1, 2. (a) Kojim se riječima Mariji obratio njen posjetitelj? (b) Kako je izgledao Marijin život kad je Biblija prvi put spominje?

MARIJA je širom otvorenih očiju gledala posjetitelja koji je stajao na vratima njenog doma. Bilo joj je čudno što ne traži njenog oca ni majku, nego kaže da je došao radi nje. Znala je da nije iz Nazareta jer su se u tom malom mjestu svi međusobno poznavali. A ovaj je posjetitelj bio toliko neobičan da bi svagdje odudarao od okoline. Ni pozdrav koji je uputio Mariji ne bi se mogao nazvati svakidašnjim. Rekao joj je: “Zdravo, milošću obdarena, Jehova je s tobom!” (Pročitaj Luku 1:26-28.)

² Marija je bila Elijeva kći i živjela je u galilejskom gradu Nazaretu. Biblija je prvi put spominje u trenutku kad je čula vijest koja joj je iz temelja promijenila život. Ona je bila zaručena za Josipa, tesara koji nije bio imućan, ali je imao nešto daleko vrednije od bogatstva — snažnu vjeru u Boga. Možda je mislila da joj život neće donijeti mnogo iznenađenja. Namjeravala se udati za Josipa, dati sve od sebe da mu bude dobra i vjerna žena te zajedno s njim podignuti obitelj. No kad se pojavio taj posjetitelj i prenio joj Božju objavu, shvatila je da njen život neće biti baš tako običan kao što je mislila.

3, 4. Na što se trebamo usredotočiti ako Mariju želimo upoznati u pravom svjetlu?

³ Možda zvuči čudno, ali Biblija vrlo malo govori o Mariji. Navodi tek neke pojedinosti o njenom porijeklu i njenoj osobnosti, a o njenom izgledu nema ni spomena. Mada je u Božjoj Riječi zapisano tek nekoliko crtica o Marijinom životu, one nam puno govore o njoj.

⁴ U mnogim religijama postoje razna vjerovanja o Mariji. Njezin je lik ovjekovječen u brojnim umjetničkim djelima, a prema dogmama koje su nastale tijekom stoljeća toj se poniznoj ženi pripisuju uzvišene titule, primjerice “Majka Božja” ili “Kraljica neba”. No Mariju ne možemo upoznati u pravom svjetlu ako je promatramo kroz prizmu učenja mnogih religija. Zato nećemo analizirati zamršene teološke postavke o njoj, nego ćemo se usredotočiti na Bibliju. Jedino nam ona daje cjelokupnu sliku o Mariji  — otkriva nam zašto je njena vjera bila tako vrijedna u Jehovinim očima i uči nas kako možemo postupati po uzoru na tu bogobojaznu ženu.

5. (a) Što nam Marijina reakcija na Gabrijelove riječi otkriva o njoj? (b) Što učimo od Marije?

⁵ Mariju nije posjetio čovjek, nego Božji anđeo koji se zvao Gabrijel. Kad joj se obratio riječima “milošću obdarena”, ona se uplašila te je “stala razmišljati što bi taj pozdrav mogao značiti” (Luka 1:29). Možda se pitala čiju je to milost dobila. Anđeo joj je zapravo htio reći da je našla milost u Božjim očima. Saznanje da ima Božju naklonost zacijelo joj je puno značilo. Na kraju krajeva, priznanje ljudi nije ni tražila. Iako je cijeli život vjerno služila Bogu, nije oholo smatrala da je on dužan pokazati joj milost. A kako je s nama? Nikad ne smijemo bahato misliti da imamo Božju milost samim time što mu služimo. Trebamo imati na umu da se Bog suprotstavlja oholima, a ponizne i skromne ljubi i podupire. Marija je to dobro znala, što je i pokazala svojim životom. Budemo li postupali po uzoru na nju, i mi ćemo sigurno steći Božju milost (Jak. 4:6).

6. Što je anđeo rekao Mariji o sinu kojeg je trebala roditi?

⁶ Poniznost je očigledno krasila Marijinu osobnost. To se nije promijenilo ni kad je dobila čast da rodi dijete koje će, kad odraste, ostaviti neizbrisiv trag u ljudskoj povijesti. O sinu kojeg je trebala roditi Gabrijel joj je rekao: “Jehova Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova, i on će kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek i kraljevstvu njegovu neće biti kraja” (Luka 1:32, 33). Marija je zasigurno znala za obećanje koje je Bog više od tisuću godina ranije dao Davidu — da će jedan od njegovih potomaka postati kralj koji će vladati zauvijek (2. Sam. 7:12, 13). Shvatila je da će upravo njen sin postati Mesija, kojeg je Božji narod dotad čekao već stoljećima!

7. (a) Što je Marija otkrila o sebi kad je Gabrijelu rekla da još nije “legla s muškarcem”? (b) Što mladi mogu naučiti od Marije?

⁷ Anđeo je za sina kojeg će Marija roditi rekao: “Zvat će se Sin Svevišnjega.” No je li stvarno bilo moguće da žena od krvi i mesa rodi Božjeg Sina? Uostalom, kako je Marija mogla roditi kad je još bila djevica? Istina, bila je zaručena za Josipa, ali u to vrijeme još nije bila u braku s njim. Stoga je anđela otvoreno upitala: “Kako će  to biti, kad još nisam legla s muškarcem?” (Luka 1:34). Marija se nije sramila svoje nevinosti. Naprotiv, dičila se svojom čestitošću. Danas mnogi mladi jedva čekaju izgubiti nevinost i rugaju se onima koji postupaju drugačije. Današnji se svijet potpuno razlikuje od onog u kojem je živjela Marija. Međutim Jehova se nije promijenio (Mal. 3:6). On još uvijek cijeni one koji se drže njegovih moralnih mjerila. (Pročitaj Hebrejima 13:4.)

8. Kako je Marija, iako je bila nesavršena, mogla roditi savršenog Božjeg Sina?

⁸ Marija je vjerno služila Bogu, u to nema nikakve sumnje. No bila je nesavršena. Zato se nameće pitanje: Kako je mogla roditi savršenog potomka, Božjeg Sina? Anđeo nije Mariju ostavio u nedoumici. Rekao joj je: “Sveti duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjenit će te. Zato će dijete koje rodiš biti sveto, Sin Božji” (Luka 1:35). Biti svet znači biti čist, neokaljan. Nažalost, sva su djeca nesavršena jer od svojih roditelja nasljeđuju grešnost. Da se to ne bi dogodilo njegovom Sinu, Jehova je odlučio učiniti jedinstveno čudo — njegov život prenijeti u Marijinu utrobu i zatim svetim duhom “zasjeniti” Mariju kako bi spriječio da na njega prijeđe grešnost. Je li Marija povjerovala anđelovom obećanju?

9. (a) Zašto nemamo razloga sumnjati da je djevica rodila dijete? (b) Kako je Gabrijel osnažio Marijinu vjeru?

⁹ Mnogi, između ostalog i neki teolozi, ne vjeruju da je djevica rodila dijete. Oni naprosto ne uspijevaju shvatiti jednostavnu istinu koju je izrekao Gabrijel: “Bogu ništa što kaže nije nemoguće” (Luka 1:37). Marija je povjerovala Gabrijelovim riječima, ne zato što je bila lakovjerna, nego zato što je imala snažnu vjeru, vjeru koja se temeljila na pouzdanim dokazima. Da bi još više osnažio njenu vjeru, Gabrijel joj je spomenuo što je Jehova učinio za njenu rođakinju Elizabetu. Ta ostarjela žena, koja je dugo bila nerotkinja, zatrudnjela je zahvaljujući čudu koje je Bog učinio.

10. Čega se Marija mogla pribojavati iako je bila počašćena što ju je Bog izabrao da rodi njegovog Sina?

¹⁰ Kako je Marija reagirala kad je sve to čula? Istina, bila je počašćena što ju je Bog izabrao da rodi njegovog Sina i uvjerila se da nema razloga sumnjati u Gabrijelove riječi. No ujedno je osjećala bojazan, svjesna da su pred njom i određene poteškoće. Nedvojbeno se pitala što će biti s njenim zarukama s Josipom. Hoće li je on htjeti oženiti kad dozna da je trudna? Osim toga znala je da je na njoj velika odgovornost. Trebala je postati majka Božjeg ljubljenog Sina, brinuti se za njega dok bude bespomoćno dijete i štititi ga od opasnosti. Je li Marija ustuknula u strahu od pomisli na ono što je čeka?

11, 12. (a) Kako su neki vjerni Božji sluge reagirali kad im je Jehova povjerio zadatak koji su oni smatrali preteškim? (b) Što o Mariji saznajemo iz riječi koje je uputila Gabrijelu?

 ¹¹ Biblija pokazuje da su čak i neki vjerni Božji sluge oklijevali preuzeti zadatke koje im je Bog povjerio jer su ih smatrali preteškima. Mojsije je primjerice tvrdio da je “sporih usta i spora jezika” te da ne može prenositi Božje objave (2. Mojs. 4:10). Jeremija je rekao: “Još sam dijete”, jer je smatrao da je premlad za službu koju mu je Bog povjerio (Jer. 1:6). Jona je čak pobjegao od svog zadatka! (Jona 1:3). A kako je reagirala Marija?

¹² I dan-danas mnogi vjerni Božji sluge pamte riječi koje je uputila Gabrijelu. One svjedoče o njenoj istinskoj poniznosti i poslušnosti. Gabrijelu je kazala: “Evo robinje Jehovine! Neka mi bude po riječi tvojoj!” (Luka 1:38). Robinja je među svim slugama imala najniži status. Njen je život u potpunosti bio u rukama njenog gospodara. Marija je Jehovu smatrala svojim gospodarom i zato se spremno podložila njegovoj volji. Znala je da je sigurna u njegovim rukama zato što je on vjeran onima koji su vjerni njemu i da će je blagosloviti dade li sve od sebe da ispuni njegova očekivanja (Psal. 18:25).

13. Kako nam Marijin primjer može pomoći kad nam se čini da je ono što Bog traži od nas preteško?

¹³ Ponekad se i nama može činiti da je ono što Bog traži od nas teško, čak i nemoguće. Međutim on nam je u svojoj Riječi dao dovoljno razloga da mu vjerujemo i da se, poput Marije, predamo njemu u ruke (Izr. 3:5, 6). Jesmo li spremni to učiniti? Ako pokažemo potpuno pouzdanje u njega i potrudimo se izvršiti zadatak koji nam je povjerio, možemo biti uvjereni da njegov blagoslov neće izostati, a to će ojačati našu vjeru u njega.

14, 15. (a) Kako je Jehova pokazao Mariji da ima njegovu naklonost? (b) Što iz Marijinih riječi zapisanih u Luki 1:46-55 učimo o njoj?

¹⁴ Kako se samo Marija obradovala kad joj je Gabrijel rekao da je Elizabeta zatrudnjela! Znala je da će je ona razumjeti te da će s njom moći otvoreno podijeliti svoje misli i osjećaje, stoga je žurno krenula na put prema judejskim brdima, gdje je Elizabeta živjela sa svojim mužem, svećenikom Zaharijom. Vjerojatno joj je trebalo tri do četiri dana hoda da dođe do svog odredišta. Ušavši u njihovu kuću, Marija je pozdravila svoju rođakinju. Jehova joj je tada još  jednom milostivo pokazao da ima njegovu naklonost i tako ojačao njenu vjeru. Naime kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, od velikog veselja “poskočilo je dijete u utrobi njezinoj”. Ispunila se svetim duhom i uskliknula: “Otkud meni ta čast da majka Gospodina mojega dođe k meni?” Bog je otkrio Elizabeti da će Marijin sin postati njen Gospodin — Mesija. Isto tako nadahnuo je Elizabetu da pohvali Mariju zbog njene vjernosti i poslušnosti. Elizabeta joj je kazala: “Sretna je ona koja je povjerovala” (Luka 1:39-45). Očito nije bilo nikakve sumnje da će Jehova ispuniti sve što je obećao Mariji.

¹⁵ Čuvši Elizabetine riječi, Marija je bila ponukana izraziti svoje osjećaje o svemu što joj se dogodilo. Bog je dao da se u Evanđelju po Luki 1:46-55 zapiše što je Marija kazala. (Pročitaj.) Taj  najduži zapis njenih riječi mnogo govori o njoj. Iz njega saznajemo da joj je srce bilo puno zahvalnosti jer je Jehova baš nju, svoju neznatnu robinju, odabrao da rodi Mesiju. On nam pokazuje i koliko je jaka bila njena vjera. Za Jehovu je kazala da ponižava ohole i moćne, a pomaže neznatnima i siromašnima koji mu žele služiti. Očigledno je jako dobro poznavala svete spise jer je, prema jednoj procjeni, preko 20 puta aludirala na ono što stoji u hebrejskim knjigama Biblije. *

16, 17. (a) Kako možemo pokazati poniznost po uzoru na Mariju i Isusa? (b) Na što nas podsjeća izvještaj o Marijinom posjetu Elizabeti?

¹⁶ Koliko je Marija cijenila Božju Riječ jasno se može vidjeti po tome što nije iznosila svoje zaključke o onome što joj se dogodilo, nego se ponizno osvrnula na misli iz svetih spisa. Njen sin, kojeg je nosila u svojoj utrobi, pokazao je isti stav kad je odrastao. Jednom je prilikom kazao: “Ono što naučavam nije moje, nego dolazi od onoga koji me poslao” (Ivan 7:16). Da li i mi duboko poštujemo i cijenimo Božju Riječ ili dajemo prednost vlastitim idejama i zaključcima? Sasvim je jasno kako je Marija razmišljala.

¹⁷ Ona je kod Elizabete ostala otprilike tri mjeseca. Tijekom tog vremena njih su dvije nesumnjivo veoma ohrabrile jedna drugu (Luka 1:56). Dirljiv biblijski izvještaj o Marijinom posjetu Elizabeti podsjeća nas da prijateljstvo može biti pravi blagoslov za nas. Prijatelji koji istinski ljube Jehovu Boga pomoći će nam da budemo prisniji s njim i izgradimo snažniju vjeru u njega (Izr. 13:20). No Marija nije mogla zauvijek ostati kod svoje rođakinje. Došlo je vrijeme da se vrati kući. Na putu za Nazaret zacijelo je razmišljala kako svom zaručniku reći da je trudna.

18. Koju je vijest Marija otkrila Josipu i kako je on reagirao?

¹⁸ Marija nije čekala da svi primijete da je trudna pa da tu vijest tek onda obznani Josipu. Željela je to učiniti što prije. Vjerojatno se pitala kako će taj časni, bogobojazni čovjek reagirati kad čuje vijest koju mu nosi. Pa ipak, došla je k njemu i ispričala mu sve što se dogodilo. Josipa je to silno uznemirilo. Htio je vjerovati svojoj voljenoj odabranici, ali po svemu što mu je rekla mogao je zaključiti da ga je prevarila. Biblija ne opisuje što mu je u tim trenucima prolazilo mislima, no bilježi da se odlučio razvesti od nje. Naime u to se doba na zaručnike gledalo kao da su već vjenčani. Budući da je nije želio izložiti javnoj sramoti, odlučio je tajno  otići od nje (Mat. 1:18, 19). Marija nije bila ogorčena na Josipa zato što joj isprva nije vjerovao. Naprotiv, znala je da se nalazi u vrlo nezavidnoj situaciji i zacijelo joj se kidalo srce dok je promatrala koliko mu je teško.

19. Kako je Jehova pomogao Josipu da donese ispravnu odluku?

¹⁹ Jehova nije svog uznemirenog slugu prepustio njegovim mislima niti je smatrao kako bi bilo najbolje pustiti ga da postupi po svome. Poslao je anđela koji mu je u snu rekao da je Marija doista zatrudnjela po svetom duhu. Josipu je sigurno laknulo kad je to saznao. Odlučio je poslušati Jehovu, baš kao i Marija, koja se od samog početka bez oklijevanja podložila Jehovinoj volji. Uzeo je Mariju za ženu i time pokazao da prihvaća odgovornost koju mu je Bog povjerio — da je spreman odgajati njegovog Sina i brinuti se za njega (Mat. 1:20-24).

20, 21. Što oni koji su u braku, a i oni koji razmišljaju o braku, mogu naučiti od Marije i Josipa?

²⁰ Oni koji su u braku, a i oni koji razmišljaju o braku, trebali bi izvući pouku iz svega što se prije 2 000 godina događalo Josipu i Mariji. Dok je Josip promatrao svoju ženu kako se s puno ljubavi i nježnosti brine za njihovo dijete, mora da je bio sretan što je poslušao Jehovu. Shvatio je koliko je važno oslanjati se na njega pri donošenju važnih odluka (Psal. 37:5; Izr. 18:13). Nedvojbeno je i nadalje kao glava obitelji promišljeno donosio odluke, uzimajući u obzir dobrobit svojih najbližih.

²¹ A što učimo od Marije, koja se udala za Josipa iako joj on u početku nije vjerovao? Ona je čekala da Josip donese konačnu odluku jer ga je već tada smatrala glavom obitelji. Uvidjela je da mora biti strpljiva i imati povjerenja u njega, što je dobra pouka i današnjim kršćankama. I na kraju, i Josip i Marija nesumnjivo su naučili koliko je važno iskreno i otvoreno razgovarati. (Pročitaj Mudre izreke 15:22.)

22. Zašto možemo reći da je Josipov i Marijin brak počivao na dobrim temeljima i čemu su se njih dvoje mogli nadati u budućnosti?

²² Josipov i Marijin brak počivao je na dobrim temeljima. Oboje su ljubili Jehovu Boga više od svega i svim su srcem željeli vršiti njegovu volju, a to su i pokazali time što su bili odgovorni, brižni roditelji. U životu su ih čekali još veći blagoslovi, ali i izazovi. Na koncu, njima je na brigu bio povjeren Božji Sin, najveći čovjek koji je ikada živio.