U subotu 8. ožujka 2014. održana je promocija 136. razreda Gileada — misionarske škole Jehovinih svjedoka. Bio je to vrhunac intenzivnog petomjesečnog tečaja tijekom kojeg su iskusni propovjednici Jehovinih svjedoka još bolje upoznali Bibliju, naučili kvalitetnije izvršavati svoju službu i jačati vjeru svojih suvjernika. Promociju 136. razreda pratilo je 11 548 osoba. Neki su prisustvovali svečanosti u obrazovnom centru Jehovinih svjedoka u Pattersonu (New York), a neki su program pratili putem izravnog prijenosa u drugim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država te na Jamajci, u Kanadi i Portoriku.

“Razmišljajte onako kako je razmišljao i Krist Isus”: David Splane, član Vodećeg tijela a Jehovinih svjedoka, koji je bio voditelj programa, iznio je uvodni govor na temelju Filipljanima 2:5-7. Dok je Isus živio na Zemlji, nije isticao svoj ugled i položaj, nego je ponizno i požrtvovno vršio Božju volju.

Naprimjer, kad ga je Đavo iskušavao u pustinji, Isus nijednom nije pokleknuo, nego je odgovorio: “Pisano je”, citirajući riječi koje je Mojsije uputio izraelskom narodu (Matej 4:4, 7, 10; 5. Mojsijeva 6:13, 16; 8:3). Budući da je bio pomazani Božji Sin, Isus se mogao pozvati na svoj položaj i odgovoriti svojim riječima. No reagirao je ponizno i pokazao da cijeni Mojsijevu ulogu. Budimo ponizni poput Krista i često pohvalimo svoje suvjernike zbog njihovih sposobnosti!

Brat Splane također je naglasio da je Isus pretkraj svog života na Zemlji pokazao izvrstan stav. Isus je u molitvi rekao Jehovi Bogu: “Ja sam proslavio tebe na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao da izvršim. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao” (Ivan 17:4, 5). Isus nije tražio da dobije veći položaj kad se vrati na nebo. Samo je htio raditi što je radio prije. Mogli bismo reći da je želio svoje staro “radno mjesto”. Po uzoru na Isusa, misionari se trebaju usredotočiti na zadatak koji obavljaju, a ne isticati svoj položaj. Moraju biti zadovoljni čak i ako im se nakon Gileada ne povjere neke odgovornije službe.

“Nemojte žaliti zbog žrtava koje ste učinili”: William Malenfant, koji služi kao pomoćnik Odbora za poučavanje (jednog od odbora Vodećeg tijela), potaknuo je misionare da budu samopožrtvovni poput apostola Pavla. Pavao nije sa žaljenjem razmišljao o onome čega se odrekao da bi služio Bogu, nego je rekao: “Zaboravljam ono što je iza mene i trudim se dosegnuti ono što je ispred mene” (Filipljanima 3:13, 14).

Kako misionari mogu oponašati Božje vjerne sluge iz davne prošlosti i one iz novijeg vremena? Tako da ne žale zbog žrtava koje su učinili kako bi služili Jehovi. Govornik je istaknuo da je sestra Clara Gerber Moyer, koja je odmalena služila Jehovi, dobar primjer za sve nas. Ona je u svojoj životnoj priči napisala: “Kako je lijepo osvrnuti se na preko 80 godina predane službe Bogu i shvatiti da ne žališ ni zbog čega. Da se ponovno rodim, izabrala bih potpuno isti život!”

“Propovijedajte dobru vijest o Kraljevstvu s anđelima i poput anđela”: Gerrit Lösch, član Vodećeg tijela, objasnio je polaznicima da propovjednici dobre vijesti imaju dvije posebne uloge. Kao prvo, oni služe kao Božji anđeli kad prenose njegovu poruku, odnosno dobru vijest o Kraljevstvu. Zašto to možemo reći? Zato što i hebrejska i grčka riječ koja je u Bibliji prevedena s “anđeo” može značiti “glasnik”. Kao drugo, polaznici propovijedaju dobru vijest pod vodstvom anđela, kao što je to činio i Filip, Isusov učenik koji je živio u 1. stoljeću (Djela apostolska 8:26-35).

Brat Lösch potom je ispričao nekoliko iskustava koje su doživjeli neki Jehovini svjedoci dok su propovijedali dobru vijest o Kraljevstvu. Naprimjer, Gabino, Jehovin svjedok iz Meksika, obično pokuca jednom ili dvaput na vrata kad je u službi propovijedanja. No jednom je prilikom na jedna vrata pokucao čak četiri puta. Vrata mu je otvorio jedan čovjek i rekao da se upravo htio ubiti. “Kad ste četvrti put pokucali”, kazao je, “već sam imao konop oko vrata, ali skinuo sam ga i otvorio vam. Hvala vam što ste bili tako uporni! Da niste, više ne bih bio živ.”

Iako se ovakvo što ponekad dogodi igrom slučaja, znamo da mnoga takva iskustva nisu slučajnost. Ona su dokaz da Božji anđeli vode djelo propovijedanja širom svijeta (Otkrivenje 14:6).

“Ugledan čovjek dobiva blagoslov”: Michael Burnett, nastavnik u Gileadu, u svom je govoru istaknuo primjer Jabesa, Judinog potomka koji je bio “ugledniji od braće svoje”. Jabes se molio Bogu: “Kad bi me barem blagoslovio i proširio područje moje, kad bi ruka tvoja bila sa mnom i kad bi me sačuvao od zla” (1. Ljetopisa 4:9, 10).

Polaznici se mogu ugledati na izvrstan primjer Jabesa tako da se Jehovi obraćaju s konkretnim molbama, naročito kad ga mole za pomoć da ispune svoj zadatak. Boga mogu moliti i da ih čuva od zla, ne u tom smislu da nikada ne dožive ništa loše, nego da im pomogne kako ih tuga ili problemi ne bi shrvali. Bog je uslišio Jabesovu molitvu, pa će sigurno uslišiti i molitve misionara.

“Ne gasite vatru”: Mark Noumair, nastavnik u Gileadu i pomoćnik Odbora za poučavanje, svoj je govor temeljio na 1. Solunjanima 5:16-19. Da bi se doslovna vatra zapalila, potrebna je goriva tvar i dovoljno topline te kisik, koji će je podržavati. Slično tome novi misionari trebaju zadovoljiti tri uvjeta da bi sa žarom propovijedali.

Kao prvo: “Uvijek se radujte!” (1. Solunjanima 5:16). Polaznici mogu steći radost, koja će rasplamsavati njihov žar za službu, tako da razmišljaju o prisnom prijateljstvu s Jehovom, koje je doista pravi blagoslov. Kao drugo: “Neprestano se molite!” (1. Solunjanima 5:17). Molitva je poput kisika koji podržava vatru. Odvojimo više vremena za molitvu i recimo Bogu sve što nam leži na srcu! Kao treće: “Za sve zahvaljujte!” (1. Solunjanima 5:18). Zahvalnost jača naše prijateljstvo s Jehovom i odnose sa suvjernicima te ih čini toplim, srdačnim. “Produbljujte zahvalnost koju osjećate. Ona je poput topline koju treba čuvati”, rekao je brat Noumair i na koncu dodao, “nemojte postati kritični.”

“Hvalite Jehovu sa svodom nebeskim”: Sam Roberson, nastavnik koji poučava polaznike nekoliko teokratskih škola i tečajeva, u uvodu svog govora rekao je kako Biblija otkriva da Sunce, Mjesec i zvijezde hvale Jehovu (Psalam 19:1; 89:37; 148:3). Poput tih nebeskih tijela, i polaznici imaju čast hvaliti Jehovu. U sklopu njegovog govora misionari su prikazali situacije koje su tijekom školovanja doživjeli u službi propovijedanja. Ispričat ćemo samo jednu. Kad je jedan misionar vidio da čovjek u invalidskim kolicima želi prijeći cestu, zaustavio je automobil. Čovjek je izrazio zahvalnost za tu lijepu gestu, a misionar je rekao da mu je izuzetno lijepo sresti nekoga tko pokazuje zahvalnost. Započeli su razgovor i čovjek je prihvatio besplatan biblijski tečaj. U narednim tjednima misionar je dolazio na tečaj te je svjedočio još nekim ljudima koji su posjetili tog invalida. Na kraju je sedam ljudi počelo proučavati Bibliju.

“Neka pouka od Boga jača vašu snagu”: Donald Gordon, pomoćnik Izdavačkog odbora, intervjuirao je dva bračna para iz 136. razreda. Jedan brat prisjetio se da su tijekom nastave više puta bile istaknute misli iz Efežanima 3:16-20. Polaznici su naučili da će ojačati snagom ako budu ponizni i pristupačni te svjesni toga da Jehova još uvijek ima mnogo posla za svakog svog slugu. Jedna je sestra rekla da joj se svidjelo kad je jedan nastavnik upozorio misionare da ne budu poput velike ribe koja živi u malom akvariju u kojem nema prostora za rast, već da budu poput male ribe koja živi u velikom oceanu. Kazala je: “Naučila sam da će mi Jehova pomoći da duhovno napredujem ako se u njegovoj organizaciji budem vladala kao manja, odnosno ako budem ponizna.”

“Neka te se Jehova sjeti po dobru”: Mark Sanderson, član Vodećeg tijela, održao je glavni govor na promociji. Govor se temeljio na riječima iz Nehemijine molitve: “Sjeti me se, Bože moj, po dobru!” (Nehemija 5:19; 13:31). Te riječi ne znače da je Nehemiju bilo strah da će Jehova zaboraviti njega i ono što je činio u njegovoj službi. Kad je molio Boga da ga se sjeti “po dobru”, zapravo ga je molio da ga blagoslovi i iskaže mu naklonost.

I novi misionari mogu biti sigurni da će ih se Jehova sjetiti “po dobru” budu li primjenjivali temeljne pouke koje su naučili u Gileadu. Primjerice, Jehovu trebaju ljubiti svom dušom i to treba biti glavni motiv za njihovu službu (Marko 12:30). Abraham je volio Jehovu svim srcem, a on ga nikad nije zaboravio. Tisućama godina nakon njegove smrti nazvao ga je svojim prijateljem (Izaija 41:8).

Brat Sanderson podsjetio je polaznike da ljube svoje bližnje, naročito svoju kršćansku braću i sestre (Marko 12:31). Poput milosrdnog Samarićanina, koji je spremno pomogao “čovjeku koji je upao među razbojnike”, polaznici trebaju poduzeti prvi korak i pomoći onima kojima je pomoć potrebna (Luka 10:36). Kao primjer naveo je brata Nicholasa Kovalaka, misionara koji je služio kao oblasni nadglednik. Brat Kovalak bio je poznat po svojoj srdačnosti i ljubavi. Jednom je jednog putujućeg nadglednika i njegovu ženu potaknuo da marljivo izvršavaju svoju službu, rekavši: “Rano u danu, rano u tjednu, rano u mjesecu, rano u godini.” No nakon što je tu sestru promatrao nekoliko dana, kazao joj je: “Zaboravi što sam rekao. Vi već radite jako naporno. Uspori malo da možeš trajati.” Njegov dobrostiv, suosjećajan savjet pomogao je toj sestri da desetljećima ostane u punovremenoj službi.

Brat Sanderson na koncu je potaknuo polaznike da ispune svrhu svog školovanja tako da poučavaju druge (2. Timoteju 2:2). Ako budu savjesno obavljali svoja zaduženja te jačali svoje suvjernike i pomagali im da ostanu duhovno stabilni, mogu biti sigurni da će ih se Jehova sjećati “po dobru” (Psalam 20:1-5).

Zaključak: Nakon što su misionari dobili diplome, jedan od njih u ime cijelog razreda pročitao je pismo zahvale. Na kraju je petnaest polaznika zaključilo program a cappella izvedbom pjesme broj 123, koja ima naslov “Pastiri — dar od Boga”.