1, 2. Na kakvo je putovanje Pavao trebao poći i o čemu je pritom možda razmišljao?

 NAKON što mu je Fest rekao: “Na cara si se prizvao, pred cara ćeš i ići”, apostol Pavao sigurno je puno razmišljao o tome kako će to utjecati na njegov život. Dotad je već dvije godine bio zatočen u tamnici i stoga je dugačko putovanje u Rim trebalo, ako ništa drugo, unijeti dašak promjene u njegov život (Djela 25:12). No Pavlova živa sjećanja na prijašnje plovidbe morem nisu uključivala samo krasne zalaske sunca i uživanje na morskom povjetarcu. Dok je razmišljao o putovanju na koje je trebao poći i suđenju pred rimskim carem, u misli su mu vjerojatno navirala mnoga ozbiljna pitanja.

² Pavao je često bio “u opasnostima na moru”, triput je doživio brodolom, a jednom je cijelu noć i cijeli dan proveo na otvorenom moru (2. Kor. 11:25, 26). Osim toga, ovo je putovanje trebalo biti posve drugačije od misionarskih putovanja na koja je išao kao slobodan čovjek. Sada je trebao putovati kao zatvorenik, a pred njim je bio izuzetno dugačak put – trebalo je prevaliti preko 3000 kilometara od Cezareje do Rima. Sigurno se pitao hoće li živ i zdrav stići u Rim, a ako i stigne, hoće li ga ondje dočekati smrtna presuda. Imajmo na umu da je Pavao trebao izaći pred čovjeka koji je u ono vrijeme bio najmoćniji vladar u Sotoninom svijetu.

3. Kako je Pavao gledao na svoj zadatak i što ćemo razmotriti u ovom poglavlju?

³ Nakon svega što si pročitao o Pavlu, bi li pretpostavio da se on u ovoj situaciji prepustio beznađu i očaju zbog onoga što ga je čekalo? Teško da bi Pavao tako reagirao! On je znao da će se suočiti s nevoljama, ali nije znao kakve će točno one biti. Stoga se sigurno nije pretjerano brinuo zbog nečega na što nije mogao utjecati i nije dozvolio da mu to oduzme radost koju mu je donosila njegova služba (Mat. 6:27, 34). Znao je da Jehova želi da on iskoristi svaku priliku kako bi dobru vijest o Božjem kraljevstvu propovijedao drugima, pa čak i vladarima (Djela 9:15). Odlučio je u potpunosti izvršiti svoj zadatak, što god da se dogodilo. Nije li to i naš cilj? Razmotrimo kako je teklo to značajno putovanje i razmišljajmo o poukama koje možemo izvući iz tog izvještaja.

4. Kakvim je brodom Pavao krenuo na put u Rim i tko je pošao s njim?

⁴ Pavao i još neki zatvorenici bili su predani rimskom stotniku Juliju,  koji je odlučio ukrcati se s njima na trgovački brod koji je u Cezareju došao iz Adramitija, luke na zapadnoj obali Male Azije, smještene nasuprot Mitileni, gradu na otoku Lezbosu. Brod je trebao najprije otploviti na sjever, a zatim skrenuti prema zapadu. Putem je u nekim mjestima trebao pristati kako bi posada istovarila i utovarila teret. Takvi brodovi nisu bili namijenjeni za prijevoz putnika, a naročito ne zatvorenika. (Vidi okvir “ Putovanje morem i trgovački brodovi”.) Na svu sreću, Pavao na tom brodu nije bio jedini kršćanin koji je putovao s grupom zločinaca. S njim su bila još barem dva njegova suvjernika – Aristarh i Luka, koji je, naravno, napisao izvještaj o tom putovanju. Ne znamo jesu li ta dva vjerna Pavlova suputnika morala za sebe platiti troškove putovanja ili su pošla s njim u svojstvu njegovih slugu (Djela 27:1, 2).

5. Koju je priliku Pavao dobio u Sidonu i što mi učimo iz tog izvještaja?

⁵ Nakon što su jedan dan proveli na moru i prevalili oko 110 kilometara u pravcu sjevera, brod je pristao u Sidonu, na sirijskoj obali. Julije očito nije s Pavlom postupao kao sa zločincem, možda zato što je Pavao bio rimski građanin kojem još nije bila dokazana krivica (Djela 22:27, 28; 26:31, 32). Dopustio je Pavlu da siđe s broda i posjeti svoju braću i sestre u vjeri. Oni su sigurno bili jako radosni što su se mogli pobrinuti za Pavla i pomoći mu nakon što je toliko vremena proveo u zatvoru. Razmisli u kojim bi prilikama i ti mogao nekome ukazati gostoprimstvo i zauzvrat primiti ohrabrenje (Djela 27:3).

6–8. Kako je izgledalo Pavlovo putovanje od Sidona do Knida i kome je Pavao nesumnjivo propovijedao?

⁶ Brod je iz Sidona krenuo u pravcu sjevera ploveći uz obalu. Prošao je uz obalu Cilicije, blizu Pavlovog rodnog grada Tarza. Luka nije naveo gdje su sve putem pristali, no spomenuo je zloslutnu pojedinost da je “puhao nepovoljan vjetar” (Djela 27:4, 5). Ipak, možemo pretpostaviti da je Pavao iskoristio svaku priliku za propovijedanje dobre vijesti. Sigurno je svjedočio ostalim  zatvorenicima i drugima koji su bili na brodu, naprimjer mornarima i vojnicima, a i ljudima što ih je susreo u lukama u koje je brod pristao. Da li i mi propovijedamo kad god nam se za to pruži prilika?

⁷ S vremenom je brod stigao u Miru, luku na južnoj obali Male Azije. Ondje su se Pavao i ostali morali ukrcati na drugi brod, koji ih je trebao odvesti do njihovog konačnog odredišta – Rima (Djela 27:6). U ono doba Egipat je Rim opskrbljivao žitom, a egipatski brodovi koji su prevozili žito pristajali su u Miri. Julije je našao jedan takav brod te je na njega ukrcao svoje vojnike i zatvorenike. Taj je brod morao biti puno veći od onog prvog. Prevozio je veliku količinu žita te 276 ljudi – posadu, vojnike i zatvorenike, a vjerojatno i neke druge putnike koji su išli u Rim. Kad se Pavao našao na tom brodu, njegovo se područje za svjedočenje očigledno povećalo, a on je nesumnjivo iskoristio tu priliku.

⁸ Brod je zatim pristao u Knidu, na jugozapadu Male Azije. Uz povoljan vjetar brodovi su tu udaljenost mogli prijeći za otprilike jedan dan. Međutim, Luka je napisao: “Danima smo sporo plovili i jedva došli do Knida” (Djela 27:7a). Uvjeti za plovidbu očito su se pogoršali. (Vidi okvir “ Nepovoljan vjetar na Sredozemnom moru”.) Zamisli kako je bilo ljudima na tom brodu dok su se borili s jakim vjetrom i velikim valovima.

9, 10. Kakvi su se problemi pojavili nakon što je brod isplovio iz Knida?

⁹ Kapetan broda namjeravao je iz Knida otploviti na zapad, ali Luka je napisao da zbog vjetra nisu mogli zadržati smjer (Djela 27:7b). Kad se brod udaljio od kopna, nije ga više nosila priobalna morska struja. Zatim se na njega obrušio snažan sjeverozapadni vjetar koji ga je odnio na jug, i to možda velikom brzinom. Kao što su na početku putovanja zbog nepovoljnog vjetra plovili u zavjetrini Cipra, tako su se sada morali skloniti u zavjetrinu Krete. Naime, kad je brod prošao pored rta Salmone na istoku Krete, situacija se malo popravila. Zašto? Ploveći uz južnu stranu Krete, brod se našao u zavjetrini, tako da je bio donekle zaštićen od snažnog vjetra. Ljudi na brodu zacijelo su osjetili veliko olakšanje. No posada je sigurno znala da, dok se god nalaze na moru, imaju razloga za zabrinutost jer se bližila zima.

¹⁰ Luka je spomenuo jedan važan detalj: “Uz velike teškoće plovili smo uz obalu [Krete] te stigli do mjesta koje se zove Dobra Pristaništa.” Čak i u zavjetrini tog velikog otoka bilo je teško upravljati brodom. No na koncu su se uspjeli usidriti u nekom malom zaljevu, koji se vjerojatno nalazio u području gdje se obala povlači prema sjeveru. Koliko su dugo ostali ondje? Luka je napisao: “Prošlo je mnogo vremena.” No vrijeme im nije išlo na ruku. S dolaskom jeseni plovidba je postajala sve opasnija (Djela 27:8, 9).

11. Što je Pavao savjetovao ljudima na brodu, no što su oni učinili?

¹¹ Neki su putnici možda upitali Pavla za savjet zbog toga što je on  imao iskustva u plovidbi Sredozemnim morem. On je preporučio da brod ostane u luci. Rekao je da će u protivnom “plovidba nesretno završiti” te je dodao: “Nećemo izgubiti samo teret i brod nego će u opasnosti biti i naši životi.” Međutim, kormilar i vlasnik broda htjeli su nastaviti plovidbu, možda zato što su smatrali nužnim naći neko sigurnije pristanište. Uvjerili su Julija da bi trebali poći dalje, a većina je smatrala da bi bilo najbolje da otplove do Feniksa, grada koji se nalazio nešto zapadnije na obali Krete. Feniks je možda imao veću i bolju luku u kojoj su mogli ostati preko zime. Kad je zapuhao blag južni vjetar, zaključili su da će moći ostvariti svoj naum, pa je brod isplovio (Djela 27:10–13).

12. U kakvim se opasnostima brod našao nakon što je isplovio s Krete i što su mornari poduzeli kako bi izbjegli brodolom?

¹² Uskoro su ponovno nastupile nevolje – “na otok se obrušio olujni sjeveroistočnjak”. Nakratko su našli zaklon iza “nekog malog otoka koji se zove Kauda”, a nalazio se oko 65 kilometara od Dobrih Pristaništa. Međutim, brod je još uvijek bio u opasnosti da ga vjetar odnese na jug i razbije o pješčane sprudove na afričkoj obali. Iz straha da se to ne dogodi mornari su na palubu podignuli čamac što ga je brod vukao za sobom. Pritom su se jako namučili jer je čamac vjerojatno bio pun vode. Potom su konopima potpasali brod kako se ne bi raspao. Zatim su spustili jedra i pokušavali držati brod usmjeren prema vjetru kako bi se probili kroz oluju. Mora da je to bilo strašno iskustvo! No ništa što su poduzeli nije bilo dovoljno, jer ih je oluja i dalje “silovito bacala amo-tamo”. Treći dan bacili su brodsku opremu u more, vjerojatno zato da ne bi potonuli (Djela 27:14–19).

13. Kakve su okolnosti za vrijeme oluje vjerojatno vladale na brodu kojim je Pavao putovao?

¹³ Na brodu je sigurno zavladao silan strah. Međutim, Pavao i njegovi suradnici bili su hrabri. Gospodin Isus ranije je zajamčio Pavlu da će on svjedočiti u Rimu, a kasnije mu je, kao što ćemo vidjeti, anđeo ponovio to obećanje (Djela 19:21; 23:11). Ipak, oluja je dva tjedna bjesnjela dan i noć. Zbog neprekidne kiše i gustih oblaka koji su zaklanjali Sunce i zvijezde kormilar nije ni po čemu mogao utvrditi gdje se brod nalazi niti kamo ga more nosi. Nije bilo moguće čak niti normalno jesti, a vjerojatno nikome i nije bilo do jela zbog hladnoće, kiše, mučnine i straha!

14, 15. (a) Zašto je Pavao ljudima na brodu spomenuo da ih je upozorio neka ne isplovljavaju s Krete? (b) Što učimo iz toga što je Pavao ljudima na brodu prenio Jehovinu poruku koja im je pružila nadu?

¹⁴ Tada se Pavao obratio ljudima. Spomenuo je da im je ranije rekao neka ne isplovljavaju, ali time im nije htio predbacivati zbog njihove prijašnje odluke. Samo im je htio skrenuti pažnju na to da je razvoj događaja pokazao da su ga trebali poslušati. Zatim je rekao: “Sada vas molim da budete hrabri jer nitko od vas neće stradati, samo ćemo izgubiti brod” (Djela 27:21, 22). Te su ih riječi sigurno utješile. Zacijelo je i samom Pavlu bilo jako drago što mu je Jehova rekao da će svi preživjeti te je mogao  ljudima pružiti nadu. Važno je da uvijek imamo na umu da je Jehovi stalo do svakog ljudskog života – njemu je svaki čovjek važan. Apostol Petar je napisao: “Jehova (...) ne želi da itko pogine, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petr. 3:9). Stoga je izuzetno važno da što većem broju ljudi prenesemo Jehovinu poruku koja pruža nadu u bolju budućnost! U pitanju su dragocjeni ljudski životi.

¹⁵ Pavao je vrlo vjerojatno mnogima na tom brodu već bio svjedočio o nadi “u ispunjenje obećanja koje je Bog dao” (Djela 26:6; Kol. 1:5). No sada kad im je prijetio brodolom, Pavao im je mogao pružiti i nadu da će preživjeti. Rekao je: “Ove mi se noći ukazao anđeo Boga kojem pripadam i kojem služim te mi rekao: ‘Ne boj se, Pavle! Ti moraš stati pred cara, a Bog će radi tebe spasiti sve one koji plove s tobom.’” Zatim ih je potaknuo: “Zato, samo hrabro! Vjerujem Bogu, bit će upravo onako kako mi je anđeo rekao. Ali moramo se nasukati na neki otok” (Djela 27:23–26).

16, 17. (a) U kojoj je prilici Pavao uputio molitvu Bogu i kako je to djelovalo na ljude na brodu? (b) Kako su se Pavlove riječi obistinile?

¹⁶ Nakon što su u strahu proveli dva tjedna, tijekom kojih je vjetar odnio brod otprilike 870 kilometara na zapad, mornari su naslutili da se  približavaju kopnu, možda tako što su čuli da valovi udaraju o obalu. S krme su spustili sidra da more ne bi odnijelo brod i da bi pramac usmjerili prema kopnu kako bi brod nasukali na obalu. Zatim su pokušali pobjeći s broda, ali vojnici su ih u tome spriječili. Pavao je rekao stotniku i vojnicima: “Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, nećete se spasiti!” Budući da je brod sada bio mirniji, Pavao je sve potaknuo da nešto pojedu, zajamčivši im ponovno da će preživjeti. Zatim je “pred svima uputio zahvalu Bogu” (Djela 27:31, 35). Time što je uputio zahvalnu molitvu pružio je dobar primjer Luki i Aristarhu, a i današnjim kršćanima. Da li tvoje javne molitve drugima pružaju ohrabrenje i donose im utjehu?

¹⁷ Nakon Pavlove molitve “svi su se ohrabrili te su i sami počeli jesti” (Djela 27:36). Nakon toga su dodatno rasteretili brod tako što su u more bacili žito kako bi brod imao plići gaz i lakše se približio obali. Kad je svanuo dan, mornari su odsjekli sidra i otpustili užad vesala za kormilarenje te podigli malo prveno jedro da bi barem donekle mogli upravljati brodom i nasukati ga na kopno. Potom se pramac zabio u pješčani ili muljeviti sprud, a veliki su valovi počeli lomiti krmu. Neki su vojnici htjeli pobiti zatvorenike kako nitko od njih ne bi pobjegao, ali Julije to nije dopustio. Svima je rekao neka zaplivaju prema obali ili neka se uhvate za daske i druge stvari s broda pa na njima doplivaju do obale. Pavlove su se riječi obistinile – svih je 276 ljudi preživjelo. Da, svi su stigli živi na kopno. No gdje su se nalazili? (Djela 27:44).

18–20. Kako su Maltežani iskazali brodolomcima “nesvakidašnju ljubaznost” i kakvo je čudo Bog učinio?

¹⁸ Ispostavilo se da se brodolomci nalaze na otoku Malti, južno od Sicilije. (Vidi okvir “ Na kojem je otoku Pavao doživio brodolom?”) Stanovnici  tog otoka, koji su govorili drugim jezikom, iskazali su im “nesvakidašnju ljubaznost” (Djela 28:2). Naložili su vatru za te mokre i promrzle strance koji su doplivali do njihove obale. Brodolomcima je vatra pomogla da se ugriju iako je bilo hladno i padala je kiša. A tada se dogodilo čudo.

¹⁹ Pavao je htio pomoći te je nakupio naramak granja i stavio ga na vatru. No tada je iz granja izašla otrovnica i ugrizla ga te ostala visjeti na njegovoj ruci. Maltežani su pomislili da ga bogovi kažnjavaju za kakvo zlodjelo. a

²⁰ Otočani koji su vidjeli kako je Pavla ugrizla zmija očekivali su da će mu ruka nateći. Izraz “nateći” prijevod je grčke riječi za koju jedan priručnik kaže da je “medicinski izraz”. Posve je razumljivo da je liječnik Luka upotrijebio takav izraz (Djela 28:6; Kol. 4:14). Međutim, Pavao je otresao otrovnicu s ruke i ništa mu se nije dogodilo.

21. (a) Koji primjeri pokazuju da je u svom izvještaju Luka naveo precizne informacije? (b) Koja je čuda Pavao učinio i kako je to utjecalo na Maltežane?

²¹ U tom je kraju živio bogati zemljoposjednik Publije. Moguće je da je on bio glavni rimski dužnosnik na Malti. Luka ga je opisao kao “upravitelja otoka”, a upravo se ta titula nalazi na dva pronađena malteška natpisa iz onog vremena. On je gostoljubivo primio Pavla i njegove suradnike te su tri dana ostali kod njega. No Publijev je otac bio bolestan. Luka je i njegovo zdravstveno stanje opisao vrlo precizno. Napisao je da je Publijevog oca mučila “vrućica i teška crijevna bolest, pa je ležao u krevetu”. Pavao se pomolio i položio ruke na njega, i čovjek je ozdravio. Otočani su bili toliko zadivljeni tim čudom da su Pavlu dovodili svoje bolesnike kako bi ih izliječio te su njega i njegove suradnike opskrbili svime što im je bilo potrebno (Djela 28:7–10).

22. (a) Što je jedan profesor rekao o Lukinom izvještaju o putovanju u Rim? (b) Što ćemo razmatrati u idućem poglavlju?

²² Izvještaj o Pavlovom putovanju koji smo razmotrili u ovom poglavlju sadrži mnoštvo detaljnih informacija. Jedan je profesor rekao: “Lukin izvještaj (...) ističe se kao jedan od najživopisnijih pripovjednih dijelova Biblije. Pojedinosti koje je naveo o plovidbi morem u prvom stoljeću i uvjetima koji su vladali na istočnom dijelu Sredozemnog mora toliko su precizno i podrobno opisane da su se (...) vjerojatno temeljile na pisanom dnevniku.” Lako je moguće da je Luka zapisivao razne pojedinosti dok je pratio Pavla na putovanju. Ako je to činio, onda je i na zadnjem dijelu putovanja sigurno puno toga zapisao. Što se s Pavlom dogodilo kad je konačno stigao u Rim? Pogledajmo.