U subotu 14. ožujka 2015. u obrazovnom centru Jehovinih svjedoka u Pattersonu (New York) održana je promocija 138. razreda Gileada — misionarske škole Jehovinih svjedoka. Više od 14 000 osoba pratilo je program, neki u obrazovnom centru, a neki putem internetske veze. Sastanak je započeo glazbenim uvodom sastavljenim od četiriju novih teokratskih pjesama, koje su kasnije svi prisutni otpjevali. a

Geoffrey Jackson, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, bio je voditelj programa. Nove je misionare u uvodu savjetovao neka ne kriju znanje koje su dobili u školi, nego neka ga koriste kako bi poučili druge (2. Timoteju 2:2).

Potom je brat Jackson spomenuo da je Mojsije dobar primjer u tome. Mojsijev je šator neko vrijeme bio središte prave religije u drevnom Izraelu. No onda je došlo do promjene. Kad je sveti šator bio dovršen, on je postao središte štovanja pravog Boga. Mojsije najvjerojatnije nije smio ući u Svetinju nad svetinjama, najsvetiju prostoriju tog šatora, jer je tu čast imao samo veliki svećenik. Ipak, nigdje u Bibliji ne piše da je Mojsije prigovarao zbog te promjene. Naprotiv, on je vjerno podupirao Arona, koji je bio postavljen za velikog svećenika (2. Mojsijeva 33:7-11; 40:34, 35). Što misionari mogu naučiti iz toga? “Cijenite znanje i odgovornosti koje su vam povjerene, ali nemojte ih prisvajati”, rekao je brat Jackson.

“Hoćeš li drhtati od šuštaja lista?” Govor pod tim naslovom iznio je Kenneth Flodin, pomoćnik Odbora za poučavanje Vodećeg tijela. Rekao je misionarima da se u budućnosti mogu naći u izazovnim situacijama, naprimjer služiti u vrlo zahtjevnom području ili čak trpjeti progon. Zatim ih je ohrabrio na temelju 3. Mojsijeve 26:36 i savjetovao im da na takve situacije ne gledaju kao na nerješive probleme, nego kao na “šuštaj lista kojega nosi vjetar”. Na koncu je istaknuo primjer apostola Pavla, koji je podnio mnoge probleme jer se uzdao u Jehovu (2. Korinćanima 1:8, 10).

“Što očekujete?” Mark Sanderson, član Vodećeg tijela, održao je taj govor. On se temeljio na Mudrim izrekama 13:12, gdje je zapisano jedno korisno načelo. Ondje stoji: “Od predugog očekivanja razboli se srce.” Nažalost, mnogi se ljudi cijeli život osjećaju razočarano jer su si postavili nerealne ciljeve koje nikad nisu uspjeli ostvariti, primjerice steći slavu ili bogatstvo.

U Isusovo vrijeme neki su imali pogrešna očekivanja od Ivana Krstitelja (Luka 7:24-28). Možda su ga zamišljali kao filozofa koji će im misli zaokupiti nedokučivim učenjima. Te su se osobe nesumnjivo razočarale kad su ga slušale kako im prenosi jednostavnu, razumljivu istinu. Neki su možda očekivali da će Ivan Krstitelj biti impozantan čovjek, ali nisu mogli biti više u krivu. On je nosio odjeću koju su u ono doba nosili siromasi. Ipak, bilo je i onih koji su u njemu vidjeli proroka. Te se osobe nisu razočarale jer Ivan Krstitelj ne samo da je bio prorok nego i prethodnik Mesije (Ivan 1:29).

Brat Sanderson rekao je novim misionarima da iz toga trebaju izvući pouku i ne gajiti nerealna ili neispravna očekivanja. Ne bi bilo u redu da zbog svoje službe očekuju istaknut položaj ili neke povlastice. Naprotiv, znanje koje su dobili u školi trebaju koristiti na dobrobit drugih. To mogu učiniti ako s drugima podijele ono što su naučili u Gileadu, ako jačaju vjeru svoje braće i sestara te ako ih vole. “Ponizno služite svojoj braći i sestrama i dajte sve od sebe kako biste izvršili Jehovinu volju”, rekao je brat Sanderson. “Tada nikad nećete biti razočarani.”

“Hranite gladne!” Taj govor održao je James Cauthon, koji radi u Odjelu za teokratske obrazovne programe. Brat Cauthon istaknuo je da svi ljudi trebaju ljubav, cijenjenje i priznanje. Čak je i Isusu to bilo potrebno, a Jehova je zadovoljio njegovu želju za time kad mu se prilikom krštenja s neba obratio toplim riječima (Matej 3:16, 17).

Jehova nam je dao sposobnost da svojim riječima hrabrimo i jačamo druge te očekuje da upravo tako postupamo (Mudre izreke 3:27). “Naučite pronalaziti dobro u drugima, a onda ih i pohvalite za to što vidite u njima”, rekao je brat Cauthon. Iskrena pohvala naše će suvjernike uvjeriti da se njihov trud cijeni.

“Do posljednje kapi”: Mark Noumair, pomoćnik Odbora za poučavanje, iznio je govor s tim naslovom. Nove je misionare potaknuo da se ugledaju na apostola Pavla i da u svojoj službi ne daju tek minimum. Baš poput Pavla, oni se trebaju izlijevati “kao žrtva ljevanica”, odnosno žrtvovati se za druge, jer će tek tada biti istinski sretni (Filipljanima 2:17, 18).

Pavao je nepokolebljivo služio Jehovi, čak i kad je doživljavao teškoće. Bio je revan sve do smrti, pa se može reći da se, slikovito govoreći, izlio do posljednje kapi, odnosno da se do kraja trošio u službi. On je mirne savjesti mogao kazati: “Dobro sam se borio, trku do kraja otrčao” (2. Timoteju 4:6, 7). Brat Noumair potaknuo je nove misionare da postupaju po uzoru na Pavla i vjerno podupiru Kraljevstvo na svom novom području.

Iskustva: Sljedeću točku vodio je Michael Burnett, nastavnik u Gileadu. U njoj su neki polaznici 138. razreda prikazali što su tijekom školovanja u Pattersonu doživjeli u službi propovijedanja.

Novi misionari imali su uspjeha u službi zato što su iskoristili prilike da daju svjedočanstvo i zato što su istinu nastojali prenijeti na materinjem jeziku ljudi s kojima su razgovarali. Naprimjer, jedan je brat saznao da na području na kojem namjerava svjedočiti živi mnogo ljudi koji govore španjolski. Zato je jednom prije službe naučio nekoliko riječi španjolskog pomoću aplikacije JW Language. I baš je tog dana na ulici sreo čovjeka kojem je španjolski materinji jezik. Iako je znao svega nekoliko riječi na španjolskom, brat je započeo razgovor s tim čovjekom. On je kasnije počeo proučavati Bibliju, a tečaju se pridružilo četvero članova njegove obitelji.

Intervjui: Zatim je brat William Turner, pomoćnik Službenog odbora Vodećeg tijela, intervjuirao četvero polaznika 138. razreda. Pitao ih je kakva su iskustva imali prije nego što su došli u Gilead te kako gledaju na pouku koju su primili u toj školi.

Novi misionari spomenuli su misli s nastave koje su ih ohrabrile. Primjerice, jedan je brat ispričao što je naučio iz izvještaja zapisanog u 10. poglavlju Luke. Ondje stoji da se 70 učenika, koje je Isus poslao u propovijedanje, radovalo zbog rezultata koje su postigli u službi. I Isus se tome radovao, ali svoje je učenike ipak poučio da svoju radost ne temelje na rezultatima koje postižu, nego prvenstveno na spoznaji da svojom službom raduju Jehovu. To nas podsjeća da prava radost ne ovisi o našim okolnostima, nego o naklonosti koju Jehova osjeća prema nama.

Brat Turner primijenio je riječi iz Filipljanima 1:6 na polaznike 138. razreda i rekao im da je Jehova “započeo dobro djelo” u njima te da će i dalje biti uz njih.

“Ne skidajte pogleda s Jehove”: Samuel Herd, član Vodećeg tijela, iznio je glavni govor na promociji. Rekao je da nijedan čovjek ne može vidjeti Jehovu. Zašto je onda savjetovao da ne skidamo pogleda s njega?

Kako možemo “vidjeti” Jehovu? Između ostaloga, tako da duboko razmišljamo o svemu što je on stvorio. Djela stvaranja uče nas kakav je Jehova. Osim toga, Jehova nam je “prosvijetlio oči srca” (Efežanima 1:18). Što više čitamo Bibliju, to više učimo o njemu. A što više učimo o njemu, to smo prisniji s njim.

Naročitu pažnju trebamo pokloniti evanđeljima, jer iz njih možemo mnogo saznati o Jehovinoj osobnosti, koju je njegov Sin vjerno odražavao svojim riječima i postupcima. Isus je stoga s pravom mogao reći: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:9).

Brat Herd rekao je prisutnima da je važno dobro upoznati Isusa Krista jer tako zapravo “vidimo” Jehovu. Ipak, to nije dovoljno. Svi mi trebamo postupati u skladu s onim što učimo o Isusu i Jehovi. Naprimjer, kao što je Isus uložio napor kako bi nahranio gladne, i mi trebamo dati sve od sebe kako bismo ljudima pružali duhovnu hranu koju i sami primamo.

Zašto je korisno ne skidati pogleda s Jehove? Zato što ćemo jedino tada i mi, poput psalmista, s pouzdanjem moći reći: “Jehovu stalno imam pred sobom. On mi je zdesna, stoga neću posrnuti” (Psalam 16:8).

Zaključak: Nakon što su novi misionari dobili svoje diplome, jedan polaznik pročitao je pismo zahvale u ime cijelog razreda. Potom je u zaključku brat Jackson rekao misionarima neka ne misle da sve pouke koje prenose drugima moraju biti nove i duboke. Oni će, ustvari, braću i sestre uglavnom podsjećati na ono što već znaju. Brat Jackson istaknuo je koliko je važno biti ponizan. Misionari ne bi smjeli privlačiti pažnju na sebe ni stalno isticati svoje školovanje u Gileadu. Naprotiv, oni bi trebali usmjeravati pažnju na Bibliju i naše biblijske publikacije. Tako neće obeshrabrivati svoje suvjernike koji možda nikad neće imati priliku pohađati Gilead, nego će ih jačati pomažući im da imaju koristi od duhovnog blaga do kojeg mogu doći. Nakon programa svi su bili ohrabreni i osjećali su snažnu želju da i dalje služe svojoj braći i sestrama.