1, 2. Kakav je učinak imao pokušaj da se zaustavi propovijedanje u prvom stoljeću?

 KRŠĆANE se počelo žestoko progoniti. Biblija kaže da se Savao okomio na skupštinu, a taj izraz u izvornom grčkom jeziku ukazuje na brutalno zlostavljanje (Djela 8:3). Učenici su se razbježali, te je nekima možda izgledalo da će Savao uspjeti u svojoj namjeri da iskorijeni kršćanstvo. Međutim, kad su se kršćani rasijali po Carstvu, stvari su krenule neočekivanim tokom. Što se dogodilo?

² Učenici koji su otišli iz Jeruzalema počeli su objavljivati “dobru vijest, Božju riječ”, u krajevima u koje su pobjegli (Djela 8:4). Zamisli, ne samo da progonstvo nije uspjelo zaustaviti propovijedanje dobre vijesti nego je čak pridonijelo njezinom širenju! Prisilivši učenike da napuste svoj dom, progonitelji su nesvjesno omogućili da dobra vijest o Kraljevstvu dopre u daleke krajeve. Kao što ćemo vidjeti, nešto slično dogodilo se i u naše vrijeme.

3. (a) Tko je bio Filip? (b) Zašto većina ljudi u Samariji u to vrijeme još nije čula dobru vijest, no što je Isus prorekao u vezi s propovijedanjem na tom području?

³ Jedan od učenika “koji su se raspršili” bio je Filip a (Djela 8:4; vidi okvir “ Filip – propovjednik dobre vijesti”). On je otišao u Samariju, grad u kojem većina ljudi dotad još nije čula dobru vijest. Naime, Isus je jednom prilikom rekao svojim apostolima: “Ne ulazite ni u jedan samarićanski grad, nego idite k izgubljenim ovcama izraelskog naroda” (Mat. 10:5, 6). No Isus je znao da će Samarićani jednog dana dobiti temeljito svjedočanstvo, jer je prije svog odlaska na nebo rekao: “Svjedočit ćete o meni u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji i do svih krajeva zemlje” (Djela 1:8).

4. Kako su Samarićani reagirali na Filipovo propovijedanje i što je možda utjecalo na njihovu reakciju?

 ⁴ Filip je ustanovio da je Samarija zrela za duhovnu žetvu (Ivan 4:35). Dobra vijest bila je pravo osvježenje za Samarićane, a nije teško razumjeti zašto je tako djelovala na njih. Židovi su izbjegavali svaki kontakt sa Samarićanima, a mnogi su ih čak i prezirali. Međutim, Samarićani su uvidjeli da je dobra vijest upućena svim ljudima bez razlike te da je posve drugačija od uskogrudnih gledišta koja su imali farizeji. Time što je revno i nepristrano svjedočio Samarićanima, Filip je pokazao da on, za razliku od onih koji su ih prezirali, nema predrasuda prema njima. Stoga nije ništa neobično što je mnoštvo Samarićana pažljivo slušalo Filipa dok im je svjedočio (Djela 8:6).

5–7. Navedi primjere koji pokazuju da je progon kršćana pridonio širenju dobre vijesti.

⁵ Kao ni u prvom stoljeću, progon ni danas ne uspijeva spriječiti Božje sluge da propovijedaju. Kad progonitelji prisile kršćane da napuste svoje boravište – bilo tako da ih bace u zatvor bilo tako da ih primoraju da odu u drugu zemlju – time često omoguće da se dobra vijest propovijeda ljudima na nekom drugom području. Naprimjer,  tijekom Drugog svjetskog rata Jehovini svjedoci imali su priliku dati izvanredno svjedočanstvo u nacističkim koncentracijskim logorima. Jedan Židov koji je u logoru upoznao Jehovine svjedoke rekao je: “Nepokolebljivost logoraša koji su bili Jehovini svjedoci uvjerila me da se njihova vjera temelji na Svetom pismu, pa sam i ja postao Jehovin svjedok.”

⁶ U nekim su slučajevima čak i progonitelji čuli dobru vijest i prihvatili istinu. Naprimjer, kad je brat Franz Desch bio prebačen u koncentracijski logor Gusen u Austriji, imao je priliku proučavati Bibliju s jednim časnikom SS-a. Zamisli koliko su samo njih dvojica bili radosni kad su se nekoliko godina kasnije ponovno susreli na kongresu Jehovinih svjedoka i ustanovili da su sad obojica objavitelji dobre vijesti!

⁷ Nešto slično znalo se dogoditi i kad su kršćani zbog progona morali pobjeći u neku drugu zemlju. Naprimjer, kad su braća iz Malavija 1970-ih morala pobjeći u Mozambik, pružila im se prilika da svjedoče ljudima koji su ondje živjeli. Čak i kad ih se kasnije i ondje počelo progoniti, nastavili su propovijedati. “Istina, neke od nas mnogo su puta uhitili zbog toga što smo propovijedali”, rekao je Francisco Coana. “Ipak, budući da su mnogi prihvatili vijest o Kraljevstvu, bili smo uvjereni da nam Bog pomaže, baš kao što je pomagao kršćanima u prvom stoljeću.”

8. Kako su političke i ekonomske promjene utjecale na propovijedanje dobre vijesti?

⁸ Naravno, progon nije jedini razlog zbog kojeg sve više ljudi upoznaje istinu na novim područjima. U posljednjih nekoliko desetljeća političke i ekonomske promjene također su utjecale na to da dobra vijest dopre do ljudi raznih nacionalnosti i jezika. Neki koji su živjeli u područjima koja su pogođena ratom ili siromaštvom, pobjegli su u stabilnija područja i ondje počeli proučavati Bibliju. S dolaskom velikog broja izbjeglica koji govore raznim jezicima u mnogim su se zemljama stvorila nova područja za propovijedanje. Da li se i ti trudiš svjedočiti ljudima “iz svakog naroda, plemena, puka i jezika” na svom području? (Otkr. 7:9).

9. Tko je bio Šimun i što ga je, po svemu sudeći, privuklo Filipu?

⁹ Filip je u Samariji činio mnoga čuda. Naprimjer, liječio je bolesne i istjerivao zle duhove (Djela 8:6–8). No jednog se čovjeka posebno dojmilo to što je Filip imao moć činiti takva čuda. Radilo se o Šimunu, vračaru kojem su se ljudi toliko divili da su govorili: “U ovom je čovjeku Božja sila.” Međutim, kad je vidio pravu Božju silu, koja se  očitovala u čudima što ih je vršio Filip, Šimun je prihvatio kršćanstvo (Djela 8:9–13). No kasnije su u pitanje došli motivi zbog kojih je postao kršćanin. Na koji način?

10. (a) Što su Petar i Ivan učinili u Samariji? (b) Što je Šimun učinio kad je vidio da su novi učenici primili sveti duh nakon što su Petar i Ivan na njih položili ruke?

¹⁰ Kad su apostoli saznali da u Samariji mnogi postaju vjernici, poslali su onamo Petra i Ivana. (Vidi okvir “ Petar upotrebljava ‘ključeve Kraljevstva’”.) Kad su stigli onamo, ta su dvojica apostola položila ruke na nove učenike, nakon čega je svaki od njih primio sveti duh. b Kad je Šimun to vidio, bio je zadivljen. “Dajte i meni tu moć”, rekao je apostolima, “da svatko na koga položim ruke primi sveti duh!” Čak im je ponudio novac kako bi kupio tu moć koju su dobili od Boga! (Djela 8:14–19).

11. Što je Petar rekao Šimunu i kako je on na to reagirao?

¹¹ Petar je odlučno odgovorio Šimunu: “Neka tvoje srebro propadne s tobom jer si mislio da Božji dar možeš kupiti novcem! Ti nipošto ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer Bog vidi da tvoje srce nije iskreno.” Zatim je potaknuo Šimuna da se pokaje i moli za oproštenje. “Usrdno moli Jehovu”, rekao mu je Petar, “da ti, ako je moguće, oprosti što u srcu imaš tu zlu želju.” Šimun, po svemu sudeći, nije bio zao čovjek. On je htio postupati ispravno, ali u tom je trenutku razmišljao na pogrešan  način. Stoga je zamolio apostole: “Usrdno se molite Jehovi za mene da me ne snađe ništa od onoga što ste rekli” (Djela 8:20–24).

12. Što je “simonija” i kako je otpadničko kršćanstvo upalo u zamku simonije?

¹² Prijekor što ga je Petar uputio Šimunu služi kao upozorenje današnjim kršćanima. Ustvari, na temelju tog događaja nastao je izraz “simonija” (prema latinskoj varijanti Šimunovog imena koja glasi “Simon”). Taj se izraz odnosi na kupovanje ili prodavanje položaja, a naročito vjerskih službi. Povijest otpadničkog kršćanstva prepuna je slučajeva simonije. U devetom izdanju Encyclopaedie Britannice (1878) pisalo je: “Proučavanje povijesti papinskih konklava ostavlja čovjeka u uvjerenju da nijedan izbor novog pape nije prošao bez simonije, a u velikom broju slučajeva radilo se o simoniji najgore, najbesramnije i najočitije vrste.”

13. U kojim se situacijama kršćani moraju čuvati simonije?

¹³ Kršćani se moraju čuvati simonije, koja je grijeh pred Bogom. Naprimjer, ne bi smjeli obasipati poklonima ili pretjerano hvaliti one koji u organizaciji imaju određene ovlasti nadajući se da će im oni povjeriti neke dužnosti u skupštini. S druge strane, oni koji bi drugima mogli povjeriti određene dužnosti, trebaju paziti da ne budu pristrani prema imućnim članovima skupštine. Oba slučaja primjer su simonije. Doista, svi Božji sluge trebaju biti ponizni i čekati dok Jehovin duh ne pokaže da nekoga treba imenovati za određenu službu (Luka 9:48). U Božjoj organizaciji nema mjesta za one koji traže “čast za sebe” (Izr. 25:27).

14, 15. (a) Tko je bio Etiopljanin kojem je Filip svjedočio i kako ga je pronašao? (b) Kako je Etiopljanin reagirao na ono što mu je Filip rekao i zašto se može reći da on nije brzopleto donio odluku da se krsti? (Vidi bilješku.)

¹⁴ Jehovin je anđeo poslao Filipa na put kojim se iz Jeruzalema ide u Gazu. Filip se možda pitao zašto treba poći onamo, no ubrzo  je saznao odgovor kad je sreo etiopskog dvoranina koji je “naglas čitao proroka Izaiju”. (Vidi okvir “ Dvoranin ili eunuh?”.) Jehovin sveti duh potaknuo je Filipa da priđe kolima tog čovjeka. “Razumiješ li to što čitaš?” upitao ga je Filip. “Kako bih mogao razumjeti ako me netko ne uputi?” odgovorio mu je Etiopljanin (Djela 8:26–31).

¹⁵ Etiopljanin je pozvao Filipa neka se popne u kola. Mora da je razgovor koji je uslijedio bio vrlo zanimljiv. Dugo vremena nije se znalo koga predočava “ovca”, odnosno “sluga”, što se spominje u Izaijinom proročanstvu (Iza. 53:1–12). No dok su zajedno putovali, Filip je objasnio etiopskom dvoraninu da se to proročanstvo ispunilo na Isusu Kristu. Poput onih koji su se krstili na Pedesetnicu 33. n. e., Etiopljanin – koji je bio obraćenik na židovsku vjeru – odmah je shvatio što treba učiniti. “Evo vode!” rekao je Filipu. “Što me sprečava da se krstim?” Stoga ga je Filip odmah krstio! c (Vidi okvir “ Krštenje u vodi”.) Potom je Jehovin duh odveo Filipa u Ašdod, gdje je on nastavio objavljivati dobru vijest (Djela 8:32–40).

16, 17. Kako su anđeli danas uključeni u propovijedanje?

¹⁶ Današnji kršćani imaju čast izvršavati isti zadatak kao i Filip. Često im se pruži prilika da svjedoče u neformalnim prigodama, primjerice dok nekamo putuju. U mnogim je situacijama bilo očito da nisu slučajno naišli na nekoga tko je zainteresiran za dobru vijest. To je i za očekivati, jer Biblija jasno kaže da anđeli vode djelo propovijedanja kako bi se dobra vijest objavila “svakom narodu, plemenu, jeziku i puku” (Otkr. 14:6). Sam je Isus prorekao da će anđeli to činiti. U usporedbi o pšenici i kukolju rekao je  da će u vrijeme žetve – svršetka ovog poretka – “žeteoci biti anđeli”. Dodao je da će ta duhovna stvorenja “skupiti sve koji druge navode na grijeh i one koji čine bezakonje te će ih ukloniti iz njegovog kraljevstva” (Mat. 13:37–41). Osim toga, prorečeno je i da će anđeli skupiti buduće nasljednike nebeskog Kraljevstva – a potom i “veliko mnoštvo” drugih ovaca – koje Jehova želi dovesti u svoju organizaciju (Otkr. 7:9; Ivan 6:44, 65; 10:16).

¹⁷ To što su neki ljudi rekli da su se molili Bogu za pomoć prije nego što su im Jehovini svjedoci svjedočili, dokazuje da anđeli doista izvršavaju svoj zadatak. To pokazuje i sljedeće iskustvo. Dvije Jehovine svjedokinje bile su u službi propovijedanja s jednim dječakom. Oko podneva sestre su namjeravale završiti sa službom, no dječak je imao neobično jaku želju da posjete još i sljedeću kuću. Ustvari, sam je otišao do te kuće i pokucao na vrata. Kad je mlada žena otvorila vrata, sestre su joj prišle i počele razgovarati s njom. Iznenadile su se kad im je rekla da se upravo molila da je netko posjeti i pomogne joj da razumije Bibliju. Sestre su s njom započele biblijski tečaj!

18. Zašto bismo trebali cijeniti svoju službu?

¹⁸ Kao član kršćanske skupštine, imaš čast surađivati s anđelima u djelu propovijedanja koje se danas vrši u dosad neviđenim razmjerima. Uvijek visoko cijeni čast koja ti je iskazana! Budeš li ustrajno objavljivao “dobru vijest o Isusu”, to će ti pričinjavati veliku radost (Djela 8:35).