Čini li vam se da su mnoge religije više usredotočene na zgrtanje novca nego na pružanje duhovnog vodstva? One reklamiraju i prodaju razne predmete te vrše vjerske obrede za novac. Mnogi vjerski vođe dobivaju pozamašnu plaću i žive u raskoši. Navest ćemo samo nekoliko primjera.

•   Jedna je istraga pokazala da je jedan katolički biskup u razdoblju od 13 godina crkvenim novcem financirao gotovo 150 putovanja privatnim avionom i otprilike 200 vožnji limuzinom. Osim toga, potrošio je preko četiri milijuna dolara na preuređenje biskupskog stana u kojem je živio.

•   Propovjednik iz jedne afričke zemlje redovito održava vjerske službe na kojima prisustvuju deseci tisuća ljudi. Na velikom crkvenom imanju prodaje različitu trgovačku robu – od “čudotvornog ulja” do ručnika i majica sa svojom slikom. Iako je većina ljudi koja dolazi na njegove propovijedi siromašna, on je neizmjerno bogat.

•   Dvije od četiri svete budističke planine u Kini registrirane su kao tvrtke. Čuveni hram Šaolin koristi se u mnogim komercijalnim projektima, a njegov glavni redovnik poznat je kao menadžer.

•   Tvrtke diljem Amerike sve više traže usluge duhovnih savjetnika koji smišljaju vjerske obrede kojima bi trebali pružiti duhovno vodstvo zaposlenicima.

 Kako vi gledate na religije u kojima se sve vrti oko novca? Jeste li se ikada pitali što Bog misli o ljudima koji zarađuju na vjerskoj službi?

 Bog ne odobrava da se na religiji zarađuje novac. Biblija pokazuje da su mu u prošlosti bili mrski svećenici koji su tvrdili da ga zastupaju, a zapravo su poučavali “za plaću” (Mihej 3:11). Bog je osudio pohlepne trgovce zbog kojih je njegov hram “postao razbojnička pećina” (Jeremija 7:11).

 I Isus je osjećao gađenje prema onima koji su zarađivali na religiji. U njegovo su vrijeme vjerski vođe imali koristi od pohlepnih trgovaca kojima su dopustili da trguju u jeruzalemskom hramu. Oni su iskorištavali ljude koji su iz iskrenih poticaja došli u hram štovati Boga. Isus je odvažno otjerao te pokvarene trgovce iz hrama. Rekao im je: “Ne činite od doma mog Oca tržnicu!” (Ivan 2:14–16).

 I iz načina na koji je Isus vršio svoju službu vidi se da je razmišljao poput Boga (Ivan 8:28, 29). Uvijek je besplatno poučavao ljude o Bogu. Isto tako, nije tražio novac kad je činio čuda, naprimjer kad je hranio gladne, liječio bolesne i uskrsavao mrtve. Isus nije koristio svoju službu da bi se obogatio, čak nije imao ni vlastiti dom (Luka 9:58).

 Isus je rekao svojim sljedbenicima da ne smiju naplaćivati svoju vjersku službu. Kazao je: “Besplatno ste primili, besplatno dajte” (Matej 10:8). Ti prvi Isusovi sljedbenici, koji su kasnije postali poznati kao kršćani, držali su se njegovih uputa. Navest ćemo nekoliko primjera.

•   Apostolu Petru, koji je bio jedan od Isusovih sljedbenika, čovjek po imenu Šimun ponudio je novac jer je želio dobiti moć i ugledan položaj. Petar je odmah odbio Šimunovu ponudu i strogo ga prekorio. Rekao mu je: “Neka tvoje srebro propadne s tobom jer si mislio da Božji dar možeš kupiti novcem!” (Djela apostolska 8:18–20).

•   Apostol Pavao puno je putovao i propovijedao dobru vijest. Iako je godinama marljivo pomagao mnogim kršćanskim skupštinama, nikada nije tražio novac za svoju službu. O sebi i svojim suvjernicima rekao je: “Mi ne trgujemo Božjom riječju kao što to mnogi čine” (2. Korinćanima 2:17). Osim toga, napisao je: “Kad smo vam propovijedali Božju dobru vijest, radili smo danju i noću da nikome od vas ne budemo na teret” (1. Solunjanima 2:9).

 Dakako, ti prvi kršćani trebali su novac kako bi financirali svoja opsežna propovjednička putovanja i dobrotvorni rad. No nikad nisu naplaćivali svoju vjersku službu. Ljudi su mogli priložiti novac ako su to htjeli, a pritom su se vodili sljedećim načelima:

•   2. Korinćanima 8:12: “Ako netko daje spremno – u skladu s onim što ima, a ne s onim što nema – ono što daje osobito je vrijedno.”

   Što to znači: Puno je važnije zašto netko daje nego koliko daje.

•   2. Korinćanima 9:7: “Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne preko volje ili nasilu, jer Bog voli onoga tko radosno daje.”

   Što to znači: Bog ne želi da se itko osjeća primoranim davati. Njega raduje kad osoba daje zato što to iskreno želi.

 Biblija jasno pokazuje da Bog ne prihvaća sve religije (Matej 7:21–23). U jednom upečatljivom proročanstvu Biblija uspoređuje sve krive religije s bludnicom jer one surađuju s vlastima kako bi ostvarile materijalnu i drugu dobit te iskorištavaju ljude širom svijeta (Otkrivenje 17:1–3; 18:3). To proročanstvo otkriva da će Bog uskoro izvršiti osudu nad svim krivim religijama (Otkrivenje 17:15–17; 18:7).

 Bog ne želi da krive religije svojim lošim postupcima zavaravaju ljude ili ih udaljavaju od njega (Matej 24:11, 12). On potiče osobe koje ga iskreno traže da saznaju kako mu mogu služiti na ispravan način i da se odvoje od krive religije (2. Korinćanima 6:16, 17).