1, 2. (a) S kojim se važnim pitanjima suočilo vodeće tijelo kršćanske skupštine u prvom stoljeću? (b) Što je braći trebalo pomoći da donesu ispravnu odluku?

 SVI su napeto čekali što će se sada dogoditi. Apostoli i starješine koji su se sastali u Jeruzalemu međusobno su se pogledavali, osjećajući da je došao presudan trenutak. Spor oko obrezivanja povukao je za sobom važna pitanja: Jesu li kršćani dužni držati se Mojsijevog zakona? Treba li praviti ikakvu razliku između židovskih i nežidovskih kršćana?

² Braća kojoj je bilo povjereno vodstvo skupštine razmotrila su mnoštvo dokaza. Uzeli su u obzir proročanstva iz Božje Riječi te uvjerljiva svjedočanstva onih koji su iz prve ruke vidjeli da Jehova blagoslivlja ne-Židove. Reklo se sve što se znalo i mislilo o tom pitanju. Sada su imali toliko dokaza u vezi s pitanjem obrezivanja da je bilo očito da ih Jehovin duh usmjerava da donesu ispravnu odluku. Jesu li prihvatili vodstvo svetog duha?

3. Kako nam može koristiti razmatranje izvještaja iz 15. poglavlja Djela apostolskih?

³ Toj je braći trebala čvrsta vjera i puno hrabrosti da bi u toj situaciji prihvatili vodstvo svetog duha. Bili su svjesni da njihova odluka može izazvati još veću mržnju židovskih vjerskih vođa. Osim toga, mogli su očekivati da će se njihovoj odluci protiviti oni članovi skupštine koji su zahtijevali da se Božji narod opet počne držati Mojsijevog zakona. Što je vodeće tijelo učinilo? To ćemo saznati u nastavku. Dok budemo razmatrali taj izvještaj, vidjet ćemo kako današnje Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka oponaša njihov primjer. I mi trebamo oponašati njihov primjer kad se u svom kršćanskom životu nađemo pred važnim odlukama ili suočimo s poteškoćama.

4, 5. Koje je riječi iz “Proroka” citirao Jakov?

⁴ Tada je riječ preuzeo učenik Jakov, Isusov polubrat. a On je, po svemu sudeći, predsjedao tim sastankom. Očigledno je Jakov izrekao ono  što su zaključili i svi ostali članovi vodećeg tijela. Prisutnima je rekao: “Šimun je potanko ispričao kako je Bog prvi put obratio pažnju neznabošcima da bi među njima uzeo neke i načinio narod koji će nositi njegovo ime. To je u skladu s onim što je zapisano u Prorocima” (Djela 15:14, 15).

⁵ Govor što ga je održao Šimun Petar i dokazi koje su iznijeli Barnaba i Pavao vjerojatno su Jakova podsjetili na biblijske retke koji bi mogli rasvijetliti temu o kojoj se raspravljalo (Ivan 14:26). Nakon što se pozvao na ono “što je zapisano u Prorocima”, Jakov je citirao Amosa 9:11, 12. Ta se knjiga nalazila u hebrejskom dijelu Biblije koji se obično nazivao “Proroci” (Mat. 22:40; Djela 15:16–18). Riječi koje je Jakov citirao ponešto se razlikuju od teksta koji danas nalazimo u Amosovoj knjizi. Najvjerojatnije je citirao iz Septuaginte, grčkog prijevoda hebrejskih knjiga Biblije.

6. Kako su reci iz hebrejskih knjiga Biblije pomogli da se razjasni pitanje obrezivanja?

⁶ Preko proroka Amosa Jehova je prorekao da će doći vrijeme kad će podignuti “Davidovu sjenicu”, odnosno kraljevsku lozu iz koje je trebao doći kralj Mesijanskog kraljevstva (Ezek. 21:26, 27). Je li to značilo da će Jehova opet imati poseban odnos sa židovskim narodom? Nije. U proročanstvu je dalje stajalo da će ljudi “iz svih naroda” biti skupljeni i da će nositi Božje ime. Trebamo imati na umu da je Petar upravo bio posvjedočio: “[Bog] nije pravio nikakvu razliku između nas [židovskih kršćana] i njih [nežidovskih kršćana], nego je vjerom očistio njihova srca” (Djela 15:9). Drugim riječima, Bog je želio da Židovi i ne-Židovi zajedno naslijede njegovo kraljevstvo (Rim. 8:17; Efež. 2:17–19). Nadahnuta proročanstva nigdje nisu ukazivala na to da bi se nežidovski kršćani najprije trebali obrezati ili obratiti na židovsku vjeru.

7, 8. (a) Što je Jakov rekao braći? (b) Je li Jakov drugima nametao svoje mišljenje?

⁷ Takvi biblijski dokazi i snažno svjedočanstvo koje je čuo potaknuli su Jakova da braći iznese svoje mišljenje o tome kako bi trebalo postupiti. Rekao im je: “Smatram da ne treba opterećivati one iz drugih naroda koji žele služiti Bogu, nego im treba napisati da se uzdržavaju od onoga što je okaljano idolima, od bluda, od mesa udavljenih životinja i od krvi. Jer od drevnih se vremena ono što je Mojsije napisao propovijeda po svim gradovima. Naime, njegove se riječi svake subote čitaju u sinagogama” (Djela 15:19–21).

⁸ Je li Jakov, koji je možda predsjedao sastankom, tim riječima htio nametnuti drugima svoj autoritet i primorati ih da prihvate njegovu odluku? Nikako! Jakov im nije nametao svoje mišljenje, nego je naprosto na temelju dokaza koje je čuo i biblijskih redaka povezanih s tom temom predložio kako da se to pitanje riješi.

9. Koje su bile pozitivne strane Jakovljevog prijedloga?

 ⁹ Je li Jakovljev prijedlog bio dobar? Očito jest, jer su ga apostoli i starješine kasnije prihvatili. Koje su bile pozitivne strane tog prijedloga? Kao prvo, time se ne bi opterećivalo nežidovske kršćane, odnosno ne bi im se otežavalo služenje Bogu nametanjem Mojsijevog zakona (Djela 15:19). Kao drugo, takvom bi se odlukom pokazalo poštovanje prema savjesti židovskih kršćana, koji su godinama slušali kako se Mojsijeve riječi “svake subote čitaju u sinagogama” b (Djela 15:21). Njome bi se sigurno ojačalo jedinstvo između židovskih i nežidovskih kršćana. A što je najvažnije, takvom bi se odlukom ugodilo Jehovi Bogu, jer bi ona bila u skladu s njegovim naumom. Bilo bi to izvrsno rješenje problema koji je ugrozio jedinstvo i dobrobit cijele skupštine Božjeg naroda! Nije li to odličan primjer za današnju kršćansku skupštinu?

10. Zašto možemo reći da današnje Vodeće tijelo postupa po uzoru na vodeće tijelo iz prvog stoljeća?

¹⁰ Kao što je spomenuto u prethodnom poglavlju, današnje Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka, po uzoru na vodeće tijelo iz prvog stoljeća, u svemu traži vodstvo Jehove, Vrhovnog Vladara, i Isusa Krista, koji je Glava skupštine c (1. Kor. 11:3). Kako to čine? Albert Schroeder, koji je kao član Vodećeg tijela služio od 1974. do ožujka 2006., kad je završio njegov zemaljski život, objasnio je: “Članovi Vodećeg tijela sastaju se srijedom, a sastanak započinju molitvom Jehovi u kojoj traže vodstvo njegovog duha. Iskreno se trude da svako rješenje problema i svaka odluka koju donesu bude u skladu s Božjom Riječi, Biblijom.” Slično tome Milton Henschel, dugogodišnji član Vodećeg tijela koji je svoj zemaljski život završio u ožujku 2003., na promociji 101. razreda biblijske škole Gilead uputio je novim misionarima vrlo važno pitanje: “Postoji li ijedna druga organizacija na Zemlji čije vodstvo  prije donošenja važnih odluka razmatra Božju Riječ, Bibliju?” Odgovor je očit.

11. Kako je odluka vodećeg tijela bila prenesena skupštinama?

¹¹ Vodeće tijelo u Jeruzalemu donijelo je jednoglasnu odluku u vezi s obrezivanjem. No da bi braća u skupštinama u tom pogledu postupala jedinstveno, trebalo im je tu odluku prenijeti na jasan i pozitivan način, kako bi ih se ohrabrilo. Kako je bilo najbolje to učiniti? U izvještaju stoji: “Tada su apostoli i starješine zajedno s cijelom skupštinom odlučili izabrati među sobom neke ljude i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bili su to Juda zvan Barsaba i Sila, kojima su bile povjerene velike odgovornosti među braćom.” Osim toga, vodeće tijelo je pripremilo pismo i poslalo ga po njima kako bi se pročitalo u svim skupštinama u Antiohiji, Siriji i Ciliciji (Djela 15:22–26).

12, 13. Zašto je bilo dobro što je vodeće tijelo poslalo (a) Judu i Silu? (b) pismo s uputama?

¹² Judi i Sili bile su “povjerene velike odgovornosti među braćom”, stoga je logično da je vodeće tijelo upravo njih izabralo za svoje predstavnike. Izaslanstvo od čak četiri člana bilo je poslano zato da bi se skupštinama dalo do znanja da poruka koju oni donose nije samo odgovor na pitanje o obrezivanju nego i nova uputa vodećeg tijela. Dolazak te braće trebao je zbližiti židovske kršćane u Jeruzalemu i nežidovske kršćane u drugim skupštinama. To je doista bila mudra odluka, potaknuta ljubavlju! Ona je, sasvim sigurno, pridonijela miru i slozi među pripadnicima Božjeg naroda.

¹³ U tom su pismu nežidovski kršćani dobili jasne upute ne samo o tome kako treba gledati na obrezivanje nego i o tome što trebaju činiti kako bi Jehovi bili po volji i dobili njegov blagoslov. Ključna misao u pismu bila je: “Sveti duh i mi odlučili smo ne stavljati nikakvo dodatno breme na vas, osim ovoga što je neophodno: trebate se uzdržavati od onoga što je žrtvovano idolima, od krvi, od mesa udavljenih životinja i od bluda. Budete li se klonili toga, bit će vam dobro. Pozdravljamo vas!” (Djela 15:28, 29).

14. Što Jehovinom narodu omogućava da bude ujedinjen u današnjem razjedinjenom svijetu?

¹⁴ U današnje vrijeme među Jehovinim svjedocima – kojih diljem Zemlje ima više od 8 000 000, a organizirani su u preko 100 000 skupština – vlada jedinstvo u pogledu vjerovanja i postupanja. Kako im to uspijeva u današnjem nestabilnom svijetu koji je toliko razjedinjen?  Njihovo jedinstvo u prvom redu proizlazi iz toga što im Isus Krist, koji je Glava skupštine, daje jasne i konkretne upute preko “vjernog i razboritog roba”, odnosno Vodećeg tijela (Mat. 24:45–47). Jehovini svjedoci diljem svijeta ujedinjeni su i zbog toga što spremno slušaju upute Vodećeg tijela.

15, 16. Kako su braća reagirala na odluku u vezi s obrezivanjem i što je bilo presudno za takav ishod?

¹⁵ U izvještaju iz Djela apostolskih dalje stoji da su braća iz Jeruzalema, stigavši u Antiohiju, “okupili sve učenike i predali im pismo”. Kako su braća iz Antiohije reagirala na upute vodećeg tijela? “Kad su ga oni pročitali, obradovali su se ohrabrenju” (Djela 15:30, 31). Osim toga, Juda i Sila “ohrabrili su braću mnogim riječima i ojačali ih”. Zbog toga su njih dvojica nazvana prorocima – slično kao i Barnaba, Pavao i drugi – budući da se taj pojam u Bibliji koristi za osobe koje drugima objavljuju Božju volju (Djela 13:1; 15:32; Izl. 7:1, 2).

¹⁶ Bilo je očito da je Jehova blagoslovio sve što se poduzelo kako bi se to pitanje uspješno riješilo. Što je bilo presudno za tako dobar ishod? Sasvim sigurno, to što je vodeće tijelo na vrijeme pružilo jasne upute, koje su se temeljile na Božjoj Riječi i koje su bile donesene pod vodstvom svetog duha. Uspjehu je pridonijelo i to što su upute skupštinama bile prenesene obzirno i s puno ljubavi.

17. Tko današnjim pokrajinskim nadglednicima služi kao uzor?

¹⁷ Slično tome današnje Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka u pravo vrijeme pruža upute svoj braći po svijetu. Svoje odluke prenosi skupštinama na jasan i izravan način, naprimjer preko pokrajinskih nadglednika. Ti samopožrtvovni nadglednici putuju od skupštine do skupštine i braći daju jasne upute te ih s ljubavlju hrabre. Poput Pavla i Barnabe, oni mnogo vremena provode u službi, “poučavajući i objavljujući dobru vijest o Jehovinoj riječi zajedno s mnogom drugom braćom” (Djela 15:35). A poput Jude i Sile “hrabre braću mnogim riječima i jačaju ih”.

18. Kako Božji narod treba postupati da bi ga Bog blagoslivljao?

¹⁸ A kako je sa skupštinama – što njima može pomoći da u današnjem razjedinjenom svijetu sačuvaju mir i slogu? Sjetimo se da je učenik Jakov kasnije napisao: “Mudrost odozgo prije svega je čista, zatim mirotvorna, razumna, spremna poslušati (...). A plod pravednosti sije se u miru i ubrat će ga oni koji grade mir” (Jak. 3:17, 18). Ne znamo je li Jakov prilikom pisanja tih riječi imao na umu opisani sastanak vodećeg tijela u Jeruzalemu. Međutim, iz razmatranja događaja zapisanih u 15. poglavlju Djela apostolskih jasno proizlazi da Jehova blagoslivlja  svoj narod samo kad u njemu vlada jedinstvo i kad svi složno surađuju.

19, 20. (a) Kako znamo da je u antiohijskoj skupštini zavladao mir i jedinstvo? (b) Čemu su se Pavao i Barnaba sada mogli posvetiti?

¹⁹ Bilo je očito da je u antiohijskoj skupštini zavladao mir i jedinstvo. Tamošnja braća nisu se prepirala s braćom iz Jeruzalema, nego su se radovala posjetu Jude i Sile. Biblija za njih dvojicu kaže: “Proveli su ondje neko vrijeme, a kad su odlazili, braća su im zaželjela da se u miru vrate k onima koji su ih poslali”, to jest u Jeruzalem d (Djela 15:33). Možemo biti uvjereni da su se i braća u Jeruzalemu obradovala kad su im Juda i Sila ispričali što su sve doživjeli na svom putovanju. Zahvaljujući Jehovinoj nezasluženoj dobroti uspješno su izvršili svoj zadatak!

²⁰ Pavao i Barnaba, koji su ostali u Antiohiji, mogli su se sada posvetiti tome da skupštinu revno predvode u propovijedanju, kao što čine i današnji pokrajinski nadglednici kad posjećuju skupštine koje su im povjerene (Djela 13:2, 3). Oni su pravi blagoslov za Jehovin narod! No kako se Jehova dalje poslužio Pavlom i Barnabom da bi ostvario svoj naum i kako je blagoslovio te revne propovjednike? To ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju.