1–3. (a) U kojoj se teškoj situaciji našao Stjepan i kako je reagirao? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti?

 STJEPAN je stajao pred sudom. U impresivnoj dvorani, koja se vjerojatno nalazila u blizini hrama u Jeruzalemu, suci su sjedili u velikom polukrugu. Bilo ih je 71. Okupili su se kako bi sudili Stjepanu. Članovi Sudbenog vijeća bili su moćni, utjecajni ljudi od kojih većina nije gajila nikakve simpatije prema tom Isusovom učeniku. Osim toga, sud je sazvao veliki svećenik Kajfa, koji je tim Vijećem predsjedao i kad je ono nekoliko mjeseci ranije Isusa Krista osudilo na smrt. Je li to zastrašilo Stjepana?

² Stjepanov je izraz lica ostavio dubok dojam na članove Vijeća koji su ga promatrali. Njegovo je lice u tom trenutku bilo “kao lice anđela” (Djela 6:15). Anđeli prenose poruke samog Jehove Boga i zato su neustrašivi, mirni i spokojni. Tako se osjećao i Stjepan – čak su i ti suci, koji su ga mrzili iz dna duše, mogli to vidjeti. Kako je uspio ostati tako miran?

³ Odgovor na to pitanje može biti vrlo poučan za današnje kršćane. Osim toga, trebamo razmotriti kako se Stjepan našao u toj teškoj situaciji. Kako je prije toga branio svoju vjeru? I kako ga mi možemo oponašati?

4, 5. (a) Zbog čega je Stjepan bio dragocjen skupštini? (b) U kom je smislu Stjepan bio “pun Božje milosti i moći”?

⁴ Ranije smo već spomenuli da je Stjepan bio vrlo dragocjen tek osnovanoj kršćanskoj skupštini. Naime, u prethodnom poglavlju vidjeli smo da je on bio jedan od sedmorice poniznih muškaraca koji su bili spremni pomoći apostolima u dijeljenju hrane. Njegova poniznost još više dolazi do izražaja ako imamo na umu da je od Boga dobio mnoge darove. U Djelima apostolskim 6:8 stoji da je mogao činiti “velika čuda i znakove”, jednako kao i neki apostoli. Za njega je rečeno i da je bio “pun Božje milosti i moći”. Što to znači?

 ⁵ Grčki izraz koji je u tom retku preveden s “Božja milost” može se prevesti i izrazom “dobrota”. Stjepan je, po svemu sudeći, svojom susretljivošću i obzirnošću privlačio ljude. Svojim je riječima mnoge uspijevao uvjeriti da im govori od srca te da im učenja koja im prenosi mogu koristiti. Bio je i “pun (...) moći” jer je Jehovin duh djelovao na njega, budući da je ponizno prihvaćao njegovo vodstvo. Stjepan nije bio ponosan zbog svojih darova i sposobnosti, nego je svu zaslugu za ono što je činio pripisivao Jehovi te je ljudima kojima je propovijedao pokazivao da mu je stalo do njih. Stoga nije nimalo čudno što su ga njegovi protivnici smatrali prijetnjom!

6–8. (a) Koje su dvije optužbe iznijeli Stjepanovi protivnici i na čemu su se one temeljile? (b) Zašto Stjepanov primjer može pomoći današnjim kršćanima?

⁶ Neki ljudi počeli su se prepirati sa Stjepanom, ali “nisu mogli osporiti njegove riječi jer je govorio s velikom mudrošću i pod vodstvom svetog duha”. a To ih je toliko razgnjevilo da su “potajno nagovorili” neke da lažno optuže tog Kristovog sljedbenika. Osim toga, “nahuškali su narod, starješine i pismoznance”, pa je Stjepan nasilu bio odveden pred Sudbeno vijeće (Djela 6:9–12). Protivnici su protiv njega iznijeli dvije optužbe – da je hulio na Boga i da je hulio na Mojsija. Na temelju čega su to tvrdili?

⁷ Ti su ljudi lažno optužili Stjepana da je hulio na Boga time što je govorio protiv “svetog mjesta” – hrama u Jeruzalemu (Djela 6:13). Optužili su ga i da je hulio na Mojsija time što je govorio protiv Mojsijevog zakona i htio izmijeniti običaje koje im je predao Mojsije. Bila je to vrlo ozbiljna optužba, jer su Židovi u to vrijeme pridavali veliku važnost hramu, odredbama Mojsijevog zakona i mnogim usmenim predajama koje su pridodali Zakonu. Dakle, tim su optužbama Stjepana htjeli prikazati kao opasnog čovjeka koji zaslužuje smrt!

⁸ Nažalost, ni danas nije neuobičajeno da se pripadnici drugih religija služe takvom taktikom kako bi Božjim slugama stvarali nevolje. Vjerski protivnici ponekad huškaju vladare da progone Jehovine svjedoke. Kako bismo trebali reagirati kad se suočimo s optužbama koje se temelje na iskrivljenim ili lažnim informacijama? U vezi s time mnogo možemo naučiti od Stjepana.

9, 10. Što neki kritičari tvrde u vezi s govorom koji je Stjepan iznio pred Sudbenim vijećem i što u vezi s time trebamo imati na umu?

⁹ Kao što smo već naveli, dok je Stjepan slušao optužbe, njegovo je lice bilo spokojno, poput lica anđela. Zatim mu se Kajfa obratio i upitao ga:  “Je li to istina?”, odnosno jesu li istinite optužbe koje su iznesene protiv njega (Djela 7:1). Time je Stjepan dobio priliku da nešto kaže u svoju obranu, a on je tu priliku i iskoristio.

¹⁰ Neki kritiziraju Stjepanov govor tvrdeći da Stjepan uopće nije odgovorio na optužbe, iako mu je govor bio vrlo dug. No on nam je zapravo na izvrstan način pokazao kako treba braniti dobru vijest (1. Petr. 3:15). Trebamo imati na umu da je on bio optužen da je hulio na Boga jer je govorio protiv hrama te da je hulio na Mojsija jer je govorio protiv Mojsijevog zakona. U svom je odgovoru sažeto opisao tri razdoblja izraelske povijesti, pri čemu je pažljivo istaknuo određene pojedinosti. Razmotrimo ta tri razdoblja jedno po jedno.

11, 12. (a) Kako se Stjepan u svojoj obrani poslužio Abrahamovim primjerom? (b) Zašto je Stjepan spomenuo Josipa?

¹¹ Razdoblje patrijarha (Djela 7:1–16). Stjepan je svoju obranu započeo govoreći o Abrahamu, kojeg su Židovi poštovali zbog njegove vjere. Na taj je način pronašao zajednički jezik sa svojim slušateljima. Istaknuo je da se Jehova, “veličanstveni Bog”, najprije ukazao Abrahamu u Mezopotamiji (Djela 7:2). Zapravo, Abraham je bio došljak u Obećanoj zemlji. Nije imao ni hram ni Mojsijev zakon. Kako je onda itko mogao tvrditi da vjernost Bogu ovisi o nekoj građevini ili pisanom zakonu?

¹² Stjepan je spomenuo i Abrahamovog praunuka Josipa, kojeg su njegovi slušatelji također izuzetno cijenili. Podsjetio ih je da su pravednog Josipa njegova rođena braća, od koje su potekla izraelska plemena, progonila i prodala u ropstvo. Ipak, Bog se upravo njime poslužio kako bi izraelski narod spasio od gladi. Stjepan je nesumnjivo bio svjestan očitih sličnosti između Josipa i Isusa Krista, no nije to spomenuo jer je htio što duže zadržati pažnju svojih slušatelja.

13. Kako je Stjepan osvrtom na Mojsija pružio odgovor na optužbu protivnika i koju je važnu misao time istaknuo?

¹³ Mojsijevo doba (Djela 7:17–43). Stjepan je mnogo toga rekao o Mojsiju. To je bilo mudro jer je u Sudbenom vijeću bilo mnogo saduceja, koji su priznavali samo one biblijske knjige koje je napisao Mojsije.  Osim toga, treba imati na umu da je Stjepan bio optužen da je hulio na Mojsija. Njegove su riječi bile izravan odgovor na tu optužbu, jer je pokazao da duboko poštuje Mojsija i njegov zakon (Djela 7:38). Istaknuo je da su i Mojsija odbacili ljudi koje je htio spasiti. Najprije su ga odbacili kad je imao 40 godina. A više od 40 godina kasnije u nekoliko su navrata osporili njegovo pravo da bude vođa. b Tako je Stjepan svojim govorom istaknuo važnu misao: Božji je narod često odbacivao ljude koje im je Jehova postavio da ih vode.

14. Koje je misli Stjepan još istaknuo time što se osvrnuo na Mojsija?

¹⁴ Stjepan je svoje slušatelje podsjetio i na to da je Mojsije prorekao da će se u Izraelu pojaviti prorok kao što je on. Tko je to bio i je li ga narod prihvatio? Stjepan je odgovore na ta pitanja ostavio za zaključak svog govora. No naveo je još jednu važnu misao: Mojsije je naučio da svako tlo može postati sveto, kao što je bilo tlo na kojem se nalazio gorući grm, gdje mu se Jehova obratio. Može li se onda reći da je sveta služba Jehovi ograničena samo na jednu građevinu, naprimjer hram u Jeruzalemu? Razmotrimo što je Stjepan dalje rekao.

15, 16. Zašto je Stjepan u svojoj obrani spomenuo (a) sveti šator i (b) Salamunov hram?

¹⁵ Sveti šator i hram (Djela 7:44–50). Stjepan je podsjetio Sudbeno vijeće da je Bog, prije nego što je bio sagrađen hram u Jeruzalemu, zapovjedio Mojsiju da izradi šator u kojem će se vršiti sveta služba. Tko bi se usudio reći da je sveti šator bio manje vrijedan od hrama kad je sam Mojsije ondje hvalio Jehovu?

¹⁶ Kad je Salamun kasnije sagradio hram u Jeruzalemu, u svojoj je molitvi pod nadahnućem izrekao jednu vrlo važnu misao. Stjepan ju je izrazio ovim riječima: “Svevišnji ne prebiva u građevinama koje su načinjene ljudskom rukom” (Djela 7:48; 2. Ljet. 6:18). Jehova se može poslužiti nekom građevinom kako bi izvršio svoj naum, a i ne mora. Trebaju li onda njegovi sluge smatrati da služba Jehovi ovisi o nekoj građevini načinjenoj ljudskim rukama? Stjepan je tu misao zaključio na upečatljiv način, citiravši riječi iz knjige proroka Izaije: “‘Nebo je moje prijestolje, a zemlja je podnožje mojim nogama. Kakav ćete mi dom sagraditi?’ govori Jehova. ‘Gdje može biti moje prebivalište? Nisam li ja svojom rukom sve to načinio?’” (Djela 7:49, 50; Iza. 66:1, 2).

17. Kako je Stjepan u svom govoru (a) dao do znanja svojim optužiteljima da imaju pogrešna gledišta i (b) odgovorio na optužbe iznesene protiv njega?

¹⁷ Nakon razmatranja ovog dijela Stjepanovog govora pred Sudbenim vijećem, slažeš li se da je on svojim optužiteljima vrlo vješto dao do  znanja da imaju pogrešna gledišta? Pokazao je da Jehova nije krut niti vezan za tradiciju, već da je prilagodljiv i da uvodi potrebne promjene kako bi izvršio svoj naum. Oni koji su preveliku važnost pridavali impresivnom jeruzalemskom hramu te običajima i tradicijama koji su bili pridodani Mojsijevom zakonu, zapravo nisu razumjeli pravu svrhu tog zakona i hrama. Stjepan je, ustvari, potaknuo svoje slušatelje da razmisle o važnom pitanju: Nije li poslušnost Jehovi najbolji način da se iskaže poštovanje prema Zakonu i hramu? Doista, Stjepan je na izvanredan način opravdao svoje postupke, jer sve što je učinio, učinio je zato što je htio biti poslušan Jehovi najbolje što je mogao.

18. U čemu bismo se trebali ugledati na Stjepana?

¹⁸ Što mi možemo naučiti iz Stjepanovog govora? Stjepan je dobro poznavao svete spise. Poput njega, i mi trebamo marljivo proučavati Božju Riječ da bismo se mogli ispravno služiti “riječju istine” (2. Tim. 2:15). Od Stjepana možemo nešto naučiti i o obzirnosti i taktičnosti. Ljudi koji su ga slušali bili su izrazito neprijateljski raspoloženi prema njemu. Unatoč tome on je nastojao pronaći zajednički jezik s njima tako što je govorio o onome što su oni izuzetno cijenili. Osim toga, prisutnim starješinama obraćao se s poštovanjem, tako što ih je nazvao očevima (Djela 7:2). Kad ljudima objašnjavamo biblijska učenja, i mi to trebamo činiti “blago i s dubokim poštovanjem” (1. Petr. 3:15).

19. Kako je Stjepan objavio Jehovinu osudu Sudbenom vijeću?

¹⁹ Međutim, mi se ne ustručavamo ljudima govoriti istinu iz Božje Riječi zato što se možda bojimo da ćemo ih uvrijediti i ne razvodnjavamo Jehovine osude. Stjepan nam je u tome pružio dobar primjer. On je sigurno bio svjestan toga da nijedan argument što ga je iznio pred Sudbenim vijećem nije nimalo utjecao na te bešćutne suce. Stoga je, potaknut svetim duhom, zaključio svoj govor tako što im je neustrašivo rekao da su isti kao i njihovi preci koji su odbacili Josipa, Mojsija i sve proroke (Djela 7:51–53). Ustvari, ti su suci ubili Mesiju, čiji su dolazak prorekli Mojsije i svi proroci. Oni su na najgori mogući način prekršili Mojsijev zakon!

20, 21. Kako je Sudbeno vijeće reagiralo na Stjepanove riječi i kako je Jehova ojačao Stjepana?

²⁰ Budući da nisu mogli poreći istinitost Stjepanovih riječi, ti su se suci jako razgnjevili. Izgubivši svako dostojanstvo, počeli su škrgutati zubima. Taj je vjerni Božji sluga vjerojatno uvidio da oni neće imati milosti prema njemu, kao što je nisu imali ni prema njegovom Učitelju, Isusu.

²¹ Stjepanu je trebalo puno hrabrosti kako bi podnio ono što ga je čekalo, pa ga je nesumnjivo jako ohrabrila vizija koju mu je Jehova s ljubavlju dao. Ugledao je Božju slavu i vidio Isusa kako stoji zdesna Jehovi!  Dok je Stjepan opisivao što vidi, suci su rukama pokrili uši. Zašto su tako reagirali? Isus je ranije tom istom sudu rekao da je on Mesija i da će uskoro sjesti zdesna svome Ocu (Mar. 14:62). Stjepanova je vizija bila dokaz da je Isus govorio istinu. To je Sudbeno vijeće, ustvari, izdalo i ubilo Mesiju! Čuvši Stjepanove riječi, svi su zajedno navalili na njega i odveli ga na kamenovanje. c

22, 23. (a) Zašto se može reći da je Stjepan umro na sličan način kao i njegov Učitelj? (b) U što se, poput Stjepana, mogu pouzdati i današnji kršćani?

²² Stjepan je umro na sličan način kao i njegov Učitelj, s mirom u srcu i velikim pouzdanjem u Jehovu, oprostivši svojim ubojicama. Dok su ga kamenovali, rekao je: “Gospodine Isuse, primi moj duh!”, možda zbog toga što je još uvijek vidio Sina Čovječjeg kako stoji kraj Jehove. Stjepanu su sigurno bile poznate Isusove ohrabrujuće riječi: “Ja sam uskrsnuće i život” (Ivan 11:25). Na koncu se obratio samom Bogu i povikao na sav glas: “Jehova, nemoj im ovo uzeti za grijeh!” Rekavši to, umro je (Djela 7:59, 60).

²³ Stjepan je bio prvi Kristov sljedbenik za kojeg se zna da je umro kao mučenik. (Vidi okvir “ Stjepan – svjedok i mučenik”.) Nažalost, nije bio posljednji. Otada pa do danas mnogi su vjerni Jehovini sluge izgubili život od ruku vjerskih i političkih fanatika te drugih zlonamjernih protivnika. Unatoč tome i mi se poput Stjepana možemo potpuno pouzdati u Isusovo obećanje o uskrsnuću. Danas on već vlada kao kralj, a njegov mu je Otac dao veliku vlast. Ništa ga ne može spriječiti da uskrsne svoje vjerne sljedbenike (Ivan 5:28, 29).

24. Kako je Savao sudjelovao u pogubljenju Stjepana i kako je smrt tog vjernog Božjeg sluge utjecala na druge?

²⁴ Sve je to promatrao mladić koji se zvao Savao. On je odobravao Stjepanovo ubojstvo, čak je čuvao ogrtače onih koji su ga kamenovali. Ubrzo nakon toga započeo je okrutan progon kršćana, a Savao ga je predvodio. No Stjepanova je smrt ostavila dubok trag na kršćane. Njegov primjer dao im je snage da ostanu vjerni i da izbore sličnu pobjedu. Osim toga, Savlu – kojeg se kasnijih godina najčešće nazivalo Pavao – poslije je bilo jako žao zbog toga što je sudjelovao u Stjepanovom pogubljenju (Djela 22:20). Shvatio je da je bio “hulnik, progonitelj i drznik” (1. Tim. 1:13). Pavao očito nikad nije zaboravio Stjepana ni njegov upečatljiv govor. Ustvari, u nekim svojim govorima i poslanicama govorio je o mislima koje je Stjepan spomenuo u svom govoru (Djela 7:48; 17:24; Hebr. 9:24). S vremenom je stekao jednaku vjeru i hrabrost kakvu je imao i Stjepan, čovjek “pun Božje milosti i moći”. Hoćemo li se i mi ugledati na njega?