Rodio sam se u Montrealu, najvećem gradu kanadske pokrajine Quebeca. Roditelji su mene, moju sestru i dvojicu braće odgajali s puno ljubavi, a odrasli smo u Rosemontu, prelijepoj montrealskoj četvrti. Bili smo povezani i vodili smo miran i skladan život.

 Biblija me zanimala još odmalena. Sjećam se da sam već s 12 godina u Novom zavjetu s užitkom čitao o Isusovom životu. Dirnula me njegova ljubav i suosjećanje i želio sam biti poput njega. Nažalost, tu sam želju s vremenom izgubio jer sam upao u loše društvo.

 Moj je otac bio saksofonist i na mene je prenio ljubav prema glazbi. Na dar mi je poklonio svoj saksofon, tako je glazba postala moj život. Ubrzo sam naučio svirati i gitaru. S nekoliko prijatelja osnovao sam rock grupu te smo počeli nastupati. Zapazili su nas neki poznati producenti iz glazbene industrije i ponudili mi posao. Potpisao sam ugovor s jednom velikom diskografskom kućom. Moje su pjesme postale jako popularne i stalno su se vrtjele na radiju u Quebecu.

 Mislio sam da imam sve. Bio sam mlad i slavan, dobro sam zarađivao i radio sam posao koji sam volio. Danju sam vježbao u teretani, davao intervjue, išao na potpisivanje albuma i nastupao na televiziji. Noću sam nastupao uživo i partijao. Da bih se lakše nosio s pritiskom slave, u mladosti sam počeo piti, a kasnije sam prešao na drogu. Stalno sam živio na rubu i vodio nemoralan život.

 Neki su mi zavidjeli jer sam izgledao sretan. No duboko u sebi osjećao sam se prazno, pogotovo kad bih ostao sam. Bio sam depresivan i tjeskoban. U trenutku najvećeg uspjeha dva moja producenta umrla su od AIDS-a. Nisam mogao vjerovati da se to dogodilo! Volio sam glazbu, ali taj stil života počeo mi se gaditi.

 Bio sam vrlo uspješan glazbenik, no nisam mogao ne razmišljati o strahotama koje se događaju u svijetu. Mučilo me zašto ima toliko nepravde. Pitao sam se zašto Bog ništa ne poduzima. Ustvari, često sam se molio Bogu da odgovori na moja pitanja. Kad sam bio na odmoru nakon jedne turneje, ponovno sam počeo čitati Bibliju. Većinu toga nisam razumio, ali zaključio sam da je kraj svijeta blizu.

 U Bibliji sam pročitao da je Isus jednom prilikom u pustinji postio 40 dana (Matej 4:1, 2). Pomislio sam da i ja to trebam napraviti i da će mi se onda možda Bog obratiti. Tako sam odredio datum kad počinjem postiti. No dva tjedna prije početka posta na moja su vrata pokucala dva Jehovina svjedoka. Odmah sam ih pozvao u kuću. Jednoga od njih pogledao sam ravno u oči i upitao ga: “Kako možemo znati da živimo u posljednjim danima ovog svijeta?” On je otvorio Bibliju i pročitao mi 2. Timoteju 3:1-5. Obasuo sam ih pitanjima. Bio sam zadivljen logičnim i smislenim odgovorima koje su mi dali i koji su se uvijek temeljili na Bibliji. Nakon nekoliko posjeta shvatio sam da ne trebam postiti.

 Počeo sam redovito proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. S vremenom sam ošišao svoju dugu kosu i redovito išao na sve sastanke u obližnju dvoranu Jehovinih svjedoka. Svaki put srdačno bi me pozdravili i popričali sa mnom, a to mi je bio još jedan dokaz da sam zaista našao istinu.

 Naravno, morao sam učiniti velike promjene da bih počeo živjeti u skladu s onim što sam učio iz Biblije. Prije svega, morao sam se prestati drogirati i voditi nemoralan način života. Morao sam shvatiti da nisam centar svijeta i da trebam više misliti na druge. Kao samohrani otac, morao sam naučiti brinuti se za emocionalne i duhovne potrebe svoje dvoje djece. Zbog toga sam napustio glazbenu karijeru i našao slabije plaćen posao u jednoj tvornici.

 Nije mi bilo lako učiniti sve te promjene. Dok sam se ostavljao droge, borio sam se s apstinencijskom krizom i nekoliko puta pokleknuo (Rimljanima 7:19, 21-24). Naročito mi je bilo teško prekinuti s nemoralnim načinom života. Osim toga, moj novi posao bio je naporan, a mizerna plaća ubijala me u pojam. Trebala su mi tri mjeseca da zaradim svotu koju sam kao glazbenik zarađivao za samo dva sata.

 Molitva mi je pomogla da ne odustanem i da učinim sve te teške promjene. Uvjerio sam se koliko je važno redovito čitati Bibliju. Jako su me hrabrili neki reci, primjerice 2. Korinćanima 7:1, gdje se kršćane potiče da se “očiste (...) od svake prljavštine tijela i duha”. Još me jedan redak uvjerio da se mogu osloboditi loših navika. Bio je to redak iz Filipljanima 4:13, gdje stoji: “Sve mogu uz pomoć onoga koji mi daje snagu.” Jehova Bog odgovorio je na moje molitve i pomogao mi da razumijem Bibliju i počnem živjeti u skladu s njom. To me potaknulo da mu predam svoj život (1. Petrova 4:1, 2). Godine 1997. krstio sam se i tako postao Jehovin svjedok.

 Siguran sam da bih danas bio mrtav da sam nastavio s nekadašnjim načinom života. No sada sam doista sretan! Za svoju divnu ženu Elvie mogu reći da je pravi Božji dar. Oboje svakog mjeseca odvajamo mnogo vremena kako bismo s ljudima razgovarali o Bibliji. To mi donosi veliku radost i zadovoljstvo. Zaista sam zahvalan Jehovi što me privukao k sebi (Ivan 6:44).