Posljednjih godina u Europu je stiglo mnogo izbjeglica iz Afrike, s Bliskog istoka i iz južne Azije. Državne udruge i mnogi volonteri svojim su im radom omogućili hranu, smještaj i medicinsku skrb.

Naravno, izbjeglicama nije potrebna samo takva pomoć. Mnogi od njih proživjeli su traumatične događaje, zbog čega im je potrebna utjeha i nada. Jehovini svjedoci u zemljama središnje Europe ulažu trud kako bi izbjeglicama pružili upravo to. Oni rado slušaju njihove životne priče i prenose im utješne misli iz Biblije.

Od kolovoza 2015. Jehovini svjedoci iz više od 300 skupština u Austriji i Njemačkoj ulažu naročite napore da izbjeglicama pruže utjehu. Primijetili su da izbjeglice osobito vole razgovarati o biblijskim odgovorima na sljedeća pitanja:

• Zašto ima toliko patnji?

• Što se događa kad umremo?

• O kojoj dobroj vijesti govori Biblija?

• Ima li Bog ime?

• Tko su Jehovini svjedoci?

U razdoblju od kolovoza do listopada 2015. Jehovini svjedoci u Austriji i Njemačkoj naručili su više od četiri tone biblijske literature od svoje podružnice u Njemačkoj. Sve publikacije izbjeglicama su davali potpuno besplatno.

Mnogi izbjeglice govore samo svoj materinji jezik. Zbog toga Jehovini svjedoci u razgovoru s njima koriste internetsku stranicu jw.org, na kojoj se mogu naći članci i videosadržaji na stotinama jezika. “Ponekad komuniciramo samo gestama i pomoću crteža”, kažu Matthias i Petra, koji propovijedaju u gradu Erfurtu. Jehovini svjedoci koriste i JW Language, aplikaciju namijenjenu učenju jezika koja se pokazala kao odlična pomoć u prenošenju biblijske poruke na materinjem jeziku izbjeglica. Drugi koriste aplikaciju JW Library kako bi izbjeglicama pokazali biblijske retke i filmove na brojnim jezicima.

“Okružila nas je gomila ljudi. Za dva i pol sata izbjeglicama smo dali oko 360 publikacija. Neki od njih zahvalili su nam naklonom”, izjavio je jedan bračni par iz Schweinfurta. A Wolfgang, koji propovijeda u gradu Diezu, rekao je: “Izbjeglice su sretni što se netko zanima za njih. Neki su tražili literaturu na pet ili šest jezika.”

Mnogi su literaturu počeli čitati čim su je dobili, a neki su se vratili kako bi zahvalili Jehovinim svjedocima. Ilonca, koja živi u Berlinu, kaže: “Dva mladića uzela su neke naše publikacije. Pola sata kasnije vratili su se i poklonili su nam komad kruha. Ispričali su se što nemaju ništa drugo čime bi nam pokazali zahvalnost.”

Socijalni radnici, državni dužnosnici i susjedi jako cijene volonterski rad Jehovinih svjedoka. “Hvala vam!” oduševljeno je rekao jedan socijalni radnik koji vodi brigu o tristotinjak izbjeglica. “Puno vam hvala što vam je toliko stalo do dobrobiti stranaca!” Jedan drugi socijalni radnik koji radi u izbjegličkom kampu Jehovinim svjedocima kazao je da je jako dobro što izbjeglicama daju smisleno štivo na njihovom materinjem jeziku jer im se život trenutno svodi samo na tri obroka dnevno.

Marion i njen muž Stefan, koji žive u Austriji, objasnili su svrhu svog volonterskog rada dvojici policajaca koji su bili u patroli. Policajci su im zahvalili i zamolili ih da im daju dvije knjige. Marion kaže: “Policija nas jako često pohvali zbog onoga što činimo.”

Jedna Austrijanka koja redovito donira potrepštine izbjegličkom kampu zapazila je da Jehovini svjedoci pomažu izbjeglicama i po suncu i po kiši. Jednog je dana nekim Jehovinim svjedocima rekla: “Izbjeglicama svakako treba materijalna pomoć. No više od svega treba im nada, a vi im baš to dajete.”