Više od 60 posto naših punovremenih prevoditeljskih timova ne radi u podružnicama, nego u prevoditeljskim uredima. Zašto je osnivanje takvih ureda korisno? Kakva je oprema potrebna prevoditeljima da bi mogli efikasno raditi? Kako lokacija na kojoj prevoditeljski tim radi utječe na kvalitetu njihovog prijevoda?

 Prevoditeljski uredi omogućavaju prevoditeljima da žive ondje gdje ljudi govore njihov jezik. Karin, koja prevodi na donjonjemački, ispričala je: “Otkad smo se preselili u prevoditeljski ured u Cuauhtémocu, u meksičkoj državi Chihuahui, cijelo vrijeme govorimo donjonjemački – s drugim prevoditeljima, u službi i kad smo u kupovini. Okruženi smo ljudima koji pričaju naš jezik. Znamo čuti idiome koje jako dugo nismo čuli i u toku smo s vokabularom koji ljudi svakodnevno koriste.”

 James, koji surađuje s prevoditeljskim timom u Gani koji prevodi na jezik frafra, priznaje da mu ponekad nedostaje druženje s betelskom obitelji u podružnici. Ipak, on kaže: “Jako volim raditi u prevoditeljskom uredu. Pravi je užitak kad odeš u službu na lokalnom jeziku i kad vidiš kako ljudi lijepo reagiraju na dobru vijest.”

 Kako naša braća odlučuju gdje će osnovati prevoditeljski ured? “Jedan od problema je to što na nekim lokacijama nema uvijek struje, vode ili pak nema interneta, koji je potreban da bi se preuzelo tekstove koje treba prevesti”, kaže Joseph, član Glavnog odjela za projektiranje i gradnju u Warwicku. “Zato, kad se osniva neki prevoditeljski ured, uzimamo u obzir više lokacija na kojima se govori određeni jezik.”

 Općenito govoreći, najbrža i najjeftinija opcija je smjestiti prevoditeljski ured u neku našu kongresnu dvoranu, dvoranu za sastanke ili misionarski dom, pa prevoditelji dolaze onamo raditi. Ako takvi objekti nisu dostupni, braća mogu dobiti dopuštenje da kupe stanove i uredski prostor u kojima će prevoditelji živjeti i raditi. Ako se potrebe tima promijene, ti se objekti mogu lako prodati, a novac se može upotrijebiti ondje gdje je najpotrebnije.

 Tijekom službene 2020. godine utrošili smo 13 milijuna dolara za rad prevoditeljskih ureda. Prevoditelji trebaju kompjutere, posebne programe, opremu za snimanje, pristup internetu i osnovne komunalne usluge. Samo standardna kompjuterska oprema košta otprilike 750 dolara po osobi. Na kompjutere se instalira komercijalni softver i Watchtower Translation System, odnosno program koji pomaže prevoditeljima da organiziraju svoj posao i da lako pristupaju Biblijama, rječnicima i drugim priručnicima.

 Prevoditelji dobivaju i opremu za snimanje koja im omogućava da snimaju u uredu. Ta se oprema pokazala jako korisnom kad je počela pandemija koronavirusa. Prevoditelji su je jednostavno mogli ponijeti kući i nastaviti snimati usmene prijevode tekstova i videa.

 Lokalni volonteri često pomažu prevoditeljima tako što im daju svoje mišljenje o prevedenom tekstu ili tako što pomažu u održavanju objekata prevoditeljskog ureda. “Mnogi objavitelji i stalni pioniri imaju priliku surađivati s nama”, kaže Cirstin, koja prevodi na afrikaans u prevoditeljskom uredu u Cape Townu, u Južnoafričkoj Republici.

 Volonteri su jako sretni što imaju priliku pomagati u prevoditeljskim uredima. Jedna sestra je rekla da je za nju to pravo osvježenje. Neka lokalna braća i sestre daju svoje glasove za audiosnimke. Juana, koja prevodi na totonački jezik u meksičkoj državi Veracruz, kaže: “Sad kad živimo bliže gradovima u kojima se govori naš jezik, više braće i sestara može sudjelovati u snimanju audio i videoizdanja.”

 Jesu li prevoditeljski uredi pomogli da poraste kvaliteta prijevoda? Milijuni naših čitatelja kažu da jesu. Cédric, koji prevodi na jezik kongo u Demokratskoj Republici Kongo, ispričao je: “Neka braća i sestre znala su za naše prijevode reći da je to ‘kongo iz Stražarske kule’, zato što se nije prevodilo onako kako ljudi obično govore. Ali sad kažu da se naša izdanja prevode na suvremeni kongo, jezik koji ljudi svakodnevno koriste.”

 Andile, koji prevodi na jezik xhosa, čuo je slične komentare u Južnoafričkoj Republici. On je ispričao: “Mnogi nam kažu da su primijetili da su naši prijevodi sad drugačiji. Čak i djeca koja su Stražarsku kulu prije čitala na engleskom sad je čitaju na xhosi. Posebno im se sviđa prirodnost u revidiranom prijevodu Novi svijet.”

 Osnivanje i održavanje prevoditeljskih ureda te troškovi njihovog osoblja financiraju se dobrovoljnim prilozima za djelo Kraljevstva, uključujući i one koji se prilažu preko stranice donate.pr418.com.