Rodio sam se u kanadskom gradu Calgaryju. Dok sam bio jako mali, roditelji su mi se razveli. Moja majka i ja preselili smo se k djedu i baki. Oni su nas voljeli, tako da sam bio jako sretno dijete. I dan-danas rado se sjećam svog bezbrižnog djetinjstva.

 Kad sam imao sedam godina, sve je krenulo nizbrdo. Moja majka ponovno se udala za oca pa smo se preselili u američki grad St. Louis. Ubrzo sam na svojoj koži osjetio koliko moj otac zna biti okrutan. Naprimjer, kad sam došao kući nakon prvog dana škole, čuo je da su me napala neka djeca i da im nisam uzvratio. Poludio je i udario me jače nego oni. Svim srcem usvojio sam njegovu “životnu mudrost” i već se tada počeo tući s drugom djecom.

 Moja majka postala je ogorčena zbog očeve nagle naravi, pa su se često svađali i tukli. S 11 godina počeo sam piti i drogirati se te sam bio sve agresivniji. Vrijeme sam uglavnom provodio na ulici i tukao se. Do kraja srednje škole postao sam jako nasilan.

 Kad sam imao 18 godina, otišao sam u marince. Ondje su me obučili kako ubijati druge. Nakon pet godina napustio sam vojsku i upisao studij psihologije jer sam želio raditi za FBI. Fakultet sam započeo u SAD-u, a potom sam se vratio u Kanadu i nastavio studij.

 Na fakultetu sam potpuno izgubio vjeru u ljude i razočarao se u društvo. Vidio sam da su ljudi jako sebični, a sve što je svijet nudio bilo mi je posve isprazno. Činilo mi se da nitko ne može riješiti probleme čovječanstva i da nema nikakve nade da će ljudi promijeniti svijet nabolje.

 Život mi nije imao nimalo smisla, pa sam se potpuno odao alkoholu i drogi, a novac i seks bili su mi stalno na pameti. Život mi se svodio samo na žene i zabave. Zbog obuke koju sam prošao u vojsci mislio sam da mi nitko ništa ne može, pa sam se često tukao. Vođen svojim osjećajem za pravdu, sukobljavao sam se sa svakim tko je, po mom mišljenju, bio nepravedan prema drugima. Ali ustvari, nisam ni shvaćao koliko sam duboko ogrezao u nasilje.

 Jednog dana dok smo prijatelj i ja nadrogirani pripremali pošiljku marihuane u mom podrumu, on me upitao vjerujem li u Boga. Rekao sam mu: “Ako je Bog kriv za patnje u svijetu, ne želim ni čuti za njega.” Sutradan – prvi dan na mom novom poslu – jedan kolega me pitao: “Što misliš, je li Bog kriv za patnje u svijetu?” Iznenadilo me da me to pitao baš u tom trenutku i jako me zainteresirao za tu temu. Narednih šest mjeseci često sam razgovarao s tim Jehovinim svjedokom. On mi je iz Biblije pokazao odgovore na neka životna pitanja koja su me najviše mučila.

 Moja zaručnica, s kojom sam tada živio, nije željela da joj govorim o onom što sam saznao iz Biblije. Jedne nedjelje rekao sam joj da sam pozvao Jehovine svjedoke k nama da zajedno proučavamo Bibliju. Kad sam se sutradan vratio s posla, vidio sam da je odnijela sve iz kuće i ostavila me. Izašao sam van, plakao i preklinjao Boga da mi pomogne. Tada sam u molitvi prvi put upotrijebio Božje ime, Jehova (Psalam 83:18).

 Poslije dva dana počeo sam proučavati Bibliju s jednim bračnim parom Jehovinih svjedoka. Proučavali smo knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji. Kad su oni otišli, ja sam je nastavio čitati i pročitao je iste noći. a Ono što sam saznao o Jehovi Bogu i njegovom Sinu, Isusu Kristu, jako mi se svidjelo. Uvidio sam da je Jehova samilostan i da mu nije svejedno kad patimo (Izaija 63:9). Naročito me dirnula spoznaja da Bog voli mene i da je dao svog Sina za mene (1. Ivanova 4:10). Zaključio sam da je Jehova strpljiv sa mnom “jer ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Osjetio sam da me Jehova privlači k sebi (Ivan 6:44).

 Istog tog tjedna krenuo sam na sastanke. Imao sam dugu kosu, naušnice i izgledao pomalo zastrašujuće, ali Jehovini svjedoci ophodili su se sa mnom kao s članom obitelji kojeg dugo nisu vidjeli. Postupali su kao pravi kršćani. Imao sam osjećaj kao da sam opet kod bake i djeda, ali u puno ljepšem okruženju.

 Uskoro je ono što sam saznao iz Biblije počelo pozitivno utjecati na moj život. Ošišao sam se, prestao živjeti nemoralno te ostavio drogu i alkohol (1. Korinćanima 6:9, 10; 11:14). Želio sam ugoditi Jehovi. Zato se nikad nisam izgovarao kad bih saznao da radim nešto što on ne odobrava. Zapravo, u takvim situacijama često bi me pekla savjest. Pomislio bih: “Ne mogu više ovako.” Odmah bih se potrudio promijeniti svoj način razmišljanja i ponašanja. Brzo sam počeo uviđati da mi je život ljepši kad postupam onako kako želi Jehova. Krstio sam se 29. srpnja 1989, samo šest mjeseci nakon što sam počeo proučavati Bibliju.

 Biblija mi je promijenila osobnost. Prije sam na nasilje često reagirao nasiljem. No sada se jako trudim biti “u miru sa svim ljudima” (Rimljanima 12:18). Znam da bez Jehove nikad ne bih uspio u tome. On mi je putem svoje Riječi i svetog duha pomogao da se promijenim (Galaćanima 5:22, 23; Hebrejima 4:12).

 Više ne robujem drogi, nasilju ni nemoralnim željama, nego nastojim ugoditi Jehovi Bogu i služiti mu svim srcem. Zato pomažem drugima da ga upoznaju. Nekoliko godina nakon krštenja preselio sam se u jednu zemlju u kojoj još mnogi nisu čuli dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Drago mi je što sam tijekom godina pomogao mnogim ljudima da upoznaju Bibliju i vidio kako ona utječe na njihov život. Presretan sam i što je moja majka postala Jehovin svjedok, između ostalog zato što je primijetila koliko sam se ja promijenio.

 Godine 1999. u Salvadoru sam završio tečaj koji se danas zove Tečaj za objavitelje Kraljevstva. Ondje sam naučio kako drugima pružati primjer u propovijedanju te kako poučavati skupštinu i brinuti se za nju. Kasnije te godine oženio sam svoju dragu Eugeniju. Zajedno služimo kao punovremeni propovjednici u Gvatemali.

 Sada više nisam razočaran, nego sam neizmjerno sretan. Primjena biblijskih načela oslobodila me nemorala i nasilja te moj život ispunila istinskom ljubavlju i mirom.