1. Koje sličnosti postoje između prvih kršćana i današnjih Jehovinih svjedoka?

 PRVI su kršćani revno svjedočili. Svim srcem prihvaćali su pomoć i vodstvo svetog duha. Progon ih nije mogao ušutkati. A Bog ih je bogato blagoslivljao. Današnji Jehovini svjedoci idu njihovim stopama.

2, 3. Što je posebno značajno u vezi s Djelima apostolskim?

² Vjerujemo da te ohrabrilo razmatranje uzbudljivih događaja iz Djela apostolskih i da je ojačalo tvoju vjeru. Ta je biblijska knjiga doista posebna, jer to je jedini povijesni izvještaj o počecima kršćanstva čije je pisanje nadahnuo Bog.

³ Djela apostolska navode imena 95 osoba iz 32 zemlje, 54 grada i s 9 otoka. Ona na vrlo živopisan način pričaju o ljudima – o običnim ljudima, oholim vjerskim vođama, ponosnim vladarima i fanatičnim progoniteljima. No, što je najvažnije, govore o našoj braći i sestrama iz prvog stoljeća, koji su se borili sa svakodnevnim životnim problemima, ali su pritom i revno propovijedali dobru vijest.

4. Zašto su nam bliski vjerni Božji sluge poput apostola Pavla, Dorke i drugih koji su živjeli u prvom stoljeću?

⁴ Revni apostoli Petar i Pavao, samopožrtvovni liječnik Luka, velikodušni Barnaba, hrabri Stjepan, dobrodušna Tabita, gostoljubiva Lidija i mnogi drugi vjerni Božji sluge koji se spominju u Djelima apostolskim živjeli su prije gotovo 2000 godina. Ipak, oni su nam vrlo bliski. Zašto? Zato što i mi poput njih izvršavamo Isusovu zapovijed da činimo učenike (Mat. 28:19, 20). Velika je čast izvršavati taj zadatak!

5. Gdje su sve Isusovi prvi sljedbenici propovijedali?

⁵ Osvrnimo se ponovno na zadatak što ga je Isus dao svojim sljedbenicima. “Kad sveti duh dođe na vas, dobit ćete snagu”, rekao je, “i svjedočit ćete o meni u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji i do svih krajeva zemlje” (Djela 1:8). Sveti duh je učenicima najprije omogućio da svjedoče “u Jeruzalemu” (Djela 1:1–8:3). Zatim su pod vodstvom duha svjedočili “po cijeloj Judeji i Samariji” (Djela 8:4–13:3). Nakon toga su odnijeli dobru vijest “do svih krajeva zemlje” (Djela 13:4–28:31).

6, 7. Zašto se može reći da smo mi, što se tiče službe propovijedanja, u prednosti u odnosu na braću u prvom stoljeću?

 ⁶ Naša braća i sestre koji su svjedočili u prvom stoljeću nisu imali čitavu Bibliju. Istina, Matejevo je evanđelje bilo napisano otprilike 41. godine. A kad je Luka otprilike 61. dovršio pisanje Djela apostolskih, već su bile napisane i neke Pavlove poslanice. No prvi kršćani nisu imali vlastite primjerke cijelog Svetog pisma niti raznovrsne publikacije koje bi mogli dati zainteresiranim ljudima. Istina, židovski su kršćani prije nego što su postali Isusovi učenici slušali čitanje svetih spisa u sinagogama (2. Kor. 3:14–16). Ipak, morali su se truditi da upamte pojedine dijelove tih spisa kako bi ih kasnije mogli citirati iz sjećanja.

⁷ Danas većina nas posjeduje vlastiti primjerak Biblije i dostupno nam je obilje biblijske literature. Stoga dobru vijest objavljujemo na mnogim jezicima i činimo učenike u više od 240 zemalja.

8, 9. (a) Što su Isusovi učenici mogli činiti uz pomoć svetog duha? (b) Što vjerni rob čini uz pomoć Božjeg duha?

⁸ Kad je Isus svojim učenicima rekao da trebaju svjedočiti za njega, zajamčio im je: “Kad sveti duh dođe na vas, dobit ćete snagu.” Pod vodstvom svetog duha, sile kojom se Bog služi, Isusovi sljedbenici kasnije su svjedočili po cijeloj Zemlji. Uz pomoć Božjeg duha Petar i Pavao liječili su bolesne, istjerivali demone, pa čak i uskrsavali mrtve! No Isusovi su učenici sveti duh dobili iz jednog puno važnijeg razloga. Duh je apostolima i ostalim učenicima omogućio da pomognu ljudima da upoznaju Boga i Krista te da dobiju priliku živjeti vječno (Ivan 17:3).

⁹ Na Pedesetnicu 33. Isusovi učenici govorili su “raznim jezicima, kako im je duh davao da govore”. Na taj su način svjedočili “o veličanstvenim Božjim djelima” (Djela 2:1–4, 11). Mi danas nemamo čudesan dar govorenja drugim jezicima. Međutim, vjerni rob uz pomoć Božjeg duha objavljuje biblijsku literaturu na mnogim jezicima. Naprimjer, svakog mjeseca tiska se na milijune primjeraka Stražarske kule i Probudite se!, a na našoj internetskoj stranici, jw.org, mogu se pronaći publikacije i videosadržaji na više od 1000 jezika. Sve nam to omogućuje da ljudima iz svih naroda, plemena i jezika govorimo “o veličanstvenim Božjim djelima” (Otkr. 7:9).

10. Čemu vjerni rob od 1989. posvećuje posebnu pažnju?

¹⁰ Od 1989. vjerni rob posebnu pažnju posvećuje prevođenju Biblije Novi svijet na mnoge jezike. Dosad je taj prijevod već objavljen na više od 200 jezika i tiskan u preko 100 milijuna primjeraka – a njegova naklada iz dana u dan raste. Takav izvanredan pothvat moguće je ostvariti samo uz Jehovinu podršku i pomoć njegovog duha.

11. Što možemo reći o prevođenju publikacija Jehovinih svjedoka?

 ¹¹ Publikacije Jehovinih svjedoka prevodi na tisuće volontera u preko 150 zemalja. To nas ne bi trebalo čuditi, jer su Jehovini svjedoci jedina organizacija na Zemlji koju vodi sveti duh i čiji pripadnici po cijelom svijetu temeljito svjedoče o Jehovi Bogu, njegovom Mesijanskom Kralju i Kraljevstvu koje je već uspostavljeno na nebu! (Djela 28:23).

12. Što je Pavlu i drugim kršćanima pomoglo da svjedoče?

¹² Kad je Pavao u pizidijskoj Antiohiji svjedočio Židovima i ne-Židovima, oni koji su “ispravno gledali na vječni život postali su vjernici” (Djela 13:48). U zadnjem retku Djela apostolskih Luka je naveo da je Pavao propovijedao “o Božjem kraljevstvu (...) s velikom odvažnošću i bez ikakvog ometanja” (Djela 28:31). Gdje je Pavao propovijedao? U Rimu, glavnom gradu tada najmoćnije svjetske sile! Kad god su Isusovi prvi sljedbenici svjedočili, držeći govore ili na neki drugi način, uvijek im je sveti duh pružao pomoć i vodstvo.

13. Zašto se trebamo moliti kad se suočimo s progonom?

¹³ Kad su se Isusovi prvi učenici suočili s progonom, molili su Jehovu za hrabrost. Što se tada dogodilo? Ispunili su se svetim duhom, što im je dalo snage da odvažno propovijedaju Božju poruku (Djela 4:18–31). I mi Jehovu molimo za mudrost i snagu kako bismo mogli svjedočiti unatoč progonu (Jak. 1:2–8). Uz Božji blagoslov i pomoć njegovog duha mi ustrajno propovijedamo. Ništa ne može zaustaviti djelo propovijedanja – ni snažno protivljenje ni okrutni progon. Kad nas progone, trebamo se usrdno moliti za sveti duh te za mudrost i hrabrost kako bismo mogli objavljivati dobru vijest (Luka 11:13).

14, 15. (a) Do čega je doveo progon “koji je započeo nakon Stjepanove smrti”? (b) Kako su u novije doba mnogi ljudi upoznali istinu u Sibiru?

¹⁴ Stjepan je odvažno svjedočio svojim neprijateljima prije nego što su ga ubili (Djela 6:5; 7:54–60). U to vrijeme započeo je “velik progon”, te su se svi učenici osim apostola rasijali po Judeji i Samariji. No to nije zaustavilo djelo propovijedanja. Filip je otišao u Samariju i ondje “počeo propovijedati o Kristu”, što je donijelo izvrsne rezultate (Djela 8:1–8, 14, 15, 25). Osim toga, izvještaj kaže: “Oni što su se raspršili zbog progona koji je započeo nakon Stjepanove smrti, došli su sve do Fenicije, Cipra i Antiohije, ali propovijedali su riječ samo Židovima. No kad su neki učenici s Cipra i iz Cirene došli u Antiohiju, počeli su razgovarati s ljudima koji su govorili grčki, objavljujući dobru vijest o Gospodinu Isusu” (Djela 11:19, 20). Dakle, u prvom stoljeću progon je pridonio širenju vijesti o Kraljevstvu.

¹⁵ U naše vrijeme nešto se slično dogodilo u bivšem Sovjetskom Savezu.  Na tisuće Jehovinih svjedoka bilo je prognano u Sibir, naročito tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća. Budući da su ih vlasti slale u razna mjesta, dobra vijest neprestano se širila tim ogromnim područjem. Tamošnji Jehovini svjedoci ne bi mogli sami pribaviti dovoljno novca da u tolikom broju otputuju u krajeve udaljene i do 10 000 kilometara kako bi ondje propovijedali dobru vijest! No same vlasti poslale su ih u taj daleki kraj. Jedan je brat rekao: “Na koncu je ispalo da su vlasti tisućama dobronamjernih ljudi u Sibiru omogućile da upoznaju istinu.”

16, 17. Kako izvještaj iz Djela apostolskih potvrđuje da je Jehova blagoslivljao djelo svjedočenja?

¹⁶ Nema sumnje u to da je Jehova blagoslivljao prve kršćane. Pavao i drugi propovjednici sadili su i zalijevali, “ali Bog je dao da raste” (1. Kor. 3:5, 6). Izvještaj iz Djela apostolskih potvrđuje da je doista došlo do porasta jer je Jehova blagoslivljao djelo svjedočenja. Naprimjer, u Djelima apostolskim 6:7 stoji da se “Božja riječ sve više širila i broj učenika u Jeruzalemu sve je više rastao”. Kako se dobra vijest sve više širila, “za skupštinu po cijeloj Judeji, Galileji i Samariji nastupilo [je] razdoblje mira u kojem je ona jačala. I skupština je služila Jehovi sa strahopoštovanjem i primala utjehu svetog duha, te je stalno rasla” (Djela 9:31).

¹⁷ U sirijskoj Antiohiji hrabri su propovjednici prenijeli dobru vijest i Židovima i ljudima koji su govorili grčki. U izvještaju stoji: “Jehovina ruka bila je s njima, pa su mnogi ljudi postali vjernici i povjerovali su u Gospodina” (Djela 11:21). Kasnije je u tom gradu došlo do još većeg porasta, jer Biblija kaže: “Jehovina riječ sve se više širila i broj učenika stalno je rastao” (Djela 12:24). A kad su Pavao i drugi dali temeljito svjedočanstvo mnogim ne-Židovima, Jehovina se riječ “sve više širila i postajala sve nadmoćnija” (Djela 19:20).

18, 19. (a) Kako znamo da je “Jehovina ruka” s nama? (b) Ispričaj iskustvo koje pokazuje da Jehova pomaže svom narodu.

¹⁸ “Jehovina ruka” sasvim je sigurno i s nama danas. To je razlog zašto toliko mnogo ljudi prihvaća istinu i krsti se u znak predanja Bogu. Osim toga, samo zahvaljujući Božjoj pomoći i blagoslovu mi uspijevamo izdržati snažno protivljenje – a ponekad i žestoki progon – te uspješno izvršavati svoju službu, kao što su to činili Pavao i drugi kršćani u prvom stoljeću (Djela 14:19–21). Jehova Bog uvijek je uz nas. Njegove “vječne ruke” pomažu nam u svim našim kušnjama (Pnz. 33:27). Imajmo na umu da Jehova zbog svog velikog imena nikad neće napustiti svoj narod (1. Sam. 12:22; Psal. 94:14).

¹⁹ Navedimo jedan primjer: Tijekom Drugog svjetskog rata nacisti su uhitili brata Haralda Abta zbog toga što je ustrajno propovijedao dobru  vijest i poslali ga u koncentracijski logor Sachsenhausen. U svibnju 1942. Gestapo je upao u kuću u kojoj je živjela njegova supruga Elsa te je odveo njihovu malu kćer, a nju je uhitio. Elsu su slali u razne logore. “Godine koje sam provela u njemačkim koncentracijskim logorima naučile su me nešto vrlo važno”, rekla je sestra Abt, “naime da nam Jehovin duh daje veliku snagu kad se nađemo u izuzetno teškim kušnjama! Prije nego što su me uhitili pročitala sam pismo jedne sestre koja je rekla da Jehovin duh daje poseban mir u teškim kušnjama. Mislila sam da malo pretjeruje. No kad sam i sama doživjela kušnje, shvatila sam da je bila u pravu. Jehova doista daje mir. Onaj tko to nije doživio teško to može zamisliti. No ja sam se u to uvjerila.”

20. Što je Pavao radio dok je bio u kućnom pritvoru i kako njegovo iskustvo može ohrabriti neku našu braću i sestre?

²⁰ Zadnji redak Djela apostolskih kaže da je Pavao revno propovijedao o Božjem kraljevstvu (Djela 28:31). Budući da je u Rimu bio u kućnom pritvoru, nije mogao svjedočiti od kuće do kuće. Ipak, svjedočio je svima koji su dolazili k njemu. Danas su neka naša draga braća i sestre zbog starosti ili bolesti vezani za kuću, a možda i za krevet, ili pak žive u domovima umirovljenika. Unatoč tome oni jako vole Boga i imaju žarku želju za svjedočenjem. Kad se molimo za njih, možemo zamoliti svog nebeskog Oca neka im pomogne da dođu u kontakt s ljudima koji imaju želju saznati nešto više o njemu i njegovim divnim obećanjima.

21. Zašto trebamo propovijedati s osjećajem hitnosti?

²¹ Većina nas može propovijedati od kuće do kuće, a i na druge načine sudjelovati u djelu činjenja učenika. Stoga dajmo sve od sebe kako bismo kao objavitelji dobre vijesti dali svoj doprinos djelu propovijedanja koje se vrši “do svih krajeva zemlje”. Taj se zadatak mora izvršavati s osjećajem hitnosti, jer se danas jasno vidi znak Kristove prisutnosti (Mat. 24:3–14). Zato ne smijemo gubiti vrijeme. Budimo “uvijek zaokupljeni Gospodinovim djelom”! (1. Kor. 15:58).

22. Što bismo trebali činiti dok čekamo Jehovin dan?

²² Dok čekamo da “dođe veliki Jehovin dan koji izaziva strahopoštovanje”, propovijedajmo dobru vijest vjerno i odvažno! (Joel 2:31). Sigurno ćemo pronaći još mnogo ljudi koji će poput Berejaca prihvatiti riječ s velikom gorljivošću (Djela 17:10, 11). Stoga propovijedajmo sve dok, simbolično govoreći, ne začujemo riječi: “Odlično, dobri i vjerni robe!” (Mat. 25:23). Budemo li danas revno sudjelovali u djelu činjenja učenika i u svemu ostali vjerni Jehovi, sigurno ćemo se cijelu vječnost radovati tome što smo imali jedinstvenu priliku temeljito svjedočiti o Božjem kraljevstvu!