1, 2. Po čemu se putovanje Barnabe i Savla razlikovalo od prijašnjih misionarskih putovanja i kako je njihova služba utjecala na ispunjenje riječi iz Djela apostolskih 1:8?

 BIO je to uzbudljiv dan za skupštinu u Antiohiji. Između svih proroka i učitelja koji su bili u toj skupštini, sveti duh je Barnabu i Savla izabrao da odnesu dobru vijest u daleke krajeve a (Djela 13:1, 2). Istina, kršćanska skupština i prije je slala neku braću da propovijedaju u drugim područjima, ali uglavnom onamo gdje su neki već prihvatili kršćanstvo (Djela 8:14; 11:22). Međutim, Barnaba i Savao – a s njima i Ivan Marko, koji im je trebao biti pomoćnik – bili su poslani u krajeve u kojima većina ljudi još nije čula dobru vijest.

² Oko 14 godina ranije Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Svjedočit ćete o meni u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji i do svih krajeva zemlje” (Djela 1:8). Imenovanje Barnabe i Savla za misionare znatno je pridonijelo ispunjenju Isusovih proročanskih riječi. b

3. Zbog čega je u prvom stoljeću bilo naporno ići na daleka putovanja?

³ Zahvaljujući suvremenim prijevoznim sredstvima, kao što su automobili i avioni, ljudi danas mogu prijeći velike udaljenosti za samo sat ili dva. No u prvom stoljeću nije bilo tako. Tada se kopnom uglavnom putovalo pješice, i to često preko neravnog terena. Na dan se obično prelazilo svega 30 kilometara, a putovanje je bilo vrlo iscrpljujuće! c Stoga su Barnaba i Savao, iako su nesumnjivo jedva čekali da krenu  na put, sigurno bili svjesni da će taj zadatak od njih zahtijevati mnogo napora i samopožrtvovnosti (Mat. 16:24).

4. (a) Na koji su način Barnaba i Savao izabrani i kako su braća reagirala na njihovo imenovanje? (b) Kako možemo pružiti podršku onima koji dobiju određena teokratska zaduženja?

⁴ No zašto je sveti duh dao uputu da upravo Barnabu i Savla treba odvojiti da izvrše zadatak? (Djela 13:2). Biblija o tome ne govori. No znamo da su bili izabrani po uputi svetog duha. U Bibliji nema nikakvih naznaka o tome da se proroci i učitelji u Antiohiji nisu složili s tom odlukom. Naprotiv, oni su u potpunosti, bez imalo zavisti, poduprli imenovanje Barnabe i Savla. Izvještaj kaže da su “postili i molili se”, a zatim “položili (...) ruke na njih i poslali ih na put”. Zamisli kako su se Barnaba i Savao osjećali zbog takve reakcije njihove braće (Djela 13:3). I mi bismo trebali pružati podršku onima koji dobiju teokratska zaduženja, što uključuje i one koji su imenovani za skupštinske nadglednike. Umjesto da im zavidimo na zaduženjima koja su dobili, postupimo po savjetu: “Iskazujte im izuzetno cijenjenje i ljubav zbog njihovog rada” (1. Sol. 5:13).

5. Opiši što je sve uključivalo svjedočenje na Cipru.

⁵ Nakon što su pješice stigli u Seleuciju, luku koja se nalazila blizu Antiohije, Barnaba i Savao brodom su krenuli na otok Cipar, na put dug  oko 200 kilometara. d Budući da je Barnaba bio rodom s Cipra, sigurno je silno želio objaviti dobru vijest ljudima iz svog zavičaja. Kad su stigli u Salaminu, grad na istočnoj obali otoka, nisu gubili vrijeme. Odmah su počeli “objavljivati Božju riječ u židovskim sinagogama” e (Djela 13:5). Barnaba i Savao prošli su cijeli otok i vjerojatno svjedočili u većim mjestima na koja su naišli. Ovisno o tome kojim su putem išli, moguće je da su ti misionari propješačili čak 160 kilometara!

6, 7. (a) Tko je bio Sergije Pavao i zašto ga je Barjesus pokušao odvratiti od dobre vijesti? (b) Što je Savao poduzeo kako bi osujetio Barjesusove namjere?

⁶ Ciprani su u prvom stoljeću štovali lažne bogove. Barnaba i Savao mogli su to jasno vidjeti kad su stigli u Paf, koji se nalazio na zapadnoj obali Cipra. Ondje su sreli “Židova po imenu Barjesus, koji je bio vračar i lažni prorok. On je bio s prokonzulom Sergijem Pavlom, razboritim čovjekom.” f U prvom stoljeću mnogi ugledni i obrazovani Rimljani – čak i Sergije Pavao, kojeg Biblija naziva “razboritim čovjekom” – često su se obraćali vračarima ili astrolozima kako bi im oni pomogli pri donošenju važnih odluka. No Sergije Pavao zainteresirao se za vijest o Kraljevstvu te je “žarko želio čuti Božju riječ”. To se nije svidjelo Barjesusu, poznatom i po imenu Elima, kojim se služio u poslu, a koje znači “vračar” (Djela 13:6–8).

⁷ Barjesus se protivio vijesti o Kraljevstvu. Shvatio je da mora “spriječiti prokonzula da prihvati vjeru” ako želi zadržati svoj utjecajni položaj što ga je imao kao njegov savjetnik (Djela 13:8). No Savao nije htio dopustiti da neki vračar odvrati Sergija Pavla od dobre vijesti. Što je  učinio? U izvještaju stoji: “Tada se Savao, zvan i Pavao, ispunio svetim duhom, oštro ga pogledao i rekao: ‘Sine Đavlov, ti si varalica i zlotvor najgore vrste, neprijatelj svake pravednosti! Dokle ćeš iskrivljavati Jehovine prave puteve? Evo, udarit će te Jehovina ruka, pa ćeš oslijepjeti i neko vrijeme nećeš vidjeti sunca.’ I odmah mu je oči prekrila gusta magla i tama te je tapkao uokolo tražeći nekoga da ga vodi za ruku.” g Do čega je dovelo to čudo? “Kad je prokonzul vidio što se dogodilo, postao je vjernik jer je bio zadivljen Jehovinim učenjem” (Djela 13:9–12).

8. Kako se možemo ugledati na Pavla, koji je odvažno svjedočio?

⁸ Pavao se nije uplašio Barjesusa. Isto tako, ni mi ne smijemo ustuknuti pred protivnicima koji nastoje potkopati vjeru onih koji pokazuju zanimanje za vijest o Kraljevstvu. Naravno, moramo paziti da naše riječi “uvijek budu ljubazne, začinjene solju” (Kol. 4:6). Međutim, ne bismo se smjeli ustezati od svjedočenja zainteresiranim osobama samo zato da izbjegnemo sukob. A ne bismo smjeli ni dozvoliti da nas strah spriječi da razotkrivamo pogreške krive religije, koja iskrivljuje “Jehovine prave puteve”, kao što je to činio i Barjesus (Djela 13:10). Poput Pavla, odvažno objavljujmo istinu i nastojmo zainteresirati ljude iskrena srca. Iako nam Jehova možda neće pružati podršku na tako očit način kao u Pavlovom slučaju, možemo biti uvjereni u to da će on pomoću svog svetog duha privući dostojne k istini (Ivan 6:44).

9. Kako su Pavao i Barnaba pružili dobar primjer onima koji danas predvode skupštinu?

⁹ Izgleda da je došlo do određene promjene nakon što su Barnaba i Pavao otišli iz Pafa i isplovili prema Pergi, koja je bila udaljena 250 kilometara,  a nalazila se na obali Male Azije. U Djelima apostolskim 13:13 piše da su na put krenuli “Pavao i njegovi suradnici”. Te riječi upućuju na zaključak da je Pavao počeo predvoditi tu malu grupu misionara. No ništa ne ukazuje na to da mu je Barnaba zbog toga zavidio. Naprotiv, njih su dvojica i dalje zajednički izvršavala zadatak koji im je Bog povjerio. Na taj su način pružili dobar primjer onima koji danas predvode skupštinu. Kršćani se ne natječu tko će biti istaknutiji, nego uvijek imaju na umu da je Isus svojim sljedbenicima rekao: “Vi ste svi braća”, te je dodao: “Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko je ponizan, bit će uzvišen” (Mat. 23:8, 12).

10. Opiši kako je izgledao put iz Perge u pizidijsku Antiohiju.

¹⁰ Kad su stigli u Pergu, Ivan Marko napustio je Pavla i Barnabu te se vratio u Jeruzalem. U Bibliji nije naveden razlog njegovog iznenadnog odlaska. Pavao i Barnaba iz Perge su se uputili u pizidijsku Antiohiju, grad u provinciji Galaciji. Nije bilo lako doći do tog grada jer se nalazio na nadmorskoj visini od oko 1100 metara, a planinski putevi koji su vodili do njega bili su vrlo strmi i opasni. Osim toga, bili su poznati po čestim napadima razbojnika. A povrh svega, Pavao je u to vrijeme vjerojatno imao zdravstvenih problema. h

11, 12. Što je Pavao rekao kako bi ljude u sinagogi u pizidijskoj Antiohiji zainteresirao za istinu?

¹¹ U pizidijskoj Antiohiji Pavao i Barnaba u subotu su došli u sinagogu. U izvještaju stoji: “Nakon javnog čitanja Zakona i Prorokā predstojnici sinagoge poručili su im: ‘Braćo, ako imate koju riječ ohrabrenja za narod, recite!’” (Djela 13:15). Nato je Pavao ustao i obratio se prisutnima.

 ¹² Oslovio ih je riječima: “Izraelci i vi ostali koji se bojite Boga” (Djela 13:16). Njegovi slušatelji bili su Židovi i obraćenici na židovsku vjeru. Što je Pavao rekao kako bi ih zainteresirao za istinu, budući da oni nisu priznavali Isusovu ulogu u izvršenju Božjeg nauma? Najprije je spomenuo neke događaje iz povijesti židovskog naroda. Naveo je da je Jehova “uzvisio (...) taj narod dok su bili došljaci u Egiptu” te da ih je nakon oslobođenja iz Egipta 40 godina “podnosio (...) u pustinji”. Također je rekao da su Izraelci zaposjeli Obećanu zemlju te da im je Jehova dao “zemlju u nasljedstvo” (Djela 13:17–19). Neki smatraju da se Pavao u tom govoru osvrnuo na neke odlomke iz Svetog pisma koji su se kratko prije toga javno čitali u sklopu subotnjeg bogoslužja. Ako je to gledište točno, onda je taj događaj još jedan dokaz da je Pavao “svima (...) bio sve” (1. Kor. 9:22).

13. Kako možemo ljude kojima propovijedamo zainteresirati za istinu?

¹³ I mi se trebamo truditi da ljude kojima propovijedamo zainteresiramo za istinu. Naprimjer, ako znamo koje je vjere osoba s kojom razgovaramo, to nam može pomoći da izaberemo temu koja će njoj biti zanimljiva. Osim toga, možemo citirati retke iz Biblije koji bi joj mogli biti poznati. Moglo bi biti korisno da osoba s kojom razgovaramo pročita retke iz svoje Biblije. Razmišljaj o tome kako možeš potaknuti ljude da požele upoznati Jehovu.

14. (a) Kako je Pavao u svom govoru prešao na temu o Isusu i na što je upozorio svoje slušatelje? (b) Kako je narod reagirao na Pavlov govor?

¹⁴ Pavao je zatim naveo da je iz loze izraelskih kraljeva potekao spasitelj, Isus, čiji je dolazak najavio Ivan Krstitelj. Potom je opisao kako je Isus bio ubijen te je rekao da ga je Bog podignuo iz mrtvih (Djela 13:20–37). “Stoga znajte”, nastavio je Pavao, “da vam se po njemu objavljuje oproštenje grijeha i da je po njemu svatko tko vjeruje proglašen nedužnim.” Nakon toga svoje je slušatelje upozorio: “Pazite da vam se ne dogodi ono što je rečeno u Prorocima: ‘Gledajte, vi koji ste puni prezira! Čudite se i nestanite, jer u vaše dane činim ono u što ne biste povjerovali čak ni kad bi vam netko o tome sve rekao.’” Reakcija slušatelja bila je izvanredna. “Narod ih je molio da im o tome govore iduće subote”, stoji u izvještaju. Osim toga, nakon što je skup u sinagogi bio raspušten, “mnogi Židovi i bogobojazni obraćenici na židovsku vjeru pošli su za Pavlom i Barnabom” (Djela 13:38–43).

15. Što se dogodilo u subotu nakon Pavlovog govora?

¹⁵ Iduće subote “gotovo cijeli grad” skupio se kako bi slušao Pavla. Međutim, to nije bilo po volji nekim Židovima, koji su “bogohulnim riječima počeli proturječiti Pavlu”. On i Barnaba hrabro su im rekli: “Božja  riječ trebala se najprije objaviti vama. No budući da je vi odbacujete i ne smatrate sebe vrijednima vječnog života, mi odlazimo neznabošcima. Jer Jehova nam je ovako zapovjedio: ‘Postavio sam te za svjetlo narodima, da objavljuješ spasenje do svih krajeva zemlje’” (Djela 13:44–47; Iza. 49:6).

16. Kako su Židovi reagirali na snažne riječi Pavla i Barnabe, a kako su njih dvojica reagirali na protivljenje?

¹⁶ Te su riječi obradovale ljude iz drugih naroda koji su slušali Pavla i Barnabu te su “svi koji su ispravno gledali na vječni život postali (...) vjernici” (Djela 13:48). Ubrzo se Jehovina riječ pronijela po cijelom tom kraju. No reakcija Židova bila je posve drugačija. Nakon što su im misionari rekli da je Božja poruka bila objavljena najprije Židovima, dali su im do znanja da su oni zapravo odbacili Mesiju i da ih zato čeka Božja kazna. Zbog toga su Židovi “nahuškali ugledne i pobožne žene te istaknute muškarce u tom gradu, pa su oni počeli progoniti Pavla i Barnabu i otjerali su ih iz svog kraja”. Kako su Pavao i Barnaba na to reagirali? “Tada su oni otresli prašinu sa svojih nogu kao znak da su ih upozorili te su otišli u Ikonij.” Je li to bio kraj kršćanstva u pizidijskoj Antiohiji? Nikako ne! Učenici koji su ostali u tom gradu i dalje su “puni radosti i svetog duha” služili Bogu (Djela 13:50–52).

17–19. Kako možemo oponašati dobar primjer Pavla i Barnabe i kako nam to može pomoći da ostanemo radosni?

¹⁷ Način na koji su ti vjerni kršćani reagirali na protivljenje pruža nam važnu pouku. Ni mi danas ne prestajemo propovijedati čak ni kad nas istaknuti ljudi ovoga svijeta pokušavaju spriječiti da objavljujemo dobru vijest. Zapazi i što su Pavao i Barnaba učinili kad ih stanovnici Antiohije nisu htjeli slušati. Oni su “otresli prašinu sa svojih nogu”, što nije bio znak ljutnje, nego su tom gestom pokazali da nisu odgovorni za ono što će snaći te ljude. Ti su misionari znali da zapravo ne mogu utjecati na to kako će drugi reagirati na njihovu poruku. No mogli su nastaviti propovijedati. Zato su otišli u Ikonij.

¹⁸ No što je bilo s učenicima koji su ostali u pizidijskoj Antiohiji? Istina, bili su okruženi neprijateljski raspoloženim ljudima. Međutim, njihova radost nije ovisila o tome kako ljudi reagiraju na istinu. Isus je rekao: “Sretni su oni koji slušaju Božju riječ i postupaju po njoj!” (Luka 11:28). A ti su učenici upravo to i činili.

¹⁹ Poput Pavla i Barnabe, uvijek imajmo na umu da smo dužni propovijedati dobru vijest. Ljudi sami odlučuju hoće li nas slušati ili neće. Ako oni kojima propovijedamo ne prihvaćaju dobru vijest, primjer kršćana iz prvog stoljeća može nas ohrabriti. Budemo li cijenili istinu i prihvaćali vodstvo svetog duha, i mi možemo ostati radosni, čak i kad se suočimo s protivljenjem (Gal. 5:18, 22).