 3:12). S vremena na vrijeme i nama je potrebno ohrabrenje da bismo mogli ustrajati u propovijedanju. Doista smo sretni što nas u pravo vrijeme jačaju i tješe misli koje čitamo u publikacijama i čujemo na sastancima što ih priprema i organizira “vjerni i razboriti rob” (Mat. 24:45). Jehova nam jamči da neprijatelji dobre vijesti neće uspjeti u svojim namjerama. Neće uništiti njegove sluge kao organizaciju niti će ih zaustaviti u propovijedanju (Iza. 54:17; Jer. 1:19). A kako je bilo s apostolom Pavlom? Je li on dobio ohrabrenje kako bi mogao i dalje temeljito svjedočiti unatoč protivljenju? Ako jest, na koji je način bio ohrabren i što je potom učinio?

4, 5. Kakvo je ohrabrenje dobio Pavao i zašto je ono došlo u pravi čas?

⁴ Dan nakon što je bio izbavljen od Sudbenog vijeća Pavao je primio ohrabrenje koje mu je toliko bilo potrebno. Nadahnuti izvještaj kaže:  “Te noći Gospodin je stao pred Pavla i rekao mu: ‘Budi hrabar! Kao što si temeljito svjedočio o meni u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu’” (Djela 23:11). Tim je ohrabrujućim riječima Isus obećao Pavlu da će biti izbavljen. Pavao je saznao da će preživjeti i otići u Rim te da će imati priliku ondje svjedočiti za Isusa.

⁵ Ohrabrenje koje je dobio došlo je u pravi čas. Već idućeg dana “Židovi su skovali urotu i zakleli se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. Bilo je više od 40 urotnika koji su se tako zakleli.” Takvom su zakletvom pokazali koliko ga snažno žele ubiti. Vjerovali su da će na sebe navući prokletstvo ako ne uspiju u svojoj nakani (Djela 23:12–15). Uz blagoslov svećeničkih glavara i starješina namjeravali su ponovno izvesti Pavla pred Sudbeno vijeće pod izlikom da ga žele dodatno ispitati kako bi saznali još neke pojedinosti o njemu. No urotnici su ga trebali dočekati u zasjedi i ubiti ga.

6. Kako je urota protiv Pavla bila razotkrivena i kako se današnji mladi mogu ugledati na Pavlovog nećaka?

⁶ Međutim, Pavlov je nećak saznao za tu zavjeru te je o njoj obavijestio svog ujaka. Nato ga je Pavao poslao da to javi rimskom tisućniku Klaudiju Liziji (Djela 23:16–22). Jehova doista voli mlade koji, poput Pavlovog nećaka kojem Biblija ne navodi ime, hrabro i nesebično misle na dobrobit Božjeg naroda i vjerno čine sve što mogu kako bi podupirali Kraljevstvo.

7, 8. Što je Klaudije Lizija učinio kako bi Pavla sačuvao na životu?

⁷ Čim je saznao za urotu protiv Pavla, Klaudije Lizija naredio je da 470 vojnika – pješaka, kopljanika i konjanika – iste noći odvede Pavla iz Jeruzalema te da ga živog i zdravog dovedu u Cezareju. Ondje su ga trebali predati upravitelju Feliksu. a Iako je u Cezareji, koja je bila administrativno središte rimske provincije Judeje, živio priličan broj Židova, većinu njezinog stanovništva sačinjavali su ne-Židovi. Za razliku od Jeruzalema, u kojem su mnogi agresivno izražavali mržnju prema pripadnicima drugih religija i dizali bune, u Cezareji je situacija bila mnogo mirnija. Ona je bila i sjedište rimske vojske u Judeji.

⁸ U skladu s rimskim zakonom, Lizija je Feliksu poslao pismo u kojem je opisao Pavlov slučaj. Napisao je da ga je izbavio od Židova koji su ga htjeli ubiti čim je čuo da je on rimski građanin. Naveo je da je utvrdio kako Pavao “nije skrivio ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvorske okove”. No budući da se protiv Pavla kovala zavjera, odlučio ga je poslati upravitelju provincije kako bi on saslušao njegove tužitelje i presudio u tom slučaju (Djela 23:25–30).

9. (a) Kako je Lizija povrijedio prava koja je Pavao imao kao rimski građanin? (b) Što bi nas moglo potaknuti da se pozovemo na prava koja imamo kao državljani zemlje u kojoj živimo?

 ⁹ Je li Lizija u tom pismu napisao istinu? Nije u potpunosti. Očito je htio sebe prikazati u najboljem svjetlu. On, ustvari, Pavlu nije pritekao u pomoć zato što je saznao da je on rimski građanin. Osim toga, nije spomenuo da je “zapovjedio da ga uhvate i okuju dvojim lancima” te da ga “bičuju dok ne kaže što je učinio” (Djela 21:30–34; 22:24–29). Time je Lizija povrijedio prava koja je Pavao imao kao rimski građanin. Sotona se i danas služi vjerskim fanatizmom naših protivnika kako bi ih potaknuo da nas još žešće progone, što može dovesti do kršenja naših građanskih prava. No, poput Pavla, Božji se sluge često mogu pozvati na prava koja imaju kao državljani zemlje u kojoj žive i zatražiti zakonsku zaštitu.

10. Za što je Pavao bio optužen?

¹⁰ Pavla su u Cezareji čuvali “u Herodovoj palači” jer su čekali da dođu njegovi tužitelji iz Jeruzalema (Djela 23:35). Nakon pet dana stigli su veliki svećenik Ananija, neki starješine i Tertul, govornik koji ih je zastupao. Tertul je najprije laskavim riječima pohvalio Feliksa za ono što je učinio za Židove, očito samo zato da bi mu se dodvorio. b Zatim je, prešavši na stvar, za Pavla rekao: “Ustanovili smo da je ovaj čovjek prava napast, da izaziva pobune među svim Židovima diljem svijeta i da je kolovođa nazarećanske sljedbe. Pokušao je i oskvrnuti hram, pa smo ga uhvatili”. Ostali su Židovi “poduprli te optužbe i tvrdili da je sve to istina” (Djela 24:5, 6, 9). Dizanje pobune, predvođenje opasne sljedbe i oskvrnjivanje hrama – to su bile ozbiljne optužbe zbog kojih je Pavao mogao biti osuđen na smrt.

11, 12. Kako je Pavao odgovorio na optužbe koje su bile iznesene protiv njega?

¹¹ Zatim je Pavao dobio riječ. “Rado [ću] iznijeti svoju obranu”, rekao je. Potom je odlučno opovrgnuo iznesene optužbe. Rekao je da nije oskvrnuo hram niti da je poticao narod na pobunu. Naveo je da ga već nekoliko godina nije bilo u Jeruzalemu te da je došao tek nedavno, i to kako bi “donio novčanu pomoć” – priloge za kršćane koji su osiromašili zbog progona ili zbog gladi koja je ondje vladala. Istaknuo je da se  prije ulaska u hram obredno očistio te da se uvijek trudio “imati čistu savjest pred Bogom i ljudima” (Djela 24:10–13, 16–18).

¹² Međutim, priznao je da Bogu svojih predaka služi “u skladu s onim što oni nazivaju sljedbom”, ali istaknuo je i da vjeruje “u sve što je rečeno u Zakonu i što je napisano u Prorocima”. Osim toga, rekao je da, kao i njegovi tužitelji, ima nadu “da će Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne”. Zatim je pozvao svoje tužitelje da dokažu optužbe, rekavši: “Neka ovi koji su ovdje sami kažu kakvu su krivicu našli na meni kad sam stajao pred Sudbenim vijećem, osim ako me ne optužuju zbog toga što sam, dok sam stajao među njima, uzviknuo: ‘Danas mi se pred vama sudi zato što vjerujem u uskrsnuće mrtvih’” (Djela 24:14, 15, 20, 21).

13–15. Zašto se možemo ugledati na Pavla ako se nađemo u situaciji da moramo odvažno svjedočiti pred vlastima?

¹³ Ako se zbog svoje vjere ikad nađemo u situaciji da se pred vlastima moramo braniti od lažnih optužbi da potičemo druge na nasilje ili na pobunu protiv države ili pak da smo opasna sekta, možemo se ugledati na Pavla. On se nije poput Tertula laskavim riječima pokušao dodvoriti upravitelju Feliksu. Pavao je ostao miran i govorio je s poštovanjem. Taktično i jasno iznio je činjenice onakve kakve jesu. Spomenuo je da Židovi iz Azije koji su ga optužili da je oskvrnuo hram nisu prisutni u sudnici, a po zakonu bi mu trebalo biti omogućeno da se suoči s njima i čuje za što ga optužuju (Djela 24:18, 19).

 ¹⁴ Što je najvažnije, Pavao se nije ustručavao svjedočiti o svojim vjerovanjima. Hrabro je ponovio da vjeruje u uskrsnuće, iako je ranije slična izjava među članovima Sudbenog vijeća izazvala svađu (Djela 23:6–10). Zašto je Pavao u svojoj obrani istaknuo nadu u uskrsnuće? Zato što je svjedočio o Isusu i o njegovom uskrsnuću – koje njegovi protivnici nisu prihvaćali (Djela 26:6–8, 22, 23). Očito je u središtu tog spora zapravo bilo pitanje uskrsnuća – odnosno, točnije rečeno, vjerovanje u Isusa i njegovo uskrsnuće.

¹⁵ I mi, poput Pavla, možemo odvažno svjedočiti, ojačani Isusovim riječima koje je uputio svojim učenicima: “Svi će vas mrziti zbog mog imena. Ali tko ustraje do kraja, bit će spašen.” Trebamo li se brinuti što ćemo reći u takvoj situaciji? Ne trebamo, jer je Isus obećao: “Kad vas uhvate i predaju vlastima, nemojte se brinuti što ćete govoriti, nego govorite ono što vam u tom času bude dano, jer nećete govoriti vi, nego sveti duh” (Mar. 13:9–13).

16, 17. (a) Kako je Feliks zaključio Pavlov slučaj? (b) Što je možda bio razlog zbog kojeg se Feliks uplašio, no zašto je i dalje pozivao Pavla?

¹⁶ Upravitelju Feliksu to nije bilo prvi put da čuje za kršćanska vjerovanja. U izvještaju stoji: “Feliks, koji je bio vrlo dobro upoznat s Putem [što je u početku bio naziv za kršćanstvo], prekinuo je saslušanje, rekavši: ‘Vaš ću spor riješiti kad dođe tisućnik Lizija.’ I naredio je stotniku da čuva Pavla u zatvoru, ali da mu da neke olakšice i da ne brani njegovim prijateljima da se brinu o njemu” (Djela 24:22, 23).

¹⁷ Nekoliko dana kasnije Feliks je sa svojom ženom Druzilom, koja je bila Židovka, poslao po Pavla “i slušao ga kako govori o vjeri u Krista Isusa” (Djela 24:24). Međutim, “dok je Pavao govorio o pravednosti, samosvladavanju i sudu koji će doći, Feliks se uplašio”, možda zato što je osjetio grižnju savjesti zbog zlih djela koja je činio. Stoga je otpravio Pavla rekavši: “Zasad možeš ići. Opet ću te pozvati kad nađem vremena.” Feliks je nakon toga često pozivao Pavla, ali ne zato što je htio upoznati istinu, nego zato što se nadao da će mu on dati mito (Djela 24:25, 26).

18. Zašto je Pavao Feliksu i njegovoj ženi govorio “o pravednosti, samosvladavanju i sudu koji će doći”?

¹⁸ Zašto je Pavao Feliksu i njegovoj ženi govorio “o pravednosti, samosvladavanju i sudu koji će doći”? Imajmo na umu da su oni htjeli saznati što se očekuje od onih koji vjeruju u Isusa Krista. Pavao je znao da su njih dvoje nemoralne, okrutne i nepravedne osobe te im je htio jasno dati do znanja što se sve zahtijeva od onih koji žele postati Isusovi  sljedbenici. Onim što je rekao Feliksu i njegovoj ženi, istaknuo je izrazitu razliku između Božjih mjerila o pravednosti i života kojim su njih dvoje živjeli. To im je trebalo pomoći da uvide kako su svi ljudi pred Bogom odgovorni za svoje misli, riječi i postupke te da je presuda koju će njima izreći Bog puno važnija od presude koju će Feliks izreći Pavlu. Nije čudo da se Feliks uplašio!

19, 20. (a) Kako bismo trebali postupiti kad u službi propovijedanja naiđemo na ljude koji se naizgled zanimaju za istinu, ali zapravo ne žele promijeniti svoj način života? (b) Po čemu znamo da Feliks nije bio prijatelj Pavlu?

¹⁹ U službi propovijedanja i mi možemo naići na ljude koji su nalik Feliksu. U početku bi nam se moglo činiti da se zanimaju za istinu, ali kasnije bi se moglo pokazati da zapravo ne žele promijeniti svoj način života. Mudro je da budemo oprezni kad nastojimo pomoći takvima. Ipak, možemo im, poput Pavla, taktično govoriti o Božjim moralnim mjerilima. Možda će istina doprijeti do njihovog srca. No ako uvidimo da nemaju namjeru promijeniti svoj način života, nećemo ih uporno uvjeravati da to trebaju učiniti, nego ćemo poći dalje i potražiti one koji doista žele upoznati istinu.

²⁰ Što se tiče Feliksa, nastavak izvještaja pokazuje što mu je zapravo bilo u srcu: “Kad su prošle dvije godine, Feliksa je naslijedio Porcije Fest. Budući da je Feliks želio ugoditi Židovima, ostavio je Pavla u zatvoru” (Djela 24:27). Feliks nije bio prijatelj Pavlu. On je znao da sljedbenici Puta ne dižu bune niti ustanke protiv vlasti (Djela 19:23). Znao je i da Pavao nije prekršio nijedan rimski zakon. Unatoč tome držao ga je u zatvoru jer je “želio ugoditi Židovima”.

21. Što se s Pavlom dogodilo kad je Porcije Fest postao upravitelj i što mu je, nesumnjivo, davalo snagu?

²¹ Kao što se vidi iz posljednjeg retka 24. poglavlja Djela apostolskih, Pavao je još uvijek bio u zatvoru kad je Feliksa na mjestu upravitelja naslijedio Porcije Fest. Nakon toga bio je izveden na čitav niz saslušanja, i to pred raznim rimskim dužnosnicima. Tog su hrabrog apostola doista izvodili “pred kraljeve i upravitelje” (Luka 21:12). Kao što ćemo vidjeti, kasnije je čak imao priliku svjedočiti najmoćnijem vladaru onog doba. Unatoč svemu tome Pavao se nije pokolebao u vjeri. Nesumnjivo, snagu su mu davale Isusove riječi: “Budi hrabar!”