Odrastao sam u jednoj katoličkoj obitelji u Rochesteru, u saveznoj državi New Yorku. Moji su se roditelji razdvojili kad sam imao osam godina. Preko tjedna živio sam s majkom u siromašnom dijelu grada, a vikende sam provodio s ocem u bogataškoj četvrti. Moja majka jedva je spajala kraj s krajem da bi prehranila nas šestero djece. Zato sam sanjao o tome da se obogatim i pomognem svojoj obitelji.

 Moj je otac htio da budem uspješan u životu, pa je dogovorio da razgledam jedan ugledan fakultet za hotelijerstvo. Fakultet mi se jako svidio, pa sam odlučio ondje studirati. Mislio sam da je to Božji odgovor na moje molitve. Pet godina studirao sam hotelski menadžment, poslovno pravo i korporativne financije, a za to vrijeme radio sam i u jednom hotelu s kasinom u Las Vegasu.

 Već s 22 godine postao sam asistent potpredsjednika uprave hotela. Bio sam uspješan i bogat, jeo sam najbolju hranu i pio najskuplja pića. Moji kolege znali bi mi reći: “Ne zaboravi – novac pokreće svijet.” Smatrali su da novac donosi pravu sreću.

 Na svom poslu brinuo sam se da budu zadovoljene želje i potrebe vrlo bogatih klijenata koji su dolazili kockati u Las Vegas. Iako su imali puno novca, nisu izgledali sretno. Ni ja više nisam bio sretan. Što sam više zarađivao, to sam imao više briga i često noću nisam mogao oka sklopiti. Čak sam razmišljao o samoubojstvu. Bio sam potpuno razočaran svojim životom, pa sam se obratio Bogu u molitvi. Upitao sam ga: “Gdje da pronađem pravu sreću?”

 Otprilike u to vrijeme dvije moje sestre koje su postale Jehovini svjedoci doselile su se u Las Vegas. Nisam htio uzeti njihovu literaturu, ali pristao sam da zajedno čitamo Bibliju. U mom prijevodu Biblije Isusove riječi bile su napisane crvenim slovima. Budući da sam prihvaćao samo ono što je Isus rekao, sestre su mi najviše govorile o njemu. Osim toga, i sām sam čitao Bibliju.

 U Bibliji me puno toga iznenadilo. Naprimjer, Isus je rekao: “Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani” (Matej 6:7, Stvarnost / Kršćanska sadašnjost). A meni je svećenik dao Isusovu sliku i rekao da će mi Bog dati novca koliko god mi bude potrebno ako pred njom izmolim deset Očenaša i deset Zdravomarija. No nisam li ponavljanjem jednih te istih molitvi zapravo “blebetao kao pogani”? Pročitao sam i da je Isus rekao: “Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima” (Matej 23:9, St). Pitao sam se: “Zašto se onda ja i ostali katolici svojim svećenicima obraćamo s ‘Oče’?”

 Kad sam u Bibliji pročitao Jakovljevu poslanicu, ozbiljno sam se zamislio nad svojim životom. U 4. poglavlju Jakov je napisao: “Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega” (Jakov 4:4, St). Još je veći dojam na mene ostavio 17. redak: “Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je.” Nazvao sam svoje sestre i rekao im da ću dati otkaz u hotelu jer se taj svijet vrti oko kockanja, pohlepe i drugih stvari s kojima više nisam htio imati nikakve veze.

 Želio sam popraviti svoj odnos s Bogom i sa svojom obitelji. Da bih imao vremena za to, odlučio sam pojednostaviti svoj život. Ali to nije bilo nimalo lako. Naprimjer, dobivao sam primamljive ponude da napredujem u svom poslu i zarađujem dvaput ili triput više nego prije. Ali nakon što sam se molio Bogu u vezi s tim, zaključio sam da takav život nije za mene. Dao sam otkaz, preselio se u majčinu garažu i počeo baviti plastificiranjem menija za restorane.

 Iako mi je Biblija pomogla da shvatim što je u životu doista važno, još uvijek nisam htio ići na sastanke Jehovinih svjedoka. Moje sestre upitale su me što imam protiv njih. Odgovorio sam: “Vaš Bog, Jehova, razdvaja obitelji. Ja mogu biti s vama samo na Božić i rođendane, a vi to ne slavite.” Tada se jedna od njih rasplakala i upitala me: “A gdje si ostatak godine? Mi te i onda želimo vidjeti. A ti nas želiš vidjeti samo na blagdane, i to samo zato što misliš da moraš.” Njene su me riječi pogodile ravno u srce, pa sam i ja počeo plakati.

 Tada sam shvatio da sam bio u krivu i da Jehovini svjedoci stvarno vole svoje obitelji. Odlučio sam otići na njihov sastanak u obližnju dvoranu. Ondje sam upoznao Kevina, Jehovinog svjedoka koji je odlično poznavao Bibliju. On je sa mnom započeo biblijski tečaj.

 Kevin i njegova žena živjeli su dosta jednostavno kako bi mogli što više vremena pomagati drugima da upoznaju Bibliju. Zarađivali su dovoljno da mogu putovati u Afriku i Srednju Ameriku i ondje pomagati u izgradnji podružnica Jehovinih svjedoka. Bili su vrlo sretni i jako su se voljeli. To je za mene bio život iz snova.

 Kevin mi je pokazao film koji govori o tome koliku radost donosi misionarska služba. Zaključio sam da je to život za mene. Nakon što sam šest mjeseci proučavao Bibliju, krstio sam se 1995. i postao Jehovin svjedok. Više nisam molio Boga da se obogatim, nego sam ga molio: “Ne daj mi ni siromaštva ni bogatstva” (Mudre izreke 30:8).

 Sad imam pravo bogatstvo – bogat sam duhovno, a ne materijalno. U Hondurasu sam upoznao svoju dragu ženu, Nuriju, i zajedno služimo kao misionari u Panami i Meksiku. Uvjerio sam se u istinitost onog što piše u Bibliji: “Jehovin blagoslov obogaćuje, a Bog pritom ne zadaje nikakvu bol” (Mudre izreke 10:22).