Idi na sadržaj

Barem jednom u životu...

Barem jednom u životu...

Svake godine deseci tisuća ljudi obiđu glavno sjedište Jehovinih svjedoka, koje se nalazi u New Yorku, te još neke objekte njihove podružnice smještene u istoimenoj saveznoj državi. (Jehovini svjedoci svoje podružnice, kojih ima stotinjak u svijetu, zovu Beteli. Taj je naziv vrlo prikladan jer hebrejska riječ “Betel” znači “Božji dom”.) Posjetitelji dolaze iz svih krajeva svijeta jer iz prve ruke žele vidjeti kako se organizira djelovanje Jehovinih svjedoka i kako se tiska njihova literatura. Neki od njih dođu u posjet svojim prijateljima koji ondje rade. No Betel u SAD-u nedavno je posjetio i jedan sasvim poseban gost.

On se zove Marcellus i živi u Anchorageu, na Aljasci. a Putovanje u New York od njega je iziskivalo puno truda. Zašto? Marcellus je prije nekoliko godina imao moždani udar, zbog kojeg praktički ne može govoriti. Dane provodi u invalidskim kolicima te treba stalnu skrb i pomoć u obavljanju svakodnevnih poslova. Međutim, žarko je želio barem jednom u životu posjetiti Betel i nije dopustio da ga išta spriječi u ostvarenju tog sna.

“Ništa ga nije moglo pokolebati”, rekao je Marcellusov prijatelj Corey, koji mu je pomogao organizirati putovanje. “Redovito me zvao da vidi ima li kakvih novosti. Budući da jedva govori, postavljao sam mu pitanja na koja je odgovarao s ‘da’ i ‘ne’. Naši su razgovori zvučali otprilike ovako:

– Trebam li doći do tebe?

– Ne.

– Trebam li nazvati doktora?

– Ne.

– Zoveš li me zbog putovanja u Betel?

– Da!

Kad bi mi to rekao, znao sam da želi čuti dokle sam stigao s organiziranjem njegovog putovanja. Bio sam presretan kad mu se ispunila životna želja.”

Odlazak u New York za Marcellusa je bio pravi pothvat. S kojim se poteškoćama suočio prije nego što je uopće krenuo na put? Za početak, dvije godine štedio je novac za avionsku kartu jer od Anchoragea do New Yorka ima 5400 kilometara, a on živi od skromne novčane naknade. Budući da zbog bolesti nije samostalan, netko je morao ići s njim. I na koncu, trebao je dopuštenje liječnika da ode na put. Njegovoj sreći nije bilo kraja kad ga je dobio samo nekoliko dana prije datuma polaska.

Kad je Marcellus stigao na svoje odredište, u pratnji vodiča razgledao je objekte Jehovinih svjedoka u Brooklynu, Pattersonu i Wallkillu. Posjetio je tiskaru u kojoj su smješteni ogromni strojevi koji proizvode knjige i Biblije. Saznao je i kako je organizirano naše djelovanje. U našem glavnom sjedištu pogledao je dvije izložbe: “Biblija i Božje ime” te “Narod za Jehovino ime”. Tijekom svog posjeta stekao je mnogo novih prijatelja. Na tom nezaboravnom putovanju Marcellusu se ostvarila želja da barem jednom u životu posjeti Betel.

Mnogi kažu da svoje dojmove o posjetu Betelu ne mogu opisati riječima. Kad smo Marcellusa pitali je li mu bilo lijepo u razgledavanju Betela i je li taj put bio vrijedan tolikog truda, on je s oduševljenjem u očima rekao jedino što je mogao reći: “Da, da, da!”

Razgledavanje Betela može i za vas i vašu obitelj biti zanimljiv i nezaboravan doživljaj, kao što je bio za Marcellusa. Srdačno vas pozivamo da posjetite naše podružnice. Sigurni smo da ćete uživati!

a Marcellus je umro 19. svibnja 2014, dok je ovaj članak bio u pripremi.