U subotu 13. rujna 2014. u obrazovnom centru Jehovinih svjedoka u Pattersonu (New York) održana je promocija 137. razreda Gileada — misionarske škole Jehovinih svjedoka. U toj školi iskusni propovjednici uče kako još kvalitetnije pomagati skupštini ili podružnici u koju će otići nakon školovanja. Promociju razreda pratile su ukupno 12 333 osobe. Neke od njih prisustvovale su svečanosti u obrazovnom centru u Pattersonu, a neke su putem internetske veze pratile program koji se prenosio na Jamajku, u Kanadu, Portoriko te u neke dijelove SAD-a.

Samuel Herd, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, bio je voditelj programa. U svojim uvodnim riječima istaknuo je da su Jehovine misli daleko uzvišenije od naših misli (Izaija 55:8, 9). Rekao je da su misionari nakon pet mjeseci proučavanja Božjeg načina razmišljanja tek na početku, da su upoznali samo djeliće djela njegovih (Job 26:14). Kad god sa svojim suvjernicima razmatramo Božje misli, kazao je brat Herd, to dobro utječe na nas, a program na ovoj promociji neće biti iznimka.

“Plod je duha strpljivost” (Galaćanima 5:22): John Larson, član Odbora podružnice u SAD-u, istaknuo je dva područja na kojima je važno pokazivati strpljivost, osobinu koja je plod Božjeg duha. Kao prvo, trebamo biti strpljivi s Jehovom dok nas poučava i pomaže nam razviti jaču vjeru (1. Petrova 5:10). Abraham je bio strpljiv dok ga je Jehova poučavao i dok je čekao da se ispuni obećanje koje mu je Jehova dao (Hebrejima 6:15).

Kao drugo, trebamo biti strpljivi sami sa sobom. Nakon školovanja u Gileadu ponekad se dogodi da novi misionari previše očekuju od sebe. Kad odu na svoje novo područje, nekad ne bude sve onako kako su zamišljali. Stoga bi se mogli pitati: “Pa što je to sa mnom? Kako mi ništa ne ide od ruke?” Brat Larson rekao je misionarima kako se na vlastitom iskustvu uvjerio da probleme možemo svladati ako smo strpljivi sa sobom i ako marljivo služimo Bogu dok on ne dovrši naše obučavanje (Hebrejima 6:11, 12).

“Sačuvajte ponizno srce i živjet ćete vječno!” Anthony Morris, član Vodećeg tijela, svoj je govor temeljio na drugom dijelu Psalma 22:26, gdje stoji: “Srce vaše neka živi zauvijek!” Da bismo doživjeli taj blagoslov, moramo biti ponizni. Brat Morris istaknuo je što ponos čini od čovjeka. Ako smo ponosni, nećemo biti korisni Jehovi. Svim Jehovinim svjedocima, čak i onima koji su kršteni prije mnogo godina, moglo bi se dogoditi da smetnu s uma koliko je važno razmišljati i postupati poput Isusa Krista (2. Petrova 1:9).

U Bibliji se spominju osobe koje su bile ponizne, ali i one koje nisu. Naprimjer, Herod Agripa uživao je kad mu je narod laskavim riječima pripisao slavu koja pripada isključivo Bogu. Zato je Božji anđeo udario tog oholog čovjeka, te su ga izjeli crvi (Djela apostolska 12:21-23). Za razliku od Heroda apostol Petar bio je potpuno drugačiji. Isus je jednom prilikom tog apostola ukorio riječima: “Tvoje misli nisu Božje, nego ljudske” (Matej 16:21-23). No Petar se nije uvrijedio niti se naljutio na Isusa. Naprotiv, prihvatio je ukor i time nam svima pokazao što je prava poniznost (1. Petrova 5:5).

Neki misionari bit će poslani u podružnice Jehovinih svjedoka. Brat Morris savjetovao im je da budu ponizni jer će u protivnom biti nesretni u betelskoj službi. No treba imati na umu da često nije lako uočiti nedostaje li nam poniznosti. Da bi istaknuo tu misao, brat Morris ispričao je priču o jednom starješini koji je prije mnogo godina dobio savjet zato što nije bio ponizan. Što je taj brat potom učinio? Poslao je pismo podružnici u kojem je napisao: “Nema poniznijeg čovjeka od mene.” Brat Morris potaknuo je misionare da se čuvaju takvog stava. Bit će ponizni jedino ako ne budu imali previsoko mišljenje o svom imenovanju i službi koju vrše te ako priznaju da Jehova Bog i Isus Krist imaju najveći autoritet.

“Bog ne daje duha na mjeru” (Ivan 3:34): Michael Burnett, nastavnik u Gileadu, misionarima je rekao da će im sveti duh pomagati da svladaju poteškoće ili sumnje koje će se s vremena na vrijeme pojaviti u njihovoj službi. Govornik je naveo primjer Besalela, koji je dobio zadatak da izgradi sveti šator. Bez pomoći Božjeg duha on sigurno ne bi uspio dovršiti taj zahtjevan posao (2. Mojsijeva 35:30-35). Sveti duh ojačao je prirodne sposobnosti tog vještog čovjeka te ga osposobio da poučava druge. Slično tome, sveti duh može pomoći novim misionarima, naročito budu li poučavali na temelju Biblije, koju su temeljito istraživali tijekom svog školovanja.

U Besalelovo doba i žene su imale važnu ulogu u izgradnji svetog šatora (2. Mojsijeva 35:25, 26). I sestre u 137. razredu Gileada dokazale su da su “vješte žene” i da podupiru svoje muževe. Brat Burnett u zaključku je rekao misionarima: “Sposobnosti kojima ste obdareni gube na vrijednosti ako niste ponizni i poslušni. Ako nastojite biti takvi, Jehova će vam dati svog duha u punoj mjeri.”

“Hoćeš li plesati sa mnom?” Mark Noumair, pomoćnik Odbora za poučavanje, iznio je govor na temelju izvještaja koji opisuje što je kralj David učinio nakon što je kovčeg saveza bio prenesen u Jeruzalem (2. Samuelova 6:12-14). David se ponizno pridružio robinjama i plesao je pred Jehovom radujući se što je kovčeg saveza vraćen (2. Samuelova 6:20-22). Te robinje sigurno nikad nisu zaboravile dan kada je kralj David plesao s njima. Brat Noumair upitao je misionare: “Hoćete li plesati s robinjama? Hoćete li biti poznati kao osobe koje pomažu onima kojima nisu povjerene neke naročite dužnosti? Hoćete li cijeniti druge zbog njihovih osobina i duhovnosti?”

Po čemu će se vidjeti da misionari postupaju po uzoru na Jehovu? Po njihovoj poniznosti i vjernoj ljubavi koju pokazuju i najmanjima (Psalam 113:6, 7). Čak i ako nekad budu okruženi osobama koje ne pokazuju poniznost, ne bi smjeli dopustiti da takav stav utječe na njih. “Nemojte sebe smatrati važnima”, rekao je brat Noumair. Na koncu je misionarima savjetovao: “S Jehovinim ovcama ophodite se onako kako bi se on ophodio s njima.”

“Svjedočiti u svakoj pogodnoj prilici”: William Samuelson, koji radi u Obrazovnom centru Jehovinih svjedoka u Pattersonu, rekao je da je apostol Pavao nastojao iskoristiti svaku priliku kako bi drugima prenio dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Djela apostolska 17:17). Potom je brat Samuelson prisutnima skrenuo pažnju na neke zgode iz službe propovijedanja koje su misionari doživjeli tijekom svog školovanja u Gileadu. Naprimjer, jedan bračni par htio je razgovarati s jednom prodavačicom. Pričekali su da se gužva smanji i tada su joj pokazali film Zašto proučavati Bibliju? Žena im je u razgovoru rekla da je iz Laosa, a oni su spomenuli da je naša internetska stranica jw.org prevedena i na laoski, njen materinji jezik. Misionari su drugom prilikom ponovno navratili i nastavili razgovarati s njom.

“Spremno služite Božjem Kraljevstvu”: William Nonkes, koji radi u Službenom odjelu podružnice u SAD-u, intervjuirao je četvero misionara. Oni su pokazali da imaju stav sličan onome opisanom u Izaiji 6:8 jer su u svojoj službi za Kraljevstvo već pokazali da spremno prihvaćaju zadatke koji su im povjereni. No škola Gilead pomogla im je još više ojačati taj stav. Sestra Snolia Maseko kazala je da joj je škola otkrila u čemu se može popraviti. Naročito je naglasila mudro korištenje vremena nakon cjelodnevne službe. “Škola mi je pokazala da mogu napraviti puno više nego što sam mislila”, rekla je sestra Maseko. Brata Dennisa Nielsena ohrabrile su misli zapisane u Sefaniji 3:17 jer su mu dale razloga da se ne obeshrabri u svojoj službi. “Ako u službi nemam uspjeha, trebam imati na umu da Jehova kliče od radosti”, rekao je brat Nielsen i dodao, “i ja bih trebao pokazivati isti stav.”

“Pogledajte ptice nebeske” (Matej 6:26): Stephen Lett, član Vodećeg tijela, iznio je glavni govor na promociji. Brat Lett osvrnuo se na Isusov savjet da pažljivo promatramo ptice nebeske te je iz tih riječi izvukao nekoliko važnih pouka koje mogu biti korisne i nama (Job 12:7).

Što možemo naučiti iz Isusovih riječi? Jehova hrani ptice, pa kako se onda ne bi pobrinuo da i mi imamo sve što nam je potrebno? Imamo razloga vjerovati u to jer pripadamo “Božjem domu”. Bog je puno puta zajamčio da će se brinuti “za svoje” (1. Timoteju 3:15; 5:8). Naravno, mi moramo napraviti svoj dio. Ptice ne čekaju da im hrana padne s neba, nego su stalno u potrazi za njom. I mi, slično tome, moramo poslušati Isusove riječi: “Tražite najprije kraljevstvo” (Matej 6:33). Jedino ćemo tako dobiti Božji blagoslov.

Brat Lett istaknuo je da se ptice obično glasaju kad osjete opasnost. I mi trebamo druge upozoriti kad je to neophodno, primjerice ako neki naš suvjernik “nenamjerno pogriješi” (Galaćanima 6:1). Mi upozoravamo i druge ljude. Propovijedamo im da “veliki dan Jehovin” dolazi vrlo brzo (Sefanija 1:14). Govornik je naveo još jednu paralelu. Kao što ptice selice prelijeću visoke planine na svom putu do toplijih krajeva, tako i mi uz Jehovinu pomoć svladavamo naizgled nesavladive prepreke (Matej 17:20).

Zaključak: Nakon što su novim misionarima podijeljene diplome, jedan polaznik pročitao je pismo zahvale koje je napisao cijeli razred. U zaključku je brat Herd rekao da se upoznavanje Jehove može usporediti sa zabijanjem klinova u željezničke pragove. Potrebno je više puta udariti čekićem da se klin zabije kako treba. Što to znači za nove misionare? Oni trebaju i dalje razmišljati o onome što su naučili u Gileadu. “Treba vremena da biste te misli ‘zabili’ u svoje srce”, rekao je brat Herd. Na koncu je dodao: “Živite u skladu s Božjim mislima i bit ćete pravi blagoslov za druge.”