1, 2. Koliko se svijet promijenio od Noinog do Abrahamovog vremena i kako je Abraham gledao na štovanje krivih bogova?

PROLAZEĆI pored zigurata u svom gradu Uru, Abraham je začuo graju koja mu je privukla pažnju. * Upro je pogled k vrhu tog zdanja i ugledao dim koji se dizao u nebo. Dobro je znao što se ondje događa — svećenici boga Mjeseca prinosili su žrtve svom bogu. Okrenuvši leđa tom prizoru, Abraham je tužno uzdahnuo i odmahnuo glavom, jasno dajući do znanja što misli o takvom postupanju. Dok se na putu kući probijao kroz množicu ljudi, razmišljao je o idolopokloničkoj religiji po kojoj je njegov grad bio poznat. Prošlo je tek nekoliko stotina godina od potopa u kojem je Bog uništio zlo, a ljudi su ponovno zastranili i bez ikakvog srama štovali lažne bogove.

² Od potopa, koji su preživjeli Noa i njegova obitelj, pa do Abrahama, koji se rodio dvije godine nakon Noine smrti, svijet se potpuno promijenio. Po izlasku iz arke Noa je prinio žrtvu Jehovi Bogu, a on je prouzročio da se na nebu pojavi duga (1. Mojs. 8:20; 9:12-14). Suvišno je spominjati da su ljudi tada štovali samo pravog Boga, Jehovu. No u Abrahamovo doba, samo deset generacija nakon Noe, većina je ljudi štovala lažne bogove, a tek je mali broj njih služio Jehovi onako kako je on to zahtijevao. I Abrahamov otac, Terah, štovao je druge bogove, možda je čak izrađivao idole (Još. 24:2).

3. Zbog čega je Abraham odudarao od sredine u kojoj je živio i što možemo naučiti od tog Božjeg sluge?

³ Abraham je zbog svoje nepokolebljive vjere u Jehovu odudarao od sredine u kojoj je živio. S vremenom je ta njegova osobina sve jasnije dolazila do izražaja i stvarala jaz između njega i ljudi koji su ga okruživali. Apostol Pavao kasnije je pod Božjim nadahnućem za njega napisao da je “otac svima koji (...) vjeruju”. (Pročitaj Rimljanima 4:11.) Što je Abrahamu pomoglo izgraditi tako snažnu vjeru? Kako mi možemo steći vjeru nalik njegovoj? Abrahamova životna priča pružit će nam odgovore na ta pitanja.

4, 5. Tko je Abrahamu pomogao upoznati Jehovu i na temelju čega to možemo zaključiti?

⁴ Tko je Abrahamu pomogao upoznati Jehovu Boga? U njegovim danima većina je ljudi ogrezla u idolopoklonstvu, ali neki su ipak vjerno služili pravom Bogu. Jedan od njih bio je Noin sin Šem. Iako ne znamo tko je od trojice sinova tog patrijarha bio najstariji, Biblija obično Šema spominje prvog, vjerojatno zato što je njegova vjera bila vrijedna divljenja. * Neko vrijeme nakon potopa Noa je za Jehovu rekao da je “Bog Šemov” (1. Mojs. 9:26). Šem je očigledno osjećao strahopoštovanje prema Jehovi i štovao ga u skladu s njegovom voljom.

⁵ Je li Abraham poznavao Šema? Moguće je da jest. Na kraju krajeva, on je bio Šemov potomak. Nije teško zamisliti Abrahama kao znatiželjnog dječaka koji jedva čeka čuti još jednu zanimljivu priču od tog vjernog Jehovinog sluge, koji je tada već imao preko 400 godina. A Šem je itekako imao što ispričati jer je njegov život bio sve samo ne običan. On je dobro znao kakvi su bili ljudi koji su živjeli prije nego što je Bog poslao potop na Zemlju i očistio je od zla. Zacijelo se još uvijek živo sjećao kako su on i njegova obitelj živjeli nakon izlaska iz arke i kako su se u godinama koje su slijedile ljudi namnožili i raširili Zemljom. Bio je i svjedok Nimrodove pobune protiv Boga, koja je dovela do gradnje kule u Babelu. Šem je i tada ostao vjeran svom Bogu. Zato se može pretpostaviti da su, kad je Bog pomiješao jezik graditeljima kule, on i njegova obitelj i dalje govorili jezikom kojim je govorio njegov otac Noa, odnosno jezikom prvog ljudskog para. Nema sumnje da je Abraham imao što naučiti od tog ostarjelog čovjeka koji je bio njegov suvremenik. Stoga možemo reći da postoji vjerojatnost kako je upravo Šem Abrahamu pomogao upoznati Jehovu.

6. (a) Kako je Abraham pokazao da nikad nije zaboravio zašto je Jehova pustio potop na Zemlju? (b) Što znamo o Abrahamu i Sari?

⁶ Bez obzira na to je li osobno poznavao Šema ili nije, možemo biti sigurni da Abraham nikad nije zaboravio zašto je Jehova pustio potop na Zemlju. Živio je po Božjoj volji, baš kao što je to činio Noa. Budući da se čvrsto držao svojih uvjerenja, nije se povodio za onima koji su obožavali idole, među kojima je možda bilo i članova  njegove obitelji. Međutim Abraham nije, da tako kažemo, bio sam protiv svih. Pronašao je divnu družicu, Saru, koja se nije isticala samo svojom ljepotom već i snažnom vjerom u Jehovu. * Njih dvoje nisu imali djece, ali unatoč tome radosno su služili svom Bogu. Osim toga preuzeli su brigu o Abrahamovom nećaku Lotu nakon smrti njegovog oca.

7. Zašto se Kristovi sljedbenici trebaju ugledati na Abrahama?

⁷ Abrahamu nikad nije došlo na um da okrene leđa Jehovi i počne štovati lažne bogove poput svojih sugrađana. On i Sara živjeli su drugačije od ljudi koji su ih okruživali, za što im je trebalo puno snage. Ako želimo steći snažnu vjeru u Jehovu, ne smijemo dopustiti da nas oblikuje sredina u kojoj živimo. Isus je rekao da njegovi sljedbenici nisu dio svijeta i da ih svijet zbog toga mrzi. (Pročitaj Ivana 15:19.) Istina, nije lako kad zbog odluke da služimo Jehovi izgubimo podršku obitelji i prijatelja. Ipak, možemo biti uvjereni da nismo sami. Ako se, poput Abrahama i Sare, trudimo živjeti po Jehovinoj volji, uvijek ćemo imati njegovu podršku.

8, 9. (a) Koje je nesvakidašnje iskustvo doživio Abraham? (b) Što je Jehova poručio Abrahamu?

⁸ Jednog dana Abraham je doživio nesvakidašnje iskustvo koje je pamtio cijeli život. Obratio mu se Bog i prenio mu važnu poruku. Biblija ne otkriva pojedinosti o tome kako je Abraham dobio Božju objavu, samo kaže da mu se ukazao “Bog slave”. (Pročitaj Djela apostolska 7:2, 3.) Naravno, on nije vidio Jehovu Boga, nego vjerojatno njegovog anđela, ali i to je bilo dovoljno da se uvjeri kako je njegov Bog neusporedivo moćniji i uzvišeniji od beživotnih idola koje su štovali njegovi suvremenici. Možemo samo zamisliti kako se Abraham osjećao kad mu je Stvoritelj neba i Zemlje ukazao takvu čast!

⁹ Što je Jehova poručio Abrahamu? Rekao mu je: “Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!” Važno je zapaziti da mu nije otkrio u koju ga zemlju namjerava odvesti. Abraham je morao napustiti svoj zavičaj i obitelj te otići praktički u nepoznato. U drevnim kulturama Bliskog istoka obiteljske veze bile su izuzetno važne. U ono vrijeme smatralo se da je čovjeka koji je morao otići daleko od obitelji zadesio strašan udes, gori i od same smrti.

10. Zašto možemo reći da je odlazak iz Ura za Abrahama i Saru bio žrtva?

¹⁰ Napustiti svoju zemlju za Abrahama je značilo podnijeti određene žrtve. Ur je bio velik i bogat grad. (Vidi okvir  “Grad koji su Abraham i Sara napustili”.) Arheološkim iskapanjima otkrilo se da je životni standard u tom drevnom gradu bio vrlo visok. Kuće su  imale desetak i više prostorija, što za obitelj što za sluge i robove, popločano unutarnje dvorište, a obično i tekuću vodu, zahod te kanalizaciju. Abraham i Sara očito su se trebali odreći lagodnog života. Dobro je imati na umu da njih dvoje više nisu bili u cvijetu mladosti — on je najvjerojatnije imao oko 70, a ona oko 60 godina. Abraham je volio svoju ženu i, kao svaki dobar muž, želio joj je pružiti lijep život, lišen briga i neizvjesnosti. Čuvši što Jehova traži od njih, Abraham i Sara nedvojbeno su puno puta razgovarali o tome, a možda i razbijali glavu pitanjima na koja u tom trenutku nisu imali odgovor. Abraham je bio svjestan da nije lako odreći se udobnosti koje nudi gradski život i stoga je bio jako sretan kad je Sara bez imalo oklijevanja pristala poći s njim kamo god ih Jehova pošalje.

11, 12. (a) Što su Abraham i Sara trebali učiniti prije odlaska iz Ura? (b) Kako je odlazak iz Ura možda izgledao?

¹¹ Odluka o odlasku iz Ura bila je tek prvi korak. Pred Abrahamom i Sarom stajalo je mnogo posla. Nisu se trebali samo spakirati nego i organizirati putovanje te dobro promisliti što će ponijeti sa sobom, a što ostaviti. Trebali su odlučiti i hoće li s njima poći sluge te ostali članovi njihove obitelji. Možda su se pitali kako će ostarjeli Terah podnijeti tako dalek i naporan put. Ipak, nisu ga htjeli ostaviti u Uru, već su ga poveli sa sobom i brinuli se za njega sve do njegove smrti. Valja zapaziti da Biblija kaže kako je Terah uzeo svog sina Abrahama, svoju snahu Saru i unuka Lota te ih poveo iz Ura, po čemu možemo zaključiti da nije išao nevoljko. Dotad je vjerojatno prestao obožavati lažne bogove (1. Mojs. 11:31).

¹² Kad je osvanulo jutro određeno za polazak, Abrahamova obitelj i sluge okupili su se izvan gradskih zidina. Deve i magarci bili su natovareni zavežljajima, a stada okupljena pod brižnim okom njihovih pastira. * Zacijelo su svi svako malo pogledavali Abrahama, nestrpljivo čekajući da im dade znak za polazak. Kad je Abraham podignuo ruku, karavana ljudi i životinja polako je krenula. Ostavili su Ur zauvijek za sobom.

13. Što mnogi Jehovini sluge čine po uzoru na Abrahama i Saru?

¹³ U današnje vrijeme mnogi Jehovini sluge preselili su se na područje gdje je potrebno više objavitelja dobre vijesti. Drugi su počeli učiti neki strani jezik u želji da prošire svoju službu. A neki su se pak okušali u nekom vidu službe propovijedanja koji još nisu isprobali ili kojeg su se pribojavali. Oni koji su donijeli takve odluke trebali su učiniti određene žrtve, primjerice odreći se nekih udobnosti i živjeti skromnije. Uistinu je pohvalno što mnogi Jehovini  sluge pokazuju vjeru i požrtvovnost po uzoru na Abrahama i Saru. Jehova cijeni takve pojedince i rado ih nagrađuje. Zapravo, možemo biti uvjereni da se nijedna žrtva koju podnesemo za Jehovu ne može ni usporediti s blagoslovima koje nam on već danas daje i koje će nam podariti u budućnosti (Hebr. 6:10; 11:6). A što je bilo s Abrahamom? Je li Jehova nagradio njegovu vjeru?

14, 15. Kako je izgledalo putovanje od Ura do Harana i što je možda navelo Abrahama da se odluči neko vrijeme nastaniti u Haranu?

¹⁴ Kako su dani odmicali, putnici su se polako privikavali na izazove koje je sa sobom nosilo tako dugačko putovanje. Predvečer im, nakon cjelodnevnog jahanja i pješačenja, zacijelo nije bilo lako podizati šatore, a potom ih ujutro ponovno raspremati. No svakim su danom postajali sve spretniji. Netko je uvijek bio uz ostarjelog Teraha kako bi mu prije polaska pomogao uspeti se na leđa deve ili magarca. Abraham i Sara putem su sigurno razgovarali o životu koji ih očekuje. Njihovi glasovi miješali su se sa zvukovima zvona koja su se klatila kako su životinje polako hodale jedna za drugom. Išli su prema sjeverozapadu, prateći obalu Eufrata. Putovanje je trajalo tjednima, a pred njihovim su se očima izmjenjivali prizori krajolika kojim su prolazili.

¹⁵ Nakon što su prešli gotovo tisuću kilometara, došli su do Harana, naprednoga grada smještenog na sjecištu trgovačkih puteva  koji su vodili na istok i zapad. Abraham je u Haranu podignuo šatore i odlučio se neko vrijeme nastaniti ondje. Možda je zaključio da je Terahu preteško nastaviti putovanje.

16, 17. (a) Koji je savez Jehova sklopio s Abrahamom? (b) Što je Jehova učinio za Abrahama tijekom njegovog boravka u Haranu?

¹⁶ U Haranu je Terah umro u dobi od 205 godina (1. Mojs. 11:32). Njegova je smrt za Abrahama nesumnjivo bila težak udarac i zato mu je puno značilo što mu se Jehova opet obratio. Ponovio mu je obećanje koje je izrekao u Uru, ali ovaj mu je put otkrio još neke važne pojedinosti. Rekao mu je da će od njega načiniti velik narod te da će se preko njega blagosloviti svi narodi na Zemlji. (Pročitaj 1. Mojsijevu 12:2, 3.) Abrahamu je to bila potvrda da Jehova nije zaboravio savez koji je sklopio s njim. Jehovine su ga riječi zasigurno obradovale te je odlučio nastaviti putovanje.

¹⁷ No Abraham je znao da ga prije polaska čeka puno više posla nego kad je odlazio iz Ura jer je, zahvaljujući Jehovinom blagoslovu, tijekom boravka u Haranu stekao veliku imovinu. Biblija otkriva da je taj vjerni Božji sluga sa sobom uzeo “sva dobra što su stekli i duše koje su dobili u Haranu” (1. Mojs. 12:5). Zašto je to učinio? Zato što je znao da će to biti potrebno njegovoj sve većoj obitelji i sve brojnijem kućanstvu. Njegov primjer ne pokazuje da će Jehova sve svoje sluge učiniti bogatima, ali pruža jamstvo da će im dati sve što je potrebno kako bi mu mogli biti vjerni i postojano vršiti njegovu volju. Uvjeren da ima Jehovinu podršku, Abraham je poveo svoju obitelj prema zemlji koju mu je njegov Bog obećao pokazati.

18. (a) Zašto je Abrahamov prelazak Eufrata značajan u povijesti Božjeg naroda? (b) Koji su se drugi važni događaji odigrali 14. nisana? (Vidi okvir  “Važan datum u biblijskoj povijesti”.)

¹⁸ Nekoliko dana putovanja dijelilo je Haran od Karkemiša, mjesta gdje su karavane obično prelazile Eufrat. Lako je moguće da se i Abraham sa svojom obitelji i slugama uputio onamo. Eufrat je, po svemu sudeći, prešao 14. dana mjeseca koji je kasnije nazvan nisan, godine 1943. pr. n. e. (2. Mojs. 12:40-43). S druge strane te rijeke, prema jugu, pružala se zemlja koju mu je Jehova obećao pokazati. Abrahamov prelazak Eufrata izuzetno je značajan u povijesti Božjeg  naroda jer je savez koji je Bog sklopio s tim patrijarhom upravo tada stupio na snagu.

19. Što je Jehova rekao Abrahamu kad mu se ponovno obratio i na što je to obećanje možda podsjetilo Abrahama?

¹⁹ Nakon što je Abraham prešao Eufrat, nastavio je putovati prema jugu, a onda se zaustavio u Šekemu, blizu velikih stabala More. Ondje mu se Jehova još jednom obratio i rekao da će njegovom potomstvu dati zemlju u koju je stigao. To ga je obećanje možda podsjetilo na proročanstvo izrečeno u Edenu, koje je govorilo o potomku koji će izbaviti ljudski rod (1. Mojs. 3:15; 12:7). Lako je moguće da je Abraham tada počeo shvaćati koliko mu je važnu ulogu Jehova povjerio u ispunjenju svog veličanstvenog nauma.

20. Kako je Abraham pokazao zahvalnost koju je osjećao prema Jehovi?

²⁰ Abraham je veoma cijenio čast koju mu je Jehova iskazao. Dok se u kanaanskoj zemlji selio s jednog mjesta na drugo — sigurno s dozom opreza jer su ondje još živjeli Kanaanci — podignuo je žrtvenike Jehovi, najprije kod velikih stabala More, a potom u blizini Betela. Biblija kaže da je počeo prizivati Jehovino ime, nedvojbeno iz zahvalnosti koja se budila u njemu kad je razmišljao o svom potomstvu i blagoslovima koje mu je Jehova obećao. Možda je Kanaancima govorio o svom Bogu i njegovom naumu. (Pročitaj 1. Mojsijevu 12:7, 8.) Naravno, Abraham je tijekom života doživio još mnoge kušnje koje su ispitale njegovu vjeru. Što mu je pomoglo da ih prebrodi? On nije žalio za životom koji je ostavio u Uru. Naprotiv, upravio je svoj pogled na Božje obećanje i očekivao je “grad s pravim temeljima, kojemu je graditelj i tvorac Bog” (Hebr. 11:10).

21. Što za razliku od Abrahama mi danas znamo i što bismo trebali činiti ako želimo doživjeti ispunjenje Jehovinih obećanja?

²¹ Mi danas znamo puno više o tom simboličnom gradu koji je Abraham očekivao. Taj grad predočava Božje Kraljevstvo, koje već vlada na nebu i koje će uskoro stati na kraj ovom zlom svijetu, a njegov je vladar Isus Krist, davno prorečeni Abrahamov potomak. Bit će zaista predivno kad Abraham nakon uskrsnuća u potpunosti shvati kako je Jehova ostvario svoj naum. Ako i mi želimo doživjeti ispunjenje svih Jehovinih obećanja, trebamo se ugledati na Abrahama — biti samopožrtvovni i poslušni te ponizno prihvatiti svaki zadatak koji dobijemo od Jehove i savjesno ga izvršiti. Takvo postupanje pomoći će nam da sačuvamo čvrstu vjeru te da se i mi, simbolično govoreći, nađemo među Abrahamovom djecom, jer on je otac svima koji vjeruju.