3. PITANJE
Zašto mi je tako teško razgovarati s roditeljima?
ŠTO BI TI UČINIO?
Zamisli sljedeću situaciju: Srijeda je navečer. Sedamnaestogodišnji Andre obavio je kućanske poslove za koje je bio zadužen i sada se napokon može malo odmoriti i opustiti. Zato pali televizor i baca se u svoju omiljenu fotelju.
U tom trenu na vratima se pojavi njegov tata. Na licu mu se vidi da mu nešto nije po volji.
“Andre! Umjesto da braci pomažeš pisati zadaću, ti se tu izležavaš i gledaš televiziju. Nikad ne napraviš ono što ti se kaže!”
“Opet on”, promrmlja Andre dovoljno glasno da ga tata čuje.
Tata se nagne prema njemu i kaže: “Što si to rekao?”
“Ništa, tata”, odgovori Andre te pritom uzdahne i zakoluta očima.
Sada je tata stvarno ljut. Strogo ga pogleda i kaže mu: “Ne razgovaraj sa mnom tim tonom!”
Da si ti na Andreovom mjestu, što bi učinio da ne dođe do prepirke?
DOBRO RAZMISLI!
Problemi u komunikaciji ne moraju dovesti do prekida razgovora između tebe i tvojih roditelja. Potrudi se pronaći s njima zajednički jezik.
NAPRIMJER:
“Nije mi lako razgovarati s tatom”, kaže Lea. “Zna se dogoditi da mu nešto govorim, a on me nakon par minuta pogleda i kaže: ‘Oprosti, jesi li mi nešto rekla?’”
ŠTO BI LEA MOGLA UČINITI?
-
Mogla bi u ljutnji reći: “Ovo je važno! Daj slušaj što ti govorim!”
-
Mogla bi jednostavno odlučiti da s ocem neće razgovarati o svom problemu.
-
Mogla bi u nekoj drugoj prilici ponovno razgovarati s ocem ili mu čak u pismu napisati što je muči.
Što misliš, koju bi od tih mogućnosti Lea trebala izabrati?
RAZMISLI: Lein je otac nečim jako zaokupljen, pa ne obraća pažnju na ono što mu govori. Nije ni svjestan koliko to nju pogađa. Ako Lea izabere prvu mogućnost, lako je moguće da otac neće shvatiti zašto viče na njega. Takvom reakcijom vjerojatno ga neće pridobiti, a ni pokazati poštovanje prema njemu (Efežanima 6:2). Dakle, vikanjem neće puno postići.
Druga mogućnost možda izgleda kao najlakša, ali nije i najmudrija. Zašto nije? Ako Lea želi riješiti svoj problem, mora razgovarati s ocem jer joj on ne može pomoći ako ne zna što je muči i što se događa u njenom životu. Ako se povuče u sebe, neće ništa postići.
Međutim, ako Lea izabere treću mogućnost, neće dopustiti da trenutni problem u komunikaciji dovede do potpunog prekida razgovora. Pokušat će u nekoj drugoj prilici porazgovarati s ocem o onome što je muči. A ako mu napiše pismo, možda će se odmah osjećati bolje.
Možda će u pismu moći bolje izraziti ono što mu je htjela reći. Kad otac pročita njezino pismo, shvatit će o čemu je željela s njim razgovarati i možda će bolje razumjeti što je muči. Dakle, treća mogućnost dobra je za Leu, ali i za njezinog oca. Ona je u skladu s biblijskim savjetom: “Nastojmo promicati mir” (Rimljanima 14:19).
Kako bi Lea još mogla reagirati?
Pokušaj se sjetiti barem jedne mogućnosti. Zatim razmisli kako bi se situacija mogla odvijati ako tako postupi.
PAZI DA NE DOĐE DO KRATKOG SPOJA
Imaš li problema u komunikaciji s roditeljima? Možda niste na istoj valnoj dužini.
NAPRIMJER:
Roditelji bi te mogli upitati zašto si loše volje. Ti bi mogao reći: “Ne želim razgovarati o tome.”
No tvoji bi roditelji mogli pomisliti: “Nema dovoljno povjerenja u nas da nam se povjeri. O svom će problemu radije razgovarati s prijateljima nego s nama.”
Zamisli da imaš neki ozbiljan problem i da ti roditelji žele pomoći. Ako im kažeš: “Ne brinite se. Mogu to sam riješiti.”
-
Što bi tvoji roditelji mogli pomisliti?
-
Što bi bilo bolje da kažeš?