Članovi betelske obitelji u SAD-u bili su jako sretni kad su 5. srpnja 2013. čuli obavijest koju je pročitao Anthony Morris, član Vodećeg tijela. Obavijest je glasila: “Potpisali smo ugovor o prodaji naših šest zgrada u Brooklynu, uključujući i zgrade na adresama: Ulica Adams 117 i Ulica Sands 90. a Iz zgrada 1-5 moramo se iseliti do sredine kolovoza ove godine.”

Nakon obavijesti svima je bilo jasno da ćemo imati pune ruke posla. Trebali smo se iseliti iz pet velikih zgrada, čija ukupna površina odgovara površini 11 nogometnih igrališta za međunarodne utakmice. A bili smo u stisci s vremenom jer je rok bio kratak — samo 60 dana.

Zgrade 1-5 desetljećima su se koristile kao tiskara i knjigovežnica, ali ta su postrojenja 2004. preseljena u Wallkill, gradić u saveznoj državi New Yorku.

Otada su se u tim zgradama nalazile radionice i skladišta u kojima smo držali građevinski materijal, uredski namještaj te opremu koja se koristila na građevinskim projektima u SAD-u i drugim zemljama.

Cijelo preseljenje trebalo je što bolje organizirati da bi novi vlasnici mogli preuzeti zgrade. Najprije je napravljen popis inventara kako bi se utvrdilo što ćemo prodati, a što baciti ili sačuvati. Zatim je izrađen plan selidbe kako bi sve prošlo u najboljem redu i kako bi se spriječile eventualne nezgode.

Članovi betelske obitelji naporno su radili na preseljenju. No nije sav posao pao na njih jer su iz svih krajeva SAD-a došli Jehovini svjedoci koji su bili spremni raditi što je god bilo potrebno. Tih je dobrovoljaca ukupno bilo 41. Većina njih bili su mladići bez obiteljskih obaveza. Neki su došli na mjesec i pol, a neki na dva i pol mjeseca. Zbog toga su morali napustiti obitelj i prijatelje, a neki su čak dali otkaz da bi radili u Betelu. Želite li saznati kako im je bilo? Upitali smo ih da nam ispričaju svoje dojmove:

Jordan, koji ima 21 godinu, došao je iz savezne države Washingtona. On je rekao: “Žalim samo što molbu nisam dao još ranije.”

Dvadesetogodišnji Steven iz Teksasa kazao je: “Osjećam se kao dio velike, međunarodne obitelji čiji članovi radosno i marljivo obavljaju svoj posao.”

Justin, koji ima 23 godine, napisao je: “U Betelu se osjećam kao kod kuće. Predivno je biti u društvu zrelih, duhovnih ljudi koje veže ljubav i istinsko prijateljstvo.”

Dvadesetogodišnji Adler, koji je došao iz Portorika, rekao je: “Nisam baš jutarnji tip, pa mi nije bilo lako rano ustajati. No rad u Betelu vrijedan je žrtve. Stekao sam prijateljstva koja će trajati zauvijek.”

William, koji ima 21 godinu, kazao je: “Odmalena sam htio raditi u Betelu. Bojao sam se da ću biti usamljen i da se neću uklopiti, ali bio sam potpuno u krivu. Vrijeme koje sam proveo u Betelu nikad neću zaboraviti. Ne mogu ni zamisliti da postoji bolje mjesto od ovoga.”

Jesu li ti vrijedni radnici uspjeli ispoštovati rok za selidbu? Jesu, ispraznili su zgrade za samo 55 dana.